Beogradska ka5anija
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Božić koji će mališan zauvek pamtiti Empty Božić koji će mališan zauvek pamtiti

Uto Jan 05, 2010 6:15 pm
Napolju je mraz, duva ledeni vetar, a u kući je toplo i prijatno. Porodica se priprema za veliki praznik - Božić. To je prilika da vašem detetu ispričate priču o tome kako se nekada slavilo...Hajde da pokušamo da se setimo kako su ovaj praznik obeležavali naši preci pre mnogo, mnogo godina!
Božić je oduvek smatran velikim praznikom. Priča o dolasku na svet Sina Božijeg Mladenca Isusa Hrista bila je bliska i razumljiva svakom čoveku. Svečana služba u zimsku noć, litija sa „Vitlejemskom zvezdom“, praznične predstave, bogata božićna trpeza – sve je to praznik činilo naročito svečanim.
Prazniku je prethodio post. Taj post se naziva Božićnim i traje šest nedelja. Božić pada na 7. januar po novom kalendaru, a 1. januara (po starom kalendaru) je, kao i sada, slavljena Nova godina. Poslednji dan posta zove se Badnji dan. Toga dana trebalo je uzdržavati se od hrane sve dok se na nebu ne pojavi Vitlejemska zvezda koja je obavestila svet o rođenju Spasiteljevom. Na sto je iznošena skromna, ali ukusna večera – žito, voćni kompot i sušeno voće, orasi.
Pokušajte da i sami pripremite jednostavnu božićnu trpezu. Za iskazivanje kulinarskog umeća angažujte i svoje dete, i dok zajedno radite ispričajte mu priču o prazniku Rođenja Hristovog…

Božićna poslastica od žita:
- 1 čaša pšenice
- 2 čaše vode
- 100 grama maka
- 100 grama oraha
- 2-3 kašike meda
Poslasticu pripremamo od pšeničnih zrna kojima dodajemo vodu, mak i med. Pšenična zrna istucamo u avanu uz povremeno dodavanje vode, tako da se omotač sa zrna sasvim skine. Očišćeno zrnevlje prosejemo, operemo i od njega skuvamo kašu.
Posebno istucamo mak, tako da dobijemo makovo mleko, u to dodamo med i sve dobro promešamo. Preručimo u kašu, posle čega dobijenoj masi dodajemo orahe. Po želji možete da dodate šećer u prahu ili suvo grožđe. Ovo je bilo gotovo obredno jelo za Božić.

Kompot – običan kompot od suvih šljiva, sušenih kajsija, jabuka, krušaka, suvog grožđa.
Dok pripremate ove jednostavne poslastice možete da popričate sa svojim malim pomoćnikom o nameni obrednog jela. Postavite detetu pitanje: „Šta misliš, zašto se za ovaj važan praznik priprema, reklo bi se, obična pšenična kaša?!“
Ispričajte mu priču o ovom jelu: samo zrno predstavlja ogromnu snagu. Ono je malo, ali upravo iz njega niče klica i pojavljuje se novi klas. Zrno je – čuvar novog života, ono je simbol preporoda i obnavljanja. Napravite analogiju sa rađanjem beba. I dete se rađa sasvim majušno, ali zatim raste i postaje odrastao, samostalan čovek. Taj čovek radi važan posao, donosi odluke. I sam dobija svoja „zrnca“ - svoju dečicu, za čije vaspitanje i odrastanje snosi odgovornost.
Žitu dodajemo med, ali ne samo zato što je ukusniji od šećera. Naprosto, med je mnogo stariji od šećera. Upravo med je u davna vremena korišćen kao poslastica i zaslađivač za obična i praznična jela. S medom pravimo medenjake, palačinke i razne druge poslastice, med dodajemo u razne kašice. Pitajte svog malog sagovornika da li zna kako nastaje med i ko ga pravi. Ako vaše dete to još ne zna, sada je pravi čas da mu o tome pričate.
Tako neprimetno prolazi vreme dok se vodi spokojan razgovor, i evo – praznično jelo je već na stolu. Imaćete skromnu, ali veoma ukusnu i hranljivu trpezu, a posle takve večere možete udobno da se smestite s detetom na kauč i ispričate mu priču o Božiću.

Božić u lutkarskom izvođenju
Priču o rođenju Mladenca Isusa Hrista možete ne samo da ispričate, već i da je prikažete uz pomoć lutaka. U XIX veku u Rusiji su bile veoma popularne lutkarske predstave u kojima su prikazivane scene na temu Božića. U tu svrhu je obično korišćena manja kutija u obliku jasli sa figuricama koje su predstavljale likove božićnog događaja. Lutke su pravili i razni majstori iz naroda. Oni su išli po vašarima, primani su u kuće bogatih ljudi, gde su prikazivali svoje predstave. Deca, koja su slušala priče o Svetom događaju, obično su bila oduševljena ovim predstavama. U XIX veku u gradskim kućama je postojala tradicija izvođenja božićnih predstava. Lutke su pravljene od papira, drveta, gline, porcelana; za njih je specijalno izrađivana odeća od somota i svile. Kutija s figurama je stavljana ispod jelke. Ponekad je takva predstava izvođena i u crkvama. Tradicija pravljenja božićnih jasli karakteristična je ne samo za Rusiju, već i za zemlje zapadne Evrope. U Evropi je postojao običaj postavljanja jasli na glavnim trgovima, na vašarima i pijacama. Svaka porodica je imala svoje figurice božićnih likova, koje su se čuvale iz generacije u generaciju. Da biste mogli što lakše da zamislite predstavu s Božićnim jaslama, hajde da se prisetimo same Svete priče.

Priča o Božiću
Nešto pre rođenja Sina Božijeg, Marija i njen verenik Josif kreću iz Nazareta u Vitlejem. Za putnike se nije našlo mesta u prenoćištu, te su morali da se sklone i prenoće u pećini. I tu je došao na svet Mladenac Isus Hristos, i bio je stavljen u jasle, na slamu. U tom času, pastirima koji su napasali svoje stado u blizini pećine, javio se Anđeo i obavestio ih o rođenju Spasitelja. Oni su požurili u Vitlejem i našli su u pećini Mariju, Josifa i Mladenca koji je ležao u jaslama. Posle izvesnog vremena došli su da vide Mladenca i mudraci koji su na nebu videli Vitlejemsku zvezdu. Oni su doneli svoje darove – zlato, tamjan i smirnu. Likovi predstave su likovi božićne priče: Marija, Josif, Mladenac Isus u jaslama, Anđeo, pastiri, mudraci u istočnjačkoj odeći. U predstavi su se obično pojavljivale i figurice životinja – ovaca, krava, jagnjadi, a na vrh cele kompozicije obično je stavljana blistava „Vitlejemska zvezda“.
Videti božićnu priču u detinjstvu u vidu predstave – znači zapamtiti je za ceo budući život. Pokušajte da tokom zimskih praznika nađete figurice likova božićne priče u prodavnicama. Možda će vam poći za rukom da svom detetu pružite radost i prikažete mu priču o rođenju Isusa Hrista u kućnom pozorištu. Ukoliko, pak, imate vešte ruke, pokušajte da sami napravite figurice.

Koleda-koledari!
Božić je nekada bio praznik koji su slavili svi. U vreme Božićnih svetkovina trebalo je obići svoju rodbinu, susede i poznanike i svima čestitati praznik. Praznovanje je trajalo prililčno dugo – dve nedelje, sve do Krstovdana, 19. januara. Sve su to bili Božićni praznici.
U svim selima i naseljima ljudi su išli od dvorišta do dvorišta svojih suseda, čestitajući praznik. Sutradan posle božićne noći pojavljivale su se grupe ljudi sa „Vitlejemskom zvezdom“. Zvezda je pravljena od pozlaćenog papira i vezivana je na štap. Ljudi su išli ulicama, pevali molitve i božićne pesme i svima čestitali praznik.
Kao nagradu za svoje pevanje, oni su bili čašćavani kolačima, pitama i orasima. Među pevačima je često bilo i dece, čiji su glasovi božićnim pesmama pridavali naročitu dirljivost.
Tokom Božićnih praznika na ulicama su se mogli sresti i koledari. Oni su obilazili dvorišta sa svojim naročitim, koledarskim pesmama i takođe su tražili da budu počašćeni. Ti pohodi po dvorištima pretvarali su se u vesele zabave sa pesmama, igrama i šalama. Po mišljenju nekih naučnika, reč „koleda“ potiče od latinske reči calendae. Tako se u starom Rimu zvao prvi dan svakog meseca. Koledarska pesma predstavlja veličanje doma čoveka u čije su dvorište ušli koledari, sa nabrajanjem svih ukućana, sa čestitanjem i upućivanjem najlepših želja za dalji procvat i blagostanje. Pokušajte da zajedno s detetom naučite neku koledarsku pesmicu i da je otpevate kad odete u goste nekome od svojih rođaka ili prijatelja. Najpre možete da otpevate pesmicu, a zatim da domaćinima podelite simbolične božićne poklone.
Tradicionalna pesmica obično se završavala zahtevom da koledari budu ugošćeni:
Daj koljadi
Kolače slatke
Pečenje rumeno
Jabuke glatke!

A kada dobijete poslastice,
treba da poželite:
Daj Bože zdravlja
Ovome domu
Sreće i imetka
Dobrom domaćinu!

Ako vas slučajno ne ugoste odmah, možete i da se našalite sa domaćinima:
Ko mi ne da kolača
Razbiću mu prozor!
Ko mi ne da meda
Daću mu u prozor
grudvicu od leda!

Ako vaši prijatelji i rođaci imaju smisla za humor, ovakav vaš nastup može da izazove opšte veselje i radost i može biti prilika da se svi prisete starih običaja. Koledari se obično još i prerušavaju: žene su oblačile dugačke suknje nalik na ciganske i preobražavale se u Ciganke; muškarci su prevrtali kožuhe naopako i pravili se da su medvedi. Dvojica muškaraca (jedan napred, drugi pozadi) pokrili bi se prostirkom i glumili konja. Muškarci su se oblačili u žensku odeću, a starci i starice bi se obukli kao mlada i mladoženja. Koledari su izvodili smešne predstave, pevali i plesali i Božićne praznike pretvarali u najveselije slavlje u godini. Naši preci nisu imali ni televizor, ni radio, i niko osim njih samih nije mogao da im organizuje istinski praznik. Pokušajte da se odreknete uobičajenog sedenja ispred televizora, pustite svojoj mašti na volju i videćete koliko će se vaša deca radovati. Još se može desiti da se vršnjacima pohvale kako je baš u njihovoj porodici najlepši praznik na svetu.
Božić koji će mališan zauvek pamtiti Img05243big Božić koji će mališan zauvek pamtiti W497
Nazad na vrh
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu