Beogradska ka5anija
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Zašto baš...? Empty Zašto baš...?

Pon Avg 24, 2009 3:21 am
Zašto baš OK?

U običnoj, pa i službenoj komunikaciji kad se želi da se iskaže saglasnost sa nekim predlogom, nekom tvrdnjom, ocenom i slično, obično se kaže "okej" ili se napiše OK. To bi trebalo da znači " u redu", "u redu je", "tako je" itd. Isto značenje skraćenica OK ima i u engleskom jeziku, iz kog smo je i preuzeli, kao što su je, pod snažnim uticajem ovog jezika, preuzeli i mnogi drugi evropski jezici.
Poreklo ove, mogli bismo reći internacionalne skraćenice koja pokriva izraz "u redu" više je nego zanimljivo. U lingvističkim raspravama i etimološkim rečnicima dato je više raznih objašnjenja kako je ona nastala. Ima čak desetak teorija o poreklu ove skraćenice.
Međutim, sve se one slažu samo u jednom- nastala je u Americi, u zemlji Ujka Sema. Ali kako
Evo samo nekoliko objašnjenja.
Prvo od njih upućuje na stari indijanski izraz okeh, sa značenjem "tako je", "to je tako". To je onda preneseno u američki engleski govor kao "oukej", pa je prema tome načinjena skraćenica OK, sa istim značenjem kao u indijanskom.
Drugo objašnjenje vezuje se za ime jednog železničkog službenika, Obedija Kelija, koji je, navodno, uredan prijem poštanskih pošiljki potvrđivao svojim inicijalima OK, što je kasnije i dobilo opšte značenje "u redu je".
Postoji i objašnjenje da je skraćenica OK i proizvod pravopisne greške, odnosno lošeg spelinga. Navodno su neki uglednici bili nedovoljno pismeni, nisu poznavali engleski pravopis, pa su izraz "all correct" pisali onako kako se izgovara "ol korekt", dakle fonetski, kao kod nas što bi se reklo- po Vuku. Tako je onda umesto skraćenice AC ispala skraćenica OK dok je značenje ostalo isto.
Zanimljivo je da se ovakvo nepoznavanje engleskog pravopisa i toliki stepen nepismenosti, iz koje je proizišla i skraćenica OK, pripisuje uglednom Džonu Džejkobu Estoru, pa čak i bivšem predsedniku SAD, Endruu Džeksonu.
A šta je sa ostalim frazemima? Da li smo se nekada zapitali zašto se kaže "krokodilske suze", "žrtveni jarac" ili nemati dlake na jeziku"? Jezikom se svakodnevno služimo ali o njemu retko kad i razmišljamo. Upotrebljavamo neke reči i fraze a da ne znamo ni šta znače, niti kako su nastali. A kada o nečemu pojma nemamo, kažemo da su to za nas "španska sela". Ali zašto baš španska sela? Neki od izraza su jednostavno trasparentni i lako objašnjivi, ali ima i onih koji vuku korene iz rimske ili grčke mitologije, neki iz Biblije, narodnih predanja ili iz istorijskih događaja. Ako budete u prilici, pročitajte knjigu "Zašto se kaže" (Milan Šipka) i rastumačite sebi neke od ovih izreka. Ako je kod nekoga vidite, nemojte je zaobići "kao kiša oko Kragujevca". Ona vam zaista može reći mnogo!
Pa sad..kom opanci, kom obojci!
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Zašto baš...? Empty Re: Zašto baš...?

Pon Avg 24, 2009 3:44 am
Zasto se kaze...Sava

Koja reka tece ispod savskog mosta? Verovatno nema Beogradjanina koga nisu barem jednom, kao dete, zbunili ovim „mangupskim” pitanjem
Dok je Dunav najveca reka koja protice kroz nase krajeve, Sava je njegova najveca pritoka koju prima u Srbiji. Sava nastaje spajanjem dveju recica, Save Dolinke i Save Bohinjke koje izviru u Slovenackim Alpima, a u jedan tok se slivaju kod sela Ratece, jos u Sloveniji. Potom Sava iza Brezica ulazi u Hrvatsku, pa posle Zagreba krivuda duz juznog oboda Panonske nizije, cineci granicu izmedju Bosne i Hrvatske.
Kod sela Jemena ulazi u Srbiju, da bi se kod Beograda ulila u Dunav i predala mu sve svoje vode da ih on ulije u Crno more. Dakle, i Sava je danas medjunarodna reka, mada je tokom 20. veka, od stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca do raspada Jugoslavije, u svim udzbenicima i enciklopedijama ona opisivana kao nasa najveca domaca reka, duga 946 kilometara, sa slivom koji pokriva preko 95.000 kvadratnih kilometara (sto je bilo vise od trecine ondasnje zemlje).
Sava, kao i sve vece evropske reke, ima latinsko ime koje glasi Savus. Ono je prvi put zabelezeno u 1. veku pre nase ere veka kada ga anticki istoricar Strabon, koji je pisao na grckom jeziku, pominje na jednom mestu kao SaoV, a na drugom kao SaboV. Nepun vek docnije, rimski istoricar Plinije Stariji govori o ovoj reci opet u raznim oblicima Saus, Savus, Sabus. Ta nestalnost glasovnog lika jasan je znak da ovaj hidronim nije latinskog (kao ni grckog) porekla, vec da je za Strabona i Plinija (kao i za njihove savremenike i sunarodnike) to bila strana rec koju su oni culi cas ovako, cas onako - pa su je stoga i razlicito zapisivali. Iako je danas tesko sa pouzdanoscu suditi o krajnjem poreklu imena Savus (ono verovatno nije ni ilirsko ni ligursko, kako smatraju neki istrazivaci) treba verovati vecini naucnika koji drze da ono potice iz keltskog jezika (kao i ime Dunava!) i da se svodi na indoevropski koren *seu-, *sou- „vlazan, mokar, tecan”. Tako bi srodnici Save, po imenu, bili francuska reka la Save, pritoka Garone, italijanska Savone (poreklom od anticke Savo), kao i neke manje reke cija su imena izvedena od osnovnog, tipa Savara i slicno. Sa druge strane, u srodnike Save ne spadaju istoimene reke na primer u Rusiji i Belorusiji jer su one nazvane prema skitskoj reci sau koja znaci „crn”. (Ovo nije retkost, pridev crn cesto se javlja medju nazivima voda - od Crnog mora, do mnogih „crnih reka”). Kad vec govorimo o tome sta ime Sava nije, treba znati da ovaj hidronim nema nikakve veze sa licnim imenom Sava (koje je biblijskog porekla, od hebrejskog Sabbas).
Sa dolaskom Slovena na obale ove reke, njeno latinsko ime sa zavrsetkom -us, u muskom rodu (u skladu sa antickim, mnogobozackim predstavama po kojima su recna bozanstva, zbog svoje snage, bila muskog roda) prelazi u zenski rod, zavrsava(juci) se na -a i tako se slaze sa slovenskim predstavama u kojima su i voda i reka imenice zenskog roda. Otad je Sava - Sava.
Reka Sava se u starosrpskom pominje od sredine 13. veka (kod Domentijana, kasnije i kod Teodosija). U dokumentima sa hrvatskog podrucja pisanim na latinskom jeziku, srece se cak i ranije, od 12. veka, a u 13. veku zabelezen je oblik deminutiva Savica (pritoka Save kod Zagreba). Kasnije se javljaju i druge izvedenice.
Siroko priobalje Save, veci ravnicarski deo njenog sliva, od 15. veka se zvao Posavlje (kao Podunavlje, Pomoravlje), a covek iz tih krajeva Posavac. Kad bi se takvi ljudi negde doselili, oni sami ili susedi iz obliznjih mesta nazvali bi njihovo naselje Posavci, sto je dalje davalo prezime Posavcic. Pocev od 17. veka naziv Posavlje gubi trku pred danas uobicajenim Posavina (kao Podravina). U gornjem toku, gde je reka jos nestalna, Savisce je rukavac reke Save, na primer Stara savska struga koju narod zove Savisce. U Zagrebackoj Posavini tako zovu mnoga mesta kud je nekada tekla Sava.
U poslednje vreme cesto citamo o Zasavici, sada vec cuvenoj po maloj koloniji dabrova koji su se, posle visevekovne pauze, ponovo zapatili na toj cistoj macvanskoj recici koja se kod Sapca uliva u Savu.
Sava nije ni priblizno toliko omiljena u narodnoj pesmi kao Dunav, ali da je bila cuvena i daleko od svojih obala svedoce stihovi narodne pesme iz Duvna u Hercegovini: Oj, Savice, tija vodo ladna, usput ti je, pozdravi mi dragog.
Tu se namece jos jedno poredjenje sa Dunavom: cak u Vodicama u Istri (daleko ne samo od Save, vec i od granice njenog sliva) rec sava koristi se kao zajednicka imenica u znacenju „reka”. Slicnu sudbinu doziveo je i Dunav - setimo se, u nekim ruskim govorima je dunby „potok” ili „podzemni recni tok”, dok je u poljskim dijalektima dunaj „duboka reka sa visokim obalama”.
Sava je vrlo prisutna i u toponomiji Beograda: Savska ulica, Savska padina, Savsko pristaniste, Savsko jezero (drugo ime za zajazeni deo nizvodno od gornjeg spica Ade Ciganlije), i vec pomalo zaboravljena Sava mala „savska mahala”, nekadasnja siromasna gradska cetvrt izmedju pristanista i zeleznickog mosta.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Zašto baš...? Empty Re: Zašto baš...?

Pon Avg 24, 2009 3:44 am
Zasto se kaze Dunav

Reku koja protice kroz mnoge zemlje, razni narodi koji zive na njenim obalama razlicito zovu. Pri tom treba imati u vidu ne samo savremene Podunavce, vec i sva plemena i narode koji su tokom proslosti bili zivotno vezani za tu reku.
Ako krenemo hronoloskim redom, najstariji naziv koji se sa pouzdanoscu moze vezati za reku Dunav jeste grcki hidronim, kako bismo mi rekli Istar, ali on je u anticko doba podrazumevao samo donji tok Dunava, koji je jedino i bio poznat starim Grcima. Njime su, na primer, plovili Argonauti u potrazi za zlatnim runom. Za grcke geografe i istoricare Istar se zavrsavao kod Gvozdenih vrata (odnosno danasnjeg Djerdapa). Hesiod ga u svojoj „Teogoniji” pominje kao jednu od cetiri najvece reke na svetu (naravno, ondasnjem svetu). Otac istorije, Herodot, Istar naziva „severnim Nilom”, odnosno smatra da je Istar severni pandan velike egipatske reke.
Slicno vecini drugih velikih evropskih reka, Dunav ima i latinsko ime koje glasi Danuvius pod kojim se prvobitno, u doba rimskog carstva, podrazumevao gornji tok Dunava - tako Danuvius pominje jos Julije Cezar u svom spisu „O galskom ratu”. Tek rimski istoricar Salustije, pred kraj prvog veka, govori o Dunavu u celini - verovatno pod uticajem Oktavijanovih ilirskih pohoda, 35. godine pre nase ere, zahvaljujuci kojima su Rimljani otkrili da postoji i Danuvius iza Gvozdenih vrata (gledano iz njihove perspektive), dakle nizvodno od Djerdapa. Ime Danuvius je u samom latinskom poreklom iz keltskog jezika u kome je znacilo prosto ‘reka’. Ta keltska rec srodna je sa nazivima za reku, odnosno ‘veliku vodu’ u nekim drugim jezicima, na primer sa avestijskim danu- ili sa osetskim *don, od koga potice i ime ruske reke Don.
Smatra se da su Sloveni za Dunav prvi put culi od Gota (germanskog naroda koji je krajem starog veka bio vrlo prisutan na evropskoj istorijskoj pozornici - kao Vizigoti, Ostrogoti). Goti su latinsko Danuvius izgovarali otprilike kao *Donawj. Onda je, kako se to kaze, „u slovenskim ustima” gotsko dugo -o- postalo slovensko -u-. Otud u vecini slovenskih jezika, nezavisno od toga da li njihovi govornici prebivaju u Podunavlju ili ne, i dan danas preovladjuje oblik sa -j na kraju reci: rusko, ukrajinsko Dunai, poljsko, cesko, slovacko, slovenacko Dunaj. Zanimljivo je da Slovenci imenom Dunaj zovu ne samo reku, vec i najpoznatiji grad na njoj, Bec. U nasim zapadnim krajevima, takodje je rasprostranjen oblik Dunaj, koji belezi i Vuk Karadzic u „Srpskom rjecniku”.
Danas se u knjizevnom srpskom jeziku koristi iskljucivo oblik Dunav, u muskom rodu. U proslosti je postojala i njegova varijanta Dunava (kao Sava, Morava) u zenskom rodu, cak i Dunavo, u srednjem rodu, na primer, u narodnoj pesmi: Zmaj polece s mora na Dunavo... Mece mrezu u tiho Dunavo. Dunavac je prevashodno ‘rukavac reke Dunav’, sto je oblik koji se srece jos u Vukovom „Rjecniku”, ali to je i ‘stanovnik Podunavlja’, zatim ‘vetar koji duva sa Dunava’, ‘vrsta recnog camca’, ‘vrsta sira’ ... Dunavka je ne samo ‘zena iz Podunavlja’, vec i ‘vrsta vodenice’, ‘vrsta nekih domacih zivotinja’ itd.
U bugarskom se takodje javlja oblik Dunav, poreklom od staroslovenskog Dounavь, sto je najblize latinskom nazivu koji je bio prisutan na Balkanskom poluostrvu.
Zanimljivo je da se u folkloru slovenskih naroda koji ne zive na obalama Dunava, naziv te centralne i juznoevropske reke koristi kao pojam reke uopste. Otud je u nekim ruskim govorima dunai ‘potok’, negde i ‘podzemni recni tok’. U poljskim dijalektima je dunaj ‘duboka reka sa visokim obalama’. Tako, na primer, u Poljskoj postoji reka Dunajec nazvana ne po nasem, velikom Dunavu, vec po njihovoj, lokalnoj reci za takvu vrstu vodenog toka. Slovenskog je porekla cak i ime litvanske reke Dunaje, verovatno i letonska rec dunavas ‘mala reka’.

Ali, vratimo se nasem Dunavu i njegovim imenima medju podunavskim narodima koje jos nismo pomenuli. Dunav izvire pod nemackim imenom Donau (koje je u krajnjoj liniji poreklom od latinskog Danuvius, a neposredno od gotskog *Donawj) i tako tece sve do austrijsko-madjarske granice. Madjarski naziv Duna preuzet je od Slovena, od oblika Dunaj, s tim sto je zavrsno -j u madjarskom otpalo. Rumunsko Dunare potice pravo od latinskog Danuvius, i taj neobicni zavrsetak -are rezultat je glasovnih promena koje su svojstvene rumunskom jeziku. Isto se zove i u moldavskom jeziku. U Crno more se na kraju uliva kao ruski Dunai.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Zašto baš...? Empty Re: Zašto baš...?

Pon Avg 24, 2009 3:45 am
Zasto se kaze...Beograd

Stariji citaoci svakako pamte da je Beograd, danasnja i davnasnja prestonica Srbije, u istoj zemlji, bivsoj Jugoslaviji za imenjaka imao Biograd, tacnije Biograd na moru, gradic izmedju Zadra i Sibenika. Ali, malo je poznato da se ne tako davno, pre nepunih vek i po (dok se knjizevni jezik u Srba jos drzao Vukove istocnohercegovacke varijante - pre nego sto je preovladala sumadijsko-vojvodjanska ekavstina), nas Beograd takodje zvao Biograd. A jos ranije i Belgrad, Beligrad, Biligrad...
Ostavicemo po strani sam grad i njegovu burnu istoriju tokom koje su ga razni narodi zvali na svoj nacin (od keltskog Singidunum, do latinskog Alba graeca, nemackog Griechische Эeissenburg...) i pozabaviti se samo sadasnjim imenom Beograda - tacnije njegovim znacenjem i oblikom. Pre svega treba imati na umu da se tako zovu mnogi gradovi, ne samo slovenski, vec i naseobine drugih naroda. Ti „beli gradovi” nisu dobili ime zato sto su bili stvarno beli - niti su oni kreceni u belo, niti zidani od belog kamena. Pridev beo ili beli u njihovom nazivu znaci „svetao, sjajan”, sto je utisak koji su oni ostavljali na pridoslice - ili osvajace. Uzrok tome lezao je u polozaju tih gradova, na obalama reka ili mora, u cijim vodama se ogledao ne samo grad, vec i sunce. To belasanje, taj odraz svetlosti na povrsini vode, izdaleka se dozivljavao kao blesak, sjaj.
„Krivac“ za to sto se fonetski lik ovog toponima vremenom toliko menjao bila je glasovna struktura prvog dela slozenice. Pridev beo u osnovi je imao stari vokal jat, koji se menjao tokom istorijskog razvoja srpskog jezika i u razlicitim dijalektima (ono sto je u starosrpskom bio jedinstveni, poseban znak , dalo je e, i ili ije - na primer, dete, dite, dijete). Tu se umesala jos i fonetska zakonitost (prisutna od 15. veka), da suglasnik -l, kada se nadje u polozaju na kraju reci, prelazi u samoglasnik -o. Upravo to se dogadjalo kad se pridev javljao u neodredjenom vidu blP, za razliku od postojanog oblika odredjenog vida b li. Otud toliko varijanti ovog dvosloznog toponima.
Najstarije pisane pomene slovenskog imena naseg Beograda donose strani izvori, prvenstveno vizantijski, vec s kraja 9. veka:
U domacim izvorima ono se srece od 13. veka, pisano u obliku sa jatom B lural: Do BranicGva i B lgrada... id ze sv tlGIj
B lG gradG sazda se, a od 15. veka u obliku BeouralP. Cesto korisceni, takozvani „stajaci” pridevi uz Beograd bili su sjajni, slavni, donji, stojni (to jest stolni „prestoni”). Njih nalazimo ne samo u starosrpskim spisima, vec i kod srednjovekovnih dubrovackih i primorskih pisaca: Slavni Biograde ... tvrdine i zgrade tko tvoje obori; Slavni Belgrad vaze (to jest uze, osvoji); Sava tekuci proti istoku pod dolnjim Belgradom udira u Dunaj ter ime zgublja. Naravno, najvise je primera iz narodne pesme: Na Vracaru, podG- B ligradomG...; Kada odes stojnu Biogradu, bojis li se dva Jaksica mlada...; Knjigu pise Jaksa kapetane, od onoga Biligrada stojna.
Nas Beograd ima imenjake diljem slovenskog sveta, ukljucujuci mesta gde danas vise nema slovenskog zivlja: u najblizoj okolini su mu pomenuti Biograd na moru (na latinskom zvan Alba maris), zatim u Dalmaciji selo Belgrad, prvi put pomenuto u 15. veku, koje se i danas tako zove. U Madjarskoj kod Budima postoji Beograd koji je takodje nosio epitet stolni - otud u starim spisima Budimm i stolnSLj Beligradomm ili Stojni Biograd u Vukovom Rjecniku - a u nekadasnjem madjarskom Erdelju, danas u Rumuniji, postoji Baяlgrad. Dokumenti na latinskom jeziku beleze ih kao Alba regalis, odnosno Alba Julia. Albanski grad Berat (u zapisima 11-14. veka %g8z(DV*ZL) zapravo je Beograd, danas u obliku izmenjenom shodno glasovnim zakonima albanskog jezika.
Posebnu paznju zasluzuje Belgrado u Furlaniji na severu Italije, svojevrsni dvojnik srpskog Beograda: bio je to zamak i grad (u feudalnom smislu) koji je oko 1465. godine Kantakuzina Brankovic, kci despota Djurdja, kupila za svog brata despota Stefana (koga su Turci oslepeli i prognali iz Smedereva), sto osim mletackih beleze i nasi izvori: Kesar dajet emu B lmgrad ize v Friole. Tu je nekoliko decenija bila kuca despota Srbije („casa de despoti de Servia”) sve dok se krajem 15. veka njegova udovica Angelina, ponevsi Stefanove mosti, sa sinovima Djurdjem i Jovanom, nije vratila u Srem.
Ostali Sloveni takodje imaju „bele gradove”, na primer, Slovenci u Koruskoj Velgrad, Slovaci Belgrad i Belegrad, Cesi banjsko mesto Benlohrad, Poljaci u Pomorju Bialogard, Rusi Belgorod na reci Severni Donec kod Kurska, Ukrajinci Biluorol, to jest Biluorolka kod Kijeva, Bugari B’aluran (selo kod Gabrova)...
Zanimljivo je da u krug imenjaka Beograda, ako joj se staro ime prevede, spada i prestonica Austrije, koju mi zovemo madjarskim imenom Bec, a Nemci Эien (starije Эieden, latinizirano kao Vienna), sto potice od keltskog Vindobona „beli grad”. Ali to nije jedina lingvisticka „tajna veza“ izmedju Beca i Beograda: madjarska imenica bйcs „podrum” (tj. „prostorija ukopana u zemlju”), prvobitno je oznacavala „zemljano utvrdjenje” - sto bi odgovaralo nasem toponimu Zemun. Taj grad vekovima je bio blizanac Beograda a danas je njegov deo, u statusu opstine. Dakle, na nivou semantike, sto je Vindobona Beogradu, to je Bйcs Zemunu. Kakva slucajnost! Povrh svega, iz ovoga se moze zakljuciti da je mustra becka isto sto i mustra beogradska.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Zašto baš...? Empty Re: Zašto baš...?

Pon Avg 24, 2009 3:49 am
GRČKA MITOLOGIJA - zašto se kaže…

1. PROMETEJEVA VATRA
Prometej je bio Titan i voleo je ljude. Želeći da im olakša život, ukrao je vatru s Olimpa. To se nije dopalo Zevsu pa je Prometeja okovao na planinu Kavkaz. Godinama je visio okovan, a svako jutro dolazio je orao da mu kljuca jetru, koja bi se preko noći obnovila. Strašnih muka oslobodio ga je Herakle.

2. PANDORINA KUTIJA
Zevs je kaznio ljudski rod jer su ljudi, dobivši vatru, postali moćni. Naredio je bogu Hefestu da od zemlje i vode načini prekrasnu devojku koju su ostali bogovi obdarili svojim darovima (Pandora = svim darovima obdarena). Pandora je dobila i kutiju koju nije smela da otvori. Kad ju je Hermes doveo na zemlju, u nju se zaljubio Epimetej, Prometejev brat. Nije poslušao savet da se ne ženi Pandorom. Pandora je sama, iz radoznalosti ili na nagovor Epimeteja, podigla poklopac i iz kutije su izletela sva moguća zla, nevolje, muke, obesti i bolesti koje su se razletele po svetu. Pandora je brzo zatvorila kutiju, ali bilo je prekasno. Ipak, na dnu je ostala nada.

3. JABUKA RAZDORA
Na svadbu smrtnika Peleja i morske nimfe Tetide bili su pozvani svi bogovi i boginje osim Eride, boginje svađe. Ona je sama došla na svadbu i pred Heru, Atenu i Afroditu bacila zlatnu jabuku s natpisom Najlepšoj! Boginje su se posvađale jer je svaka mislila da je baš ona zaslužuje.

4. PARISOV SUD
Boginje nisu mogle da se slože kojoj će pripasti zlatna jabuka pa su otišle kod Zevsa. On ih je poslao na planinu Idu iznad Troje gde je pastir Paris, ne znajući još da je sin trojanskog kralja Prijama, čuvao kraljeva stada. Paris je bio neodlučan, jer su sve tri bile prelepe. Svaka je ponudila Parisu nešto za nagradu ako baš njoj da zlatnu jabuku. Hera mu je ponudila vlast nad celom Azijom, Atena slavu i pobedu u svakom ratu, a Afrodita najlepšu ženu na svetu. Pastir je jabuku dodelio Afroditi.

5. PENELOPINA VERNOST
Penelopa se za Odiseja udala iz ljubavi a kad im se rodio sin Telemah, Odisej je morao u Trojanski rat. Rat je trajao deset godina, a još deset godina Odisej je lutao morima dok se nije vratio na Itaku. Dvadeset godina Penelopa je verno čekala muža, a s vremenom su počeli da je opsedaju prosci. Penelopa je htela da dobije na vremenu pa je varala prosce. Izjavila je kako će se udati za jednog od njih kad starom Odisejevom ocu Laertu isplete pogrebno ruho. Ona je noću parala ono što je po danu isprela, no prosci su to otkrili. Kad se Odisej vratio, pobio je sve prosce.

6. SCILA I HARIBDA
Bile su morske nemani koje su uništavale brodove. Scila (ona koja razdire) bila je opasna litica o koju su se razbijali brodovi. Imala je šest glava na dugačkim vratovima i dvanaest kandži kojima je hvatala mornare. Sa sicilijanske strane vrebala je Haribda (ona koja usisava), opasan vir koji su brodovi mogli izbeći samo dok je spavala, a triput na dan je uvlačila i izbacivala vodu.

7. PESMA SIRENA
Bile su ćerke muze Terpsihore i sve su lepo pevale pa su i same Muze izazvale na dvoboj, koji su izgubile. Muze su ih kaznile tako što su ih pretvorile u čudovišta s ptičjim telom i ženskim glavama. Živele su na cvetnom ostrvu blizu Scile i Haribde i svojim glasom mamile mornare koje bi zadavile i pile im krv. Odoleo im je samo Odisej.

8. SFINGINA ZAGONETKA
Sfinga je neman sa ženskom glavom, lavljim telom i ptičjim krilima. Živela je na planini pokraj Tebe i putnicima postavljala zagonetku koju je saznala od Muza. „Ko ujutro ide na četiri noge, u podne na dve, a uveče na tri”? Sve ljude koji nisu znali odgovor Sfinga bi rastrgla. Zagonetku je rešio Edip: „To je čovek”, a Sfinga se bacila sa stene.

9. EDIPOV KOMPLEKS
Edip je u neznanju ubio svog oca tebanskoga kralja Laja. Rešivši Sfinginu zagonetku postao je tebanski kralj i, ništa ne sluteći, oženio se svojom majkom Jokastom s kojom je imao četvoro dece. Kad je saznao istinu, oslepeo se kopčom sa haljine svoje majke i supruge pošto se ona obesila.

10. HIMERA
Bila je Kerberova sestra. Kombinacija je lava, divlje koze i zmije sa zmajskom glavom. Imala je divovsku snagu i bljuvala je vatru. Ubio ju je strelom Belerofont, približivši joj se na krilatom konju Pegazu kojeg je uhvatio na izvoru.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Zašto baš...? Empty Re: Zašto baš...?

Pet Sep 25, 2009 10:46 pm
Zašto se kaže "Pijan kao majka"?

«U vreme kada su se žene porađale po kućama, bez stručne pomoći, u slučajevima kada je dolazilo do zastoja porođaja, ili ako je porođaj bio veoma bolan, babice su davale porodiljama da piju alkohol, i to po mogućnosti što jaču rakiju, da bi one na taj način bile obezboljene. To narodno iskustvo ima svoju osnovu i u medicini. (...) Tako se postupalo i u našim zdravstvenim ustanovama, a na Zapadu to je bila redovna praksa. Sve to, dakle, ima svoje opravdanje i, da kažemo, logično objašnjenje. Na taj način je onda i nastao izraz pijan kao majka, jer su žene u porodu stvarno napijane, one su bile pijane.», akademik B.Berić, prof.univerziteta i šef Ginekološko-akušerske klinike u Novom Sadu.
«Poznato slovensko poređenje pijan kao majka povezuje se sa nešto širim izrazom pijan kao majka zemlja. (...) Da bi mogla da ispuni tu svoju primarnu funkciju, funkciju reprodukcije, majka zemlja mora da bude natopljena vlagom, kišom. (...) Pijan, dakle, nije ništa drugo nego «napit», «napojen»», dr. D.Mršević-Radović, jedna od najboljih poznavalaca frazeologije u našem jeziku, oslanjajući se na istraživanja poznatog ruskog lingviste prof. N. Tolstoja.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Zašto baš...? Empty Re: Zašto baš...?

Sub Jan 08, 2011 6:17 pm
МАРИОНЕТА
Изворно ова реч означава лутку покретних удова којима се управља концем и која се користи у позоришним луткарским представама


Данас се, међутим, ова реч најчешће користи у преносном значењу. Њоме се погрдно описују људи који не делују сопственом вољом, него им, попут позоришних лутака, животом и поступцима управљају други. Владар без власти је марионета. Влада земље која нема самосталност марионетска је влада.
Сама реч је деминутив аугментатива имена Марија. То значи да је Марија прво постала Маријетина (мариона) да би потом из милоште била претворена у Маријетиницу (марионету).

Кад једна реч претрпи овако неуобичајене преображаје, најчешће постоји и прича која то претварање објашњава. У овом случају, реч је о приповести достојној акционог филма, све с гусарима, црквеним литургијама и отетим девицама.
У давна доба у Венецији је постојао обичај да сва венчања буду на исти дан, на празник Богородице. Не зна се тачно које године, али негде око 1000, флотила гусара из Истре и с ушћа Неретве, упала је у Венецију и опљачкала је. Догодило се да то, случајно или намерно, буде баш на дан великог венчања. Направили су прави ршум. Уз огроман плен, гусари су отели и бродовима одвезли и дванаест невеста, заједно с њиховом девојачком спремом и накитом. Пре но што су се Венецијанци снашли, ови су већ пловили ка супротној страни Јадрана.
Zašto baš...? MARIONETA
Опијени успешним подухватом, гусари нису били паметни да сачекају да се врате на сигурно, у своје матичне луке, већ су одмах почели да славе. Нису рачунали на брзе венецијанске једрењаке. Већ негде у Тршћанском заливу стигла их је потера. Венецијанци су без по муке савладали отпор пијаних разбојника, узели шта је њихово, а гусарске бродове потопили.
Венеција је у слављу сачекала победнике с ослобођеним невестама. Тај дан постао је градска слава – Дванаест девица, прозван празником Дванаест Марија. Сваке би се године међу сиромашним градским удавачама изабрало њих дванаест: лепих, поштених, богобојажљивих. Оне би нагиздане у процесији ходале градом а свет би их даривао рухом и накитом.

Онда је црква, из ко зна ког разлога, одлучила да се, уместо живих девојака, у процесији носи туце гломазних дрвених лутака. Колико год да су се вајари задужени да произведу кипове трудили, лутке нису могле да буду леп призор као девојке, па их је народ испрва, уместо даровима, засипао поврћем. А онда су се сви навикли на нови обичај, па су на улицама града почеле да се продају и мале копије великих Мариона, прозване марионетама. С временом, обичај је почео да замире, и публике и дарова бивало је све мање, па је у 14. веку и укинут. Остале су само речи. Мариона (Маријетина), односно Maria di legno (Maria de tola на венецијанском дијалекту) преведена ушла је и у наш језик, као „дрвена Марија” у значењу особе укипљене од нелагоде или несналажљивости, али и као марионета о којој је ова причица.
Аутор:
Дејан Станковић
Sponsored content

Zašto baš...? Empty Re: Zašto baš...?

Nazad na vrh
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu