Beogradska ka5anija
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Šta je ljubav a šta "blud"? Empty Šta je ljubav a šta "blud"?

Čet Jun 24, 2010 11:46 pm
Naš život u narcističkoj kulturi, gde je, u skladu sa zakonitostima potrošačkog društva, sloboda čoveka, koji je sam sebe postavio u centar sveta, doživljena kao sloboda izbora, nameće nam brojna iskušenja, a sve u društveno prihvatljivom "pakovanju" prirodnih potreba i građanskih sloboda.
Kako bi naš život izgledao da nije reklama za najrazličitije prehrambene artikle, "vatrene vode" i "vatrene štapiće"?! Već smo prošli put konstatovali, govoreći o strasti "stomakougađanja" da nije lako povući crtu između onog što jeste zadovoljavanje prirodnih potreba organizma za hranom, i gotovo kompulzivne potrebe da se proba, žvaćka, guta, pijucka sve što je u okolini, uključujući i glad za ljudskom pažnjom i društvom. Koliko bi se samo socijalnih kontakata prekinulo ili postalo isprazno da ne postoji institucija ručka, večere, kafice, sendvičića, o molitvenim doručcima i da ne razmišljamo?!
Hrana, piće, razne supstance koje se troše, dozvoljeno i nedozvoljeno, izgleda da su odličan posrednik za komunikaciju, koju otuđeni, egocentrični ili jednostavno usamljeni ljudi, nisu u stanju ni da započnu, a kamoli da je održe.
Šta nedostaje čoveku koji je sit, pripit ili "pun svega"? Pa, naravno, eufemistički rečeno, "malo akcije", ili, u prevodu: "privođenje nekog", "fircanje", "zveketanje", erotska gimnastika.
Uz gutanje hrane, vitamina, "pilula za lilule", savremeni čovek, i to ne samo očima, guta i erotiku.
Iako se tokom istorije menjala definicija razbludnosti, a posebno poželjne mere erotike, blud je, gotovo u svim epohama, predstavljao centralnu ljudsku i drušvenu zanimaciju.
"Blud" je strast koja čoveka najviše vezuje za materijalno, a "eros" je koncept koji ne prihvataju samo Frojdu skloni ljudi, već svi koji veruju da se čovek teško može izboriti sa sopstvenom prirodom, potrebom da zadovolji seksualne impulse i izbegne frustraciju.
Erotika je i cilj, ali često i pomoćno sredstvo da se ostvari neka namera. Šta je moćnije u plasmanu ili prodaji nekog artikla od slike koja je "golicava" ili teksta koji podseća na "ono"?! "Da li ste to probali na ulici? Hoćete li da probate više puta? Sa jednom ili više osoba?" Naravno, može da se odnosi na keks, ali poenta jeste seks!
Uostalom, savremena definicija slobode i jeste ostvarivanje sve većeg broja slobodnih izbora, pri čemu se uglavnom radi o izborima partnera i seksualnih objekata.
Kampanje za ostvarivanje gay-prava potresaju mnoge države i društva daleko više od činjenice da veliki deo stanovništva na kugli zemaljskoj gladuje, pati, nema elementarne ljudske slobode. Logika je: "Kad već tu ne mogu ništa da uradim, bolje da gledam svoja posla i vidim na koliko načina mogu da uživam!".
Uostalom, seks je i zabava bogatih, i razonoda razbludnih, i strukturacija vremena prosečnih, a i najčuvenija "sirotinjska zabava".
Može li se čovek izboriti sa sopstvenom prirodom?
Da li je uopšte potrebno obuzdati "eros"?
Šta je to blud?
Da li samo bludni ljudi uživaju u seksu?
Gde prestaje uživanje, a počinje strast?
Kakva je razlika između ljubavi i bluda?
Sve su to pitanja koja zahtevaju lične odgovore, uz "straženje" nad sobom u smislu svakodnevnog iskrenog preispitivanja sopstvenih motiva, želja i akcija.
Univerzalnog recepta nema, a moralizatorski stav je podjednako licemeran, koliko i nedelotvoran. Mnogi su se ljudi, ne samo zarad crkve i vlastitog spasenja, već i zbog mogućih posledica, zaklinjali na vernost jednoj osobi, sa kojom su stupili u bračnu zajednicu. I - mnogi su "pali", iako im je namera bila dobra i časna. Obrazloženja su različita: "Šta sam mogao da radim, bilo je jače od mene!". "Nisam ni prvi ni poslednji muškarac koji je prevario svoju ženu, šta ću, kad mi - muškarci, imamo veće potrebe za seksom nego žene?!", "Bolje ja njega prva da prevarim, nego da čekam da on to meni uradi, što je samo pitanje vremena!", a vrh ovog tipa racionalizacija je objašnjenje za koje postoji i svojevrstan "blagoslov" na naučnoj bazi: "Malo seksa sa strane, samo može da osveži i ojača stalnu vezu!" Nije retko da se, čak u stručnim krugovima, postavi pitanje: "A, kakav je njegov ekstramaritalni život?", što podrazumeva da normalan, savremen čovek mora da ima stabilan brak i porodicu, uz stabilnu vezu sa strane, što, naravno, ne iskuljučuje povremene usputne "kres-kombinacije"!
"Dvojni moral", "duplo knjigovodstvo" i "paralelne veze" postaju sve više "prevaziđene", jer je u trendu imati "otvorenu komunikaciju", "otvorenu vezu", a nije loše probati i sa "zamenom parova", trojkama, svingerajom, petorkama. Pitanje je samo da li, u ovoj oblasti, važi marksistički postulat o prelasku kvantiteta i kvalitet.
Odgovor je jednostavan: "Ne". Koliko god osoba proširivala slobodu svojih seksualnih izbora, "karikala" partnere, partnerke, istog ili suprotnog pola, dozvoljenih i nedozvoljenih godina, uz sve moguće seksualne rekvizite, pomagala, vibratore, vijagre, lutke na naduvavanje, zadovoljstvo u smislu osećaja ispunjenosti i ljubavne "sitosti" nije u korelaciji sa količinom izvedenih "eksperimenata". Naprotiv, što se više jurca za novim, luđim, većim, debljim, to je veći osećaj praznine, potrošenosti i usamljenosti. Seks je čoveku od Boga dat kao "početni kapital" za stvaranje zajednice ljubavi, zajednice koja prevazilazi okvire jedne ograničene individue i otvara čitav mikrokosmos druge, bliske osobe, u kojoj se ogledamo, koja nas oplemenjuje i čini da nikada više nismo ni sami, ni prazni.
Činjenica je da se najsvetija i najplemenitija reč "ljubav", gotovo "potrošila", jer je široko zloupotrebljavana, pa izgleda da što se više o njoj govori, to je manje ima. Razlog za ovu "otrcanost" jeste i bezočna društvena manipulacija koja pokušava da stavi znak jednakosti između "ljubavi" i "bludne strasti". No, koliko god pokušavali da degradiraju ljubav oni koji žive po principima direktno suprotnim od Jevanđeljskih, ljubav ostaje dar, koji je i cilj i svrha svih naših duhovnih priprema i prakse.
Hrišćanska ljubav je "moguća nemogućnost" da se vidi Hristos u svakom bližnjem, bez obzira ko je on, jer, ako je bar na trenutak ušao u naš život, on nije tu slučajno, već kao saputnik do Carstva nebeskog.
Ljubav je ona tajanstvena sila koja prevazilazi slučajno i spoljašnje u drugome i doseže do korena ljudskog bića, istinitog dela Boga u čoveku.
Ne postoji bezlična ljubav, jer ljubav je čudnovato otkrivanje ličnosti u čoveku, ličnog i jedinstvenog u opštem i zajedničkom.
Ljubav je otkrivanje u svakom čoveku onoga što se u njemu može voleti!
Utoliko, jedini način da se izborimo sa spoljnim iskušenjima i unutrašnjim "pritiscima", jeste da se stalno i iskreno, sami pred sobom ispovedamo, preispitujući koliko druge osobe doživljavamo kao sredstvo za zadovoljenje vlastitih potreba, a zanemarujemo da one poseduju i kvalitete koji bi nama pomogli da se razvijamo u pravcu prave bliskosti, intime, ljudskosti koja teži bogolikosti. Kada započnemo neku vezu, obično navalimo kao ludi na brašno, pa strastveno trošimo seks u neograničenim količinama. Vremenom, pod pritiskom testa realnosti, princip zadovoljstva "popušta", zbog čega smo ne retko razočarani i spremni da dotadašnji "objekt ljubavi" optužimo za "nestimulativnost". Rešenje tada nije prepustiti se okolnostima, koje nam, po pravilu, donose nove poželjne "objekte" i situacije, budući da će se, posle izvesnog vremena, sve ponoviti, te će nam život proći u traganju za novim i novim uzbuđenjima, koja vremenom postaju sve kraća, a mi sve beznadežniji i prazniji.
Pravo rešenje u smislu borbe sa strašću "bluda" je da pokušamo, baš u kriznim situacijama, da "treniramo" vrlinu uzdržanja i to ne zato da bismo bili verni partneru, već da bismo ostali verni sebi i izboru koji smo jednom napravili.
OK, nije nam do seksa sa stalnim partnerom, ne treba ni da se silimo da radimo nešto reda radi. Ali, u odsustvu te vrste erotske komunikacije, nije zgoreg ponovo pogledati tu osobu, otkriti i neke njene druge osobine koje smo jednom zavoleli i učiniti svojevrstan mentalni eksperiment, tako što ćemo zamisliti da je više nikad nećemo videti! To ume da bude od koristi, jer kad se suočimo sa jasnom mogućnošću gubitka osobe za koju inače bahato pretpostavljamo da će biti uvek tu za nas, i te kako se žacnemo i osvestimo! A, posle osvešćivanja i "pročišćenja" glave, ponovo se otvara i seksualna "dizna"!
Bez velikih pouka, jedina prava poruka kojom treba da se rukovodimo u borbi sa strašću bluda, jeste:" Ne čini drugome, ono što ne želiš da bude tebi učinjeno!".
Piše: Aleksandra Janković
Nazad na vrh
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu