Ići dole
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Pavle Goranović: Uvijek uzaludno viteštvo Empty Pavle Goranović: Uvijek uzaludno viteštvo

taj Uto Nov 10, 2009 6:47 am
Da budem pjesnik nije mi ambicija
To je moj način samovanja
Fernando Pesoa

Imenovanja
Sve je određeno: ovaj znak,
koji već sada predstavlja završetak jedne
surove bjeline, ove bjeline na monitoru, na nekom
papiru sjutra već, taj znak neće biti usamljen.
Kada mu se, prije ili kasnije, približe
drugi znakovi, i kada on, skupa sa njima,
bude tvorio jedan tekst, značenja ce biti
najmanje udvostručena. Moje će biti
da bar još neke stvari spasim od nepostojanja.
Da iskušavam vrste zatočeništva,
dodirnem sopstvenu nedorečenost.

Jer, predskazuje mi se obmana tog lavirinta,
to - da ono što je stvarno traži ime za sebe.
Ono što je izmišljeno traži ime za sebe.
Isto je ono što je stvarno
i ono što je izmišljeno.
Samo su imenovanja različita.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Pavle Goranović: Uvijek uzaludno viteštvo Empty Re: Pavle Goranović: Uvijek uzaludno viteštvo

taj Uto Nov 10, 2009 6:47 am
Osnivanje trenutka
Vidim jedan tren u vječnosti,
- ma šta bio tren, i ma šta vječnost bila -
u koji može stati ova pjesma.
I sve pjesme koje su joj prethodile.
Zatim, tvoj život, životi svih nas.
To je tren što dolazi neposredno
prije smrti i u kome je smješteno
najveće skladište znakova.
Vasiona je to sa kojom se obično mimoilazimo.
Tren od koga se sastoji svaka
jedinica vremena, svi doživljeni i nedoživljeni
trenuci. Okrznuti se o njega,
isto je što i pisati: jer, to je mjesto svih
nekad iskazanih sjećanja. Ostali smrtni ljudi
samo prođu kroz njega, ne opazivši ga,
što ih svakako čini srećnijim.
Tamo, naime, stanuju pjesnici.

A niko ne treba pjesnike.
Osim vječnosti.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Pavle Goranović: Uvijek uzaludno viteštvo Empty Re: Pavle Goranović: Uvijek uzaludno viteštvo

taj Uto Nov 10, 2009 6:47 am
Doživljaj sobe

Opet star, povlačiš se u prostore
kojima istinski pripadaš.
Spori koraci skrivaju samo takvima
poznato - zadovoljstvo predaje.
Ispod visokih zidova prazne sobe
najprije ćeš čuti sopstveni uzdah.
Jednako je to izraz umora i bježanja.
Suočen sa težinom tišine,
potom, blago ćeš prekriti glavu -
da sam sebe prevariš kako si izvan
izgubljenog vremena. To ćeš učiniti
sasvim svjesno i ne baš istrajno.
Zagledan u bjelinu, na kratko ceš misliti
o ženama koje nijesi htio imati.
Tokom noći tvoje biće će prožimati
različiti osjećaji - ravnodušnost,
težnja ka osrednjosti, nestalna drskost.
Sve će se to zbiti u nekom polusnu.
U traganju za zanemarenim životom.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Pavle Goranović: Uvijek uzaludno viteštvo Empty Re: Pavle Goranović: Uvijek uzaludno viteštvo

taj Uto Nov 10, 2009 6:48 am
Ono što bi moglo biti izvan vremena
- ponoćni fragment -

Obilježavam dio vremena - sad,
(sad koje je već prošlo!?)
držeći se izvoda iz Svetog Avgustina.
Sad u kome nastaje ova pjesma
koja nije ništa drugo
do dio druge velike pjesme,
možda one koja nikada neće biti okončana.
O njoj se neće govoriti
kada se budu svodili računi svijeta.
Dakle, sad - u ovom trenutku
ova pjesma jedino je što imam.
A o drugim trenucima,
iskren da budem, sad baš i ne razmišljam.
Jer mi je sasvim dovoljno zadovoljstvo
zbog konačno nađene riječi
koja mi je data na upotrebu
da uobličim odraz još nesaznate krivice.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Pavle Goranović: Uvijek uzaludno viteštvo Empty Re: Pavle Goranović: Uvijek uzaludno viteštvo

taj Uto Nov 10, 2009 6:49 am
Pisanje

Ponovo mislim u stihovima,
saopštavam riječi kojima nijesam kriv.
Prihvatam svako saučesništvo izazvano pisanjem.
Pisanjem po otvorenom, pod otvorenim nebom,
po očaju i bolesti, a sa istom strašću.
Na spasenje svako pisanje.
Po kamenu, po zatvorenom i po nepoznatom,
mada su sve riječi jednako nepoznate.
Pisanje po svim godišnjim dobima,
apokrifima, po već osvojenim znakovima.
I po svim meridijanima,
pisanje po rubovima, opasno pisanje.
I ono ni zbog čega - koje je, opet, svako pisanje.
Po kilometrima na kojima usamljeni
razmišljamo kako okončati prazninu na papiru,
kako dopisati svijet.
Na spasenje neka su i pauze između pisanja.
Po već napisanim listovima,
pisanje prvih redova naredne pjesme...

Čarolija stvaranja. Stvaranje zavodljivog.
Pisanje -
uvijek uzaludno viteštvo.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Pavle Goranović: Uvijek uzaludno viteštvo Empty Re: Pavle Goranović: Uvijek uzaludno viteštvo

taj Uto Nov 10, 2009 6:49 am
Kako mirišu knjige

Za svaku knjigu ima po jedan miris,
miris koji se ravna sa značenjem.
ili prvim doživljajem knjige.
Kako onda mirišu knjige -
na prašnjavim policama,
u zaboravljenim kućnim bibliotekama,
neprofitnim knjižarama glavnog grada?
Kako mirišu knjige nobelovaca?

Knjige starih majstora mirišu na pergamente,
na one stranice koje su iščezle - možda ih
i ne bude kada otvorimo blijede korice.
Njihove knjige su svedene na žute listove.
Knjige skribomana mirišu na muke štamparskih
radnika. Na radničkim univerzitetima - knjige
nemaju mirise, obično su crvene i netaknute.

Kako mirišu knjige mojih prijatelja?
Kako mirišu svjetski bestseleri, kuvari,
priručnici, uputstva za bolju koncentraciju?
(Ne volim knjige u kojima se osjeća dim:
tu su već pomiješani poroci.) Kako mirišu
svete knjige, na svetim jezicima svijeta?
Kako mirišu na izumrlim jezicima?
Knjige pagana su okrenute prema suncu,
zato gube svojstva kada im se približimo.

Nijedan miris nije bezazlen.
Vlasništvo knjigoljubaca ne podsjeća
ni na jedan miris,
ni na jednu knjigu uostalom.
Napuštene knjige u kancelarijama
mirišu na stara slikarska platna.

Najčudesnije mirišu knjige u
argentinskoj Nacionalnoj biblioteci,
i to one nabavljene poslije 1955. godine.
Ne znam kako mirišu knjige
zatvorenika, vjerovatno na vlažne zidove
i prošlost. Kako mirišu sabrana djela klasika?
Kako mirišu knjige koje su vraćene
Knutu Hamsunu? Njegove knjige kako mirišu?

Čuvam miris jedne knjige,
dragocjen kao znanje njemačkog jezika.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Pavle Goranović: Uvijek uzaludno viteštvo Empty Re: Pavle Goranović: Uvijek uzaludno viteštvo

taj Uto Nov 10, 2009 6:50 am
Sarajevski sonet

Kako to da je ovaj dan posvećen prostim
stvarima? Kad uporno razmišljam
o nestajanju, kad preturam po urušenim životima.
Eto, ovdje se i pjesma požara pretvara u trajanje.

A na drugi način obesmišljen je ovaj dan,
u kome pokušavamo jednu ulicu zamijeniti
sa čitavom planetom. Vidi ovu ulicu -
sve si vidio, čujem zbilju, odraz duše...

Znao sam djelove sadržaja istorijske čitanke.
Znao sam i za gradove koje su stvorili mitovi.
Ali, nijesam znao za grad koji je stvorio mit.

Mit - izgovoren jezikom koji svi razumijemo.
Jezikom koji danas niko ne razumije. Ustvari,
jezikom koji niko izvan Sarajeva ne razumije.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Pavle Goranović: Uvijek uzaludno viteštvo Empty Re: Pavle Goranović: Uvijek uzaludno viteštvo

taj Uto Nov 10, 2009 6:50 am
Zbrka u donjem svijetu

Na brzinu ispijamo hladno piće,
najprije razgovaramo o prošlim
danima, a onda zurimo - u pod,
u plafon, ili neke druge oči.
Polako gubimo osjećaj za vrijeme.
Posmatramo prolaznike
saučesničkim pogledima:
pred nama su mahom videne prošlosti,
i još predvidljivije budućnosti.
Mjesto je puno dima i potrošenih života.
Mimo nas prolaze epohe,
velike utakmice, velike ljubavi.
Dan se rastvara na proljećnom suncu.
U jednom momentu htjedoh da kažem:
When I consider the curious habits of man
I confess, my friend, I am puzzled.*
Odustajem, jer možda nije zgodna prilika.
I jer ćemo uskoro otići -
u neku sličnu izvjesnost.
Svako u svoju samoću.

* Kad razmotrim neobične navike čovjeka
Priznajem, prijatelju, ja sam zbunjen.
A to su, zapravo, stihovi iz pjesme Meditatio, Ezre Paunda.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Pavle Goranović: Uvijek uzaludno viteštvo Empty Re: Pavle Goranović: Uvijek uzaludno viteštvo

taj Uto Nov 10, 2009 6:51 am
Imena čežnje, žensko ime
Ulica Novaka Miloševa

Prašina je nepoznatom putanjom
odnosila ljudski nemar.
Prostranstva su se polako
sjedinjavala sa tamom.
U stanove je ušla hladnoća.
Nestalo je sve ono što mi je,
koliko do juče, donosilo fantazije o tebi.
Sad nebesa vladaju našim ćutanjima,
i nijedna žena ne može imati tvoj pogled.
Sad ne postoji daljina gdje bi se mogla
smjestiti moja duša, obuzeta tobom.
Ništa ne nagovještava tvoj dolazak!
Samo tišina - prosta i neobjašnjiva.
I preuranjeni sumrak
izruguje se mojim nadanjima.
Daleko si:
tvoja odsutnost konačno određuje
glavna znamenja mog pisma.

Mislim na tebe.
Ali, ne mogu da ustanovim
rastojanje
izmedu naše dvije cežnje.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Pavle Goranović: Uvijek uzaludno viteštvo Empty Re: Pavle Goranović: Uvijek uzaludno viteštvo

taj Uto Nov 10, 2009 6:51 am
Na međunarodnoj liniji Minhen - Solun

U prljavom vozu,
na medunarodnoj liniji Minhen - Solun,
pokušavam čitati Čovjeka bez svojstava Roberta Muzila.
A to je, uvjeravam se, na ovakvim mjestima gotovo nemoguće.
Posežem za banalnim zamjenama:
nastaviti čitanje je neuporedivo teže
nego pronaci dremljivu bitangu
u svakom kupeu, jednako u prvom i drugom razredu,
na svim željeznickim linijama.
Zanimljivo, medunarodni voz
često se zaustavlja i na lokalnim stanicama:
tražim nevidljive simbole u tom nepoštovanju voznog reda.

Nalazim da je bolje odustati od čitanja.
Zato ćutim i gledam
prvo u noćne pejzaže Slavonije,
pa u ogledalo naspram sebe -
vidim moje dvije nevelike torbe,
naizgled ne toliko težak prtljag.
Ali čini mi se da je nemoguće lišiti ga se.

Kako odmiče voz
i kako se približava dan
mislim da je svejedno
na kojoj stanici izaći
i čiji prtljag ponijeti.
Sponsored content

Pavle Goranović: Uvijek uzaludno viteštvo Empty Re: Pavle Goranović: Uvijek uzaludno viteštvo

Nazad na vrh
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu