Beogradska ka5anija
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Put argonauta Empty Put argonauta

Sub Nov 13, 2010 11:55 pm
Od Bezdana do Bačke Palanke
Predeli nedirnute prirode

Dunav ulazi u Srbiju na sredini svog toka na tromeđi Mađarske, Hrvatske i Srbije. Pogranična zona od Bezdana do Bačke Palanke je pošumljena i iz nje se ulazi u Batinski tesnac. Na levoj vojvođanskoj obali može se videti čarda, na ulazu u rukavac Baračka i stara ustava, a na ulazu u Veliki bački kanal – jedna od prvih betonskih ustava u Evropi, izgrađena 1856. godine. Ukoliko plovite brodom ili čamcem iz inostranstva, propisi nalažu da se pre posete čardi najpre prijavite i obavite carinske formalnosti. Brodsko pristanište rečne policije, carina i Kapetanija pristaništa Bezdan nalaze se na levoj obali, 500 metara nizvodno od čarde (1425. km toka). Vikend naselje Baračka poznato je po čardama u kojima se kuva čuveni riblji paprikaš. Najpogodnije mesto da pristanete jahtom je rukavac Dunava, na 1426,1. kilometru. Ako ne pristanete i ne odete do 25 kilometara udaljenog Sombora, koji je kulturni i industrijski centar Zapadnobačkog okruga (oko 50 000 stanovnika) , nizvodno od ulaza u Veliki bački kanal (1424,47 km), naići ćete na most podignut u čast velike Batinske bitke iz Drugog svetskog rata. Ukoliko imate visok jarbol na jedrilici, proverite da li je neophodno da ga skinete, kako biste nesmetano prošli ispod mosta.

Nizvodno od mosta, pri niskom vodostaju Dunava, naići ćete na niz peščanih rečnih ostrva, na kojima možete pronaći mirnu, usamljenu peščanu plažu i predahnuti, kupajući se u dunavskoj vodi. Oko 1422. kilometra toka koncentrisano je vikend-naselje Daraški fok. Na 1417,2. kilometru Dunav pravi rukavac, koji je dobio naziv Monoštor, po mestu Bački Monoštor, udaljenom 3,5 km od reke. U donjem kraju ovog rukavca (oko 1408,5. kilometra) ima vode i pri nižem vodostaju, pa su mnogi ljubitelji Dunava iz Apatina i Sombora ovde izgradili vikend kućice. U blizini naselja je poznata Harčaš čarda, u kojoj se možete smestiti ili samo predahnuti, uživajući u specijalitetima od sveže rečne ribe.

Kada na levoj obali Dunava ugledate pravoslavni hram Sabor svetih apostola, to znači da ste nadomak Apatina. U blizini hrama skrenite levo u rukavac, u kome se nalazi savremena marina sa plutajućim betonskim dokovima. Namenjena je za čamce i jahte u tranzitu, ali i za potrebe sportskih ribolovaca. Ovo je jedinstvena prilika da sipate gorivo direktno sa pumpe. Preporučujemo da pođete u obilazak Apatina ili u kupovinu u ovom dobro snabdevenom mestu, koje je još od sredine 18. veka poznato po proizvodnji kvalitetnog piva, bogatim prirodnim resursima, kulinarskoj tradiciji i po mrestilištu ribe i staništu brojnih vrsta ptica. Koliko je ribolov u ovom kraju bio unosan, pokazuje podatak da je princ Eugen Savojski, kao nagradu za pobedu nad Turcima, od Bečkog dvora dobio ribnjak u Apatinu.Tokom jula se održava tradicionalna turistička manifestacija Apatinske ribarske večeri, u okviru koje se organizuju takmičenja u ribolovu, pripremanje ribljih specijaliteta i muzički program. Na tri kilometra od Apatina nalazi se Banja Junaković, poznata po svojim lekovitim termalnim izvorima. Kompleks obuhvata rekreativni centar, terapeutski centar, akva park i odmaralište.

Ušće reke Drave na hrvatskoj strani obale je na 1382,5. kilometru dunavskog toka. Pet kilometara nizvodno (oko1370. km toka) ulazi se u rukavac, koji vodi do vikend-naselja Marin sprud (Šaran kula), gde možete da predahnete ili prenoćite u tradicionalnoj čardi. Dunav zatim pravi široku krivinu oko Erduta, a tokom dalje plovidbe, u bli­zini Bogojeva, naići ćete najpre na drumski, a potom i na železnički most. Oko 1364. km, kod ulaza u kanal koji od Bogojeva vodi ka Bečeju, Dunav naglo skreće na zapad, pa ćete narednih nekoliko kilometara (od 1363. do 1355.) imati priliku da plovite od istoka ka zapadu, što je na Dunavu retkost. U ovoj zoni, zbog brojnih građevina na vodi, kojima se reguliše tok reke, plovite sredinom plovnog puta. Ako želite da priđete obali, trebalo bi da koristite nautičku kartu i eho lokator - sonar. Na 1353,5. kilometru, na desnoj obali (Hrvatska), nalazi se mesto Dalj sa srpskom pravoslavnom crkvom iz 1715. godine. U ovom mestu je i rodna kuća poznatog svetskog astronoma i najčešće citiranog srpskog naučnika u svetu, Milutina Milankovića.

Vukovar je najveće mesto (na 1335. km) na desnoj hrvatskoj obali kroz koje Dunav protiče. Spuštajući se Dunavom pored Sotina (1321,5. km), ugledaćete na desnoj obali čardu Kod Nećka.

Bačko Novo Selo je udaljeno 300 metara od obale i dobro je snabdeveno voćem, povrćem i drugim namirnicama. Ovde možete da predahnete, uživajući u hladu vrba i živopisnom ruralnom predelu, sa jatima belih gusaka i roda. Bač je od rimskog doba, pa sve do pada pod tursku vlast, bio jedno od najvećih i najbolje utvrđenih naselja u ovom delu Vojvodine, koji je po njemu i dobio ime Bačka. Prvi zapisi o Baču vezuju se za gospodara Istočnog rimskog carstva, cara Justinijana, koji u svom pismu iz 535. godine pominje utvrđeni grad Bač. Za vreme vladavine ugarskog kralja Bele IV, grad Bač doživljava pravi procvat. Ovo utvrđenje na reci Mostongi (isušena pritoka Dunava) u vreme kralja Karla Roberta Anžujskog imalo je osam velikih kula, niz kasarni, magacina i drugih objekata i u njega se ulazilo preko pokretnog mosta. Zapisi svedoče da je srpski despot Stefan Lazarević dugo i uspešno branio grad od prodora Turaka, koji su tvrđavu konačno zauzeli tek posle Mohačke bitke 1529. godine.

Karađorđevo je veliki kompleks namenjen ekskluzivnom lovu u kome su u vreme vladavine Josipa Broza Tita lovili mnogi svetski državnici kao deo programa tokom posete Jugoslavijik. U Karađorđevu su odstreljeni kapitalni primerci jelena, divljih svinja i muflona. Pored krupne divljači, može se loviti i sitnija: zečevi, fazani i druge ptice. Ako niste ljubitelji lova, predlažemo vam foto-safari. U sastavu lovišta nalazi se i poznata ergela Karađorđevo. U okviru lovišta nalaze se ekskluzivni lovački restoran Karađorđevo, luksuzna lovačka kuća Dijana, te depandans i bungalovi u lovačkom centru Vranjak. Na desnoj obali (oko 1300. km) uskoro ćete ugledati gradić Ilok – najistočniji grad u Hrvatskoj, sa sačuvanim srednjovekovnim utvrđenjem, a potom i Šarengrad, sa ostacima tvrđave od opeke iz XV veka. Na 1299. kilometru toka kod Bačke Palanke gradića sa oko 35.000 stanovnika potražite ulaz u rukavac Tikvara. Pri višem vodostaju, ulaz je pogodan i za plovila sa gazom većim od dva metra, ali pri niskom vodostaju, savetujemo oprez. Na dva mesta napravljeno je privezište za čamce i jahte, duž obale uređeni su plaža i kamp, a na obali se nalazi čarda Dunav, sa originalnim ambijentom i tamburaškim orkestrom. Šaran, sa pristaništem za čamce. Od privezišta do centra grada ima oko 600 metara, gde možete da posetite vrednu srpsku pravoslavnu crkvu Jovana Krstitelja, koja je izgrađena 1783. godine i Gradski muzej, koji ima vrednu arheološku i etnološku zbirku. Ugostitelji u Bačkoj Palanci nude odličan izbor jela.

Borislav Vasić, glavni i odgovorni urednik časopisa Nautičar
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Put argonauta Empty Re: Put argonauta

Sub Nov 13, 2010 11:55 pm
Od Bačke Palanke do Zemuna
Put vina

Na putu od Bačke Palanke ka Čelarevu postoje dobro očuvani Avarski grobovi koji su dobro očuvani i potiču iz perioda VIII i IX veka. U Čelarevu je čuveni Dvorac porodice Dunđerski sa engleskim parkom i zbirkom stilskog nameštaja od baroka do neoklasicizma. Ako imate jahtu sa većim gazom ili je pak vodostaj Dunava niži, bolje je da za obilazak Bačke Palanke koristite kanal Bager, čiji je ulaz na 1295. kilometru dunavskog toka. Na kraju kanala imate privezište (a u blizini peščanu plažu i Kalaš čardu). Između 1287. i 1276. kilometra nalazi se Velika ada i Neštinska ada. Nailazite na oštre rečne krivine, velika ostrva obrasla šumom i obronke Fruške gore u pozadini jedan od najlepših predela na Dunavu.

Banoštor je živopisno selo u podnožju Fruške gore i na čardu Jole. Lokalni istoričari tvrde da se na ovom pristaništu 361. godine iskrcao rimski imperator Julijan, obilazeći legije duž Limesa. Pravoslavna crkva Svetog Georgija nalazi se na uzvišenju,. Na levoj obali Dunava skela pristaje uz čardu Kod Braše, u blizini koje je poznato mesto za ribolov, kao i vikend-naselje Begečka jama. a 1273. kilometru nalazi se mestašce Čerević, koje, poput većine mesta u ovom kraju, krase visoki zvonici pravoslavne i katoličke crkve. Selo je locirano na uzvi­šenju iznad Dunava, što mu daje posebnu draž kada se posmatra sa reke. Četiri kilometra od Čerevića je izletište Testera, sa malim veštačkim jezerom.

Na 1272. kilometru toka izlazite iz rukavca Begeč, a ploveći nizvodno, proći ćete pored vikend-naselja i čarde Dunavac. U čardi možete uživati u obilju kvalitetne rečne ribe, pošto su uslovi za ribolov u ovom kraju veoma dobri. Naselje Futog, leži na levoj obali Dunava Na oba ova pristana možete se snabdeti strujom, vodom, a o vašem plovilu vodiće računa čuvari. Naselje ima oko 16.000 stanovnika, smešteno je uz samu obalu pa je ovo dobra prilika da popunite zalihe voća i povrća. U blizini je dobar servis za vanbrodske motore i stakloplastične čamce. Poput većine naselja u Vojvodini i Futog ima dve crkve: pravoslavnu i katoličku obe iz 18. veka. Beočin je gradić poznat po najvećoj fabrici danas u vlasništvu francuske kompanije Lafarž (Lafarge).

Od 1266. kilometra toka do Novog Sada, na levoj obali Dunava proteže se vikend-naselje Kamenjar sa luksuznim vilama i pristaništem za skupocene jahte. Potom dolazite do Sremske Kamenice, prigradskog novosadskog naselja na desnoj obali Dunava, koje sa Novim Sadom povezuje most Sloboda na 1257,6. kilometru. Kamenica je već vekovima vinogradarski centar na obroncima Fruške gore u kojoj su, prema jednom predanju Turci po osvajanju 1526. godine prosuli 7.000 bačvi vina.

Na suprotnoj, levoj obali je Novi Sad glavni grad Autonomne Pokrajine Vojvodine.

Ribarsko ostrvo u Novom Sadu, ima nekoliko nautičkih klubova i pogodnih mesta za rekreaciju, a od prometnih gradskih bulevara odvojeno je rukavcem. Ovde možete uživati u nekom od luksuznih ribljih restorana a na 1257,7. kilometru je uređena plaža Štrand. Na 1255. kilometru dunavskog toka smešteni su brodsko pristanište, Kapetanija, carina i ispostava pogranične policije.

Novi Sad nastaje u XVII i XVIII veku, na mestu koje je imalo izvanredan položaj – štitila ga je moćna Petrovaradinska tvrđava na desnoj obali. Tek krajem XVII veka ovde se razvija naselje zanatlija, baštovana i Srba graničara. Prvobitni naziv Novog Sada bio je Racko Selo, a kasnije u zapisima nalazimo da se zvao Petrovaradinski Šanac. Sredinom XVIII veka naselje je doživelo nagli razvoj i 1748. godine dobio je status slobodnog grada. U revolucionarnim nemirima 1849. godine, u bombardovanju sa Petrovaradinske tvrđave, srušen je deo starog gradskog jezgra. U grad se tokom 19. veka doselio veliki broj imućnih i obrazovanih srpskih porodica, te zato ovom periodu Novi Sad nazivaju Srpskom Atinom.

Novi Sad je jedan od najrazvijenijih gradova u jugoistočnoj Evropi , na ključnim vodenim i kopnenim saobraćajnicama, prepoznat kao sigurno, zdravo i podsticajno mesto za život, rad i investiranje.Uspešan i efikasan administrativni centar Vojvodine, grad sa elektronskom lokalnom upravom koja podstiče i podržava razvoj savremene privrede.Lider u sektoru informacionih tehnologija, razvoja zdrave hrane i eko sektora, distribucije i logistike.Inkubator inovacija, moderan univerzitetski, kulturni, turistički, sajamski i kongresni centar regiona, tradicijom bogat festivalski grad međunarodnog značaja.Stabilna, savremena i demokratična multinacionalna zajednica, grad s perspektivom i prepoznatljivim statusom dvosmernih urbanih vrata Evrope.

Na desnoj obali uzdiže se Petrovaradinska tvrđava, sa 12.000 stanovnika, koju često nazivaju Gibraltarom na Dunavu. Još su Rimljani uvideli da je položaj na Petrovaradinskoj steni izuzetno povoljan da se kontroliše plovidba Dunavom, pa su u II veku ovde podigli utvrđenje Cusum. U XII veku Mađari su podigli još jedno snažno utvrđenje u gradu, a 1526. godine Petrovaradin su zauzeli Turci. Oslobodio ga je Eugen Savojski, u svom čuvenom pohodu 1691. godine. Austrijanci su zatim izgradili novo utvrđenje, koje je branilo južnu granicu Carstva. To je jedno od prvih utvrđenja izgrađenih po ideji čuvenog francuskog vojnog arhitekte markiza Sebastijana Vobana. Tvrđava je završena 1780. godine i obuhvata 112 hek­tara, 10.000 puškarnica na bedemima i 400 topovskih mesta. Podzemlje ima če­ti­ri nivoa sa galerijama, hodnik dug 16 km, kao i podzemni bunar za snabdevanje vodom. Tvrđava je otvorena za posetioce, a za obilazak podzemnih hodnika tu su po­seb­no obučeni vodiči. Na bastionu princa Ludviga Badenskog uzdiže se toranj sa satom, koji pokreće originalni mehanizam iz XVIII veka.

Najznačajniji kulturni događaj na Petrovaradinskoj tvrđavi je muzički festival EXIT. Na tvrđavi se nalazi hotel visoke kategorije i eksluzivni restorani sa terasama i pogledom na Novi Sad, kao i muzeji i galarije.

Desetak kilomenatara nizvodno i 5-6 km drumom nalaze se Sremski Karlovci, značajno središte srpske kulture i religije prosve i duhovno stecište Srba od 18 do kraja 19 veka. Arheološki nalazi pokazuju da naselje potiče iz mlađeg kamenog doba. Poznato je da je rimski car Probus u ovaj kraj preneo vinovu lozu iz Italije. U evropskoj istoriji Sremski Karlovci su poznati kao sedište pre­govora evropskih sila sa Turskom, koji su 26. januara 1699. godine krunisani Karlovačkim mirom. U ovom mestu je 1848. godine proglašena autonomna Vojvodina u Južnoj Ugarskoj.

Od brojnih znamenitosti ističu se Patrijaršijski dvor iz 1894. godine sa riznicom, kapela Gospe od mira, mesto gdeje potpisan Karlovački mir, Saborni hram Svetog Nikole iz druge polovine XVIII veka, izgrađen u baroknom stilu i čuvena Karlovačka gimnazija, izgrađenu po projektu arhitekte Đule Partoša 1891. godine. U centru Sremskih Karlovaca je barokna fontana Četiri lava iz 1799. godine. Za turiste je otvoren Gradski muzej Sremskih Karlovaca, smešten u palati barona Rajačića – Ilion, a važan deo srpske kulturne baštine čine i Palata crkveno-narodnih fondova, Bogoslovski fakultet, Stefaneum i donji hram Svetih apostola Petra i Pavla iz 1719. godine. Tu je i nekoliko vinarija sa poznatim karlovačkim vinima dobijenih iz vinograda na obroncima Fruške gore sa različitim sortama grožđa– italijanski rizling, traminac, sovinjon, semijon, neoplanta, žu­p­ljanka, sila, sirmium, buvije, vranac i crvena i bela slankamenka. Najznačajnija manifestacija u Sremskim Karlovcima je Grožđembal – poznati festival grožđa, vina i muzike. Ako želite da pristanete u Sremskim Karlovcima, iskoristite pontone ispred hotela Dunav.

Vikend-naselje Čortanovci Dunav nala­zi se na desnoj obali Dunava, u šumi koja je deo Nacionalnog parka Fruška gora. Uz samu šumu, na 1237. kilometru dunavskog toka, smeštena je mala peščana plaža i neuređen kamp. (Rukavac Čortanovačke ade zakrčen je panjevima, pa kroz njega treba obavezno ploviti sredinom rukavca sa uključenim sonarom).

U blizini mosta kod Beške nalazi se sledeće vikend naselje. Ovde možete da se smestite u modernom hotelu Božić ili da predahnete u restoranu Sidro i čardi Bela lađa, koji se nalaze na samoj obali. Uz svaki od ovih objekata izgrađeni su pontonski pristani, koji su pod stalnim nadzorom. Selo Beška udaljeno je oko tri kilometra od obale Dunava. U centru naselja imate banku, poštu, apoteku, benzinsku pumpu, kao i različite prodavnice i ugostiteljske objekte. I pravoslavnu crkvu Vavedenje presvete Bogorodice, koja je izgrađena1771. godine.

Na levoj obali Dunava nalazi se i bačko selo Kovilj sa starim istoimenim manastirom. Do njega možete doći putem, preko mosta, a možete na recepciji hotela Božić ugovoriti i prevoz čamcem. Po predanju, manastir Kovilj je u XII veku podigao Sveti Sava. Istorijski zapisi pak kažu da su manastir osnovali kalu­đe­ri fruš­ko­gorskog manastira Privina Glava u XVII veku, koji su za vreme turskoaustrijskih ratova izbegli u ovu oblast. Današnja crkva manastira Kovilj potiče iz XVIII veka i zadužbina je Petra Andrejevića iz Sremskih Karlovaca. U selu Kovilj nalazi se rodna kuća poznatog srpskog pesnika Laze Kostića i spo­menik dobrovoljcima iz Prvog svetskog rata. Tu je i čuvena čarda Na kraj sveta. Dalje, nizvodno na Krčedinskoj adi mogu se videti brojna krda konja i rukavci Dunava, izuzetno bogati ribom, posebno štukom. Duž desne obale, od 1230. do 1225. kilometra toka, proteže se vikend naselje u Krčedinskom brdu sa dva riblja restorana, a novih modernih restorana ima i gore, u selu. Ploveći nizvodno, naići ćete na tri ve­li­ka rečna ostrva: Jandu, uz desnu oba­lu, te Ločku adu i Veliku adu, uz levu obalu. U ovoj zoni nalazi se veliki broj napera, pa se savetuje opreznost ako želite da pristanete. Uz desnu obalu i na uzvišenju je naselje Stari Slankamen, u evropskoj istoriji poznat kao poprište Slankamenačke bitke iz 1691. godine. Tada je Ludvig Badenski porazio Turke, potisnuvši ih prema Zemunu. U bici je učestvovalo 10.000 Srba, pod komandom Jovana Mo­na­sterlije. U slavu poginulima, 1892. godine podignut je spomenik visok 12 metara, na kome su uklesani stihovi Jova­na Jovanovića Zmaja. U rimskom periodu tu je bilo utvrđenje Acu­min­cum, a u srednjem veku se prvi put pominje 1072. godine, kao utvrđeni grad. Tvrđava na uzvišenju je, prema odredbama Beogradskog mira, koji je 1738. godine potpisan između Turske i Austrije, delimično srušena, a jedan njen deo oču­vao se do danas. Pravoslavnu crkvu Sve­tog Nikole podigao je Vuk Grgurević, poznatiji kao Zmaj Ognjeni Vuk, 1501. godine. Unutrašnjost crkve obnovljena je u drugoj polovini XVIII veka, a freska koja prikazuje Tri jerarha sačuvana je još iz XV veka. Uz obalu postoje dva privezišta za čamce, a u blizini su i restorani na vodi. (Savetuje se da budete op­rez­ni kada pristajete, jer ovde ima puno napera.) Ploveći nizvodno, naspram Starog Slankamena (1214,5. km) sa leve strane, nailazite na ušće reke Tise. Tisa je plovna od ušća u Dunav i dalje u dužini od 164 km. Reka Tisa je u letnjim mesecima izuzetno pogodna za krstarenje, jer tada, nema jakih vetrova. Na 10. kilometru od ušća u Dunav, uz obalu Tise nalazi se gradić Titel.

U useku desne obale, na 1207. kilome­tru toka Dunava, nalazi se selo Surduk, a potom ćete ugledati selo Belegiš se nalazi na uzvišenju iznad obale, na 1199. kilometru toka Dunava. Tokom leta rečna ostrva i sprudovi pretvaraju se u kampove ribolovaca i prirodne plaže, gde često pristaju jahte i gliseri iz Zemuna i Beograda. U ovom delu toka plovni put se često menja, pa vam savetujemo da obratite pažnju na raspored crvenih i zelenih bova, kojima je obeležen plovni put. Na 1192. kilometru toka, nalazi se nase­lje Stari Banovci, koje ćete prepoznati po karakterističnoj zgradi restorana Venecija. Na istoj desnoj obali Dunava 7-8 km nizvodno nalazi se naselje Novi Banovci 20-tak kilometara od Beograda, koje se ubrzano širi i urbanizuje. Duž leve obale, u okolini rukavca Balaton i rečnih ostrva Beljarica gornja i donja, ima puno mesta pogodnih za ribolov.

Borislav Vasić, glavni i odgovorni urednik časopisa Nautičar
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Put argonauta Empty Re: Put argonauta

Sub Nov 13, 2010 11:56 pm
Zemun – Beograd – Pančevo
Sudari imperija i puls prestonice

Ploveći nizvodno 15-tak kilometara, vaš pogled biće uprt ugalvnom prema bujnoj vegetacija na levoj obali, samo ponekad prema visokoj desnoj obali sa prostranim poljima. Ako odolite da se negde na levoj obali ne usidrite i odmorite, ubrzo ćete na ugledati zemunsku kulu Gardoš i obrise Kalemegdanske tvrđave – dve uporišne tačke – simboli za prevlast na ovom delu Dunava. Dolazite do Zemuna, najzapadnije opštine Beograda, odnosno u deo Srbije u kome je koncentrisano oko 20% stanovništva Srbije, uključujući grad Pančevo, smešten desetak kilometara nizvodno, nedaleko od leve vojvođanske obale Dunava.

Zemun – grad Dunava, čamaca i jahti, danas predstavlja jednu od opština Beograda, glavnog grada Srbije. Međutim, tokom nekoliko ranijih vekova, Zemun je bio poseban grad, smešten na administrativnoj granici Turske i Austrougarske carevine. U Zemunu možete videti jedno od najlepših šetališta na Dunavu - Zemunski kej, koji je sagrađen 1889. godine. Ploveći Dunavom, sa vode možete videti staro gradsko jezgro i Milenijumsku kulu na Gardošu, koji čine izuzetnu panoramu i kulu na vrhu Gardoša koju su 1896. godine podigli Mađari. Ispod kule nalaze se ruševine srednjovekovnog utvrđenja. U podnožju utvrđenja nalazi se autentično staro gradsko jezgro, sa dosta očuvanih građevina. Karamatina kuća, izgrađena u stilu poznog baroka 1772. godine, predstavlja riznicu u kojoj se čuvaju originalni nameštaj i vredne umetničke slike iz XVIII i XIX veka a Zavičajni muzej Zemuna smešten je u zgradi cincarske po­ro­dice Spirta, koja je podignuta 1840. godine u stilu romantizma i pseudogotike.

Zemun krase i vitki zvonici više pravoslavnih crkava, od kojih su tri sagrađeni u 18. veku: Nikolajevska crkva izgrađena je 1752. godine u stilu baroka, Bogorodičina crkva sagrađena je 1780. godine u stilu poznog baroka a Crkvu Svetog arhangela Gavrila je 1786. godine podigao trgovac Teodor Toša Apostolović.. Veoma dobro snabdevena Zemunska pijaca udaljena je samo 100 metara od obale Dunava. U Zemunu veoma ume­šno pri­premaju specijalitete od reč­ne ribe i jela sa roštilja. Osim toga, u Zemunu možete probati specijalitete razli­čitih evropskih kuhinja, pa čak i kines­ke kuhinje.

Na ovom delu Dunava dominira Veliko ratno ostrvo, sa nedirnutom prirodom i rezervatom ptića koje se proteže od Zemuna do ušća reke Save u Dunav. Uređena privezišta unutar rukavca, između Velikog ratnog ostrva i desne obale omogućuje ugodan odmor i posete nekom od stotinak restorana na vodi ili na obali.

Veliko ratno ostrvo, koje se nizvodno proteže do samog ušća Save, prema samom nazivu predstavljalo je poslednje uporište napadača na Beograd od Rimskog carstva do 20 veka. Ovde su se tokom vekova sučeljavale Otomanska i Austrougarska imperija, tokom ratova za oslobođenje ustanička vojska Kneževine Srbije (1806) protiv Turske, a potom u prvom svetskom ratu i vojska Kraljevine Srbije protiv Austrougarske monarhije.

Beograd – prestonica Srbije, nalazi se na ušću reke Save u Dunav. Beograd je jedan od najstarijih evropskih gradova, koji se nalazi na mestu gde se ukrštaju rečni, železnički i drumski pravci između Centralne Evrope i Bliskog Istoka. Beograd je grad koji još nije sišao na obale dve velike reke, ali ljudi jesu. Na obalama se nalaze brojne prirodne i uređene plaže, jezero, šetališta, pristaništa za čamce, kao i pogodna mesta za ribolov.

Rečna ostrva na Savi i Dunavu omiljena su destinacija za izlet. Duž obala, kao i na samoj vodi, primetićete veliki broj splavova i brodova, koji su preuređeni u kafiće i restorane, pa se noćni život u Beogradu mahom odvija na reci.

Beogradska tvrđava Kalemegdan dominira na uzvišenju iznad desne obale Dunava. Ovo utvrđenje potiče iz keltskog perioda, a njegova istorija praktično predstavlja istoriju ne samo Beograda nego i dela Evrope u kome se nalazi. U rimsko doba grad je nosio ime Singidunum. Osim Kelta i Rimljana, ovde su živeli i Huni, Sarmati, Gepidi, Ostrogoni, Avari. Sloveni su se doselili u VII veku i dali gradu sadašnje ime, koje se prvi put pominje u pismu pape Jovana VIII, od 16. aprila 878. godine. U vreme srpske srednjovekovne države u XV veku, despot Stefan Lazarević premestio je prestonicu u Beograd, a iz ovog perioda sačuvana je visoka Despotova kula, u kojoj se danas nalazi astronomska opservatorija. Turci su zauzeli utvrđenje 1521. godine, posle više bezuspešnih opsada. Za vreme svoje vladavine Turci su ga dodatno utvrdili, proširujući Kalemegdansku tvrđavu. Tokom XVII i XVIII veka utvrđenje je stalno bilo poprište sukoba između Turske i Austrije da bi se tokom XIX i XX veka u ove sukobe ponovo umešala i Srbija. Tokom austro-ugarske vladavine iskopani su podzemni lagumi, a iz ovog perioda sačuvana je i Kapija Karla IV, izgrađena kao slavoluk na ulazu u Donji grad.

Tokom Prvog srpskog ustanka, pod vođstvom Karađorđa Petrovića, Srbi su nakratko oslobodili Beograd 1807. godine, ali je 1813. godine ponovo pao pod tursku vlast. Konačno je oslobođen 1867. godine, kada je srpski knez Mihailo preuzeo ključeve grada. Tada je Beograd postao glavni grad Kneževine Srbije koja ja 1883. postala Kraljevina. U Prvom svetskom ratu, posle žestokih borbi koji su se vodile na teritoriji Beograda, srpska vojska je posle duge opsade i kampanje austrougarskog bombardovanja bila prinuđena da napusti grad 10. oktobra 1915. godine, ali se 1. novembra 1918. godine vratila kao oslobodilačka armija. Beograd je tada postao glavni grad Kraljevine Jugoslavije. U Drugom svetskom ratu Beograd je opet pretrpeo je velika razaranja i civilne žrtve tokom nemačkog bombardovanja 6. aprila 1941. godine i savezničkog bombardovanja nemačkih polažaja i vojnih skladišta. Beograd je konačno oslobođen od nemačke okupacije oktobra 1944. godine.

Nekoliko brodova je uključeno u program razgledanja grada sa reke Save i Dunava. Tokom krstarenja možete videti niz značajnih istorijskih objekata, važnih građevina, kao i autentičnih delova grada, naročito sa samog ušća reke Save u Dunav koje se nalazi odmah ispod tvrđave Kalemegdan. Pored istorijskih koji datiraju iz vremena Rimskog carstva do Drugog svetskog rata i mnogih muzeja i građevina u Beogradu postoji veliki broj dobrih restorana. Ako ste se tokom plovidbe Dunavom zasitili specijalitetima od rečne ribe, preporučuje se da probate specijalitete sa roštilja ili neko od nacionalnih jela, naročito u boemskoj četvrti Skadarlija. To je strma kaldrmisana ulica u srcu grada, sa specifičnim ambijentom - fenje­rima, česmama, starinarnicama i prodavnicama suvenira i muzičko tamburaškij orkestara. U njoj se nalaze neki od najstarijih beogradskih restorana, čiji su gosti često bili poznati pesnici, glumci i boemi, a najpoznatiji su: Tri šešira, Ima dana, Dva jelena i Skadarlija.

Desetine hiljada stranih turista polazi u razgledanje Beograda, sa pristaništa u blizini ušća Save u Dunav u kome godišnje pristane gotovo 700 rečnih brodova – kruzera. Svi oni odlaze u razgledanje obližnje tvrđave Kalemegdan i centra grada u neposrednoj blizini. Ukoliko planirate da se duže zadržite u Beogradu, za pristajanje su pogodniji pristani zaklonjeni od vetra i talasa, kao što je na primer marina Stara centrala (na 1169. kilometru toka Dunava) ili neko od privezišta i marina u rukavcu Ada Huja (ulaz na je na 1163. kilometru). U rukavcu vam preporučujemo da posetite nekoliko restorana na vodi, a u blizini se nalazi i benzinska pumpa. Pošto su turistička ponuda i istorija Beograda izuzetno bogate, preporučujemo vam da posetite turističke sajtove o Beogradu ili nabavite specijalizovani vodič kroz Beograd u ZOS-u ili BTO-u čiji se infopunktori nalaze u samom centru grada.

Nizvodno od Beograda, na 1160. kilometru toka, Dunav se grana u tri plovna rukavca, stvarajući dva velika rečna ostrva – Fortontumac i Štefanac. Deo plovnog puta koji ide uz levu obalu naziva se Velike vode, deo između dva ostrva – Srednje vode, a deo između Štefanca i desne obale naziva se Male vode ili Turski dunavac. Ovaj rukavac Turci su prokopali da bi zaobišli odred šajkaša na ušću Tamiša. Rukavac je plovan celom dužinom, a širok je oko 40 metara. Na gornjem špicu ostrva Fortontumac nalazi se vikend-naselje Bela stena, koje je dobilo ima po istoimenom lokalitetu na desnoj obali, gde su sačuvani ostaci rimskog utvrđenja i luke. Pri niskom vodostaju ostrvo se pretvara u lepu peščanu plažu, koja privlači jedriličare. Tokom letnje sezone ovde se otvara nekoliko dobrih restorana. Ukoliko plovite Velikim vodama, na 1154, 2. kilometru, izaći ćete na ušće reke Tamiš – velike ravničarske reke, koja je zvanično plovna samo tri kilometra uzvodno od Dunava. Ploveći Tamišom uzvodno, već na drugom kilometru stići ćete u grad Pančevo. Tamiš je mala i uska reka, pa vam savetujemo da budete oprezni, pošto je saobraćaj čamcima veoma gust. Na ovom mestu možete pristati uz obalu ili splav nekog od restorana. U Pančevu se možete snabdeti namirnicama, a preporučujemo i više građevina interesantnih za turističko razgledanje.

Ikonostas u crkvi Preobraženja Gospodnjeg predstavlja delo čuvenog slikara Uroša Predića. Zgrada stare Gradske kuće u stilu ampira sagrađena je 1835. godine, a Stara pivara datira iz 1722. godine. U Pančevu možete videti i ostale crkve tradicionalnih hrišćanskih zajednica i sinagogu. Reka Tamiš je izuzetno bogata ribom, a u okolini Pančeva nalaze se i značajna lovišta, poput Deliblatske peščare, Donjeg Podunavlja i Vršačkih planina. Na obali Ta­mi­ša i u gradu Pančevu postoji veliki broj restorana, koji u večernjim satima nude i bogat muzički program. Nizvodno od Pančeva, ponovo se spajaju tri rukavca i Dunav dalje plovi prema Gornjoj Vinči.

Borislav Vasić, glavni i odgovorni urednik časopisa Nautičar
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Put argonauta Empty Re: Put argonauta

Sub Nov 13, 2010 11:56 pm
Vinča–Smederevo-Viminacijum...
Tragovi iz neolita i tvrđave

Selo Vinča nadomak Beograda, na desnoj obali Dunava – nasuprot Pančevu, je poznato po jednom od najznačajnijih arheoloških nalazišta u Evropi. Profesor Miloje Vasić je 1908. godine započeo istraživanje tokom kojeg je, na toj lokaciji uz obalu Dunava, na dubini od 10 metara pronašao naselje iz neolita. Naselje je nastalo oko 5500 godina pre nove ere, dok najveći broj iskopanih predmeta potiče iz perioda od 5250. do 4250. godine pre nove ere. Arheolozi smatraju da je naselje koje je tada postojalo na teritoriji Vinče predstavljalo središte civilizacije koja se prostirala od Karpata na severu, do Skopske kotline na jugu, odnosno od reke Bosne na zapadu, do Sofijskog polja na istoku (prostor od oko 200.000 km2). Na preko 600 lokacija u ovoj oblasti pronađeni su predmeti slični onima nađenim u Vinči, pa se pretpostavlja da su sve lokacije predstavljale deo homogene celine. Po svom središtu, ova neolitska civilizacija dobila je naziv vinčanska kultura. Posle Vinče nailazite na naselje Ritopek, koje se nalazi na 1141. Kilometru toka Dunava. Na kamenom pristaništu nekada bila glavna luka, u kojoj se izuzetno kvalitetno voće i povrće iz ovog kraja tovarilo na brodove i izvozilo u susednu Austriju i druge evropske zemlje. Na levoj obali, naspram Ritopeka je ulaz u Ivanovački dunavac, koji vodi do sela Ivanovo, odnosno do Ivanovačke ade – omiljenog mesta ribolovaca.

Potom nailazite na gradić koji je jedna od prigradskih opština Beograda – Grocka, koja je smeštena između Dunava i plodnih zaravni na obližnjim uzvišenjima. U Grockoj se nalazi više od 7.000 kuća za odmor, a naselje je čuveno i po veoma kvalitetnom voću i povrću. Rukavac između Gročanske ade i desne obale uvek je plovan, a savetujemo da koristite samo privezište nekog od restorana na vodi. Naspram Grocke nalaze se tri rečna ostrva.

Na 1124. kilometru dunavskog toka prolazite pored sela Orašac, koje je poznato kao ribarsko naselje. Izletište Jugovo nalazi se na desnoj obali Dunava sa otvorenim olimpijskom bazenu, kao i na brojnim sportskim terenima za tenis, mali fudbal, košarku i odbojku na plaži. U Dunav su postavljeni pontoni sa rešetkastim dnom, koji služe i kao pristani za čamce. Na uzvišenju iznad obale predlažemo vam da posetite luksuzni restoran Đurđevi vajati. Naspram Jugova, na 1120. kilometru rečnog toka, nalazi se jezero Provala, nastalo je prodiranjem podzemnih voda iz Dunava sa bistrom i prozirnom vodom dubine i do osam metara. Pri višem vodostaju jezero se spaja sa Dunavom, te je ovaj kraj pravi biser za ljubitelje prirode i ribolova.

Na levoj obali je rukavac Aglov na levoj obali, “obilaznica” na Dunavu oko Smederevske ade, a tu je i manje rečno ostrvo Mala ada, naspram grada Smedereva.

Smederevo predstavlja još jedan od drevnih gradova srednjovekovne Srbije. Ovaj grad ima oko 120.000 stanovnika, što ga čini trećim po veličini duž obale Dunava u Srbiji. U srednjem veku bio je poslednja srpska prestonica i jedno od najvećih srpskih utvrđenja na Dunavu. Smederevsku tvrđavu je počeo da gradi despot Đurađ Branković početkom XV veka, na ušću reke Jezave u Dunav. Ovo utvrđenje imalo je oblik nepravilnog trougla, tako da je jedan zid bio postavljen uz Dunav, drugi uz reku Jezavu, dok je za potrebe trećeg zida prokopan kanal između Jezave i Dunava. Od reke Jezave ostalo je samo ušće, kao zatvoreni rukavac Dunava sa velikim broj manjih čamaca, na samom ušću nalazi se i Donžon kula, sa zidovima debelim preko četiri metra, u koju su se tokom napada na tvrđavu povlačile najvažnije ličnosti. Za ovo utvrđenje vezano je niz legendi. Mali grad je završen 1430. godine i predstavljao je despotski dvor sa odajama za porodicu i stražu. Ovaj deo utvrđenja se smatra biserom srpske srednjovekovne arhitekture i s obzirom na to da je restauriran, savetujemo da ne propustite priliku da ga detaljnije. Veliki grad je širi kompleks srednjovekovnog utvrđenja, jedno od najvećih utvrđenja koje se prostire na površini od 10,5 hektara, sa jakim zidinama i 24 kule, od kojih su neke znatno oštećene u velikoj eksploziji municije 1za vreme nemačke okupacije 1941. godine. Ovo utvrđenje je predstavljalo jedno od najvećih u srednjovekovnoj Evropi. U gradu su se nalazile kovnice novca i oružja, kao i sve značajnije državne ustanove. Pad Smederevske tvrđave u turske ruke 1459. godine označio je i kraj srpske srednjovekovne države. Karađorđevi ustanici su oslobodili Smederevo u jesen 1805. godine i ono je predstavljalo centar ustaničke vlasti sve do oslobođenja Beograda u januaru 1807. godine.

Ukoliko plovite Dunavom, pristanite pre tvrdjave, na pontone ili nautičkog kluba iz Smedereva. U ovoj zoni je brod-restoran Srbija i nekoliko splavova. U blizini je benzinska pumpa, nekoliko prodavnica i restorana.

Ploveći nizvodno od Smedereva, na 1108,4. kilometru proći ćete kroz živopisni rukavac Dunava koji vodi do Kovina sa uređenom obalom i pristaništem u čijoj blizini je hotel Grad. Gradić Kovin ima 14 hiljada stanovnika, od čega većinu čine Srbi, a slede Mađari, Rumuni i još oko 15 etničkih grupa.

Duž leve obale, od Kovina do ušća reke Nere, proteže se Deliblatska peščara, bogato lovište jelena, divljih svinja, vukova, zečeva, fazana, divljih pataka i druge divljači. Peščara ukupno zauzima površinu od 33.610 hektara.

Pored ušće Velike Morave u Dunav, na 1104,5. kilometru toka, nalaze se ostaci drevnog utvrđenja Kulič iz kasnoantičkog perioda (Margum), a nekada je bilo deo rimskog Limesa, a novo utvrđenje su podigli Turci u XV veku. Iako Velika Morava zvanično nije plovna reka, iskusni brodari tvrde da se od ušća u Dunav do Ljubičevskog mosta, naspram grada Požarevca, može ploviti bez problema. (Nekada se Moravom plovilo do Stalaća, pa i dalje, a danas plovidbu onemogućavaju niski mostovi i obilan rečni nanos, koji stvara plićake.)

Na ulazu u Kostolački dunavac, na 1094,8. kilometru desne obale, postavljen je pristan za turističke brodove u čijoj blizini je motel Dunavski dragulj, a duž celog rukavca su brojne vikendice i dva restorana. U restoranu Dunavski dragulj možete dogovoriti kopneni prevoz do čuvenog arheološkog nalazišta iz rimskog perioda Viminacijum, koje je veoma atraktivno za posetu turista.

Antički Viminacijum, sa vojnim logorom, bio je glavni grad rimske provincije Mezije Superior (u kasnoj antici Mezije Prime), u kome je bila stacionirana rimska legija (legio VII Claudia pia fidelis). Grad je bio veliki trgovinski, zanatski i umetnički centar, čiji je značaj prevazilazio provinciju. U slikarskim radionicama je tokom IV veka naslikan niz fresaka neprocenjive vrednosti, koje su sačuvane u grobnicama iz kasnoantičkog perioda. Nedaleko od njegovih zapadnih bedema nalazilo se civilno naselje, koje je dobilo status grada u prvoj polovini II veka, najverovatnije 117. godine, u vreme Hadrijanove vladavine. Tada je ovo naselje postalo municipija i nazvano je Viminacium Aelium Hadrianum.

Gotovo da nema rimskog imperatora (Gordijan III, Filip Arabljanin, Trebonije Gal, Hostilijan, Dioklecijan, Konstantin Veliki, Konstancije I i Julijan.) koji nije prošao kroz Viminacijum ili barem boravio ovde određeno vreme. U III veku, u vreme Gordijana III, Viminacijum je postao kolonija, čime je stekao pravo da ima kovnicu novca. Istorijski izvori kažu da se 284. godine u blizini Viminacijuma, odigrala bitka između dvojice rimskih imperatora, Dioklecijana i Karina, za prevlast nad ovim prostorima. O ovom vremenu svedoči i mermerni portret Karinovog sina Karinusa, koji se čuva u depou muzeja u Požarevcu. Viminacijum je u IV veku bio značajno episkopsko sedište, a konačno su ga razorili Huni u najezdi sredinom V veka. Nakon toga nikad nije bio obnovljen, a danas je jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta sa bogatom zbirkom eksponata s početka prvog milenijuma nove ere.

Ploveći dalje nizvodno i obilazeći oko rečnih ostrva Zavojska ada i Ada Čibuklija, stići ćete do mesta Ram. Ovaj deo Dunava, je veoma bogat robom ali se zbog jakog istočnog i severoistočnog vetra, savetuje da plovite oprezno, sredinom plovnog puta. Iznad Rama sačuvani su ostaci rimskog utvrđenja Lederate iz I veka nove ere, kao i turskog utvrđenja iz XV veka, čije zidine dominiraju desnom obalom Dunava. Turci su krajem XV veka uspeli da se probiju do Dunava, a u letopisima je zabeleženo sledeće: „Hodi Mehmed-paša na Dunav i sazida dva grada Hram i Kulič“.U XVII i XVIII veku vodile su se borbe za ovo utvrđenje između Turske i Austrije. Karađorđevi ustanici oslobodili su Ram u martu 1804. godine i tada je tursko stanovništvo bežalo brodovima nizvodno prema Vidinu. Na levoj obali Dunava, na 1076,5. kilometru toka, završava se kanal Dunav - Tisa - Dunav (DTD). U Vojvodini postoji mreža od 664 kilometara plovnih kanala, povezanih u sistem. Ovi kanali, koji pove­zuju mnoga mesta u Vojvodini, tretiraju se kao nacionalni plovni putevi, pa je za strane brodove i jahte potrebno odobrenje za njegovo korišćenje. Oko 500 metara uzvodno od ušća kanala DTD, nalazi se rezervat prirode Labudovo okn, poznato stanište ptica koje sa ostrvom Ada Čibuklija čini jedinstvenu prirodnu celinu.

Stara Palanka je sledeće malo ribarsko naselje, na ušću Kanala DTD u Dunav sa skelskim pristanom.Oko kilometar od obale nalazi se selo Banatska Palanka, a do najistočnije vojvođanske opštine – Bele Crkve, vodi put dug 13 kilometara. Belu Crkvu osnovao je na svom imanju grof Klaudije Florimuda od Mercija 1717. godine. U Beloj Crkvi krajem 18. veka radilo je pet fabrika za preradu svile, a ovaj status slobodnog kraljevskog grada Bela Crkva jdobila je 1872. godine. U ovom gradiću nalaze se nekoliko starih pravoslavnih crkava ih 18. veka i jedna rimokatolička crkva s početka 19. veka. Nizvodno, od ušća reke Nere pridržavajte se propisa o plovidbi u pograničnoj zoni (leva obala je rumunska), kao i da razvijete zastavu na plovilu, saglasno Dunavskoj konvenciji. Desna obala Dunava, sve do ušća reke Timok na 845,65. km toka, pripada Republici Srbiji.

Ploveći nizvodno, na 1062. kilometru toka Dunava nailazite na nasip koji odvaja Srebrno jezero od toka Dunava. Na desnoj obali nalazi se ulaz u zimovnik Kiseljevo, a vaše plovilo možete privezati uz neki od većih plovnih objekata unutar zimovnika ili uz sam nasip. Srebrno jezero je veliki turistički i ugostiteljski kompleks, sa velikom uređenom plažom, hotelom, mnoštvom restorana i sportskih terena. Jezero je nastalo pregrađivanjem rukavca Dunava, a dugačko je 14 kilometara i široko 300 metara. Zasad je u okviru projekta “Silver lake” uređena desna obala jezera sa šetalištem dugim oko kilometra, duž kojeg se nalaze brojni restorani, kafići, poslastičarnice, pošta, prodavnica i uređen auto kamp. Za vožnju po jezeru možete iznajmiti mali čamac sa veslima ili pedalinu. Jezero predstavlja povoljnu lokaciju i za ribolov. U njemu je svojevremeno ulovljen šaran težak 44 kilograma pa je ušao u Ginisovu knjigu rekorda. Mogu se naći i veoma krupni somovi. Ako nameravate da boravite u okolini Srebrnog jezera, u blizini jezera ima nekoliko novih veoma dobro opremljenih apartmana.

Nekoliko kilometara nizvodno je ribarski gradić Veliko Gradište, važno putničko i teretno pristanište, sa Kapetanijom i Carinarnicom. Vašu jahtu možete privezati uz ponton za pristajanje brodova, gde se nalazi i prodavnica koja pripada bescarinskoj zoni. U blizini su i dobro snabdevena pijaca, benzinska pumpa i mnoštvo prodavnica. Za smeštaj ponovo preporučujemo turističko naselje na 4-5 kilometara od Gradišta pored Srebrnog jezera.

Nizvodno na 1057. kilometru toka Dunava, nalazi se ušće nekadašnje zlatonosne reke Pek, ribarsko selo Požeženo, sa pristanom i restoranom a na 1048. kilometru toka, u samoj blizi­ni magistralnog puta Beograd-Kladovo, nalazi se naselje Vinci sa restoranom i uređenom plažom. Nizvodno od mesta Vinci, sve do Golupca, proteže se veliko rečno ostrvo Moldava, koje pripada Rumuniji. Područje od 1043. do 1039. kilometra toka, uzvodno od Golupca, veoma je vetrovito. Ovde vladaju povoljni uslovi za jedrenje, čak i kada je na drugim delovima dunavskog toka voda potpuno mirna. Zato se u ovom području održavaju brojne regate i zvanična prvenstva Srbije u jedrenju. Od Golupca nizvodno je klisura kroz koju je veliko Panonsko more u periodima pliocena i diluvijuma oteklo u basen sadašnjeg Crnog mora - Đerdapska klisura.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Put argonauta Empty Re: Put argonauta

Sub Nov 13, 2010 11:56 pm
Kroz Đerdapsku klisuru
Put rimskih imperatora

Planinski tesnac koji počinje posle velikog „Golubačkog jezera” (Dunav je ovde širok oko 6 kilometara) odnosno pored Golubačke tvrđave naziva se Đerdapska klisura (Iron Gate). To je najveća je rečna klisura u Evropi. Ðerdap se deli na dve klisure – Gornju i Donju klisuru. Gornja klisura obuhvata Golubačku klisuru i Gospođin vir, dok u Donju klisuru spadaju Kazanska i Sipska klisura.

Na samoj krivini, koju Dunav pravi ispod ostrva Moldava, smeštena je varošica Golubac. Privezište za čamce i jahte ogra­đeno je kamenom obaloutvrdom i ovde možete kupiti svežu ribu od lokalnih ribara. U blizini privezišta nalazi se benzinska pumpa, kao i solidno snabdevene prodavnice i pijaca, a u blizini uz šetalište pored Dunava nalazi se hotel Golubački grad.

Golubačka tvrdava na ulazu u klisuru (1039,4. kilometar) po mnogima je najlepše srednjovekovno utvrđenje na Dunavu. Iz XIV veka koju su naizmenično dograđivali i opsedali i zauzimali Srbi, Mađari, Turci i Austrijanci. Velika donžon kula u osnovi je poligonalna, a u gornjem delu cilindrična. U vodi je podignuta posebna kula, koja u svom srednjem delu ima izlaz, te se u slučaju opsade uvek moglo pobeći čamcem. Dubina reke oko utvrđenja sasvim je dovoljna, te možete da priđete čamcem ako želite izbliza da ga fotografišete.

Na ulazu u Golubačku klisuru Dunav se sužava na svega 300 metara. U užim delovima kanjona reka ubrzava svoj tok. Dubina vode na pojedinim mestima prelazi 50 metara. Golubačka klisura proteže se do Ljupkovske kotline, koja je dobila naziv po rumunskom selu Ljupkovu.

Selo Brnjica smešteno je na ušću Brnjičke reke i ima uređenu plažu sa tuševima. U kome se nalazi restoran Toma, jedan od najstarijih i najposećenijih restorana u Ðerdapu. Donji stari put kroz Đerdap na desnoj srpskoj obali Dunava, gradili su rimski imperatori, počevši od Tiberija, preko Klaudija i Dominicijana, do Trajana. Put je usečen u stene, a na nekoliko mesta je proširen drvenim galerijama. Put su uglavnom gradili robovi, a svaki od imperatora obeležio bi svoj deo postavljajući tablu. Najteži deo gradnje pripao je imperatoru Trajanu, koji je prosekao klisuru celom dužinom, čime je obezbedio snabdevanje legija i brži prolazak kroz klisuru, radi zauzimanja Dakije (današnja Rumunija). Put duž leve obale gradio je mađarski grof Sečenji od 1834. do 1837. godine. (Ova tabla, pre izgradnje Đerdapske brane i potapanja puta i obala Dunava Đerdepskim jezerom, Trajanova tabla je podignuta naviše tako da joj se može prići samo sa vode).

U klisuri se nalazi i čuveno arheološko nalazište Lepenski vir. Tu možete da pristanete samo na 1004,2. kilometru, a ako imate jahtu sa većim gazom, najbolje je da do obale dođete pomoćnim čamcem. Odavde ćete brzo stići do etno sela, a potom i do lokaliteta na koji je nakon izgradnje brane premešteno arheološko nalazište, kako ga ne bi potopila reka.. Arheološko nalazište Lepenski vir, poput Vinče kod Beograda spada u red najznačajnijih arheoloških lokaliteta u Evropi. Naselje iz doba neolita staro je oko 8.500 godina) i prošlo je kroz četiri razvojne faze. Naselje Lepenski vir predstavlja najstarije svedočanstvo o životu praistorijske zajednice ribara i lovaca uz Dunav, a napušteno je 4.500 godina pre nove ere.Na osnovu ostataka jasno se primećuje da je prvobitna zajednica bila lovačko-sakupljačka, nakon čega se razvila u zajednicu poljoprivrednika i stočara. Dok su drugi evropski narodi iz tog vremena bili nomadi, ostaci Lepenskog vira pokazuju da je ovo bilo stalno naselje. Pronađeni su ostaci kuća sa trapezastom osnovom i kamenim ognjištima, kao i ostaci nekih drugih građevina iz ovog doba. Arheolozi su pronašli i 54 kamene skulpture, koje predstavljaju njihova božanstva, kao i stilizovane ribolike glave ukrašene ornamentima. U neolitskoj tehnološkoj revoluciji, stanovnici Lepenskog vira pripitomili su životinje, naučivši ih da obrađuju zemlju, nakon čega su se preselili u krajeve sa većim parcelama. Uz nalazište koje će uskoro posle rekonstrukcije ponovo biti dostupno posetiocima nalazi se i Etno selo sa nekoliko karakterističnih drvenih seoskih kuća iz XIX veka, koje su prenete iz potopljenog sela Veliko Golubinje.

Donji Milanovac je gradić na obodu Porečke kotline, gde počinje Donja Đerdapska klisura. Ovde su pogodni uslovi za jedrenje, zahvaljujući izrazito jakom vetru. Stoga morate biti veoma oprezni ako želite da pristanete uz stari šlep, pored koga je danas pristanište i za veše putničke brodove. Na maloj uređenoj plaži pored Kapetan-Mišinog zdanja možete sipati gorivo. Donji Milanovac je naselje čija se lokacija tri puta menjala u novijoj istoriji. Prvobitno naselje nalazilo se uz samu obalu Dunava, a njegovi stanovnici su se, gonjeni najezdom Turaka posle I srpskog ustanka, preselili na ostrvo Poreč, a staro selo na obali Turci su spalili. Knez Miloš je zbog otežane komunikacije naselja sa ostrva preselio na desnu obalu Dunava i nazvao ga Milanovac, po svom sinu Milanu. Najzad, zbog izgradnje brane i podizanja nivoa Dunava izmešteno je na današnju lokaciju.

U Donjem Milanovcu nalazi se zdanje posvećeno kapetanu Miši Anastasijeviću, možda i najbogatijem Srbinu u XIX veku, koji je imao preko 100 brodova sa više od 1000 članova posade. U okviru ovog zdanja danas je nacionalni restoran uređen u etno stilu, sa sobama za noćenje, a u dvorištu zgrade postavljena je bista slavnog dunavskog kapetana. Veliki broj nautičara opredeljuje se za sidrenje nizvodno na ušću Porečke reke, gde je voda mirnija, bistrija i toplija nego u Dunavu. Ova lokacija je pogodna za ribolov, a ljubitelji se često hvale dobrim ulovom. Privezište za jahte ne postoji, pa vam preporučujemo da se usidrite u blizini obale, a do obale možete doći pomoćnim čamcem.

Od ušća Porečke reke, Dunav osam kilometara teče gotovo pravolinijski na severoistok i u ovom delu toka širok je 600-800 metara. U ovoj oblasti videćete grebene Karpatskih planina u Rumuniji, kao i planinu Miroč, na desnoj obali Dunava u Srbiji. Iz daljine će vam se učiniti da se ovi planinski masivi ukrštaju, sprečavajući dalju plovidbu rekom, ali kada se primaknete grebenima Veliki Čakor (na levoj obali) i Veliki Štrbac ( na desnoj obali), ukazuje se prolaz širok oko 150 metara. To je prolaz Veliki kazan, u kome će sonar na vašoj jahti verovatno pokazati najveću dubinu koju ste ikada videli tokom rečne plovidbe – gotovo 90 metara. Posebno atraktivan deo plovidbe kroz Ðerdap je prolaz kroz Kazane, koji predstavljaju deo Donje klisure. Plovidbu su nekada regulisale balon stanice, a jedna od njih, Varnica, danas je preuređena u turističko-informativni centar i pristani­šte za čamce i jahte. U blizini pristaništa predlažemo vam da posetite izvor bistre i pitke planinske vode. Druga signalna stanica pretvorena je u izložbeni salon likovne kolonije Pena.

Na levoj obali pažnju će vam privući veliki kameni lik dačkog vladara Dekabala, koji je bio veliki protivnik rimskog imperatora Trajana. Ovo delo je novijeg datuma, a radovi na njemu još uvek traju.

Posle Velikog kazana uplovićete u Mali kazan, koji je širok oko 300 metara i oivičen liticama.
Na 964,7. kilometru, možete sa vode videti Trajanovu tablu. Kada je izgrađena brana, tabla je malo izdignuta sa ovog mesta, kako se ne bi potopila. Trajanova tabla svedoči o slavi i moći imperatora Trajana, koji je 103. godine napravio put kroz ovaj, nekada neprohodni deo Ðerdapa. Pošto su delovi natpisa tokom vremena oštećeni, evo originalnog teksta, pa ga možete uporediti sa delovima koji su očuvani na tablii koji u prevodu sa latinskog jezika glasi: Imperator, Cezar, božanske nerve sin, Nerva Trajan Augustus Germanik, vrhovni sveštenik, zastupnik naroda po četvrti put, otac domovine, konzul po četvrti put, savladavši planinsko i dunavsko stenje, sagradio je ovaj put.

Trajanova tabla je sa kamenim blokom teškim preko 300 tona, ugrađena u stene, 12 metara iznad pređašnjeg mesta pre izgradnje Đerdapske brane 1969. godine. Uz Trajanovu tablu može se pristati samo manjim čamcima.

U okviru Oršavske kotline nalazi se prijatno mestašce Tekija, čije kuće nisu starije 40-tak godina jer je naselje tada ovde izmešteno, pre nego što je izgrađena hidroelektrana Đerdap, posle čega je nivo Dunava porastao i do ... metara. Mestašce je nekada bilo poznato po dunavskim locovima, koji su vodili brodove kroz najopasnije delove Đerdapa.

Tekija ima nekoliko restorana i dobro snabdevenih prodavnica, a sredinom avgusta ovde se održava velika turistička manifestacija Zlatna bućka Đerdapa, posvećena lovu velikih somova pomoću ribarske alatke koji se zove bućka. U okviru manifestacije možete se zabaviti učestvujući u kulinarskom ili muzičkom programu.

Na Berlinskim kongresom iz 1878. godine, Austrougarskoj je pripala obaveza da izgradi Sipski kanal. Ovu obavezu ipak je preuzela ugarska vlada, te angažovala snažnu mehanizaciju i veliki broj radnika. Kanal je svečano pušten u saobraćaj 27. septembra 1896. godine. Bio je dug 1843 metra i širok 80 metara, a dubina od tri metra pri najnižem vodostaju omogućavala je prolaz čak i velikim rečnim brodovima. Brodove je kroz kanal najpre vukao tegljač Vaškap, a 1916. godine Mađari su konačno postavili i lokomotivu, dugačku 2840. metara. Sipski kanal danas je samo jedan deo Đerdapskog jezera, koje je nastalo nakon podizanja brane i hidroelektrane na Dunavu, te je, samim tim, plovidba ovim delom rečnog toka postala laka i bezbedna.

Branu i hidroelektranu Đerdap I gradili su zajednički radom Jugoslavija i Rumunija u periodu 1964 -1972. godine. Brana ima 14 prelivnih polja, dve elektrane, te dve dvostepene brodske prevodnice, ali se često dešava da samo jedna od njih radi, dok je druga u remontu. Obe komore dugačke su po 310 metara i široke 34 metra, a visina od nivoa pune komore, do mosta iznad brane iznosi 10,4 metara. Prevođenje traje oko 80 minuta, a visinska razlika je između 15 i 20 metara. Tokom prevođenja kapetan prevodnice daje preko razglasa instrukcije plovilima koja se nalaze u komorama.

U dvorištu HE Đerdap čuva se II Traja­nova tabla, pronađena u Karatašu 1969. godine, na kojoj je sačuvan zapis o izgradnji kanala za bezbedniju plovidbu. Nizvodno od brane, Dunav neznatno ubrzava, protičući oko nekolicine malih rečnih ostrva.

U Karatašu, na 941. kilometru rečnog toka, nalaze se ostaci velikog rimskog utvrđenja Dijana. Tvrđavu je sagradio imperator Trajan u vreme velikih građe­vinskih radova, koji su bili sastavni deo priprema za pohod na Dakiju. Tvrđava je istovremeno štitila ulaz u kanal i prilaz Trajanovom mostu u Kladovu. Utvrđenje Dijana najbolje je očuvani rimski kastrum u Đerdapu.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Put argonauta Empty Re: Put argonauta

Sub Nov 13, 2010 11:57 pm
Od Kladova do ušća Timoka
Put jesetre

Kada prođe kroz prvu branu, Dunav jednim delom protiče kroz Kladovo prijatan ambijent, sa nekoliko živo­pisnih brežuljaka i većih naselja, sme­šte­nih uz obalu. Između dve brane na Du­navu je nastalo Drugo đerdapsko jezero, dugačko oko 80 kilometara, koje se proteže od Karataša do Prahova, tačnije od 943. do 863,5. kilometra dunavskog toka. Na izlazu iz Đerdapske klisure naići ćete na drevni gradić, a naspram njega, na suprotnoj obali smešten je rumunski grad Turn Severin, čije se brodogradilište, sa dokovima i velikim dizalicama, vidi veoma dobro sa desne obale.

Ulaz u marinu nalazi se pored samih zidina utvrđenja Fetislam, čije ime u prevodu sa turskog glasi „zaštita islama“. Ovakav naziv svedoči o značaju koji su turski sultani pridavali utvrđenju. Tvrđava se sastoji od Malog i Velikog grada. Mali grad podigao je sultan Sulejman Veličanstveni 1524. godine i tvrđava je bila glavna baza turskih trupa neposredno pre velikog pohoda ka centralnoj Evropi. Veliko utvrđenje građeno je u periodu od 1717. do 1739. godine, kada je oslabljena Turska, koja je nekada pokušavala da zavlada većim delom Evrope, morala da brine o odbrani sopstvenih teritorija. Posle sloma I srpskog ustanka, sultan Mahmud II obnavlja utvrđenje, u periodu od 1818. do 1839. godine. Tvrđava je imala šest bastiona, povezanih jakim bedemima, a oko utvrđenja bio je iskopan šanac, preko koga su se spuštali pokretni mostovi. Postojale su dve kapije prema kopnu – Baroš i Orospi, kao i jedna kapija prema Dunavu – Dunav kapija. Iznad ovih kapija bile su postavljene table sa natpisima u slavu Mahmuda II:

Čuvar vere i države šah popravi fetislamski grad. Ovaj uzvišeni šah, osvajač celog sveta, šah mahmud, aleksandru je ravan

Na samo sto metara nizvodno od marine, nalazi se Arheološki muzej Ðerdapa, u kome se čuva zaostav­ština iz praistorije i rimskog perioda. Poseta ovom muzeju svakako je neprocenjivo iskustvo, zahvaljujući kome ćete spoznati koliko je dragoceno arheološko blago Ðerdapa i koliki je bio njegovom značaj u antičkom periodu. U muzeju mo­žete pogledati uveličane fotografije arheoloških nalazišta, potopljenih podizanjem brana na Dunavu. Grad Kladovo nije bilo ugroženo i plavljeno gradnjom brana, pa je zato u gradu dobro očuvan stari deo. Crkva Svetog Georgija u centru grada podignuta je 1862. godine.

Kladovo ima veliki broj restorana sa letnjim baštama, te vam savetujemo da predahnete u nekom od njih, uživajući u velikom izboru jela i poslastica. Na obali dominira visoka zgrada hotela Đerdap. Vrhunski specijaliteti, koje vam predla­žemo da ovde obavezno probate, jesu kladovski kavijar i šnicle od morune i jesetre. Ovim ribljim vrstama je podizanjem brane preprečen put do njihovih prirodnih mrestilišta, pa ih, ako ste ljubitelji ribolova, možete uloviti samo ispod brane Đerdap II. Dok boravite u marini, obratite pažnju kako se nivo vode spušta, u zavisnosti od ra­da brane i hidroelektrane. U marini ne­ma redovnog čuvara, ali je sasvim bezbed­no da ostavite svoj čamac i odete do neke od dobro snabdevenih prodavnica u Kladovu ili do benzinske pumpe u blizini. Nizvodno od Kladova, na 928,9. kilo­metru, nalazi se jedan od očuvanih stubova Trajanovog mosta, koji mnogi istoričari smatraju pravim građevinskim čudom antičkog sveta. Most je izgrađen za samo dve godine (od 103. do 105. godine), u jeku priprema za veliko rimsko osvajanje Dakije (današnje Rumunije). Smatra se da je most konstruisao Apolodor iz Damaska, koji je u ono vreme bio ugledni civilni i vojni arhitekta imperatora Trajana. Most je bio dug 1127 metara i postavljen je na 20 stubova od opeke, koji su u donjem delu bili ukrašeni tesanim kamenom. Razmak između stubova bio je oko 50 metara, a najveći stubovi bili su dovoljno visoki, te se moglo nesmetano ploviti i pri najvišem vodostaju. Na stubove je bila postavljena drvena konstrukcija. Most je bio pod stalnom stražom, a u njegovoj blizini bilo je smešteno snažno vojno utvrđenje Kastel Pontes, čiji ostatke i danas možete videti. Trajanov naslednik Hadrijan naredio je da se drvena konstrukcija mosta zapali, kako bi sprečio najezdu varvarskih plemena. Po zapisima iz vremena cara Justinijana most je tada već bio srušen. Nizvodno od sačuvanog stuba nalazi se ostrvo Šimijan, na kome je utvrđenje Ada Kale iz turskog perioda.

U daljem toku plovidbe Dunavom, naići ćete na sela Mala i Velika Vrbica, Korbovo i Rtkovo, ali im teško možete prići čamcem zbog velikog broja pa­nje­va, koji su ostali u vodi posle gradnje II đerdapske brane. U blizini ovih nase­lja nalazi se niz arheoloških nalazišta: Ajmani su arheološko nalazište kod sela Mala Vrbica; Livade su nalazište u blizini Velike Vrbice, dok je Glameja I nalazište kod Rtkova. Od 916. kilometra toka Dunav naglo skreće i teče od istoka na zapad. Na 898. kilometru opet skreće ka jugu, pa na 892. zavija dalje prema zapadu. Ova krivina, kod rumunskog sela Hinova, zove se krivina na lakat.

U vreme kada se gradila II đerdapska brana, nastalo je i novo naselje sa pristaniptem - Brza Palanka, kako bi se stanovništvo stare Brze Palanke, potopljene u toku izgradnje brane, ovde moglo preseliti. U novo naselje preneti su spomenici srpskim ratnicima iz balkanskih ratova i Prvog svetskog rata, kao i značajni etno-predmeti i fotografije. Najvažniji među njima, svakako su predmeti i slike iz vremena kada je u Brzoj Palanci službovao Vuk Stefanović Karadžić – jedan od reformatora srpske ćirilice. Sve je to izloženo u etno-kućama uz šetalište pored Dunava. Deo turističke ponude čine i velika plaža, motel i brojni restorani.

Ljubiteljima ekskluzivnog lova, u Brzoj Palanci su na raspolaganju poznata lovišta na jelene, muflone i drugu divljač.

Ploveći dalje, naići ćete na tri Vratnjanske kapije – prirodne kamene mostove iznad Vratnjanske reke. Mada su udaljene od Dunava, kapije predstavljaju nesvakidašnju prirodnu lepotu. Da biste došli do kapija, u Brzoj Palanci morate organizovati prevoz kopnom do sela Vratna, u kome se nalazi i istoimeni manastir iz XIV veka, a nedaleko od njega smešten je planinarski dom. Od Brze Palanke Dunav teče prema jugu, a na 876. kilometru toka nalazi se veliko ostrvo Mara, koje deli tok reke na dva rukavca.

Brana Đerdap II nalazi se pored Pra­hova, kod mesta Kusjak. Branu i hidro­elektranu gradili su zajedno jugoslovenski i rumunski radnici. Brana ima jednu komoru sa visinskom razlikom od oko 11 metara. Dimenzije komora iste su kao na brani Ðerdapa I, a prolaz ispod mosta visok je 17,7 metara.

Nizvodno od brane Dunav naglo ubrzava. Na desnoj obali, tokom leta je često postavljen veliki kamp sa stotinama ribolovaca, koji se trude da upecaju neku od morskih riba, zalutalu u vodu Dunava. Kada je brana Đerdap zatvorila prolaz, brojne morune, jesetre i druge ribe ostale su bez prirodnih mrestilišta. Kada imaju sreću da kod brane ulove neku od njih, ribari im uzimaju ikru, radi veštačke oplodnje i uzgajanja.

Moruna je najveća riba koja se može naći u Dunavu, sa uobičajenom težinom od oko 300 kilograma. Zabeleženo je da su alasi kod Zemuna 1793. godine ulovili morunu tešku preko 700 kilograma, a u starim alaskim porodicama u Đerdapu, čuvaju se fotografije dedova sa morunama od preko 500 kilograma. Druga morska vrsta, zalutala u Dunavu – jesetra, dostiže težinu do 50 kilograma.

Potopljena crnomorska flota nalazi se nizvodno od brane, na delu Dunava od sela Mihajlovac do Radujevca. Tu su Nemci, po naredbi generala Valtera fon Štetnara, potopili 130 brodova pred dolazak trupa Crvene armije, u jesen 1944. godine, a ova akcija poznata je pod imenom Dunavski vilenjak. Brodovi izranjaju iz vode kada je vodostaj dovoljno nizak. U avgustu 2006. godine teren se snimao i pripremao za vađenje brodova, ali to još nije urađeno.

Prahovo je značajan industrijski gra­dić na krajnjem istoku Srbije, u blizini Bugarske. Sa Rumunijom ga povezuje brana Đerdap II. U blizini Dunava sme­šteni su važni industrijski objekti, kao i proizvodna postrojenja, hemijske i naftne industrije. U samom naselju najstariji građevine su srpska pravoslavna crkva Vaznesenje Gospodnje. U prodavnicama i restoranima možete kupiti veoma kvalitetna vina iz ovog podneblja, koja su poznata kao vina iz Negotinske krajine. Pristanište carinske službe, rečne policije i Kapetanije Prahovo nalaze se na 861. kilometru dunavskog toka, gde morate obaviti sve carinske formalnosti ukoliko želite da nastavite krstarenje Dunavom u Rumuniji.

Selo Radujevac na 852. kilometru toka poslednje je naselje na teritoriji Republike Srbije, na čijoj obali je restoran i velika šljunkovita plaža. Na 845,65. kilometru u Dunav se uliva reka Timok, a na spoju dve reke nalazi se tromeđa između Srbije, Rumunije i Bugarske i kraj ovog vašeg putovanja Dunavom kroz Srbiju.

Borislav Vasić, glavni i odgovorni urednik časopisa Nautičar
Sponsored content

Put argonauta Empty Re: Put argonauta

Nazad na vrh
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu