Beogradska ka5anija
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
ka5an
ka5an
Admin
Admin
Rak Pacov
Datum rođenja : 24.06.1960
Godina : 63
Lokacija : Gde god je Dunav
Poso/dokolice : Za kormilom
Raspoloženje : PreRaspoložen
Datum upisa : 06.12.2008
https://beogradskaka5anija.forumsr.com/forum.htm

Pozorišta Srbije - Page 2 Empty Pozorišta Srbije

Pet Jan 08, 2010 10:42 pm
First topic message reminder :

Pozorište u Srba ima tradiciju dugu više od osam stoleća iako teatarski život na ovim prostorima nije tekao bez prekida. Srpska pozorišna izvođenja u srednjem veku imala su u osnovi svetovnu i zabavljačku funkciju (improvizacije bez pisanog teksta prikazivane su na javnim mestima) i bila izvan okvira i uticaja Pravoslavne crkve. Podaci u umetničkoj literaturi 13. veka pokazuju da su crkvene vlasti zabranjivale vernicima da odlaze na skupove gde glumci igraju svoje predstave. Teodosije (1264-1328), kaluđer u srpskom manastiru Hilandaru na Svetoj Gori i pisac, u delu Pohvale svetom Simeonu i Svetom Savi ističe, nasuprot nebeskim lepotama crkve, skomrahovo mrsko pozorište koje se priređuje na ulici, gde bezumno okupljeni svet po svakojakom nevremenu do kraja gleda i sluša štetne đavole pesme i nepristojne, ružne reči. Tragovi viđenih pozorišnih scena i starih sportskih svečanosti živeli su u srpskoj sredini i tokom 14. veka. Na fresci Ruganje Hristu, slikanoj između 1317. i 1318. godine u manastiru Staro Nagoričino, zadužbini kralja Milutina, u prvom planu vide se tri osobe s dugim rukavima i nekolike s neobičnim instrumentima kako ismejavaju Spasitelja. Vladari Srbije, koji su imali dobrosusedske i diplomatske odnose s Dubrovnikom, slali su, za svetkovine svetog Vlaha (zaštitnika Dubrovnika), svoje muzičke i zabavljačke družine, a artisti Dubrovnika gostuju u Srbiji (1412, 1413. i 1426). Programe čine razne muzičke, pantomimske i lakrdijaške veštine i egzibicije. Početkom 16. veka, poturčeni velikaš Ali-beg Pavlović, nesumnjivo srpskog porekla, poslao je u Dubrovnik svoju pozorišnu družinu kojom je upravljao Srbin Radoje Vukosalić (iz propratnog pisma upućenog Dubrovčanima može se zaključiti da je Vukosalić prvi poznati srpski glumac - upravnik putujuće pozorišne družine). U Srba je Vlast Turaka (druga polovina 15. - početak 19. veka) zaustavila razvoj kulture pa se u to doba samo povremeno javljaju predstave svetovnog karaktera. Izuzetak je Vojvodina, u kojoj deo srpskog naroda, naročito od kraja 17. veka, živeo u multietničkoj kulturi Habsburške monarhije, pa je pozorišna aktivnost bila pod srednjoevropskim uticajem.

MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008

Pozorišta Srbije - Page 2 Empty Re: Pozorišta Srbije

Sub Jan 09, 2010 4:59 pm
Pozorišta Srbije - Page 2 Plakat

Dvadeset godina nakon pada Berlinskog zida međunarodni pozorišni projekat "After the Fall" („Posle pada“) osvetljava uticaj i dejstvo događaja iz 1989. godine na Nemačku i druge zemlje širom Evrope. Goethe-Instituti u 15 evropskih zemalja angažovali su, u saradnji sa lokalnim pozorištima, sedamnaest dramskih autora da napišu komade, koji oslikavaju društvene promene u svojim zemljama.

Veoma nas raduje što smo u Beogradu dobili mogućnost da u ovom projektu ostvarimo saradnju sa Beogradskim dramskim pozorištem i Goranom Markovićem.
Za to želim da se od srca zahvalim Nebojši Bradiću, koji se, još u vreme kada je bio direktor Beogradskog dramskog pozorišta, zauzeo za ovu saradnju. Takođe se zahvaljujem i Maši Mihailović, koja je ovaj projekat sa svojim timom vodila sa velikim angažmanom, kao i Goranu Markoviću, koji svojim "Falsifikatorom" obogaćuje novim bojama inače monohromnu sliku moderne Srbije u inostranstvu. Sa svojim kolegama poput Andžeja Stasjuka (Andrzej Stasiuk) iz Poljske, Jurija Andruhoviča (Jurij Andruchowytsch) iz Ukraine, Dirka Laukea (Dirk Laucke), koji je 2007. u Nemačkoj proglašen za najboljeg mladog pozorišnog autora, kao i brojnim drugim kolegama iz Evrope, Goran Marković svojim komadom učestvuje u umetničkom dijalogu, koji bi političkim dijalozima u Evropi na kraju mogao da udahne dušu.

« Posle pada » je dvogodišnji, sveevropski projekat koji je pokrenuo 2007. godine Gete institut, a isplaniran je u saradnji sa šest priznatih, nacionalnih teatarskih kuća - Beursschouwburg (Belgija), Théâtre National (Belgija), Staatsschauspiel Dresden (Nemačka), Kongelige Teater (Danska), Stary Teatr Krakow (Poljska), Östgötateatern (Švedska) sa idejom jačanja bilateralne, interkulturne saradnje u oblasti pozorišne umetnosti. “Posle pada” podrazumeva saradnju evropskih pozorišta na nastajanju novih dramskih tekstova i predstava, edukaciji teatarskih umetnika i teoretičara, promociji evropske multikulturalnosti. Gete institut je pozvao pozorišta da u svojim zemljama odaberu pisca koji bi napisao dramu na temu”Posle pada”, sa posebnim naglaskom na pitanja: kako evropski dramski pisci doživljavaju pad Berlinskog zida i kraj Hladnog rata, šta se promenilo i kako su se njihove zemlje – društvo, socijalni i državni sistem, uklopili u novi svetski poredak. Tema je potpuno prepuštena individualnoj interpretaciji, a reflektuje se kroz tri moguća tumačenja naslova: pad Čoveka, pad Zida ili kroz inspirativnost istoimenog komada Artura Milera. Može biti obradjena sa etičke, dramsko-istraživačke, političko-istorijske ili socijalno preispitujuće tačke gledišta.
Projekat je započeo u septembru 2008. angažovanjem dramskih pisaca, nastavlja se tokom proleća 2009. produkcijom predstava, a odabrani projekti biće pozvani u Nemačku u jesen 2009. čime će se naglasiti potreba evropske dimenzije poduhvata, uspostavljanju komunikacija, a sve u vezi sa proslavom pada Berlinskog zida, naredne godine.
Beogradsko dramsko pozorište prepoznalo je značaj ovog poduhvata, koji je od izuzetne važnosti za uspostavljanje veza i saradnje sa evropskom teatarskom mrežom, medjunarodnim fondovima i predstavljanje srpskog pozorišta u Evropi; i odabralo jednog od naših najeminentnijih stvaralaca – Gorana Markovića, da se pozabavi temom, koja mu je, na osnovu njegovog dosadašnjeg dramskog, literarnog i filmskog opusa, bliska i inspirativna.
Maša Stokić, dramaturg

REČ AUTORA
Već duže, zapravo od početka raspada Jugoslavije, pitam se: Da li je ta zemljauopšte postojala? Iako je većina od nas rođena u državi koja je nosila to ime, mnogi je smatrali domovinom, voleli je, ostaje otvoreno pitanje da li se radilo o fantomu, prividu ili nečem što je zaista imalo smisao, razlog postojanja.„Falsifikator“, naravno, ne nudi eksplicitni odgovor na to pitanje. Ali ovaj komad bi možda u nama mogao da pokrene niz uspomena, izbledelih sećanja na žar koji smo u sebi nosili, na vreme velikih iluzija i lažnih nada. Na doba koje je, danas to znamo, bilo ispunjeno fatamorganama i izmišljenim vrednostima; ali, u isto vreme, satkano od mnogo ljubavi za one koji su nas, kao nekakvi iluzionisti, hipnotisane vodili kroz taj nepostojeći raj. Samo najpametniji i najupućeniji su već onda znali o čemu je reč. Mi, ostali, živeli smo utamničeni između zidova koje je podigla naša naivnost i slepa vera u ljudsku dobrotu.
Tu i počinje priča o dobrim namerama kojima je, to je poznato, popločan put do pakla. Šta je bolje: biti bez iluzija i skapati zbog ljudske pokvarenosti ili nevideti ništa i živeti u svetu koji, zapravo, ne postoji? Biti svestan i nesrećan, ili beslovestan i presrećan. Ne znam. Pogledajte „Falsifikatora“ pa mi vi recite.
Goran Marković, pisac i reditelj

O AUTORU
Goran Marković, rođen 1946. u Beogradu, od 1965. – 1970. studira filmsku režiju u Pragu, Čehoslovačka.
Posle završenih studija, od 1970. – 1976. za televiziju radi dokumentarne filmove.
Od 1976 g. snima igrane filmove: "Specijalno vaspitanje", "Nacionalna klasa", "Majstori, majstori", "Variola vera", "Tajvanska kanasta", "Već viđeno”, "Sabirni centar", "Tito i ja" "Urnebesna tragedija", “Srbija godine nulte”, “Kordon” i „Turneja“.
Takođe, snimio i srednje metražne dokumentarne filmove “Poludeli ljudi” “Nevažni junaci”.
U pozorištu je režirao komade “Pazarni dan” A. Popovića, “Beogradsku triologiju” B. Srbljanović, “Pomorandžinu koru” M. Pelević i. „Terapiju“ J. Cvetanovskog. Napisao je pozorišne komade “Turneja”, “Govorna mana”, “Parovi”, ”Villa Sachino”, “Pandorina kutija” i „Delirijum tremens“. Poslednja dva je sam i režirao.
Objavio je knjige "Češka škola ne postoji", “Tito i ja”, “Godina dana”, “Osma sednica i druge drame” i „Male tajne“.
Redovni je profesor na Fakultetu Dramskih Umetnosti u Beogradu.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Pozorišta Srbije - Page 2 Empty Re: Pozorišta Srbije

Sub Jan 09, 2010 5:00 pm
LICA:




Pozorišta Srbije - Page 2 Tika-stanic
Anđelko
Tihomir Stanić




Pozorišta Srbije - Page 2 Danica%20ristovski

Mirjana
Danica Ristovski




Pozorišta Srbije - Page 2 Miodrag%20krivokapic
Veselin
Miodrag Krivokapić




Pozorišta Srbije - Page 2 Sic1
Miljenko
Daniel Sič




Pozorišta Srbije - Page 2 Bandovic
Ljubinko
Ljubomir Bandović




Pozorišta Srbije - Page 2 Custa1
Kangrga
Ćustić Slobodan




Pozorišta Srbije - Page 2 Cuca
Enes
Milan Čučilović




Pozorišta Srbije - Page 2 Thumb_tomic
Drago
Ivan Tomić




Pozorišta Srbije - Page 2 Savo%20radovic
Suljo
Savo Radović




Pozorišta Srbije - Page 2 Mata
Smajo
Dejan Matić-Mata




Pozorišta Srbije - Page 2 Natasa%20markovic
Razvodnica
Nataša Marković
Jatak
Zoran Đorđević
Slobodan
Miloš Lazić
Jugoslav
Nikola Jovanović/ Stojan Đorđević
Scenograf
Miodrag Tabački
Asistent reditelja
Marko Misirača
Kostimograf
Ljiljana Petrović
Asistent kostimografa
Tina Bukumirović
Kompozitor
Zoran Simjanović
Scenski govor
dr. Ljiljana Mrkić Popović
Scenske borbe
Aleksandar Tasković
Montaža videa
Ana Savić
Snimatelj zvuka
Zoran Uzelac
Organizator
Srdjan Obrenović
Ispicijent
Olivera Milosavljević
Sufler
Dragana Anđelković
Produkcija
BDP