Izbor ljubavne poezije jugoslovenske zabavne i rok muzike

Uto Maj 05, 2009 2:54 am

First topic message reminder :

LJUBAV JE SAMO REC
PRIREDIO
VOJISLAV NESTOROVIC
Izbor ljubavne poezije jugoslovenske zabavne i rok muzike - Page 3 Bolla

Kad stihovi napuste note
poezija i muzika su plemenite tvorevine ljudskog
duha. Njihov spoj u jednu celinu cini ih uzvisenim do
savrsenstva.
Pred citaocem ove knjige stihovi su bez nota, ali to
ne umanjuje onaj celovit utisak koji smo imali dok smo
ih slusali ili pevusili. Samim nastankom, u njima se vec
nalazila muzika, jer kako bi ih inace kompozitori odenuli
u notno ruho.
Ovu vrstu poezije od davnina pisali su mnogi pesnici.
Kako oni neuki, cak i nepismeni, tako i velika imena
nase knjizevnosti. Toj drazi nisu odolele ni krunisane glave.
Setimo se pesme „Sto se bore misli mojeOE za koju je
stihove napisao Mihailo Obrenovic, ili „Sagradicu sajku
ciji je autor Petar Prvi Karadjordjevic.
„Izbor ljubavne poezije jugoslovenske zabavne i rok
muzike Vojislava Nestorovica jedinstvena je knjiga po
mnogo cemu. Pre svega, ona ce sacuvati od zaborava i one
pesme koje ce protekom vremena neminovno nestajati,
ustupajuci mesto novoj poeziji i muzici.
Zatim, ova knjiga ispravlja jednu veliku nepravdu.
Kod nas je bilo uobicajeno da se za ovu vrstu knjizevnosti
ne govori poezija ili stihovi, vec tekst – kao oznaka za
nesto sto je manjeg umetnickog dometa. Ovim izborom
Vojislav Nestorovic je to opovrgao na najbolji moguci
nacin.
Vrednost knjige je i u tome sto je sacuvano jedno
vreme u kome je ta vrsta poezije i muzike kod nas bila u
punom zamahu, dostigavsi najvece kvalitete u poredjenju
sa svetskim dostignucima u ovoj oblasti stvaralastva.
I najzad – zasto bas ljubavna poezija? Iz jednostavnog
razloga, jer je covek odvajkada najvise i najlepse pevao
o ljubavi, bilo da joj se radovao ili patio zbog nje. Sa-
mo stvaralac prefinjenog ukusa i osecaja za tananost ljudske
duse kakav je Nestorovic, mogao je iz mora stihova
nastajalih u poslednje tri decenije proslog veka da odabere
najvrednije i najsjajnije bisere, kako bi ih – rekosmo
vec – sacuvao za one koji ce ih pevati u nadolazeca vremena,
jer setimo se: nema nove i stare, postoji samo losa
i dobra muzika!
Moglo bi se govoriti jos mnogo o kvalitetima ove
knjige, ali neka to ostane za neka druga izdanja kojih ce
svakako biti.
Svetislav Vukovic

Uto Maj 05, 2009 7:41 am

SRECA
Sreca? Sto je sreca sada znam.
To je svaki susret s njim,
njegov dah na licu mom.
5 Ljubav je samo rec
Sreca? Njegov korak, njegov glas,
njezni poljupci kroz noc…
Sasvim jednostavno – on!
On je sve sto trazim jos
od zivota sada svog,
jer s njim dozivjela sam sve,
sve o cemu djevojka tek sanja.
Iz prica drugih ljudi,
to je sve sto zivot moze da ti da.
Kao dio sna, jednog vjecnog sna.
Sreca? Njegov obraz pored mog,
samo za njega stvoren dom.
Sasvim jednostavno – on!
On u meni zivi tu, kao kucaj srca mog.
Ma kakav bio on je moj,
sa bezbroj svojih sitnih mana.
Kad svoju srecu nadjes,
onda znaj – pletu se svi u zivot tvoj.
Ma sto god rekli sad, on ce ostat moj!

Uto Maj 05, 2009 7:43 am

PO PRVI PUT
Ipak, ne znas ni sama kad,
nemir udje u zivot tvoj…
Odlazi on,
hladno ostavlja te samu.
Nijemo odlazis, ko poslusno pseto,
tiho u svoj kut,
guseci plac u grlu svom,
po prvi put,
po prvi put,
po prvi put.
Sve te odjednom plasi tad,
njegov pogled i njegov smijeh.
Javlja se strah,
drhces kao slomljen prut.
Zar u srcu koje voli
jos ima mjesta i za smijeh
u casu kad ostavlja te
sve po prvi put?
Pred njim budi se prosli svijet.
Da l’ ozivjet ce skupa s njim
sjecanja ta koja javljat ce se svud?
Da l’ ce slabost nekog slatkog trenutka,
jaca nego on,
ljubavi nasoj nanijeti bol po prvi put?

Uto Maj 05, 2009 7:44 am

PLACEM
Placem. Sama ne znam zasto…
Mozda nesto slutim sad?
Jer, otkad nije tu, vise ne znam sto ni kud.
Same crne, strasne misli prate me svud.
Placem. On je sada tko zna s kim.
Negdje, mozda sretan s njom?
Jer, tesko tece dan kad je covjek sasvim sam,
i tako lako, tako lako zaboravlja, znam.
Kroz ovu gluhu noc, da mi cuje bar glas,
u casu kad nas svijet rusi se na nas.
Al’ daleko smo sad kao pakao i raj.
U svom grlu gusim krik:
To je nas kraj!

Uto Maj 05, 2009 7:45 am

JEDNA KRATKA VIJEST
Isti dan, sat i isti tren
cesto mijenja sve kao suncev sjaj poslije oluje.
Jedna kratka vijest,
radosna, ohrabrujuca vijest,
jedna kratka vijest.
Jedan list, pismo, jedna rijec cesto vraca sve,
i vjeru, i mir, i sve nade,
jedna kratka vijest,
radosna, ohrabrujuca vijest,
jedna kratka vijest.
Sada bas kad sam htjela da zaboravim na sve,
opet on svoj trenutak pravi zna.
Premda bih htjela biti snazna,
ipak od uzbudjenja gorim sva.
Vec za dan-dva il’ ne znam kad to se vraca on
u zagrljaj moj i u svoj dom.
Jedna kratka vijest.
Iznenadna, ali za me tako sretna vijest.

Uto Maj 05, 2009 7:46 am

LEZAJ OD SUZA
Lezaj od suza prostirem za te,
lezaj od suza u oku mom.
Lezaj od suza, ceznje za tobom,
ceznje sto gusim u srcu svom.
Oprosti, dragi, ti znas i sam da samoca
poput bijesna vjetra odnosi sa sobom sve.
Usla je u me i u moje misli,
raznijela moj mir i moje sne.
Lezaj od suza nijemo te pita –
ima li suza u oku tvom?
Lezaj od suza pita sa strepnjom –
nosis li ljubav u srcu svom?
Oprosti, dragi, toliko srece je opet
tako naglo doslo… nadala se nisam njoj.
Tvoja blizina vec po drugi put
mijenja ovaj svijet i zivot moj.

Uto Maj 05, 2009 7:47 am

NE PREPOZNAJEM GA
Idem s njim nijemo kroz grad.
Cini se – sve je ko nekad.
Al’ osjecam u dubini srca svog da nije isti…
njegove kretnje ne prepoznajem…
korak taj, brzi no prije…
stisak ruke nista ne krije…
u ocima koje volim gdje je sjaj?
Taj sjaj njezan.
Skloniste moje oduvijek i zaklon moj.
Zar su to ruke sto su me stitile?
Pratim njegov pogled, al’ niceg se ne sjeca on…
stola ni kavane (a bila je drugi nas dom…).
Kupuje pet karanfila,
zaboravlja da ne volim ih ja…
Na trenutak cak sapnu drugo ime,
da protrnuh sva.
Pratim njegov korak… on ide kamo i svi.
Ne zna vise stazu kojom smo setali mi.
Nudi mi viski s ledom, a nikad nisam pila ja…
nudi sve, a ne shvaca – to sto zelim,
da ne zna da mi da…
Idem s njim nijemo kroz grad.
Cini se – sve je ko nekad.
Al’ osjecam u dubini srca svog da nije isti…
Njega ja vise ne prepoznajem…
Ne, covjeka svog ja ne poznajem…

Uto Maj 05, 2009 7:50 am

VJERUJEM TI SVE
Slucaj je nas,
kao bezbroj slucajeva oko nas svakog dana.
Ti si uspio me uvjeriti sad
da jos me volis, isto ko i prije ti.
Da ljubav nasa ima za te istu draz.
Ja vjerujem ti, pa makar bila laz.
Jer, otkad jedno kraj drugog zivimo
(a htjeli smo to),
ja znam da se mora prihvatiti cak i laz.
Zato, mili moj, vjerujem ti sve.
Zivot je nas tako monoton i prazan,
svaki dan, i svaku noc…
Jos nas veze samo navika za sad.
I ti i ja se vrtimo u krugu tom,
u krugu u kom ostat cemo zajedno,
jer to je sve sto nam je ostalo.
Ponekad, ipak, ti pridjes njezno i poljubis me.
Zaustavljam dah da bih cula rijeci te…
Tada, mili moj, vjerujem ti sve…
Vjerujem ti sve.

Uto Maj 05, 2009 7:52 am

KAO STRANAC
Ako je svijet tek pred nama, kao sto kazes ti –
onda ruku mi daj kao nekad,
pa se neces osjecati tu kao stranac…
Kao stranac koji kroz zivot luta sam.
Zelis li znat moje misli –
evo ti dnevnik moj…
mozda shvatit ces tad da te volim,
pa se neces vracat svaki put kao stranac.
Kao stranac sto u samoci provodi dan.
Jer – za nasu ljubav jos ima nade, osjecam to…
Samo – dijelimo sve,
radost i bol,
dobro i zlo.
Treba hrabrosti jednom jos da se pocne sve.
Ako i ti zelis isto ono sto zelim ja,
onda skini tu masku sa lica
i ne vracaj se u ovaj dom kao stranac…
Kao stranac koji samo sebe nosi u srcu svom.
Dragi, skini tu masku sa lica
i ne vracaj se svaki put kao stranac…
kao stranac…
kao stranac…
(Josipa Lisac)

Uto Maj 05, 2009 7:54 am

Filip Beli
DOBRO VECE, MOJ ZIVOTE
Svakog jutra ja odlazim,
pijem kafu i ljubim te,
znam – drhtis na prozoru
iz ociju kad nestanem.
Svakim danom sve stariji
umoran se kuci vracam,
zagrlis me na vratima –
obicna je prica nasa.
Svake noci sa ljubavlju,
povijes se poput grana,
uz to stablo sto te nosi,
u tisini naseg stana.
Svakim danom sve stariji
umoran se kuci vracam,
zagrlis me na vratima –
obicna je prica nasa.
Dobro vece, moj zivote,
tvoje telo – telo moje,
rekom noci ljubav tece,
moj zivote, dobro vece.
Dobro vece, dobro vece,
neka gore kasne svece,
rekom noci ljubav tece,
moj zivote, dobro vece.
(Leo Martin)

Uto Maj 05, 2009 7:55 am

Bora DJordjevic
DOBRO JUTRO
Svanulo je iznad crkve Svetog Marka,
cistaci u zutom ulice su prali,
kuci su se vukli parovi iz parka,
sta smo mogli mi smo jedno drugom dali.
Dobro jutro…
Otresas sa suknje lisce i prasinu,
struzem s pantalona ostatke od blata,
polako i sigurno bezis u tisinu,
cekaju te dole taksisti kod JAT-a.
Dobro jutro…
Dok veselo cvrkucu pticice sa grana,
sakrivas rukama razmazano lice,
u ustima vucem trulez od duvana,
u daljini laju dzukci lutalice.
Dobro jutro…
Cele noci ti si forsirala konjak,
jutro kvari sinoc zapocete veze –
zorom si me sutnula ko poslednji dronjak,
ja sam ti uz pice dosao ko meze.
(Riblja corba)

Uto Maj 05, 2009 8:01 am

Radoman Kanjevac
DODIRNI ME
Gledam te ocima jastreba,
upravo onako kako ne treba.
U tebi je Vojvodina zaspala,
sto izvora – nigde obala.
I ne shvatam sta mi se desava,
nedostaje mi rec koja resava.
U tebi je neka tajna ostala,
ko muzika starih majstora.
Dodirni me sasvim slucajno,
poljubi me filmski, nestvarno,
i najlepse kad je prestani,
okreni se i nestani.
(Galija)

Uto Maj 05, 2009 8:08 am

Jurislav Jura Stublic
DOCI CU TI U SNOVIMA
Jedina,
ponoc odzvanja,
jesi li zaspala
na ruci dragoga?
Znas li, tu sam ja,
provodim noc bez sna,
ispod tvoga prozora
kraj tvojih uzdaha.
Hajde, sklopi oci,
nestani u san,
doci cu ti u snovima,
kad noc proguta dan.
Doci cu ti u snovima,
kad noc proguta dan,
pascu, kao kaplja rose,
njezno na tvoj dlan.
Doci cu ti u snovima,
da ti ukradem poljupce,
neka vrijeme samo leti,
jos uvijek volim te.
Onda – jutro je,
tiho budis se,
pogledas covjeka
sto spava kraj tebe.
Onda zaplaces,
jer to nisam ja
koga si voljela.
Prekasno, jedina.
Ali, ne placi,
cekaj do veceri,
kad zvijezde na nebu zasjaju,
mi cemo se ljubiti.
(Film)

Uto Maj 05, 2009 8:12 am

Goran Bregovic
DOSAO SAM DA TI
KAZEM DA ODLAZIM
Odlazim,
odlazim,
ostavljam te,
ali ne kao prije –
ovaj put zauvjek,
sad placi,
nikad vise ti necu doc.
Ni kada padaju kise,
ni kad me tuga svlada,
ni kad mi lose ide,
nikad, nikad vise.
Oprosti mi
dane buduce,
oprosti mi
sto cu mozda i sretan biti,
sto cu zaboravit
sve ovo
sto mi u ovom casu tako mnogo znaci.
I ovu poslednju njeznost sto boli,
i suze,
i tvoje nevjerstvo
sto mi u srcu gori.
Dosao sam da ti kazem da odlazim,
odlazim, odlazim,
jer srce ne mogu da prevarim.
I zato odlazim, odlazim, odlazim,
prastat ne mogu,
jer odvec te volim,
odvec te volim.
(Bijelo dugme)

Uto Maj 05, 2009 8:14 am

Branimir Dzoni Stulic
DUBOKO U TEBI
Duboko u tebi mozda sam ostavio trag svjetla,
u noci izmedju zidova,
ni svi dobri ljudi, ni svi oni koje znas,
ni bijeg od samoce u koju se povlacis
(kada provali ocaj)
jedva da su dovoljni pred surovom snagom,
krajnjom i konacnom…
Duboko u tebi strasti slamaju
i ono sto je preostalo i ono sto ne postoji,
ceznju za smrcu, zelju za opstankom,
zudnju za slobodom i volju da se poklonis sudbini
kao na dlanu…
Duboko u tebi
tisuce dobosara, fanfare iz daljine,
zastave na pola koplja –
Koga oplakujes, ljubavi moja:
crno znamenje na licu svog dragog?
Sjetu u rijecima?
Jednom u zivotu dat cu da me zarobi
muskarac hladnog stiska i celicnog pogleda…
(Azra)