Beogradska ka5anija
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Kako je Banat dobio ime Empty Kako je Banat dobio ime

Sre Jun 17, 2009 6:58 am
Kako je Banat dobio ime

Piše: Ljiljana Bailović

Opšteprihvaćeno mišljenje je da je titula ban u osnovi imena panonske regije Banat, ali je priča o tome i zanimljiva i zamršena. Njen početak vezan je za Slovene i Avare i lično ime Bajan, koje je avarsko, a možda i slovensko. Avarski haganat u Panoniji, koji je sigurno obuhvatao i slovenski živalj, trajao je oko 220 godina, a ime Banata ostade do danas...
Panonska regija Banat svoje ime duguje tituli koja podrazumeva upravitelja nad određenom teritorijom: ban. Titula je sačuvana među hrvatskim banovima, ali je takođe dala i imena pokrajinama kao što su Banija i Banat, i nazive naselja kao što su Banovci na primer. Opšteprihvaćeno je mišljenje da reč potiče iz vremena kada su Avari organizovali Slovene u panonskom basenu, a kao naziv titule, reč su od panonskih Slovena pozajmili i Mađari.
Iza tog jednostavnog i opšteg objašnjenja stoji, međutim, mnogo zamršenija i zanimljivija priča. Njen početak je možda vezan za Slovene i Avare, upravo za njihov savez (u kome su, kažu, Sloveni bili u potčinjenom položaju) - a možda je i starija od toga.

Sloveni i Avari

Ime Slovena prvi put se u hronikama, pa prema tome i u istoriji, pominje u šestom veku. U tom istom veku pominje se i ime Avara. Sloveni i Avari pojavili su se, što se pisanih dokumenata tiče, skoro jednovremeno na granicama Romejskog carstva, mada se slovenski upadi pominju koju deceniju pre. Avari se definišu kao savez turskih plemena kojim zapoveda hagan (ili kagan) - to je titula avarskih predvodnika. Njih su Turci potukli u Turkestanu sredinom šestog veka i potisnuli ih prema zapadu; preko crnomorske stepe Avari su doprli do ušća Dunava, a zatim pod haganom Bajanom 568. godine i do Panonske nizije. Bilo ih je svega nekoliko desetina hiljada, ali je savez obuhvatao i druge narode, najviše Slovene koje su Avari držali u potčinjenom položaju. Ima gotskih zapisa o strašnim zulumima koje su Avari činili (nekim) Slovenima. Ali su zajedno - i odvojeno - pljačkali po Balkanu, pa su zajedno opsedali i Carigrad 626. godine. Vizantijska vojska je opsadu slomila. U to vreme (623-658) češko-moravski Sloveni, objedinjeni pod knezom Samom, ustaju protiv Avara, i to u Panoniji gde su Avari i organizovali svoja glavna teritorijalna uporišta, takozvane haganate, oslonjene na utvrđenja - hringove. Posle poraza pod Carigradom, balkanski Sloveni raskinuli su savez sa Avarima i samo je Posavska Hrvatska ostala s njima u zajednici. Konačno su ih uništili Franci u pohodima 791-796, u čijoj je vojsci takođe bilo Slovena (pominje se Vojnomir, knez slovenački ili posavsko-hrvatski). Avarskih oaza bilo je u Lici sve do 10. veka, a onda im se gubi svaki trag, mada je uspomena na njih ostala u imenima naselja - kao što je Obrovac na primer. Ime Avara dolazi iz turskog jezika i znači begunac, skitač. Sloveni su ih, međutim, zvali Obrima. Njihova propast u Panoniji zabeležena je i u staroruskim hronikama, u kojima je ostala izreka: "Propadoše kao Obri"...

Trgovina ćilibarom

Sloveni su, dakle, u vidokrug hroničara i pisane istorije, ušli onako kako se u istoriju, na žalost, i ulazi: sa prvim pomenima o ratovima i pljačkama. Pre šestog veka, Sloveni se u zapisima nigde ne spominju. To njihovo kasnije opšte ime potpuno je nepoznato, i samo se nagađa koji se od antici poznatih imena naroda, možda može odnositi na slovenska plemena. Uostalom, ni zapisi koje su starogrčki geografi ostavili o svojim prvim severnim komšijama Ilirima i Tračanima, nisu naročito iscrpni; kakvi su bili jezici kojima su oni govorili, takođe je slabo poznato. Horizont geografskih znanja stare Helade, prema severu i severoistoku, bili su uglavnom Dunav (koga su zvali tračkim imenom Istar), Boristen (Dnjepar) i Tiras (Dnjestar). A sve do šestog veka nije se ni slutilo koliko je velika srednja i istočna Evropa: Strabon je mislio da onaj deo Evrope koji izlazi iz granica rimske države, nije veliki, da je dobrim delom ravnica, dalje na severu nenaseljena zbog velike hladnoće; Skandinavija je važila kao ostrvo, a Severno ledeno more, za čiji se zaliv smatralo i Kaspijsko more - zamišljalo se vrlo blizu. U literaturu Rimljana dospele su prve vesti o severoistočnoj Evropi zbog trgovine ćilibarom koja se iz Panonije vodila sa krajevima na ušću Visle. Prvi je Plinije (79. godine nove ere) koji pominje Venede među narodima istočno od Visle. Tim imenom, Vindi, Vendi, ili Venedi, Germani su zvali svoje slovensko susedstvo.
I tako, u šestom veku prvi put u istoriji se pominje ime Slovena, u vreme kada su počeli da prodiru na desnu dunavsku obalu i kada su počeli oružani sukobi Romejskog carstva sa njima. Prema arheološkim nalazima, oni su u donjoj Panoniji i (bar) jedan vek ranije, a gde su sve, pod kojim (lokalnim) imenima i kad mogli živeti - ne zna se, tome arheolozi postepeno ulaze u trag. Činjenica u koju se ne sumnja, i koja je od najvećeg značaja za ovu priču, već je pomenuta: u avarskom savezu bilo je i Slovena kada su tu Avari, ili Obri, došli u Panoniju predvođeni haganom Bajanom. Bajan je, dakle, avarsko lično ime, i od tog ličnog imena mogao je nastati naziv za titulu zemljišnog gospodara koju su Sloveni koristili u svom teritorijalnom i hijerarhijskom organizovanju u Panoniji, i koja je i dala ime Banatu.
Ali, to je tek pola priče. Na ime Bajan, ili Bojan, pretenduju i Sloveni, i to iz dva izvora. Prvi je Konstantin Porfirogenit, vizantijski car (913-959) koji u svom delu "O upravljanju carstvom" kod Hrvata u Lici pominje boanos kao ime, titulu ili zvanje, iz kojeg je, stezanjem, moglo nastati ban. Taj izvor opet je vezan za Avare, čiji su se ostaci u Lici zadržali, kako izgleda, sve do 10. veka.

Kako je pevao Bajan

Iz drugog izvora, međutim, kreće romantična storija u kojoj Sloveni u ove krajeve stižu predvođeni svojim pesnikom, bardom ili rapsodom Bajanom. Odakle nam ta bukolička slika? Pa, na primer, iz "Slova o pohodu Igorovom". To je staroruski spev o vojni Igora Svjatoslaviča, novgorodskog kneza, na Polovce (Tatare), a nastao je, kako je prilično tačno utvrđeno na osnovu upoređivanja podataka iz staroruskih hronika, godine 1187. Autor "Slova" je nepoznat, ali je potpuno jasno da je to savremenik događaja o kojima peva - otprilike onako kako je Filip Višnjić iz neposredne blizine pevao o Karađorđevim ustaničkim bojevima. Pripremajući se da pristupi temi, u uvodnim stihovima, autor "Slova" obraća se najpre starome Bajanu (u ruskom, ovo ime se piše sa "o": Bojan, ali pošto je neakcentovano, tj. akcenat je na drugom slogu, čita se Bajan). Pesma o Igorovom pohodu počinje dakle svečanim, retorskim pitanjem kako bi Bajan pesmi pristupio? Bajan je očigledno rapsod iz starih vremena, koga autor "Slova" veliča kao neprevaziđenog pesnika i pevača, ljubimca kneza Olega Svjatoslaviča (rodonačelnika kneževske loze Olgovića). Tu saznajemo da je Bajan pevao o staroj slavi ruskih knezova, prateći sopstvene stihove sviranjem na nekom žičanom instrumentu - prebirajući prstima po strunama kao da su "sokolovi (tj. prsti) pali na jato labudova" (tj. strune). Njegove su "strune same zvonile" o slavi kneževa, a Bajan, kad je hteo pesmu da zapeva, "puštao je misao sa orlovima nebu pod oblake i sa sivim vukovima po zemlji", reči su mu "skakale po drvetu koje misli". Ali Bajan je pripadao starom vremenu, bio je paganin, "unuk Velesov" koji je "svijao slavu obe polovine svoga vremena tražeći (kopajući) po Trojanovim tragovima (stazama) preko polja i preko gora" (i Trojan i Veles su velika božanstva slovenskog paganskog panteona). Gradeći apoteozu starom Bajanu, autor pesme o Igorovom pohodu izričito kaže da će on pevati drugačije, onako kako je "u našem vremenu", a ne "po zamisli Bajana".
Bajan se u ovoj apoteozi piše velikim slovom, kao lično ime, ali se ne sme smetnuti s uma da su do nas doprle samo dve verzije teksta: jedno izdanje iz 1800. i jedna kopija sastavljena za Jekaterinu II, dok su svi raniji rukopisi izgubljeni. Od vremena kad je pesma nastala, pa do početka 19. veka, razumevanje Bajanove uloge i funkcije dakako se moralo promeniti, a ni ovim stihovima kojima danas raspolažemo - ne protivreči pomisao da tu nije opisan (samo) jedan, poimence, dvorski pesnik kneza Olega Svjatoslaviča, već pre njegova funkcija i profesija.

Bajka i basma

Tome u prilog idu i činjenice iz jezika: ako pratimo etimologiju opšteslovenskih reči kao što su "bajati", "bajka", pa (možda starije, ili varijantno) "basma" i "bahoriti", videćemo da se slovenski izrazi za određenu specijalnu vrstu govora, poklapaju sa oblikom ličnog imena Olegovog dvorskog pesnika. Drugim rečima, termin za izgovaranje čarobnih reči (na primer u bajalicama) daje opštu reč koju prepoznajemo u imenu Bajana, starostavnog pevača. Šta je starije, šta je čime uslovljeno, lingvistika je razrešila tako što na primer Petar Skok (u etimološkom rečniku hrvatskog i srpskog jezika) kaže da reč "bajati" ide u terminologiju staroslovenske mitologije; osnova je praslovenska i sveslovenska, a postojala je još u indoevropsko i baltoslovensko doba jezičkog razvoja, sa značenjem "govoriti".
Ima i drugih dokaza da su Sloveni "od vajkada" imali rapsode, da je njihova uloga bila ključna u pamćenju i prenošenju važnih događaja iz sopstvene istorije, a opšteslovenske reči kao što su "bajalica", "bajati", "basma" i "bahoriti", neosporno veoma stare, potvrđuju da je jedan od termina za tu njihovu funkciju mogao biti i "bajan"... Tako nekako sklopljena je i slika o bardu Bajanu koji predvodi svoje saplemenike. Slika je, naravno, prava romantičarska, ali eto nije potpuno bez osnove, tim pre što iz etnografije i etnopsihologije dobro znamo koliko je u bojevima važan podsticaj narodnih pevača kakav je bio i Filip Višnjić. A i "boj" je veoma stara, opšteslovenska reč, od iste osnove kao i "bajati" (u smislu: pustiti glas kao ratni poklič).
U imenu Bajan slile su se tako dve priče o poreklu naziva Banat: jedna o avarskom haganu Bajanu, i druga o slovenskom pesniku Bajanu. Ko zna, možda su one i povezane, jer se u ratnim pohodima avarsko-slovenskim, može zamisliti i jedna važna uloga za nekog ko te bojeve opeva. Slaveći vođe i podvige, on u stvari okuplja ljude da se pokrenu i odvaže na ratnički poduhvat - da li sa Avarima, da li protiv njih - a time, kako se vazda ispostavlja, i u istoriju. Jedno je sigurno: titula ban, koja je u osnovi imena Banat, nije nastala prema avarskoj tituli koja je glasila hagan, niti prema njihovoj teritorijalnoj organizaciji, haganatu; nastala je, stezanjem, od Bajan, ili bajan. Čija god da je ta reč bila, iz avarskog ili slovenskog govora, i šta god da je ona značila, Sloveni konačno sa njom nekako uđoše u (pisanu) evropsku istoriju, a Avari "propadoše kao Obri". Banat, poprište te ratne storije iz koje je ona izgleda izašla u krupan plan, i danas se tako zove...
Nazad na vrh
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu