Beogradska ka5anija
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Dan kad žandarmi hrane siromašne Empty Dan kad žandarmi hrane siromašne

Čet Nov 19, 2009 8:33 am
Uz želju da i ovaj Božić protekne u miru i radosti prisetićemo se
kako su Beograđani davnih dvadesetih i tridesetih godina prošloga veka
proslavljali Hristovo rođenje.
„Retko smo imali Božić tako veseo kao ovaj koji je juče prošao“,
piše „Politika” 1928. godine. Puna tri dana, Beogradom se orila pesma i
treštala muzika. Izlozi pojedinih trgovina osvanjivali su u svečanom
božićnom dekoru. Dok su neki bili ukrašeni jabukama i slamom, u mnogim
izlozima stajala je jelka, iskićena „snegom” od pamuka i vate,
badnjacima, žitom, orasima….
Gotovo nije bilo nijedne beogradske kuće bez božićne pečenice, iako je „pečenica bila vrlo skupa, naročito na Badnji dan”.
Najveća živost uoči praznika osećala se na pijacama. Stočna pijaca
kod klanice brujala je pomešanim glasovima kupaca i prodavaca. Seljaci
iz Šumadije, Srema, Banata i Bačke donosili su veliki broj prasadi za
pečenicu…

Zurle protiv čarlstona
Živosti je bilo i u upravi grada, jer se u vreme praznika beležio veliki broj krađa, požara i nesrećnih slučajeva.
„– Alo… alo… Uprava grada!
Dan kad žandarmi hrane siromašne Bozic-retro3
Ovde Uprava grada.

– Ukrali su mi prase za Božić. Bilo je uređeno…
– Što ga niste čuvali, gospodine? Gde sad da vam pronađem prase. Ono je već pojedeno…
I pred takvim razlozima dežurni činovnik navlači šinjel i juri da
između hiljada poklanih prasadi pronađe baš ono ukradeno… U jednom
slučaju policija je bila vrlo brza. Držeći se strogo božićnih običaja,
policajci su prvo čestitali društvu praznik, a zatim poveli domaćina u
Glavnjaču.”
Predratni običaj je bio da se za Novu godinu svi napiju, a na
Poklade svi najedu. A na Božić – da se ispune oba običaja. Za tri dana,
kako je pisala „Politika”, popijeno je toliko alkohola i pojedeno
toliko prasića da bi bilo dovoljno „za sve Jugoslovene, i da još ostane
za nacionalne manjine.”
Ono malo vode što je potrošeno uglavnom su potrošile kafedžije da bi imali dovoljno vina za sve mušterije.
Beograd je za praznik imao i specijalnu muziku. Uz goč i zurle i uz
podcikivanje razvilo se u Skadarliji staro srpsko kolo. Vilo se od
kafane do kafane i bivalo sve veće.
„Jedan žandarm kome se činilo da ovo veselje nije po propisu, jer je
kolo pravilo veću galamu nego svi čarlstoni skupa, došao je da
interveniše. Ali njegove opomene zaglušivao je goč i podcikivanje
starih boema:
– Iju! Ijuju!
Najzad, kad je žandarm video, da u kolu najviše podvriskuje jedan ugledan policijski pisar, okanuo se svake intervencije.”
Cela varoš bila je znaku dečje pucnjave, ali nije se pucalo
„žabicama” i „pampuračama”, već je za to vreme korišćeno ozbiljnije
„oružje”: svako dete imalo je po jednu prangiju koja se punila pravim
barutom i „gruvala kao Merzerov top.”
Uprava Oficirskog doma organizovala je tradicionalno donošenje
badnjaka. Po već dugogodišnjem rasporedu pojedini odredi beogradskog
garnizona bili su na svojim mestima još oko podne na Badnji dan.
Oficiri i vojnici u paradnim uniformama, na konjima i kolima, okićenim
zastavama i zelenilom, pravili su impozantnu šarenu povorku koja se
kretala od Knez Miloševe ulice do Topčidera. Na brdu bi se odsekao
badnjak, a zatim se povorka vraćala Karađorđevom, Kralja Petra i Knez
Mihailovom. Narod bi se iskupio i pozdravljao ih.

Doček u dvoru
Zatim bi komandant badnjaka sa visokim oficirima odneo kraljev
badnjak u dvor. Kralj ih je dočekao pred dvorskim tremom, po običaju
posuo ih žitom, a zatim bi badnjačare uveo u salon da ih počasti
hladnom i vrućom rakijom.
Dan kad žandarmi hrane siromašne Bozic-retro2

Božić je, piše „Politika“ iz 1929. godine, u dvoru proslavljen po
narodnom običaju. Na Badnji dan priređivala bi se večera za sve članove
kraljevske porodice. Večeralo se u trpezariji u kojoj je bila prostrta
slama, a za stolom su se servirali božićni kolači, orasi, suve šljive,
razna jela i voće. Na sam dan Božića u dvorskom hramu kraljevska
porodica prisustvovala je liturgiji, a po povratku u dvor, kralj je
primao položajnika, prvog u rangu pitomca Vojne akademije. Položajnik
je ostajao na ručku, a zatim ga je kralj darivao.
Prema sokolskoj tradiciji zajedno s vojničkim badnjacima donošeni su
iz Košutnjaka i sokolski badnjaci. Sokolske badnjake kitila je i
pronosila kroz Beograd konjica sokolske župe grada.
Bratstvo manastira Rakovice 1939. godine, na čelu sa starešinom
manastira, došlo je u Patrijaršiju i čestitalo Hristovo rođenje
patrijarhu i predalo dva okićena badnjaka. U Patrijaršiji bratstvo je
dočekano žitom, a na ognjištu je badnjak prekršten i preliven svetim
uljem.
Za „policijski sirotinjski dan”, koji je padao uoči Božića,
prestonički žandarmi skupljali su priloge za siromašne. Svake godine bi
tako obradovali nekoliko stotina najsiromašnijih božićnim ručkom, a
mnogi žandarmi i podoficiri sirotinju su gostili i za svojom trpezom.
Običaj je bio i da u dvorištu zatvora uprave grada dele božićnu
pečenicu pritvorenicima
Nazad na vrh
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu