Beogradska ka5anija
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Momčilo Moma Antonović Empty Momčilo Moma Antonović

Sub Sep 05, 2009 12:02 am
Momčilo Moma Antonović (Kruševac 1938. god.) jeste danas u modernom srpskom slikarstvu druge polovine XX veka i početka XXI veka jedinstvena i markantna umetnička pojava. Antonović se na jugoslovenskoj slikarskoj sceni pojavio sa prvim samostalnim izložbama još krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina sada prošlog veka. Već tada je svojim slikama skrenuo pažnju likovne i kulturne javnosti, kao izuzetno darovit slikar posebnog, prepoznatljivog senzibiliteta, karakterističnog i neobičnog crteža koji je nosio odlike i duh tadašnje avangarde. U koloritu i samom pristupu slici Antonovićevo slikarstvo bilo je već zaokruženo žestokim, upečatljivo prepoznatljivim ekspresionizmom, snažne gestikulacije i naglašenog crteža. U vreme kada se Antonović javlja na likovnoj sceni već postoje utemeljeni jugoslovenski i srpski ekspresionisti koji su svoje mesto odredili stvarajući pod uticajima francuske, nemačke i austrijske ekspresionističke škole, pravca koji uostalom svoj vrhunac dostiže uoči Prvog svetskog rata.
Kada se u srpskom slikarstvu načini i letimičan pregled prisutnosti ekspresionizma, sagledavamo i prepoznajemo dve hronološki istaknute i upečatljive tačke, t.j. dve snažne umetničke ličnosti, dve linije: jedna je Milan Konjović, kao središnja tačka početka, a druga Momčilo Antonović, kao središnja tačka završetka klasičnog shvatanja ekspresionističkog pristupa u slikarstvu kod nas. S tim da kod Antonovića imamo osećaj same definicije ovoga pravca: postoji jedna religiozna, gotovo transcedentna ekstaza u njegovom slikarstvu, oličena u njegovoj temi u ciklusu „Beograd na Meteorima“.
Momčilo Antonović, za razliku od drugih umetnika iz ekspresionističkog „kruga“, pored prepoznatljive ekstaze u samom činu stvaranja, ima pred sobom jesno definisanu i onu drugu, mitologizovanu, duhovnu stranu svoje umetnosti, t.j. vertikalnu, oslonjenu na duboko utemeljenu tradiciju „vizantizma“ u našoj umetnosti, ispoljenoj kako u koloritu ikona srednjovekovnih manastira, i kasnije postvizantijskih crkava, tako i u velelepnoj i jedinstvnoj arhitekturi.
Na njegovim slikama do izražaja dolazi snažan, sugestivan crtež koji je na izged kroki, avangardan i moderan, uz to često i karikaturalan, ali jasan, prefinjen, osmišljen, čvrst.
U likovnom jeziku koji je direktan, snažan na momente dramatičan, u svoj žestini kolorita i kolopletu raskošno i skladno organizovanih boja, Antonović je svu energiju i likovnu sugestivnost, koju nenadmašno postiže polukružnim, kružnim, skoro spiralnim potezima četke, znalački učvrstio pomenutim crtežom i svojom vizijom, duboko intimnim shvatanjem objekata i simbolikom koju oni u sebi nose.
Figurativno u slikarstvu Momčila Antonovića jeste izraz filigranski organizovanog, uverljivo mističnog osećanja religioznog u njegovom poimanju sveta.
Ako se kod ekspresionista mnogo toga na njihovim slikama dešava u relativno kratkim intervalima samoga čina stvaranja, pa se ovozemaljsko i pojavno vezuje pre svega za njihovo podsvesno, to je kod Antonovića samo delimično tačno. Podsvesni su zamasi četkom i kolorit, dok su tema i kompoziciona rešenja ipak jedan promišljen i u našoj savremenoj umetnosti jedinstven stvaralački čin.
Duhovne vertikale Antonović je definisao na Meteorima, između ostalog podstaknut i jedinstvenim pravoslavnim manastirima u Grčkoj za čije postojanje su zaslužne i srpske velmože iz sveta loze Nemanjića. Meteori su primer fizičkog, ali i divljenja vrednog ljudskog duhovnog podviga, koji spadaju u red jedinstvenih ovozemaljskih čuda. U svome obraćanju kako sebi, tako i gradu u kome živi i stvara, Antonović je sjedinio, a to jedino umetnički i može, dva sveta mesta – Beograd (koji uz svoju bogatu i svojevrsnu prošlost nosi u sebi i mit o Argonautima koji prolaze kraj njega, onda postaje i prestonica svete loze Nemanića, t.j. kralja Dragutina 1284, ali i poslednje utočište Svetog Save, a danas je sa hramom posvećenom sv. Savi u novome veku najznačajnije sedište pravoslavlja uopšte) i Meteore (kao primer podviga u pravoslavnom svetu gde se sjedinjeno materijalno i duhovno podiže ka nebu).
Ove slike su u Antonovićevoj mitologiji između ostalog i slike čežnje za obnavljanjem, pročišćenjem i vozdizanjem jedne Nove Srbije, metaforičnost i simbolika koju Antonović vezuje i stvara u svojim stvaralačkim doživljajima čine ga u nekoliko duhovno i svetovno angažovanim umetnikom.
Angažovano kod Antonovića ima i elemente futurističkog u samoj ideji, ali i konkretnoj realizacije slike. Ekspresije kreativnog rastakanja boja jesu sugestivne, pa se i zbog ovog detalja pred ovim slikama ne može ostati ravnodušan.
Mitologija koju je stvorio Antonović održava smislenu, ali i grozničavu borbu intimnih ekspresija, kako je to odlično primetio Mića Popović: „Snažan zamah nije ishitren i sam sebi dovoljan, nego se pokazuje kao jedna estetička i filozofska osobina višeg reda“.
Na Antonovićevim platnima strast je ukroćena iskustvom, znanjem i naznačenim akademizmom, ali ne samo radi obuzdavanja osećanja, već pre radi oslobađanja jednog nenametljivog magičnog lirizma koji publika odlično prepoznaje na većini negovih slika.
Antonovićev ekspresionizam ima jedno posebno stanje, jedan viši nivo poimanja ekspresivnog pristupa slici koji je produhovljen i intektualiziran, koji u horizontu vremena kao svetionik obeležava i utvrđuje onu drugu, savremenu, modernu i sadašnju već ranije pomenutu drugu tačku srpskog ekspresionizma.
One lađe koje se kreću ovim „morskim putevima“, a ne pogledaju na jasnu svetlost ovoga svetionika, doživeće grdne neprijatnosti na morskim hridinama i maglovitoj, nejasno i nepristupačnoj obali, rekao bih!
U stvaranju svojih vizija, uzdižući grad, u ovom slučaju Beograd, na vertikale svetih Meteora, Antonović kao da pokušava da ga skloni i ujedno i zaštiti u svoj belini i čistoti njegovog imena, negde gore van pojavnog sveta. Da li je to želja za oslobođenjem od vremena, ili samo privid i pokušaj sklanjanja od nekakve nadolazeće opasnosti pokazaće se, ali umetnik u ovom slučaju ovde na ovoj izložbi, ima mogućnosti da potezima četkice – kista podiže i spušta svoju pletenu korpu ili od užadi ispletene lestvice, sprema za podvig ili intimno, duboko lično, oslobađanje od žestoke, poročne i beskrupulozne današnje civilizacije koja je brza, opasnija od najbrže zmije otrovnice koju dočekujemo bez seruma i oružija, naoružani tek duhom i umetničkim proviđenjem. Da li se treba negde skloniti nakon iskustva koji nam je ostavio u amanet prošli vek?Antonović je, da se vratimo početku ovoga teksta, danas već ostvarena, zaokružena i prepoznatljiva umetnička ličnost koja zauzima jedno od vodećih mesta savremenog srpskog slikarstva, ali svakako da odlično stoji i šire; jer u određivanju geografskih prostora nikada se umetnik nije mogao smeštati u granice jedne države ili užeg prostora, naročito ako ona za desetak godina nekoliko puta smanji svoj obim i promeni svoje ime. Umetnik je pre i posle svega izabranik, a time i građanin sveta, jer je umetnik svojim imenom i delom deo baštine, nasledstvo čitavog čovečanstva
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Momčilo Moma Antonović Empty Re: Momčilo Moma Antonović

Sub Sep 05, 2009 12:04 am
Momčilo Moma Antonović Foto-1
Iz ciklusa BEOGRAD NA METEORIMA, 60x70cm, ulje na platnu
From the cycle BELGRADE AT THE METEORA MONASTERIES, 60x70cm, oil on canvas
Momčilo Moma Antonović Foto-2
Iz ciklusa BEOGRAD NA METEORIMA, 60x70cm, ulje na platnu
From the cycle BELGRADE AT THE METEORA MONASTERIES, 60x70cm, oil on canvas
Momčilo Moma Antonović Foto-3
Iz ciklusa BEOGRAD NA METEORIMA, 60x70cm, ulje na platnu
From the cycle BELGRADE AT THE METEORA MONASTERIES, 60x70cm, oil on canvas
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Momčilo Moma Antonović Empty Re: Momčilo Moma Antonović

Sub Sep 05, 2009 12:06 am

Momčilo Moma Antonović Portret-Moma-Antonovic


U rodnom gradu Kruševcu završio je osnovnu školu, a gimnaziju u Kraljevu.
Diplomirao je na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu, u klasi
redovnog profesora Nedeljka Gvozdenovića. Kod istog profesora završio
je i postdiplomske studije.
Član je ULUS-a od 1964. godine. Bio je redovni profesor za predmete
slikanje i crtanje, dva puta prodekan za nastavu i u tri mandata dekan
na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Bio je gostujući profesor
na fakultetima u Budimpešti i Edinburgu 1989. godine. Bio je profesor
na Akademiji lepih umetnosti u Beogradu.
Usavršavao se na studijskim putovanjima u Francuskoj, Italiji, Grčkoj,
SAD, Španiji, Nemačkoj, Mađarskoj, Škotskoj, Holandiji…
Učesnik je mnogobrojnih likovnih kolonija.

Sponsored content

Momčilo Moma Antonović Empty Re: Momčilo Moma Antonović

Nazad na vrh
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu