Beogradska ka5anija
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Još igraju despotovi konji... Empty Još igraju despotovi konji...

Pet Apr 23, 2010 12:37 am
Još igraju despotovi konji... 10

Na
mestu gde je despot Stefan pojio i lečio svoje konje, i sada se na
Svetog Todora katkad viđaju kako igraju i čuju kako njište Ko na njih
nabasa, može da ostane slep i gluv, pa retko ko tog dana ide na tu
stranu


Piše Zorica Golubović
Jasenica je nekako bila predodređena za legendarnu priču. U njoj je, u
dvorcu Nekudimu, boravio despot Stefan Lazarević, ali i Đurđe Branković
sa ženom, despoticom Jerinom. Na njenoj teritoriji, smrt je zadesila
despota Stefana i despoticu Jerinu. U njoj se nalazi nekoliko
znamenitih svetilišta: Rudničko Nikolje, Blagoveštenje, Voljavča,
Koporin, znatan broj razvalina, selišta, manastirišta i crkvišta koji
svedoče o burnom srednjovekovnom periodu srpske istorije. Ove legende,
u poslednjem trenutku je zabeležio i objavio književnik Dragutin Paunić.
Predanje veli da je jedan izvor pod šumovitim bregom kod sela Vodica
lečio okobolju. Kako su u to doba vladale velike boginje, od kojih
mnogi bez vida ostadoše, knez Lazar dade nekoliko ćemera dukata i nađe
najbolje neimare da pored svete vode nazidaju manastir. Zadužbinu
posveti Svetom Vidu, a izvor dobi ime Vidova voda.
Narod odasvud poče da pristiže i traži leka. Naročito na Vidovdan i pre
sunčevog izgrevka, bolesnici su hitali da se umiju izvorskom vodom, u
koju su stavljali travu vidovčicu. Okrenuti istoku, krstili su se i
molili:
- Vide, Vidovdane, što očima vidžo, to rukama stvorio.
Danas je ovaj izvor ozidan,a voda ističe u reku Jasenicu. Mada se
lečenje vodom izobičajilo, slabi u očima i dalje o Vidovdanu dolaze na
izvor. Od manastira je ostao samo pokoji kamen da podseća na razrušenu
bogomolju.
Na ovom području je despot Stefan, sin kneza Lazara, podigao dvorac
Nikudim u kojem je bilo njegovo sedište “vlasti”. Jednog dana je čuo da
negde kod Kustka teče širok potok bistre vode za piće, a okolo su polja
bogata lekovitim travama za stoku. Otad su ovde posle svake vojne, u
kojima je despot sa vlastelom ratovao, konji na odmor i lečenje
doterivani.
I sad na Svetog Todora, u subotu koja prvo dođe u Velikom postu, na
ovim livadama se katkad “viđaju i čuju” konji kako igraju i njište. Ko
na njih nabasa, može da ostane slep i gluv, pa retko ko tog dana ide na
tu stranu.
Prema jednoj legendi, despot Stefan se u toku lova u Kosmaju, u selu
Markovcu, srušio sa konja i zasvagda sklopio oči. Narod je na tom mestu
podigao nagrobnik od belog mermera, koji je postao svetinja. Izdaleka
su dolazili stari i mladi, bolesni i nakazni, da kod njega lek sebi
nađu.
U spomenik niko nije dirao: ni Turci, ni Mađari. Ali ko će, kad svoj
neće? Susedno Jagnjilo bilo je mnogo veće, pa njegovi poglavari reše da
spomenik prenesu u svoje selo. Taman zaprega što ne priđe u njino
zemljište, kad se navuče veliki crni oblak. Dunu strašna vetrina, poče
da grmi i seva. Sruči se grad koji uništi letinu. Jagnjilci pobegoše od
spomenika, a Markovčani ga vratiše na mesto gde je despot pao mrtav.
Prošlo je od tada mnogo vremena. Grad na Markovac nije pao, a Jagnjilo
počesto bije.
Postoji legenda da je dvorac Nekudim sagradio despot Đurđe Branković,
sestrić despota Stefana. Kad se Đurađ oženo carskom kćerkom Jerinom,
njoj se u početku dvorac dopao, sve dok jednog jutra ispred nje, iz
jedne suvopotočine, ne polete jato divljih gusaka. Sutradan pođe za
njima i, na mestu gde su pale, pobode kamen i poče da gradi Smederevo.
Jerina po celoj državi pokupi majstore i dade se na zidanje dvora i
tvrđave. Diže sva sela u argatluk, iz svanuća do noći, bez odmene, po
svakom vremenu: uz Petrove vrućine i Savine ljutine. Ni da se stane, ni
dušom dane. Brojni kulučari, ostavši u ritama, ozeboše i razboleše se,
baldisaše i tu okončaše život. Zato je narod prozva Prokleta Jerina.
Kad je sve bilo završeno, Đurđe i Jerina kretoše da vide čija je
građevina lepša. Prvo obiđoše gospodarev letnjikovac u Jasenici.
- Ne kudim ga, samo su moj dvorac i tvrđava lepši – reče Jerina.
I stvarno: kad dođoše u Smederevo, uveriše se da je sve mnogo bolje, pa
tu tvrđavu odmah proglasiše za prestonicu. Dvorac u Jasenici dobi naziv
Nekudim, koji brzo beše zanemaren, tako da niko danas ne zna gde se
nalazio.

Nema rata bez brata
Mudar, plemenit i silan, despot Stefan je hteo da se za svagda ratova
mane. No, kad se jednom kod Oplenca našao, sustiže ga glas da se
oružjem na njega digla rudnička vlastela. Ubrzo se kod današnje Vinče
susretoše i žestoko pobiše. Rudničani su u početku dosta pritiskali, a
onda se dadoše u beg.
Pripoveda se da je tada despot Stefan, stojeći na krvavom polju i vraćajući mač u korice, prosuzio:
- Nema rata bez brata!

Kneževa kletva
Kad je knez Lazar pozvao vojsku na Kosovo, svi se zakleše i tvrdo
obećaše da će u boj poći. Na zborno mesto došla su sva sela, osim
jaseničkog Kruševa. Videvši da ih nema, knez uzviknu:
- Dabogda im crn trn kuću zatrnio!
Tako je na Kruševo pala teška kletva. Narod poče da se osipa, uvek je
pola u selu, pola u groblju. Pod istim krovom, dve muške glave ne mogu
da se dugo zadrže. Ni najstariji nisu zapamtili da su između Mladenaca
i Vidovdana u Kruševu čuli kukavicu. Seljani iz okoline zlurado vele:
- Za kim da zakuka, kad im niko na Kosovu ne pogibe?
Tvrde da ta kletva sa ovog sela još nije skinuta.

Jerinin beleg
Legenda veli da je pri kraju izgradnje Smedereva nestalo kamenja u
majdaništima, pa je osiona despotica Jerina naredila da se u celom
gradu povade svi nadgrobni belezi i uzidaju u tvrđavu. Starice pljunuše
u nedra i s rukama pod pojasom, počeše u jedan glas Jerinu proklinjati
i u crno zavijati:
- Dabogda u mukama umrla, groba ne imala!
Jerina je kratko uživala u smederevskoj tvrđavi. Često je morala da
beži pred Turcima i po Rudniku sklanja. Tamo, na Ostrovici ju je
otrovao si Lazar, po nagovoru njegove žene Jelene. Vele da je tu i
sahranjena. Na grobu je postojao beleg, sve do devetog kolena starica
kunilica. Na kraju ga Cigani razlupaše u tocila, bruseve i gladila i
sve to na pazar iznesoše. Kletva je došla po svoje, pa i danas osta
reč:
“Zlo činila Đurđeva Jerina,
zlo činila, gore dočekala!”
Nazad na vrh
Similar topics
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu