Beogradska ka5anija
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Heroine - lepe, mlade, talentovane i fatalne Empty Heroine - lepe, mlade, talentovane i fatalne

Sre Nov 11, 2009 7:18 am
Manje ili više završavaju karijeru nastupima u
zadimljenim barovima, na izgrebanim pozornicama, sa tekstom koji još uvek pamte, baš kao i
dane glamura koji su iza njih.
Neki tvrde da su heroine deo muških fantazija, tezu koju će feministkinje overiti etiketom
mizoginije. Drugi će reći da je u pitanju komercijalizacija: prodaja knjiga, magazina, filmova i
svega što može da donese zaradu. Ipak, najveći je broj onih koji su opsednuti pojavom nekih od
fatalnih žena, heroina muzike, filma, umetnosti i nekih manje slavnih događaja.
Za razliku od muških ekvivalenata, heroine su izazovne i kada imaju negativne uloge.
Osmišljene od strane menadžera ili jednostavno privlačne svojom pojavom, heroinama je
dozvoljeno apsolutno sve. Mogu biti androgene poput Marlen Ditrih, poluopijene kao Merilin
Monro, drske poput Me Vest ili apsolutno pogubne poput Mata Hari. Imena nekih od njih su
poznata samo revnosnim istraživačima ili malobrojnim vernim obožavaocima. Njihove zvezde u
holu slavnih su negde po strani. No, one svakako zaslužuju podsećanje, makar s vremena na
vreme.
Većina nas na pomen reči „heroina" ima asocijacije na glumice iz pedesetih godina prošlog
veka. Iako je ova asocijacija očekivana zbog njihove popularnosti, treba naglasiti da su i
najslavnije filmske dive zapravo kopije ili kombinacije kopija velikih brodvejskih glumica. Merilin
Monro je nastala kao kombinacija imidža njene dve prethodnice: Džin Harlou i - Merilin Miler.
Sinonimi „MM" bili su odveć poznati u Americi. Merilin Miler je bila jedna od najpopularnijih
brodvejskih igračica tokom dvadesetih godina prošlog veka. Pored toga što je bila savršena
balerina, dobro je pevala i glumila, a kombinacija ovih talenata očaravala je publiku. Nastupala
je u Zigfildovim revijama, u predstavama koje je izvodila i preko 500 puta. Imala je nekoliko
brakova. Između ostalih, njen muž je bio i Džon Pikford (brat slavne Meri Pikford), a kratko je
bila verena i za budućeg muža Glorije Svanson. Imala je velikih problema sa sinusnim
infekcijama koje su bile posledica njene preterane sklonosti ka alkoholu. Dovedena je u
njujoršku bolnicu nakon što je doživela nervni slom kome je prethodilo uzimanje velikih količina
alkohola. Iako je bila podvrgnuta detoksikaciji, lekari nisu uspeli da spasu njen život. Umrla je u
37. godini.
Danas se o Merilin Miler ne zna mnogo, ali je njen rad ostao zabeležen od strane druge heroine
- Doroti Parker. Ova američka pesnikinja ja napisala pesmu u kojoj pohvaljuje ples Merilin Miler.
No, to je tek jedna od veza Parkerove sa Holivudom. Nakon bezuspešnih pokušaja da piše
poeziju i da od toga živi, Doroti se uputila u Holivud gde je radila scenarije za filmove. Nakon
početnih uspeha, čak i nominacija za „Oskara", Doroti je stavljena na nepopularnu „crnu listu"
zbog svojih levičarskih uverenja. Udavala se tri puta, dok broj pokušaja njenih samoubistava
nije lako prebrojati. Iako autodestruktivna, bila je izuzetno duhovita osoba koja se nije uklapala
u ustaljene tokove. Nekonvencionalnost se ogledala i u načinu na koji je počela karijeru: prve
pesme su joj objavljene u magazinu „Vanity Fair". Nekoliko meseci nakon toga postala je
pomoćnica urednika u modnom magazinu „Vogue", da bi se, nakon dve godine, priklonila
uredništvu „Vanity Fair"-a.
Ukoliko neko danas zaviri u pomenute magazine, na raspolaganju mu stoji čitava galerija
modnih heroina. Jedna od njih je i kreatorka Elza Skjapareli. Ništa manje važna od Koko Šanel,
pomalo zaboravljena Elza je osmislila fenomen „pret-a-porter" kolekcija, odnosno odeće koja je
izrađena u standardnim veličinama. Bila je rođaka Đovanija Skjaparelija, astronoma koji je
otkrio kanale na Marsu. Elza je bila pod velikim uticajem svojih savremenika, Alberta
Đakometija, Marsela Dišampa, Men Reja i posebno Salvadora Dalija, sa kojim je osmislila šešir
u obliku cipele koji je nosila Gala Dali. Zajedno su kreirali i poznatu „skeleton haljinu". Zahvaljući
njenoj smelosti, Elza je u modu unela niz inovacija. Najviše je stvarala između dva Svetska rata,
kada se moda drastično menjala kao i predstava o ženi. Vojnicima širom sveta je bio potreban
podsticaj, a mediji su se dosetili kako da u loše vreme zarade novac. Neprikosnovena kraljica
pin-upa je Beti Grebl, pevačica, igračica i glumica koja je postala slavna nakon što je
fotografisana u kupaćem kostimu, s leđa, dok se poluokrenute glave koketno osmehivala
milionima muškaraca širom sveta. Ta fotografija je uvršćena među „100 fotografija koje su
promenile svet" u izboru časopisa „Life". Kao i sve druge dive, udavala se nekoliko puta, imala
nekoliko dece, probleme sa alkoholom i umrla od raka pluća. Ostaće upamćena kao prva žena
koja je svoje noge osigurala na milion dolara.
Heroina koja je otišla korak dalje je njena imenjakinja Beti Pejdž. Jedna od prvih Plejboj zečica,
imala je veliki uticaj na poimanje seksualnosti, mode i erotske fotografije. Beti Pejdž je prva
osoba koja je postala pop ikona iako je njen rad bio kontroverzan. Naime, Pejdž je pozirala za
fotografije koje su se naručivale, a na kojima su bile prikazane scene sado-mazo seksa. Dugo
je imala blistavu karijeru modela, a njen kasniji život je obeležen depresijama, čestim
promenama raspoloženja, duševnim bolnicama i fundamentalističkim pristupanjem Baptističkoj
crkvi. Još jedna heroina je svoju karijeru počela u seks industriji, a kasnije se okrenula protiv nje
- Linda Lovlejs. Zvezda filma „Duboko grlo" najuspešnijeg pornića ikada, pridružila se
antipornografskom pokretu čija je ideja bila zasnovana na tezi da pornografija ima negativni
uticaj na žene. Iako je Linda izašla iz porno industrije, njen aktivizam je potpuno uništio. Bila je
rastrzana između crkve i radikalnih lezbejki poput Andree Dvorkin, koja je bila represivna prema
članicama unutar antiporno pokreta i nije im dozvoljavala veze sa muškarcima. Zato se Linda
okrenula narkoticima i amfetaminima. Nikada nije uspela da povrati staru slavu, niti da nađe
pristojan posao. Umrla je usamljena, u aprilu 2002. godine.
Dama koja je branila čast romantike, pobornicima ljubića poznata je i kao „Dama u ružičastom".
Barbara Kartland je napisala 723 romana, koji su prevedeni na 36 jezika i prodati u preko milion
primeraka. Iako je na početku svoje karijere bila na udaru cenzure zbog navodne eksplicitnosti,
Barbara je bila članica britanske Konzervativne stranke. Bila je veoma bliska kraljevskoj
porodici. Ne samo da je dobila titulu dame, već je sa kraljicom Elizabetom delila istog kreatora -
Normana Hartnela čiji su moto „jednostavnost je smrt duše" obe verno pratile i zbog toga često
bile na ivici kiča.
London, ali ne grad već prezime američke pevačice i glumice Džuli London, ostaće upamćeno
ljubiteljima muzike iz pedesetih. Senzualnog glasa i mirakulozne pojave, Džuli je bila jedna od
najvećih ženskih zvezda polovinom prošlog veka. Oni koji pamte njene nastupe kažu da je sve
prštalo od strasti i zavodljivosti. To i ne treba da čudi - Džuli je odrasla u glumačkoj porodici i od
malih nogu je poznavala scenu. Jedna je od retkih obrazovanih glumica u Holivudu. Snimila je
preko 30 albuma i 20 filmova, a najpoznatiji je „Čovek sa zapada" sa Garijem Kuperom. Na
muzičkom planu, Džulin najveći hit je „Cry Me a River". Privatno, najviše je patila zbog dece
koja su nemilosrdno umirala pred njenim očima - od petoro koje je rodila samo ju je jedno
nadživelo kada je 2000. godine umrla od trovanja nikotinom.
Otrovna, ali samo po sadržaju uloga koje je tumačila, je Džoan Kolins. Ocvala diva zbog koje su
revije Đanija Versaćija kasnile i po čitav sat, ostaće upamćena po ulozi dežurne zloće u seriji
„Dinastija" ali i po detaljima iz privatnog života. Jedna je od retkih savremenih diva koja uspeva
da sakrije tragove starosti, pa je pre nekoliko godina svet ostao zapanjen količinom bora i
veličinom kesica ispod očiju nakon što se Džoan izašla da pokupi mleko ispred svojih vrata.
Vezivali su je za nebrojeno puno muškaraca, a udavala se (samo) nekoliko puta. Njeni muževi
su bili irski glumac Maksvel Rid, Sindi Čaplin (sin Čarli Čaplina) kao i švedski pevač Peter Holm.
Sa svojim aktuelnim mužem, pozorišnim menadžerom Persijem Gibsonom bila je među
putnicima poslednjeg transatlantskog leta britanskog „konkorda", a taj let je opisala kao
„tragičan kraj predivne ptice" sa naznakom da će u svojim mislima nastaviti da leti ovim
avionom. Možda na isti način kao što će nastaviti da mašta o braku sa Vorenom Bitijem koji ju
je ,nakon nekoliko meseci od veridbe, ostavio zbog Anet Bening.
No, intimne drame mnogih žena uspela je da (bar na sceni) iskaže Milva. Danas vremešna
italijanska pevačica decenijama je suvereno vladala scenama širom sveta izvodeći pesme na
popularnim svetskim jezicima. Njena pojavljivanja na koncertima Astora Pjacole izazivala su
kolektivnu histeriju. Publika bi najpre ugledala Milvinu bujnu, crvenu kosu, a nakon toga
pevačica bi podigla glavu i zapevala „Vamos nina" nakon čega bi ostavila publiku da tiho pati do
njenog sledećeg pojavljivanja. No, Milva nije radila jedino sa Pjacolom, naprotiv - nema velikog
kompozitora koji nije poželeo da se njen glas uplete među njegove note. Nastupala je sa Eniom
Morikoneom, Mikisom Teodorakisom, Enzom Janaćijem i Vangelisom. Slavna pevačica nikada
nije odustajala od svog antifašističkog stava, pa se na njenom reportoaru nalaze songovi
Bertolda Brehta, a bila je i prva umetnica van nemačkog govornog područja koja ih je sa
uspehom interpretirala. Danas važi za eklektičnu umetnicu - njen repertoar se kreće od pop
muzike, preko francuskih šansona, do borbenih pesama italijanskog Pokreta otpora.
Druga pevačica koja je sa velikim uspehom pevala na različitim jezicima bila je Dalida. Imala je
sve preduslove da uspe: talenat, lepotu i egzotično italijansko-egipatsko poreklo. Prepevala je
poznate pesme sa jednog jezika na drugi, što je u vreme kada je to činila bio riskantan potez.
Njena obrada hita „Parole, parole" koji je prepevala sa francuskog na italijanski jezik ostaće
zabeleženi u analima najvećih muzičkih skandala. U privatnom životu Dalida nije bila naročito
srećna. Imala je konstantnih problema sa srčanom arterijom. Pratio je i pridev fatalne žene: njen
prvi muž je izvršio samoubistvo nekoliko godina nakon razvoda, a isto su učinila i dvojica
ljubavnika Ričard Šanfri (francuski šarlatan čuven po „pretvaranju" olova u zlato) i Luiđi Tenco
(italijanski pevač i glumac). Nakon smrti (umrla je od prevelike doze barbiturata), postala je
ikona francuske kulture, a svedoci kažu da je njena poslednja poruka glasila: „Život je postao
nepodnošljiv! Oprostite mi!"
Holivudska legenda kaže da je Džudi Garland, jedna od najslavnijih glumica ikada, posle sve
slave koju je doživela, svih nagrada koje je dobila i svih uloga koje je odigrala, karijeru završila
nastupajući u malim gej barovima u Njujorku. Pričalo se da u nekima od njih nastupa „nekada
velika" Džudi, a dolazili su da je vide samo oni koje je društvo takođe odbacilo - gej muškarci.
Da je tada znala sigurno bi setno zapevala pesmu koju je kasnije snimila njena kćerka Lajza
Mineli: „Život je kabare, prijatelju moj, život je - samo kabare!"
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Heroine - lepe, mlade, talentovane i fatalne Empty Re: Heroine - lepe, mlade, talentovane i fatalne

Sre Nov 11, 2009 7:18 am
Heroine prolaznosti
Da je gluma prolazna umetnost dokazuju karijere dveju glumica koje su stvarale u različitim
periodima, bile viđene i slavne, ali su jednako brzo pale u zaborav. Karolina Nojber je bila prava
heroina nemačkog pozorišta. Živela je u 18.veku. Rano je pobegla od kuće kako bi se udaljila
od nasilnog oca. Nakon nekoliko pokušaja da radi sa putujućim pozorištima, osnovala je svoje
lično i postala prva žena impresario. Radila je i kao rediteljka, a njena postava komada
"Hanswurst" staće upamćena kao jedna od najboljih u istoriji nemačkog teatra. Putovala je po
Evropi i unosila inovacije u tvrdokorne glumačke škole poput ruske i francuske. Bila je
perfekcionistkinja, ništa nije predavala slučaju, pa je od mnogih saradnika proizvela neprijatelje.
U privatnom životu puno je patila. Umrla je sama i napuštena na jednom seoskom imanju. Nije
želela da joj odaju posebne počasti, ali su joj nakon smrti podigli spomenik na kome piše:
„Začetnici dobrog ukusa u nemačkom pozorištu". Dva veka kasnije, ime jedne glumice ostalo je
zabeleženo u istoriji svetske kinematografije, ali je ona zaboravljena. Tipi Harden - junakinja
Hičkokovog filma „Ptice". Iako je za ovu ulogu dobila „Zlatni globus" Tipi nije zabeležila druge
značajne uloge. Pre filma bavila se manekenstvom i bila je jedna od najpoznatijih modela tokom
pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka. Hičkok je zapazio u reklami za jedan dijetalni
napitak. Kada je Keri Grant video kako za snimanje scene napada ptica vežba sa pravim
gavranima rekao je da je Tipi „najhrabrija žena na svetu". Ipak, javnost je bila nemilosrdna i
neprestano je optuživala da želi da preotme titulu omiljene Hičkokove glumice od Grejs Keli.
Zbog svega toga se povukla, snimala samo filmove koje je želela i ulagala u karijeru svoje dece.
Rezultat je nekoliko nominacija i jedan osvojeni „Zlatni globus" kao i nekoliko nominacija za
Oskara koje je dobila njena kćerka - Melani Grifit.

Bondove devojke
Bondove devojke su glavne glumice u filmovima o čuvenom detektivu Džejmsu Bondu. Poznate
su po atraktivnom izgledu i dvosmislenim imenima prepunim seksualnih aluzija poput Pussy
Galore, Domino ili Octopussy. Gotovo po pravilu, Bond devojke se pojavlju u jednom nastavku
serijala. Među brojnim glumicama koje su tumačile fatalne zavodnice Džejmsa Bonda bile su i
crnokosa lepotica Barbara Bah, plavokosa Ursula Anders i brineta Džejn Sejmur. Barbara Bah
nakon pojavljivanja u filmu „Špijun koji me je voleo" nije snimala mnogo. Više od karijere bila je
posvećena svojim muževima, pevaču i tekstopiscu Frančesku Gregorinu i bubnjaru legendarnih
Bitlsa - Ringu Staru. Rado se pojavljivala u Ringovim spotovima, a pevala je i u nekoliko
njegovih numera. Kasno se posvetila formalnom obrazovanju, ali je uspešno diplomirala
psihologiju i danas vodi programe za oporavak bivših alkoholičara i narkomana. Neki od njenih
pacijenata su i Džordž Harison i Erik Klepton. Scena u kojoj kao Vesper Lind u dvodelnom
kupaćem i s belim opasačem izranja iz mora proslavila je Ursulu Anders, najpoznatiju Bondovu
devojku. Za razliku od drugih koleginica, Ursula je iskoristila pojavljivanje u ovom filmu i veoma
uspešno nastavila filmsku karijeru. Poznata je i po brojnim avanturama sa holivuskim
zavodnicima poput Harija Hamlina, Marlona Branda i Džejmsa Dina. Lepa glumica Džejn
Sejmur pojavila se 1973. godine u filmu „Živi i pusti druge da umru". Njena klasična lepota
obezbedila joj je uloge u brojnim istorijskim spektaklima kao i u srceparajućim filmovima o
problematičnim porodicama. Kraljica Elizabeta II dodelila je Džejn titulu dame 1999. godine.
Udavala se nekoliko puta, imala nebrojeno puno ljubavnika, a danas se skrasila sa svojim
mužem Džejmsom Kedžom i njihovo dvoje dece. Bila je velika prijateljica glumca Kristofera
Riva, a od fondacije koju je isti glumac osnovao dobila je počasno priznanje za svoj humani rad
sa osobama sa posebnim potrebama.

Muze
Pojedine žene su ničim izazvano postale heroine. U mnoštvu legendi koje kruže oko inspiracija
poznatih umetnika, posebno se izdvaja Kiki, jedan od najpoznatijih modela fotografa Men Reja.
Skoro da ne postoji osoba koja ne poznaje fotografiju Kikinih leđa u obliku violine. Bila je
dugogodišnja Rejeva ljubavnica pre nego što se upustila u fatalnu aferu sa nadrealistom Li
Milerom. Najčuveniji portret avangardne francuske glumice Suzi Solidor naslikala je njena
ljubavnica - Tamara de Lempika. Iako otvoreno lezbejka, zavodljivost Suzi Solidor nije bila
inspiracija samo Tamari, već i velikim slikarima koji su je ovekovečili na svojim platnima: Žorž
Brak, Pablo Pikaso i Fransis Pikabia samo su neki od njih. Tokom II Svetskog rata noćni klub
koji je vodila Suzi bio je popularan među nemačkim visokim oficirima, zbog čega je nakon rata
bila optužena za kolaboraciju. Kendi Darling je bila jedna od najvećih Vorholovih muza. Rođena
je kao muškarac, Džejms Lorens Slateri. Veoma rano je postala ranjiva - njen otac je bio
alkoholičar i do kraja života nije mogla da se oslobodi slika porodičnog nasilja koje je doživela u
detinjstvu. Tokom šezdesetih je dobijala hormonske injekcije, ali se tvrdi da pol nikada nije u
potpunosti promenila. Ipak, Kendi je bila toliko lepa i zgodna da je retko ko mogao da poveruje
da je u pitanju transvestit. Postala je Vorholova diva, igrala u njegovim filmovima i bila
nezaobilazni eksponat u njegovoj „Fabrici". Kendi je umrla 1974. godine od leukemije. Pre smrti
napisala je pismo u kome kaže da više nema želju da živi: „Iako sa prijateljima i karijerom u
usponu, osećam se isuviše prazno da bih nastavila sa ovim nestvarnim životom. Sve mi je
dosadilo. Može se reći da umirem od dosade."

Heroine patnje i bola
Šarbat Gula (u prevodu: šerbet od ružinih latica), zasenila je svet kada se pojavila na naslovnoj
strani časopisa „National Geographic" 1985. godine. Fotograf Stiv Mekeri snimio je Šarbat
prilikom posete jednom izbegličkom kampu u koji je dospela nakon što su njeno selo
bombardovali Rusi. Udala se rano i dobila tri kćerke, a najveći san joj je da se one školuju i
postanu samostalne. Tokom 2002. godine, Stiv Mekeri se vratio u Avganistan i našao Šarbat, a
njene nove fotografije su zaprepastile svet - izgledala je mnogo starije nego što ima godina.
Ipak, njene plavo-zelene oči i unezveren pogled postali su simbol sukoba u Avganistanu. Pam
Ti Kim Puć je postala simbol vijetnamskog rata nakon što ju je fotograf Nik Ut snimio kako sa
grupom dece beži iz sela koje je napalm bombama prethodno napala severnovijetnamska
vojska. Tom prilikom Pam je zadobila nekoliko teških opekotina na leđima. Imala je svega devet
godina. Nakon rata komunistička vlada Vijetnama zabranila joj je da studira i stvorila od Pam
antiratni simbol svoje zemlje. Tokom 1986. godine dobila je zvaničnu dozvolu da nastavi studije
na Kubi gde je upoznala svog supruga, takođe vijetnamskog studenta, sa kojim se venčala
nekoliko godina kasnije. Kada su krenuli na medeni mesec, dok su bili u tranzitu u Kanadi,
zatražili su politički azil. Dobili su ga i danas žive sa decom u gradu Ajaksu u Ontariju.
BOBAN STOJANOVIĆ
Nazad na vrh
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu