- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
“Duša uvek boli silnije od kostiju.”
Pon Okt 12, 2009 10:13 pm
„U današnje vreme mnogo se govori i zna o bolestima zavisnosti. One se pojavljuju na svakom mestu, u svakom društvenom sloju, a u riziku od njih su svi uzrasti. Postoji mnogo fraza o njima kao o „društvenom zlu“, predlažu se ovakvi i onakvi postupci koji bi zlo smanjili, prave se dogovori, formiraju stavovi i sl. Bez ozira na sve to, porodica koju zadesi ovo zlo, na kraju ostaje ostavljena uglavnom sebi i delom medicini i vadi se iz njega kako zna i ume ili pak, diže ruke prihvatajući bolest kao sudbinu ili način življenja. Kažem porodica, a ne bolesnik, pošto ovakve bolesti uvek prerastaju u porodični problem, nesreću i zajedničku porodičnu bolest.“
…Da je baš njen obožavani muž alkoholičar ženi je potrebno dugo da shvati. Uljuškana ekonomskom sigurnošću dugo nesvesno žmuri nad problemom. Svesrdno joj u tome pomaže okolina, pa i najbliži. Izjave poput: „Biće bolje.“ „Opametiće se.“ „Svi piju.“ „Nemoj zbog dece.“ daju joj opravdanje zašto ne prekida takav odnos. Ako je lepa i vesela mnogi „opravdavaju“ njegovo ponašanje i takav brak ne misleći kakve sve to posledice može imati po njen život i život dece...
...Stres prilikom razvoda psiholozi ravnaju sa stresom koji doživimo posle gubitka, smrti drage osobe, jer umire porodica u koju žena ugradi sebe. Nekim ženama u istom danu umru dve porodice, porodica koju je stvarala i porodica iz koje je potekla. Ako nema podršku primarne porodice iz koje je potekla, onda je tu stres na stres koji i jaku ženu pokida iznutra. Ekonomski nezbrinuta žena ne može da podnese sve sama. Ali jaka žena ne ostaje u takvom braku, kopa i rukama i nogama da spasi svoju decu i sebe... Nailazi na hiljade problema, ako pomoći nema niodkud. Pokidana iznutra ne gubi veru u život i ljude, ali postaje oprezna i zatvorena... Na tom svom putu nailazi na silne prepreke, neretko tek tada oseća sve psihosomatske bolesti koje leči osmehom i ljubavlju i potreban je dug period oporavka od svega. Moralna podrška prijatelja je veoma važna, ali topla reč ne može da nahrani njenu decu i da obuče njenu decu i...
... I uvek se nađe neka sitna duša da se sa podsmehom ophodi prema iskustvu takve žene... I uvek se nađe neko ko je ne poznaje, neka sitna duša, neko ko svoju frustriranost leči bezličnošću, neko ko svoje tuge i muke leči humorom i kada mu nije mesto, da pokaže nerazumevanje za njenu zatvorenost i opreznost, da takvoj ženi kaže da je zla, loša, frustrirana, kukumavka, ženi koja nije povila kičmu, ženi koja je imala petlju da se uhvati u koštac sa svim neprilikama da bi svoju decu istrgla iz te bolesti... Da uvek ima sitnih duša...
…Da je baš njen obožavani muž alkoholičar ženi je potrebno dugo da shvati. Uljuškana ekonomskom sigurnošću dugo nesvesno žmuri nad problemom. Svesrdno joj u tome pomaže okolina, pa i najbliži. Izjave poput: „Biće bolje.“ „Opametiće se.“ „Svi piju.“ „Nemoj zbog dece.“ daju joj opravdanje zašto ne prekida takav odnos. Ako je lepa i vesela mnogi „opravdavaju“ njegovo ponašanje i takav brak ne misleći kakve sve to posledice može imati po njen život i život dece...
...Stres prilikom razvoda psiholozi ravnaju sa stresom koji doživimo posle gubitka, smrti drage osobe, jer umire porodica u koju žena ugradi sebe. Nekim ženama u istom danu umru dve porodice, porodica koju je stvarala i porodica iz koje je potekla. Ako nema podršku primarne porodice iz koje je potekla, onda je tu stres na stres koji i jaku ženu pokida iznutra. Ekonomski nezbrinuta žena ne može da podnese sve sama. Ali jaka žena ne ostaje u takvom braku, kopa i rukama i nogama da spasi svoju decu i sebe... Nailazi na hiljade problema, ako pomoći nema niodkud. Pokidana iznutra ne gubi veru u život i ljude, ali postaje oprezna i zatvorena... Na tom svom putu nailazi na silne prepreke, neretko tek tada oseća sve psihosomatske bolesti koje leči osmehom i ljubavlju i potreban je dug period oporavka od svega. Moralna podrška prijatelja je veoma važna, ali topla reč ne može da nahrani njenu decu i da obuče njenu decu i...
... I uvek se nađe neka sitna duša da se sa podsmehom ophodi prema iskustvu takve žene... I uvek se nađe neko ko je ne poznaje, neka sitna duša, neko ko svoju frustriranost leči bezličnošću, neko ko svoje tuge i muke leči humorom i kada mu nije mesto, da pokaže nerazumevanje za njenu zatvorenost i opreznost, da takvoj ženi kaže da je zla, loša, frustrirana, kukumavka, ženi koja nije povila kičmu, ženi koja je imala petlju da se uhvati u koštac sa svim neprilikama da bi svoju decu istrgla iz te bolesti... Da uvek ima sitnih duša...
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|