Beogradska ka5anija
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Napoleon Bonaparta

Pet Jul 10, 2009 10:31 am
Napoleon Bonaparta Napoleon_v
Ljubav. Privilegija najviših duša, herojstvo koje traži svoje žrtve.
Ljubav je duševno stanje bez ravnoteže. U njoj se pati više nego što se
misli, sanja više nego što se živi i kaže ono u šta ni sami ne
verujemo. Govoriti o ljubavi, to je već po malo voleti.
Ljubav je, svakodnevno kockanje, najveći izvor snage za iluziju i najdublji dokaz
moći za akciju. Svi veliki ljudi su bili zaljubljeni celog svog života.
Državnici, vojskovođe, vladari, pesnici, pisci, umetnici... Oni nose
pečat najvećih stradalnika . Možda duguju najviše svojim ljubavima.
Njima je potrebna ljubv u okviru beskonačnog i večitog, u okviru
neprolaznog. A šta je ljubav nego mešavina kobnog i smešnog, tragedije
i komedije, protivotrova i otrova zaljubljenosti.
Ako bi smo govorili o najvećim ljubavima, najvećoj pravednosti i nesebičnom
zalaganju , ako bi govorili o državi koja je kolevka ljubavi, bez
sumnje bi bila Francuska, ako bi govorili o najistrajnijem i
najosećajnijem poljupcu, sigurno bi na tronu sedeo francuski poljubac.
Ako bi smo govorili o ljudima izuzetne časti i osećaja za ljubav, našli
bi ih na čizmi vernosti i viteštva. A kada bi spojili italijansko
poreklo, francusko držanje, italijanske mane i francuske vrline, dobili
bi smo izuuzetno biće, čoveka koji je stvorio veliki deo istorije,
čoveka koji je dokazao da je ljubav izraz muževnosti i muške
postojanosti.
Kraj XVIII i početak XIX veka na starom kontinentu je
doba Napoleona, doba topovske paljbe, juriša, bitaka ... Doba kada
velike vođe snagom svoje ličnosti osvetljavaju svoje vreme, zauzimajući
posebno mesto na istorijskoj lestvici. Doba najvećih spletkarenja,
prevara, preljuba i ljubavi na carskim dvorovima.
„Ja sam od onih ljudi koji su sami po sebi sve, a po precima ništa“.
Napoleon Bonaparta... vojnik, građanin, neprikosnoveni vladar... Sav
svoj život duguje moći i nesebičnoj ljubavi naroda prema njemu. Upravo
to mu je bilo potrebno da od sveta napravi san. Evropa i danas nosi Napoleonovo lice.
Porodica Bonaparte, vodila je poreklo izToskane! Prezime Bonaparte označavalo je „dobru stranku“ ili careve
ljude i vuče korene još iz XII veka.
Rođen na Korzici, u
malom gradu Ajačiju, Napoleon je imao skoro sve crte pravog Italijana.
Živeo je u porodici ispunjenoj ljubavlju, jer su se brakovi na
priprostoj i jednostavnoj Korzici sklapali isključivo iz ljubavi.
Rastao je u atmosferi sigurnosti i ljubavi. Bili su plemićkog roda, i
bili su na jednom neobičnom društvenom položaju. Nisu pridavali značaju
spoljašnjem sjaju i pompi.
Od majke Leticije i oca Karla naučio je
dosta stvari koje su u kasnijem sučeljavanju sa životnim kandžama bile
i više nego korisne. Napoleon je naučio da veruje u to da je čast
važnija od novca, vernost važnija od ugađanja vlastitim okolnostima, a
hrabrost od ičeg drugog na svetu.
Vaspitavan je po korzikanskom
načelu koje kaže da ako se čovek ne bori za svoja prava u malim
stvarima, brzo će izgubiti i u velikim. Od rođenja je imao veliko
osećanje za pravdu.
Od oca je nasledio jednu od možda najgorih mana,
jedinu mračnu stranu korzikanskog muškog ponosa, da se svaka uvreda
mora osvetiti.
Svoju majku, koja je važila za najlepšu ženu u
Ajačiju, je obožavao, ali ne može se reći da je bio edipovac. Voleo ju
je na vrlo dostojanstven način, onako kako sin voli majku.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Pet Jul 10, 2009 10:34 am

Napoleon Bonaparta 03-03

Od nje je naučio na koji način treba pokazati svoju ljubav jednoj ženi.
Naučio je da je žena dobra samo kada voli i da je tada više od čoveka.
U Napoleonovom srcu sa svega 5 godina cvetala je ljubav prema devojci po imenu Đakomineta.
Nju je držao za ruku u dugim školskim šetnjama i zbog toga su ga često
zadirkivali. Međutim,slatka devojčica malih uvojaka je bila samo zrno
peska u pustinji njegove ljubavi.
I kako to često rade životni putevi,Napolon uskoro je pošao u Francusku,u Vojnu akademiju (Brijen).
Na Korzici je bio na vrhu društvene lestvice, a sada se iznenada našao
pri dnu. Ali, to ga nije sputalo i brzo se privikao. Postao je oficir
sa svojih petnaest godina. Našao je društvo, imao je 2 najbolja druga,
koji su ga često štitili. Polako je počeo da veruje u Francusku i da
živi francuskim duhom.
Ovo je bila velika prekretnica u
njegovom životu i kao svaki dečak težio je svojim idealima. Imao je
odličnu kondiciju i neverovatno zdravlje, a njegov život u mnogome
ličio je na stvarni vojnički život.
Posle smrti oca Karla, nametnut
mu je teret velikih odgovornosti. Bio je vrlo mlad, a ujedno i jedina
finansijska podrška svojoj majci koja je pored njega imala još osmoro
doce.Preselio se u pukovniju La Fer, stacioniranu u Valansu. Dobio je smeštaj u privatnim kućama.
Često je govorio da živeti srećno je jedina religija vredna Božje milosti. A njegov cilj je bio da radi za sreću drugih.
Porodica Buonaparte, verovala je u ljubav i skoro svi članovi bili su izuzetni
ljubavnici. Ljubav između Karla i Leticije bila je tako jaka , da se
ona jednostavno projektovala i na njihovu decu. U njihovim razgovorima
reči amore, amo i amante , bile su i više nego poznate.
Prva stvar koju bi Napoleon primetio kod žene bile su ruke i stopala.
Najprikladnije su mu bile žene koje su imale mala stopala i male ruke,
smatrao je da su te žene dosta ženstvene. Sviđale su mu se žene
blagog glasa, nesebične i nežne prirode jer je želeo da bude neko ko će
ih bezuslovno štititi, što govori o njegovom karakteru.
Nikada nije verovao u jednakost polova, smatrao je da je uloga žene da voli svog
muža i da podiže decu. Govorio je: „Treba da im se zabrani da se javno
pojavljuju osim u crnoj suknji i velu, kao što je to običaj u Đenovi i
Veneciji!“
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:18 am
Napoleon Bonaparta 1396980163_e16e0d3130


Često je učestvovao na garnizonskim zabavama i ubrzo posle prelaska u Valans svidela mu se ćerka jednog zemljoposednika. Ime joj je bilo Karolina di Kolonje,ali on, koji je voleo da svojim prijateljicama izmišlja imena, dao joj nadimak Ema.
Ema se prema njemu uvek obraćala s omalovažavanjem, a on je bio zaljubljen u nju. U stvari poput svih ostalih adolescenata,bio je zaljubljen u ljubav. Ona je uvek bila hladna i ravnodušna i posle svih bezuspešnih pokušaja Napoleon je odustao od nje.
Posle Eme poručnik Buonaparte je odustao od ženidbe. Smatrao je da je isuviše siromašan za to , a novac je trošio uglavnom na knjige.

S osamnaest godina Napoleon prvi put spava sa ženom. Porodičnim poslom otputovao je u Pariz i tamo upoznao prostitutku poreklom iz Bretanje. Imala je belu put i crnu kosu, bila je nežna i ženstvena i strašno mu se svideo njen nežan i umiljat glas. Možda je taj susret predstavljao više od zajedničke postelje. Napoleon se trudio da je upozna kao ličnost i pokušao da shvati njen život.Ali ipak to poznanstvo je trajalo kratko.

Kasnije do 25 godine Napoleon se nije upuštao u ljubavne avanture. Vodio je „čist“ život, postaje brigadir.
Potom u Marseju upoznaje porodicu Klari. U kući su živele dve ćerke Žili i Bernardin-Eženi-Dezire. Eženi je bila kao francuska muzika u čijim je akordima i harmoniji Napoleon jako uživao. Osim njenih lepih belih ruku Dezire je imala dobar glas. Međutim, bila je 9 godina mlađa od njega i to će kasnije biti prepreka za njihov brak. Iako je muzika održavala čvrstu vezu između njih, jedna od možda najgorih Napoleonovih karakteristika izbija na površinu te ljubavi. Često je imao konflikte sam sa sobom , između njegovih osećanja i dužnosti, srca i razuma. Dobio je premeštaj na Alpe i s vremena na vreme pisao joj je poneko pismo. U jednom pismu joj je čak napisao „Mislim da ova ljubav ne sme da mi rani dušu i ostavi dublji ožiljak“.
Tek posle devet meseci je video Eženi. Ljubav je ponovo buknula. Ona se dosta prolepšala, pevala je mnogo bolje. Napoleon je opet povukao pitanje braka. Kada je otišao u Pariz često joj je pisao i skoro svako pismo završavalo se na isti način „sećanja i ljubav od onog koji je tvoj za ceo život“.
Tamo, u Parizu Napoleon je proživljavao najgori period svog života. Mislio je da će kao vojnik doživeti veliki neuspeh i da je samo ljubav važna. Razmišljao je o Eženi, maštao je o njihovom zajedničkom životu, pisao joj je o luksuzu i zadovoljstvima Pariza, govoreći da ih nikada neće okusiti bez nje. Ali se prevario.
Imao je bogate poznanike i preko njih je upoznao dosta prijatnih, mladih žena. Jedna od njih bila je gospođica de Satenej, učena dama iz Satilana u blizini Pariza. Ona mu je pevala pesme, čak i na italijanskom.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:18 am
To je bilo nešto što je daleko nadmašilo Eženijine talente. Ona je ipak ostala samo njegova dobra prijateljica.
Još izuzetnija žena koju je imao čast da upozna bila je Terezija Talijen. Moglo bi se reći da je bila doista hrabra jer je sa 21 godinom bila u zatvoru osuđena na giljotinu. Upravo beg iz zatvora Napoleonu je stvorio izvanrednu sliku o njoj. Živela je u „duhovitoj“ kući. Spolja je izgledala kao seoska, a unutra je bila nameštena u pompejskom stilu. Često je priređivala zabave , na kojima je Napoleon bio stalni gost.
Sve žene koje su dolazile kod nje bile su zaista bogate i uticajne, udate za generale i političare. One se možda drže do drugačijih vrednosti od njegovih , ali one žive u istom svetu, u svetu revolucije. Bilo je neizbežno da Napoleon bude manje privržen Eženi Klari iz Marseja. U pismima joj je pisao da je isuviše mlada za njega i da je bolje da to uvidi sada nego kad bude isuviše kasno.
A činjenica je bila da je Napoleon upoznao nekoga ko je do krajnosti uzbudio njegova osećanja. Bila je to Roz Boarne, Terezijina prijateljica. Tada je shvatio da su on i Eženi jedino zajedničko imali muzički ukus i nepravilno pisanje najjednostavnijih reči.
Sada ga obuzima pravo osećanje ljubavi. Sada postaje muškarac. Ljubav ga uzima u svoje ruke!
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:19 am
Napoleon Bonaparta 1268


Kada se nad Parizom, nad Francuskom uzdigao u svojoj visini „mali čovečuljak monumentalnog lica“, Napoleon upoznaje ljubav svog života. Upoznaje Roz Boarne, rođenom Tošer, kreolkom sa ostrva Martinik.
Šest godina starija Roz,tada je bila udata.Njen muž, Aleksandar Boarne bio je obrazovan, lep, bogat, ali uobražen, egocentričan i neobuzdan prema ženama. Imali su dvoje dece Ežena i Hortenziju. On je ubrzo otišao da živi sa drugom ženom ostavivši Roz. Ona tada podnosi zahtev za zakonsku rastavu. U 22 godini, 1785. godine Roz je bila razvedena.
U vreme revolucije1794. godine,Aleksandar Boarne biće giljotiran.Roz je ostala u siromaštvu sa dvoje dece.
Izrazito lepa ,bila je crne puti i veoma se vešto belila. Stidno se smejala, kako bi sakrila svoje ružne zube. Imala je lepe oči i tih glas, koji je gotovo pevao. Njeni pokreti su oličavali svu njenu lepotu. Bila je vesele naravi, sa dozom ženskog lukavstva. Bila je i vrlo zgodna,a da nije bila lepa u gradu kao što je Pariz, ne bi postigla mnogo. Sve životne neprilike smatrala je zanimljivim i čudnim i mnogi su je smatrali najljubaznijom i najobrazovanijom ženom. Može se čak reći, da je živela da bi se zabavljala.
Upravo ono što je vrlo zanimljivo jeste to da je prvi korak ka Napoleonu učinila Žozefina. Maštala je da se uda za finansijera, ali kako se on nije našao, zadovoljila se generalom. A Napoleon, poznat po tome, Roz nije zvao po svom imenu, već joj je prisećajući se junakinje komada „Gluv čovek“ dao ime Žozefina. Njeno srednje ime bilo je Žozefa, ali se njemu činilo isuviše grubo.
U njoj je Napoleon našao lepu i vrlo upečatljivu ženu. Ona nije bila jedinstveni cvet prirode u koji je on nekada mislio da će se zaljubiti. Naprotiv, bila je prefinjena, elegantna i zanimali su je njegovi poslovi. A pre svega poticali su iz istog staleža, oboje su verovali u revoluciju i imali su isto mišljenje o osnovnim vrednostima.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:20 am
Napoleon Bonaparta 200px-Marie_Guilhelmine_Benoist_001


Napoleon je Roz upoznao u kući Terezije Talijen, zajedničke prijateljice i Rozine štićenice. On je tada imao 26, a njoj je već bilo 32 godine.Roz je na njega ostavila prilično jak utisak. Imala je onakav izgled, kakav je on bio predisponiran da voli, čak je jednom rekao da je bila „sva kao čipka“. Kuća u kojoj se Roz nalazila bila je opremljena više luksuznim stvarima nego potrebnim kućanskim predmetima. Uvek je kuću držala besprekorno čistom.
Osim Terezije i Pol Baras je bio jedan od njihovih zajedničkih prijatelja. U Parizu su kolale priče da je ona Barasova ljubavnica. Čak je i Npoleon kada je to saznao počeo da izbegava Žozefinu. Međutim, njoj su nedostajale njegove posete, te mu je ona ubrzo pisala.
„Više ne posećujete prijateljicu koja vam je naklonjena,potpuno ste je zaboravili. Grešite, jer ona vam je nežno privržena. Dođite na ručak sutra, u sedmi dan dekade. Želim da vas vidim i s vama razgovaram o vašim stvarima. Laku noć, prijatelju, grlim vas. Udovica Boarne“

U zimu 1795. godine Napoleon je opet posećivao Žozefinu, međutim obuzet osećanjima ljubavi on se ipak trudio da se povuče. Razmišljao je o tome kako će to njegova štedljiva majka podneti. Kako će podneti ovu veselu udovicu skupog ukusa. Oštro je sebi prebacivao i govorio da ga ona ne voli i da će mu samo doneti tugu. Ali je od života on želeo nešto više od sreće . Više od svega želeo je Žozefinu.
Što se nje tiče, nije bila toliko zaljubljena u Napoleona. Ali, smatrala ga je čudno privlačnim , smatrala ga je čovekom koji tako odlučno govori ono što misli. Bio je iskren i vrlo čudno,ali potpuno opravdavajuće za zaljubljenog muškarca,on je gledao samo nju. U januaru 1796. godine Napoleon je prvi put spavao sa Žozefinom. Za nju je to bila još jedna zabava, ali za njega mnogo više. Sledećeg dana napisao joj je:
„Probudio sam se pun sećanja na tebe. Tvoj lik i sećanje na jučerašnje opojno veče mojim čulima ne daju mira. Slatka i neuporediva Žozefino, kako čudno utičeš na moje srce! Da li si ljuta? Vidim li te tužnu? Da li si zabrinuta? Ako jesi onda je moja duša tugom ophrvana i onda prijatelj tvoj nema mira... Ali, nema mi mira niti onda kad se predajem dubokom osećanju koje me nadvlada i kad s tvojih usana i srca crpem plamen koji u meni gori. Ah! Sinoć sam jasno shvatio da je slika koju sam imao o tebi potpuno drugačija od stvarne tebe! Ti odlaziš u podne i ja ću te videti za tri sata. Do tada, mio dolce amor, hiljadu poljubaca; ali ne ljubi me jer tvoji mi poljupci žežu krv.“
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:21 am
Napoleon Bonaparta 432px-Josephine_de_Beauharnais,_Keizerin_der_Fransen


Žozefina je bila jako iznenađena kada je dobila pismo u ovakvom tonu. Tretirati krevet kao nešto više od prolaznog zadovoljstva u njenom društvenom krugu smatralo se lošim ukusom ili lošom šalom. To je kvarilo i zabavu i zadovoljstvo. Međutim, posle ovoga Žozefina mu je postala još draža i vrednija ljubavi, zato što je bila „iskusna“. Iako je ženu poput nje mogao imati za ljubavnicu, ali kako je uvek igrao po pravilima, želeo je da sve radi metodično i odmah je razmišljao o braku. U svom eseju pisao je da „razum treba da upravlja strašću“, želeo je više od ičega da se oženi i da preuzme odgovornost prema republici.
Molio je Barasa, glavnog direktora, da mu se dodeli komanda nad armijom u Alpima. Međutim, Baras ga je odbio jer je smatrao da je bolji u unutrašnjosti. Ali, kada je saznao da će se oženiti Žozefinom, njegov zahtev prikazao mu se u novom svetlu. U njemu je video dva korisna savetnika, jer su oboje bili aristokratskog porekla, a on je tek stupio na vlast i tako je mogao da prikrije sumnje u svoju političku odanost.
Žozefina je Napoleonu bila prva žena koju zaista voli. Ne može se voleti bez strasti, ali može se biti strastan bez ljubavi. Izgleda da je njegova strast bila takva.
“Onaj dan kad mi budeš rekla –manje te volim- , biće moj poslednji dan. Kad bi moje srce moglo da voli bez uzajamne ljubavi, ja bih ga sopstvenim zubima raskidao“.

Za Napoleona su govorili da voli kao što jede žureći se, gušeći se, gutajući zalogaje. I takav će biti celog svog života.
Bračni ugovor sklopljen je 9. marta 1796. godine. Možda su oboje uzajamnim nemim pristankom pretpostavljali slabiji građanski brak nego crkveni koji je bio suviše jak. Žozefinin beležnik Ragido (koji ih je i venčao) govorio je Žozefini: „Ovo je velika greška i s toga će te zažaliti. Činite nešto sasvim suludo udajete se za čoveka koji ima samo svoj mač i šinjel.
Bračni ugovor bio je dosta nepovoljan za Napoleona. Nisu imali zajednička dobra i ugovoreno je da će on morati doživotno da plaća svojoj ženi 1500 livri godišnje. Venčali su se u pozlaćenom salonu nekog plemića, koji je služio kao prostorija za venčavanje. Njihovi svedoci bili su Baras, Talijen i Žerom Kalinle, Žozefinin advokat. Žozefina je bila u prelepoj muslimanskoj haljini, a Napoleon je zapažen u svojoj zlatno izvezenoj uniformi, praćen ađutantom Lemoroom.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:22 am
Napoleon Bonaparta Cih6vzsj



Kao venčani poklon Napoleon je Žozefini dao jedinstvenu ogrlicu od zlata istkanog u niti o kojoj je visila pločica. Na njoj je bilo ispisano AUDESTIN.
Napoleonu i Žozefini venčani poklon od Barasa bila je Alpska armija. Žozefina je na početku bila jako uznemirena, jer nije volela da tako meša ljubav i politiku. Čak je jedne noći, optužila Napoleona da on želi da se oženi njome samo da bi dobio vojnu komandu u Italiji.
“Kako, kako možeš gajiti takvo nisko osećanje? Ne moguće je biti slabiji ili pasti niže. U čemu je tvoja moć neuporediva Žozefino? Šaljem ti tri poljupca, jedan na tvoje srce, jedan na tvoja usta, jedan na tvoje oči.“
U ovom pismu vidi se koliko joj je Napoleon bio privržen. Ono što je nju uznemiravalo bila je njegova strastvenost i činjenica da je on vrlo zahtevan i da će očekivati da ona bude samo njegova.
Jednoj svojoj prijateljici Žozefina je rezimirala svoja osećanja.
„Pitaćeš me, Voliš li ga? Pa,... ne. Osećaš li averziju prema njemu? Ne. Ono što osećam je ravnodušnost: to me nervira, u stvari religiozni ljudi to smatraju najtežim od svih stanja“.
A Napoleonova osećanja prema tek venčanoj supruzi opisana su u pismima koja joj je on slao čim nisu bili zajedno. Svaki njen hir njemu je bio sveti zakon. Njegova najveća sreća je to što može da je vidi. Ona je divna i graciozna. Slava ga je privlačila samo ukoliko se to sviđalo Žozefini i laska njenom samopoštovanju. A Napoleona su uvek uznemiravala Žozefinina osećanja prema njemu. On je uvek bio sa njom, u mislima ponajviše. Ne prođe ni jedan sat kada je bez nje, a da on ne izvadi iz džepa njen minijaturni
porteret. Osećao je da ga ona ne voli tako duboko kao on nju.
Jednom joj je napisao :“Ne tražim ja ni večnu ljubav ni vernost nego jedino istinu, neograničenu iskrenost“.
Njena deca, a pogotovo Hortenzija nije bila za to da se njena majka ponovo uda jer je mislila da će ih onda manje voleti. Bez obzira na njihove misli, Napoleon je mnogo voleo decu, a posebno njenu i pokušavao je da im udovolji na sve načine.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:23 am
Napoleon Bonaparta AV1kt8sJ


Medeni mesec dvoje zaljubljenih trajao je čitava dva dana i dve noći. Čak i ta dva dana Napoleon je proveo duboko zadubljen u knjige i Žozefina nikako nije mogla da ga odvuče od njih. Govorio je „Strpljenja, draga moja. Imaćemo vremena da vodimo ljubav kada pobedimo u ratu“.

Napoleon nije bio samo general u službi Republike, nego i duboko zaljubljen čovek koji se tek oženio. Čim je stupio u armiju za operacije u Alpima, svima je naivnim ponosom pokazivao minijaturni portret svoje žene. U tom ratnom kovitlacu, pisao je dve vrste pisama, jedno direktorima, suvo i činjenično, navodeći broj zarobljenih zastava a drugo Žozefini, u kojem je izlivao svoja osećanja. Inspirišući Napoleona, Žozefina je bila srce italijanskog pohoda.
„U sred poslova, na čelu vojnika ili hodajući logorom, samo je moja obožavana Žozefina u mom srcu, samo ona zaokuplja moj um i moje misli. Ako do tebe odlazim brzinom nabujalih voda Rajne, to je zato da bih te ponovo video. Ako usred noći ustanem da radim, to je zato da ubrzam za nekoliko dana dolazak moje slatke ljubavi“.

S nestrpljenjem je očekivao prvo pismo svoje žene. Dugo je čekao, jer je Žozefina mrzela pero i hartiju. Njegova sujeta nije bila pogođena, ali je trpeo bol.

„Ti mene oslovljavaš sa vi!“ Eksplodirao je u odgovoru na njeno prvo pismo. „Vi tebi! Ah, zlico, kako si mogla da napišeš to pismo? A zatim, od 23. do 26. ima četiri dana. Šta si radila kad nisi pisala svom mužu? Ah, draga moja, zbog tog vi i onih četiri dana žao mi je što ne posedujem onu moju staru ravnodušnost. Teško onom ko je uzrok ovome. Vi! Vi! Šta će još biti za dv nedelje!“

Nije bila zaljubljena u njega, a njena kratka pisma posedovala su vrlo malo topline. Zabrinutost za njena osećanja, pogađala je Napoleona.
„Od pomisli da je mojoj Žozefini možda teško, od pomisli da je možda bolesna i nadasve od okrutne misli da me možda manje voli, zamire mi duša, obeshrabren sam, tužan, pa čak nemam hrabrosti ni za bes i očaj „. „Nema pisma od tebe. Dobijam pismo samo svaka četiri dana. Ali, da me voliš, pisala bi mi dvaput na dan. Međutim, ti moraš da čavrljaš s tvojom gospodom posetiocima u deset ujutro, pa onda slušaš isprazne razgovore i smešne gluposti stotinu kicoša do jedan sat posle ponoći. U zemljama gde ima iole morala, svi su do deset uveče već kod svojih kuća. Ali u tim zemljama žene pišu svojim muževima, misle na njih, žive za njih. Zbogom , Žozefino, za mene si ti jedno neobjašnjivo čudovište“. „Svakim danom te sve više volim. Osustvo leči male strasti, a velike još povećava“.

Želeo je da mu se supruga pridruži u Italiji.
Vrlo brzo postaje kralj Lombardije, skrhan jer ga Žozefina ne posećuje.
„Za pet dana biću u Parizu i već dvanaestog dana vraćaću se mojoj vojsci. Bez tebe sam ovde beskoristan. Drugima ostavljam ženju za slavom i služenje patriji; ovo izgnanstvo me guši; ne mogu smireno da razmišljam o tome kako da tučem neprijatelja, kad moja ljubljena pati i kad je bolesna... Suze mi se slivaju na tvoju sliku; samo je ona uvek uz mene“.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:25 am
Napoleon Bonaparta 5566



Jedini dokaz njegovog uverenja da je Žozefina zaljubljena u drugog bio je ton u njenim pismima i činjenica da mu se nije pridružila u Italiji. Dobro je predosećao. Radilo se o poručniku Ipolitu Šarlu. Bio je tri godine mlađi od njega i vrlo dobar vojnik. Sve oko njega impresionirale su njegove lepe crte lica i eleganicija frizerskog šegrta. Žozefina je u njemu pronašla dosta sličnosti. Oboje su voleli finu, skupu i elegantnu odeću. Druga stvar koja se njoj toliko svidela bila je što je znao da se smeje. Napoleon je često bio veseo,ali se nije mnogo šalio.
I ono što je najbitnije i u čemu je Napoleon toliko manjkao bilo je slobodno vreme.
Ipolit je bio lep, duhovit i imao je puno vremena za Žozefinu,a to je doprinelo da se ona zaljubi. Tada Napoleon u svojim pismima snažno insistira na Žozefininom dolasku, a ona shvativši da ne može da odlaže svoju posetu odlazi kod njega.

Konačno je bio srećan, napokon ju je imao pored sebe, video je da je zdrava, ali nažalost nije bila trudna i malo se razočarao.
„Pre nekoliko dana mislio sam da te volim, ali otkako sam te video volim te hiljadu puta više. Otkako te znam obožavam te svaki dan sve više, što pokazuje da je neistina La Brijerova maksima Ljubav dolazi iznenada“.

On, koji je sve primećivao, bio je slep za Žozefinina osećanja prema Šarlu.
„Kada je Žozefina u blizini ja vidim samo nju“.
A ona je svoja osećanja vešto prikrivala i njemu nije davala nikakav povod za sumnju.

Kada je bio na bojnom polju pisao je još strasnija pisma.
„Da s tvog tela skinem i poslednji sloj šifona, tvoje papuče, sve, a onda kao u snu o kojem sam ti pričao... da te podignem, prigrlim, zarobim te u mom srcu! Zašto to ne mogu? Mnogo toga je nesavršeno u zakonima prirode“.

Žozefina je još na početku uvidela njegovu posesivnost, ali je sada bila tako nepripremljena na njegove ispade kao i austrijski generali za njegov način ratovanja.
„Moj muž me ne voli, on me obožava. Ja mislim da će on poludeti“.

Italijanima se s ponosom hvalio svojom ženom. Priređivao je večere kojima je ona prisustvovala, priređivao joj je obilaske značajnih gradova, odlazio je na opere i balove gde je paradirala u svim bezbrojnim pariskim haljinama. Ali, ipak ona je pisala svojim prijateljima u Parizu da joj je dosadno i da želi da bude sa njima.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:26 am
Usred ovih zabava njegov brak sa Žozefinom bio je podvrgnut ispitivanju porodice Buonaparte. Nije naišao na njihovo odobravanje. Ozbiljnim i skromnim ostrvljanima nije se sviđala ova emancipovana , lakoumna Parižanka. Njihov osećaj za štedljivost bio je povređen njenim bezbrojnim novim haljinama sašivenim sa najvećom elegancijom i najmanjom količinom materija, njihov konzervatizam bio je šokiran njenim frizurama.
Šokiran je bio i njihov osećaj za pristojnost zbog pariskih prijatelja koje je ona dovela u Italiju kako bi prekratila dosadu. Za sve su mogli da joj progledaju kroz prste, ali za jednu stvar nisu mogli. Užasno ih je uznemirilo prisustvo Ipolita Šarla, koji je razmenjivao tajne poglede i osmehe sa Žozefinom.
Napoleonu je teško palo što niko iz njegove porodice nije voleo Žozefinu. Žozefina nije još bila zaljubljena u svog strogog i posesivnog muža, ali Napoleon je imao ljubavi za oboje. Najlepši plodovi pobede bila su upravo svakodnevna viđanja sa njom i uživanje u njenom naručju.
Kada se vratio iz Italije Napoleonu je dodeljen novi posao. Bio je zapovednik Armije protiv Engleske. Dok su se skupljale flota i armija, sa Žozefinom je stigao u Tulon. Još je bio jako zaljubljen ali njegova sreća bila je pomućena jer joj nije podario dete. Posle njegovog odlaska, ona će otići u banju u Vogezima gde se verovalo da sumporne vode podstiču plodnost. Polako je postajala sve privrženija Napoleonu, čak je prestala da se viđa sa Ipolitom. Želela je da pođe sa suprugom u Egipat, ali on je negodovao.

U nekom trenutku upitao je jednog od svojih generala, Aleksandra Dimu,
„Da li vi vodite svoju ženu , Dima? „Ne, pobogu! Samo bi mi bila na smetnji!“ „Ako tamo budemo maorali da ostanemo nekoliko godina“, obećao je Napoleon „poslaćemo po svoje žene“

U oktobru 1798. godine Napoleon je mogao biti sasvim zadovoljan svojim četveromesečnim boravkom u Egiptu. Brzo ga je zauzeo, a zahvaljujući improvizovanim zabavama, koncertima, pozorišnim predstavama, njegovi vojnici nisu se demoralisali. Međutim, ovo razdoblje sreće bilo je vrlo kratko. Velika izdaja koja ga je učinila velikom budalom, došla je upravo od njegove ljubavi.
Ceo Pariz bio je siguran u to da su Žozefina i Ipolit ljubavnici. A Napoleon, jednostavno nije mogao da veruje u to. I kada se raspitivao o Ipolitu, shvatio je da će ga ubiti, a onda je počeo da šiba i po Žozefini. „Razvešću se od nje pred očima celog sveta“.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:26 am
Ogromnu tugu je spustio na papir , u pismu svome bratu Žozefu.
„Veo je na užasan način strgnut. Ti si mi jedini preostao; dragoceno mi je tvoje prijateljstvo... Sporazumi se da po povratku imam kuću ili blizu Pariza ili u Burgundiji... Umoran sam od ljudske prirode. Potrebno mi je da budem sam i izolovan. Velika dela ostavljaju me hladnim. Sve je presušilo. Slava mi je dosadila.“.

Međutim pismo je presreteno i objavljeno u Londonskom listu Jutarnja hronika. Napoleon je postao predmet ismevanja celog Pariza. Mrzeo je da od njega prave budalu i odmah je tražio način da se izvuče. Iz Egipta nije mogao da započne razvod i zato se odlučio na mnogo smeliji potez. Među 300 francuskinja koje su pratile njegovu vojsku kao krojačice i pralje, bila je jedna zgodna plavuša iz Karkasana, Polina Fures. Napoleon ju je uzeo za ljubavnicu i sa njom je javno izlazio u javnost, a u Pariz stiže vest da novi osvajač Egipta ima Kleopatru. Posle Žozefininog neverstva Napoleon se 16.oktobra 1799. godine vratio u Pariz, u luksuzno preuređenu kuću. U njoj nije bilo Žozefine. Doneo je definitivnu odluku da se razvede. Međutim , kada se Žozefina vratila moleći zajedno sa decom za oproštaj, plačući sedeći pred vratima njegove sobe, Napoleon je popustio i oprostio. Optuživao je sebe da je slabić, a po korzikanskim merilima je i bio. Posle ovoga počeli su da žive u srećnijim međusobnim odnosima.
sutra: prvi konzul!
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:28 am
Napoleon Bonaparta Napoleone%20Bonaparte%20a%20Wagram%20-%20Chambery%20%281786%20-%201848%29

Napoleon postaje poznat kada je postao Prvi konzul. Do tada je bio
dvodimenzionalni lik – neki su ga oslovljavali sa „Leopon“ ili „Neopol“.
Sada se dosta raskrupnjao. Ramena su mu bila široka i noge lepog oblika.
Njegova telesna građa bila je energična. Na konju je sedeo kao vreća
krompira, morao je da se nagne napred da bi održavao ravnotežu. Često
je govorio da mu je puls mirniji i tiši nego kod većine muškaraca. Bio
je visok 150 centimetara, stopala su mu bila mala, vrat kratak, ruke su
mu bile male, a prsti tanki i lepo oblikovani.
Napoleona su skoro svi smatrali vrlo zgodnim muškarcem. Stanovao je u starom osmosobnom
apartmanu Luja XVI na prvom spratu palate Tiljeri. Noću je odlazio u
Žozefinine odaje u prizemlju. Spavali su u bračnom krevetu od
mahagonija, smeštenim u niši ukrašenoj zavesama u svetloplavoj ložnici.
Njegov dan počinjao je u 6, 7 sati ujutru tada bi ga probudio njegov
lični sluga. Vruće kupke i vatre od cepanica u kaminu bile su njegova
velika zadovoljstva. Napoleon se uvek sam brijao i radio na ličnoj
higijeni. Imali su zajedničkog frizera.
Najzad je počeo da obraća pažnju na oblačenje. Bio je jako štedljiv. Uglavnom je nosio
flanelsku potkošulju, bele vrlo kratke gaće, platnenu košulju, bele
svilene čarape, čakšire bele od kašmirske vune i cipele s malim
pozlaćenim kopčama. Oko vrata je uvek imao kravatu od muslina, a preko
košulje poduži prsluk od kašmirske vune, dugački kaput ili mundir.
Posle 1802. godine počeo je da nosi sasvim jednostavan crni dvorogi
šešir, na kojem je bila mala trobojka. Živce je opuštao mirisanjem
duvana i sisanjem komadića likviricije. Voleo je jednostavnu trpezu i
Parižani su često pravili viceve na njegov račun. Jeo je brzo i
umerenim količinama. Ceo obrok završavao bi za 20 minuta. Prema svojoj
posluzi obraćao se s dužnim poštovanjem.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:28 am
Kada je bio srećan često bi pevao jednu od njegovih omiljenih pesama:
Ah ! c eu est fait, je me marie. *
Po završetku svih poslova voleo je da ode u pozorište , a kada su on i Žozefina imali goste on bi već oko 11 sati dao znak za razlaz. Noću je naročito pazio da se pogase sve sveće jer nije podnosio ni najmanje svetlucanje.
Od svih ljudi oko njega, najvažnija mu je bila Žozefina, s kojom se posle povratka iz Egipta smirio i skrasio u srećan period bračnog života. Ne samo da je zavoleo svoju Kreolku, već je bio zaljubljen u njen karakter. Divio se njenoj brizi o deci,a još više pažnji i nesebičnoj pomoći koju je pružala prijateljima, osiromašenim rođacima i umetnicima koji su ostali bez posla. Govorio je :
„ Ja samo dobijam bitke, a Žozefina svojom dobrotom zadobija srca ljudi“.

A što se tiče Žozefine, ona je sada bila zaista zaljubljena u svog muža i razumela ga je više nego iko drugi. Pisala je majci.

„Bonaparta... vašoj kćeri pruža veliku sreću. On je dobar, ljubazan, jednom rečju šarmantan čovek“.

Napoleon je počeo polako da se zanima za odeću svoje žene, a nekada nije mario ni za svoju. Žozefinina glavna mana bila je ekstravagancija. Novac je trošila uglavnom na odeću i nakit. I njena rasipnost razjarivala je štedljivog Napoleona. To je bila jedina stvar zbog koje ju je neprekidno grdio.
Viđali su se najčešće za vreme perioda od dan i po na kraju svake dekade, desetodnevne republikanske sednice. Odlazili su u trospratnu kuću Malmezan, koju je Žozefina vodila jednostavno. Uvek bi svirala harfu ili se bavila ručnim radom. Bila je srećna što je uspela da pobegne od službenih zabava, govorila je: „Stvorena sam za ženu nekog ratara“.

Odrasla na cvetnom ostrvu, Žozefina je jako volela cveće, tako da je u svojoj kući priređivala do tada nepoznate vrste cveća. Naročito se interesovala za ruže, te je zasadila više od 200 vrsta i tragala za načinom kako da ih duže održi. Ona je jednostavno u svojoj bašti tragala za onim što joj je stvarni život uskratio. Dok je Napoleon bio u Egiptu, ona je boravila u stanu sa svojim prijateljicama i tada je doživela nezgodu koja joj je ostavila pečat za ceo život. Lekari su strahovali da ona nikada više neće moći da ima dete. Napoleonu je to nedostajalo. Ali taj nedostatak dobro je nadoknadđivao pozivajući svoje bratance, bratanice, sestriće i sestričine.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:29 am
Napoleon Bonaparta Bio21_05


On je ostao isti onaj Korzikanac. Pio je isto , voleo je staru odeću, a ne novu, lako se vezivao za ljude i za stvari. Ukratko, to je bio lični život tj. početak života Prvog konzula.Njegov porodičan i društveni život sada je bio vrlo prijatan. Njegova unutrašnja smirenost počela je da poprima spoljašnje znake, jer su njegovo lice i telo sada počeli da se popunjavaju.
2. decembra 1804. godine Napoleon dobija titulu Imperatora i Cara Francuske. Narod je to smatrao sigurnim načinom da se uspostavi mir i spokojstvo u Francuskoj. Žozefina je bila skoro jedina koja se protivila planu da se Napoleonu da titula cara.

„Niko neće razumeti potrebu koja leži iza toga, svi će je pripisati ambiciji i ponosu“.

I njena procena bila je savršeno tačna. Međutim, njen pravi razlog protivljenju bio je to što mu ona još uvek nije rodila dete i ona se plašila da će on izabrati ovaj trenutak da se razvede od nje. Napoleon je to zaista mislio i verovao je da će politički pametno biti da se ponovo oženi. Ali on je Žozefinu voleo.

„Odbaciti ovu dobru ženu zato što se ja uzdižem u svetu. Da su mene bacili u tamnicu i proterali, ona bi sa mnom bila i podelila moju sudbinu. Zato što postajem moćan , treba li zbog toga da je oteram? Ne , to prevazilazi moju snagu. Ja sam muškarac, ja imam ljudska osećanja. Nije mene oštenila tigrica“.

I nije to uradio. Njegov glavni cilj u Carstvu bio je da izvozi slobodu, ravnopravnost i pravdu i suverenitet naroda i da posredno doprinese slavi Francuske.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:29 am
Ono od čega nijedan Italijan ne može pobeći je vrela krv. A Napoleon je bio pravi dokaz italijanskog don Žuana. Imao je sentimentalne ljubavne veze, pored Žozefine i sa mnogim drugim ženama istaknutim ili ne, na vrhu ili na dnu društvene lestvice. Bilo ih je sedam.
Bila je to Polin Fure, ljubavnica u Kairu, dve glumice gospođica Žorž i kontraalt Đuzepina Grasini, dve dvorske dame, gospođa Dišatel i gospođa Denuel, jedna mlada dama iz Liona Emilija Pelapra i poljska kontesa Marija Valevska. Bile su mlade, ne glupe,sa dosta snažnih i strastvenih osećanja.

♦️Žozefin Vajmer , na pozorišnim daskama poznata pod imenom gospođica Žorž, nije imala ni dvadeset godina kad ju je Napoleon upoznao, tu krupnu, jedru devojku blistavih tamnih očiju. Smatrao ju je najboljom glumicom u Parizu .
„Gospođica Dišonoa svira na žicama mog srca,a gospođica Žorž podstiče moj ponos“.
Napoleon je po običaju za svoju novu prijateljicu stvorio novo ime – Žoržina – a i nov tip podvezice napravljene od lastiša umesto podvezica na kopče, koje je Napoleon s teškom mukom otkopčavao i zakopčavao.
Napoleon je u prisustvu dama bio nespretan. Kad je podlegao dražima Marija-Antoanete Dišatel, dvorske dame sa predivnim tamnoplavim očima i dugačkim, svilenkastim očnim kapcima, jedino što je mogao da učini bilo je da se nagne preko njenog ramena kod stola sa bifeom i kaže„Ne bi trebalo da noću jedete maslinke, nije to dobro za vas“.
A onda , obraćajući se lepoticinoj susetki rekao je ;
“A vi, gospođo Žino, vidim da ne jedete maslinke? Potpuno ste u pravu. I dvostruko u pravu što ne imitirate gospođu Dišatel koja je neuporediva“.

Napoleonova veza s gospođom Dišatel strahovito je žalostila Žozefinu. Plakala je, preklinjala ga, svoju decu nagovorila da mole Napoleona da prekine s tom mladom ženom.
On se isprva ljutio, ali kasnije, kad se prva strast smanjila, počeo je da uviđa koliko povređuje svoju ženu. Nakon nekoliko meseci kazao je Žozefini da se njegova strast potrošila i čak ju je zamolio za pomoć da prekine tu vezu.

♦️Najmanje lepa, ali najosećajnija, najodanija i najstrastvenija Napoleonova ljubavnica bila je Marija Valevska.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:30 am
Kao mlada devojka Marija je živela sa majkom, petoro braće i sestara u Kijernoziji, u „sumornoj velikoj kući punoj slepih miševa“. Pohađala je samostansku školu i bila izbačena zbog svoje „manije za politiku“. Marija je žrtvovala svoje snove o ljubavi i udala se za čoveka četrdeset devet godina starijeg od sebe. Marija je imala slike Napoleona na svojim zidovima, među ostalim svojim herojima, jer ona se borila protiv razarača Poljske: Rusije i Pruske. Obučena u seljačku nošnju, otišla je na njegov doček, a kad je njegova kočija prolazila pored nje, pružila mu je buket cveća.
„Dobrodošli , Sire, hiljadu puta dobrodošli u našu zemlju... oduševljena je cela Poljska što oseća vaš korak na svom tlu.“
Kad je kočijaš ošinuo konje, Napoleon se okrenuo prema Diroku „ovo je dete izuzetno dražesno – savršeno.

Napoleon se s tim detetom opet sreo na jednom balu u Varšavi. Imao je trideset sedam godina Mariji je bilo dvadeset. Privukla ga je njena plava kovrdžava kosa, širom razmaknute plave oči, njen mladalački plamen. Posle bala poslao joj je poruku:
„Video sam samo vas, divio sam se samo vama, želim samo vas.

Vodeći Poljaci, željni da Napoleona vežu uz svoju zemlju, s odobravanjem su posmatrali i Mariju čak ohrabrivali.
Prema njenim Memoarima napisanim u punom jeku epohe romantizma, Napoleon je napravio užasnu scenu i s „divljim izgledom“ besno bacio na pod svoj sat pa povikao,
„Ako nastavite da i dalje odbijate moju ljubav, vaš ću narod pretvoriti u prah, kao ovaj sat pod mojom petom.“

Marija je zaista popustila. Možda je bilo tako, zato što je Napoleon zaista znao da u svom udvaranju bude nestrpljiv kao i u svemu drugom, ali ipak ostaje pod sumnjom da je pretio poljskom narodu, jer je već imao na umu da ih ponovo učvrsti, a što se tiče Marije, ona je sama već bila odlučila da i po drugi put korača stazom odvažnosti.
Napoleon je voleo Mariju samo onako kako muškarac srednje dobi voli devojku, ali i kao što oslobodilac voli hrabrog rodoljuba. „Mali patriota“, zvao ju je i njegovo prvo pismo nakon povratka u Pariz počinje sa „Ti koja toliko voliš svoju domovinu“. Kao da je u ovoj dvadesetogodišnjoj devojci, koja je sanjala o slobodi Poljske, ugledao samog sebe kad je bio mladi Korzikanac.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:30 am
Nije mogao da zaboravi Mariju. Čast i republikanizam izmešali su se sa strašću i ovu učinili jednom od najvažnijih veza u njegovom životu.
„Misli o tebi uvek su u mom srcu i tvoje ime je često na mojim usnama“.

Godine 1810. Marija mu je rodila sina, Aleksandra. Napoleon, oduševljen što je najzad otac, veoma se trudio oko svog sina i insistirao da ga vode na vazduh svadi dan, bilo kiša ili sunce. Nastavio je da posećuje Mariju kad su ga događaji naveli u blizinu Varšave, a Marija mu je i u nedaći ostala verna.


ljubav prema znanju

Napoleona su proganjala dva straha od monarhije: od ljubavnica i od Versaja, a kao što se zakleo da nikada ne podlegne uticajima žena, tako se zakleo da kad bude gradio nikada ne bude ekstravagantan. Uvek je pazio na novčanik i jedino što je sagradio bila su dva mala pozorišta. Njegovo najoriginalnije zdanje bio je hram u čast Velike Armije. Na njemu su uklesana imena svakog vojnika koji se borio u Austriji i Nemačkoj. Što se tiče stila, voleo je boju, pokret i istorijsku preciznost. Voleo je muziku i najčešće je pevao izvan tonaliteta, ali je bio muzikalan. Često je odlazio u pozorište i operu.
„Opera je sama duša Pariza, kao što je Pariz duša Francuske“.
Podjednako je voleo i dobru uzbudljivu knjigu, a omiljeno narativno štivo bila je narativna istorija ili kako bi on rekao: „istorija za muško srce“. Njegova pokretna biblioteka, smeštena u police od mahagonija, sadržavala je dela o istoriji skoro svake zemlje i vremena. Napoleon je jako voleo Ilijadu dok je Odiseju smatrao mnogo inferiornijim delom. Ono što mu je zaista prijanjalo srcu bili su romani i to naročito oni koji su opisivali snažne ljubavi. Voleo je uglavnom tragične krajeve. Ali knjiga koju je najviše voleo bila je Vert-Vert od Luja Gresea, parodija junačke pesme. I odatle upravo polazi Napoleonov smisao za humor. Cenio je tako lako štivo i tu lepršavost. Od svih umetnosti , voleo je najviše tragičnu dramu, jer je veličala čast i hrabrost . Kao mlad voleo je tragedije koje se završavaju u krvoproliću: „Glavni junak mora da umre“, pričao je. Ali kako je postajao stariji sklonost ka krvoproliću je bledela. Kao vladar Francuske, Napoleon je hteo da podstiče književnost. Godine 1810. uveo je cenzuru knjiga da bi sačuvao svoje principe. Povukao je zabranu pozorišnih komada kao što su Tartif, Polinkt, Atali i Cina, zbog dela „Le pire des Etats, c est L Etat populaire“.
*najgora drzava je narodna drzava*
U svakom slučaju stil ampir-stil iz doba carstva, veruje u pravila i stavlja društvo res publika – ispred pojedinca. U umetnosti postoje uočljivo raspoloženje časti, patriotizma i sloge, stil oličava slavljenje hrabrosti i samoodricanja, prijateljstva i porodice.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:30 am
Trijumfalni lukovi, zlatna i ljubičasta prestona dvorana, Prava čoveka poklanjam Evropi, sve je to na neki način bilo krhko kao najnovija produkcija u Operi. Napoleonu je bilo jasno da će ova i ostala dela trajati samo ako bude mogao da postigne trajni mir u Evropi. Ali bilo je teško. Na dvorovima su ga mrzeli, a niko toliko kao Englezi koji su se smejali njegovoj tituli, cara i zakleli se da će rasturiti carstvo.
Tražio je saveznike na kontinentu. Pokušao je da se sprijatelji s austrijskim carom Francom, a onda sa pruskim carom Fridrihom Vilhelmom, ali bezuspešno. Odlučio je da povrati veliku prusku saveznicu i tada se prvi put sastaje sa Aleksandrom, carem svih Rusa.

Aleksandar je bio lep, plavook mladić, kovrdžave kose, imao je trideset godina, bio je stidljiv, detinjast i prilično mlak za jednog cara. To je verovatno posledica preterane privrženosti Katarine Velike njegove babe i njegove prelepe majke.
Napoleon ga je smatrao fizički privlačnim: „Da je Aleksandar žena, mislim da bih se u njega strastveno zaljubio“, i pomislio je da bi Aleksandar bio njegov prijatelj za ceo život.

„Zašto ga ranije nisam upoznao¬?“, pitao se Aleksandar. „Veo je strgnut i prošlo je vreme grešaka“. Aleksandar je pozvao Napoleona kod njega da pijuckaju kineski čak i tada su potpuno sami sklopili mirovni ugovor; „Ja ću biti vaš sekretar, a vi ćete biti moj:“
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:31 am
Računao je da će njegovo prijateljstvo s Aleksandrom pružiti Evropi dug period mira. Ali, svako prijateljstvo velikih državnika ne može dugo da traje. Traje dok se njihovi interesi ne mimoilaze. Napoleon, za koga je prijateljstvo značilo sve ili ništa, nije mogao da shvati zašto ga je Aleksandar ostavio na cedilu. Svaki vladar koji drži do sebe zauzeće se za prijatelje i principe. Šta je onda Aleksandar?. Nazivao ga je smutljivcem, spletkarem i vizantijskim Grkom.
Osećao je veliko lično razočarenje i snažno političko nezadovoljstvo . Ali, ne postoji li neka druga veza, jača i dugotrajnija od prijateljstva. Postoji , brak je mogao da učvrsti jedan savez, brak vezuje dvoje ljudi, brak bi mu mogao dati sina i naslednika. Napoleon je sa čežnjom počeo da misli o nasledniku. Bio je i dalje zaljubljen u svoju ženu. U oktobru 1809. godine odlučio je da žrtvuje svoja osećanja prema Žozefini i njena prema sebi. Situacija je sada bila tako ozbiljna da se morao oženiti i jedino na taj način naći put ka miru. Pre nego što se vratio u Francusku , naredio je da se zazidaju vrata koja povezuju njegov i Žozefinin stan. 30. novembra 1809. godine , Napoleon je rekao Žozefini da će njihov brak biti poništen.
„Ja te još volim“, kazao je, „ali u politici ne postoji srce, nego samo glava“.
Crkveni sud odobrio je poništenje njihovog braka. 15. novembra, nakon četrnaest godina, Žozefina je izašla iz Napoleonovog života. Napustila je Malmezan. Napoleon je iz Milana pozvao Ežena da dođe i uteši je. Mesec dana posle njihovog rastanka pisao joj je :“Jako želim da te vidim, ali moram da budem siguran da si jaka, a ne slaba. I ja sam malo slab i to me čini užasno nesrećnim.

U međuvremenu, je svog ambasadora u Sankt Peterburgu zamolio da pošalje izveštaj o Aleksandrovoj sestri Ani, na koju je već bacio oko. „Počnite od principa da ono što je potrebno jesu deca. Obavestite me kada ona može da postane majka, jer u sadašnjim okolnostima čak i šest meseci ima važnu ulogu.“
22. novembra Napoleon je tražio od ruskog cara Aninu ruku.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:31 am
Napoleon Bonaparta Lujza


Žozefinu je voleo i još uvek je voli. Njoj je iskreno odan ma koliko ona bila čudnovata. Napoleon je čovek starih navika, „starih papuča“ i za njega je Žozefina „stara papuča“ mekana je i ne žulja.
„Ja nemam sina i nije mi potreban, moj jedini naslednik je francuski narod“.
Tako je nekada govorio. Ali sada više ne misli tako.

Nameravao je da od svog braka napravi veliko carstvo, sa krunom na njegovom vrhu. Aleksandar mu je rekao da odluka ne zavisi od njega, već sva Anina budućnost zavisi od Carice Majke. Ona se nećkala i donela odluku. Na razgovor o Aninom braku mora se pričekati dve godine, dok ona ne napuni 18 godina. Ova pristojna forma nije prevarila Napoleona, bilo je to jasno odbijanje.
Bio je uvređen, a kao vladar Francuske vrlo razočaran. Pošto je Aleksandar odbio njegovo prijateljstvo, morao je da nađe nekog sigurnog saveznika i mislio je da bi to mogao biti upravo Franc od Austrije. Zatražio je ruku osamnaestogodišnje ćerke cara Franca. Franc je prihvatio, a svoju savest razrešio proglasivši francuskog Cara direktnim potomkom vojvode od Toskane.
Napoleon je bio oduševljen. Sredio je da Marija Lujza dođe što pre moguće, 27. marta 1810. godine. Počeo je da uči valcer da bi ugodio svojoj mladoj nevesti.
Napoleon, u svom nestrpljenju da dobije sina, kod Kompienja presreo je Mariju Lujzu i odveo je u krevet.
Kći austrijskog imperatora , pala je kao plen pobedniku koji više ne ratuje sa carevima nego sa narodom. Žozefina je bila nerotkinja , a njemu je bio potreban naslednik da bi osnovao dinastiju.
„Ako bi me državni razlog naterao da se ponovo oženim uzeo bih samo „trbuh“, ali bi mi Žozefina ostala drugarica mog života.

Tako se i oženio „trbuhom“. Oženio se Marijom Lujzom.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:32 am
Napoleon Bonaparta To065dg8312


Marija Lujza je bila plavokosa, sa plavim mačkastim kosim očima, ružičasti ten, male ruke i mala stopala. Volela je tešku hranu, jastog i čokoladu. Bila je ženstvenija od Žozefine. Bila je oduševljena Napoleonovim ljubavnim igrama. Ali, glavna razlika između dve supruge bila je u karakteru i obrazovanju.
Žozefina je bila hrabra i slobodna dok je bojažljivu Mariju Lujzu vaspitavao strogi otac i u Francusku je ušla puna straha. Bojala se duhova i nije mogla da zaspi bez 5, 6 upaljenih sveća.
Nervoznu, budalastu, senzualnu ženu nije bilo lako pridobiti na svoju stranu. Na dvoru su je svi strogo osuđivali, ali je Napoleon ipak težio njenim dobrim stranama. Znao je da je strašljiva jer je strankinja i zbog toga je često sedeo sa njom. Svojom ohrabrujućom snagom, svojom energijom i svojom ljubaznošću , kroz nekoliko nedelja pridobio ju je na svoju stranu.
U julu 1810. godine Marija Lujza ostala je trudna i kako su meseci prolazili cela Francuska je sa nadom očekivala počasne plotune, za devojčicu 21 plotun , za dečaka 101.
20. marta 1811. godine Napoleon je konačno dobio naslednika. Porođaj je bio težak, a Napoleon na veliko zaprepašćenje je naredio da se u slučaju komplikacija spase majčin život. Dok je slušao 101 plotun, Napoleonove oči bile su pune suza olakšanja i radosti.
Žozefini, koja mu je čestitala, napisao je: „Moj sin je debeljuškast i zdrav. Ima moje grudi, moja usta i moje oči“.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:33 am
Napoleon Bonaparta Mares563


Ovaj novi Napoleon , pomiriće narode i kraljeve. Sa francuskom i austrijskom krvlju u svojim venama, on je u nekom smislu Evropljanin.I na kraju , mali Napoleon je bio živi znak saveza između Francuske i Austrije, savez koji će Evropu održati ujedinjenom.

A Napoleon je počeo da se deblja kada mu je bilo trideset četiri godine, a kada se oženio Marija Lujzom počeo je da jede bogatiju hranu i počeo je da jede više. Postao je debeo, sa okruglim obrazima i podebelim stomakom. Ova promena uticala je i na njegov karakter. Optimizam mu se povećao i gledao je sve stvari sa vedrije strane. Međutim, debljina je smanjila njegovu volju za radom.

Poslednji put video se sa carem Francom u Drezdenu 1812. godine. Smatrao ga je vrlo hladnim tastom, tvrdim i plahim čovekom koji je imao dve strasti: baštovanstvo i pravljenje vlastitog pečatnog voska. Ali Napoleon je uspeo da ga šarmira, iako on i Franc nisu imali nikakva zajednička ideološka gledišta. Njegovoj ženi Mariji Lodoniki nije se sviđao Napoleon , upravo zbog toga što je bila iz jednog dela Italije koji je ranije bio pod austrijskom vlašću,a sada je pao u ruke Napoleona. Upravo je ona bila kamen spoticanja između Franca i Napoleona, ali glavna karika bila je Marija Lujza.
Napoleon je Mariju smatrao odličnom suprugom, mada nikada nije zaboravio Žozefinu. Ona je uvek bila sakrivena u njegovom srcu. Zaljubio se u Mariju. S potpunim razumevanjem je prihvatio činjenicu da je ona 22 godine mlađa od njega i podsticao ju je da ide na zabave i bez njega. Ali, bio je svestan i senzualne prirode njene linije i u nekim stvarima je bio stroži prema njoj nego prema Žozefini. Ni jedan muškarac osim dva sekretara, nije smeo da uđe u caričine odaje ,bez odobrenja koje je on potpisivao. Nije želeo da bilo koji muškarac može da se pohvali kako je dve sekunde ostao nasamo sa caricom. Smatrao je da kada bude došlo vreme da se nastavi ratovanje on će Mariju Lujzu postaviti za regenta Francuske. Marija Lujza je u Elizejskoj palati položila zakletvu da će vladati u interesu Francuske. Napoleon je napisao Francu: „Carica je sada moj premijer“., a Franc dirnut ovim odgovorio je,da je ovo znak poverenja njegovog uzvišenog zeta.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:34 am
S optimizmom je gledao na Mariju Lujzu – „ona je inteligentnija od svih mojih ministara“, na rimskog kralja – „on je najlepše dete u Francuskoj“, na Franca – „uvek ću imati veliko poverenje u porodična osećanja mog tasta“.
Prividna dinastija je osnovana, provalija je prekrivena cvećem. Izgleda da se imperator nije prevario kada je kasnije govorio : „Mene je upropastio brak sa Marijom Lujzom ... stao sam na provaliju, prekrivenu cvećem“.

Svi su bili zadivljeni njegovim karakterom. Napoleonova volja nije bila ni nadčovečanska, ni nečuvena ni čudovišna. Nije njegova volja pokretala navodno miroljubiv francuski narod, jer još ni jedan čovek u zabeleženoj istoriji nikada nije vodio narod, ako nije marširao tačno u korak sa njim. Njegova volja bila je ukorenjena u principima revolucije. Bio je jako ambiciozan za Francusku i otelotvoravao je ambiciju 30 miliona Francuza.
U nedelju 23. januara 1814. godine Napoleon je naredio da se pred Tiljerijama održi smotra oficira Nacionalne garde. Izašao je u pratnji supruge i svog sina obučenog u minijaturnu uniformu Nacionalne garde. Obratio se : „Caricu i Rimskog kralja poveravam hrabrosti Nacionalne garde“.

Te iste večeri, poveo je Mariju i Hortenziju u svoj kabinet gde one obično nikada nisu ulazile. Napoleon je pregledao svoja dokumenta, sklanjao ona koja bi mogla nauditi Francuskoj ako neprijatelj dođe do njih i bacao ih u vatru. Za dva dana odlazio je na front. Svoju ženu je ljubio kad god je imao prilike za to. „Ne budi tužna, imaj poverenja u mene. Zar ja više ne znam svoj posao. Opet ću ja potući papa Fransoa. Ne plači, brzo ću se vratiti.
Znajući da ih možda nikada više neće videti, svaki slobodan trenutak provodio je sa njima. Marija Lujza se nije osećala dobro stalno je kašljala i pljuvala krv, ali mali Napoleon je uvek bio živahan, manevrišući minijaturnim vojnicima. Bistrina njenog sina je često zabrinjavala Mariju Lujzu. Deca koja su tako prerano sazrela, ne žive dugo.
Napoleon je imao vrlo malu loše opremljenu armiju, punu novih regruta mladih, vitkih mladića, ružičastih obraza, sa ponekim veteranom. Bili su optimisti kada stvari idu dobro, ali se brzo obeshrabre kada krenu nedaće. Sve je u Parizu pošlo naopako. „Kada ćemo stati?“ – gunđali su vojnici željni obećane Napoleonove pobede.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Sub Nov 07, 2009 6:34 am
Napoleon Bonaparta Napoleon_Wagram


Predviđao je svoju skoru smrt. A u takvom slučaju Marija Lujza sa rimskim kraljem mora napustiti Pariz. Ni po koju cenu Rimski kralj ne sme biti uhvaćen.
„Više bih voleo da mom sinu preseku grlo nego da ga vidim dovedenog u Beč kao
austrijskog princa, a o Carici imam tako visoko mišljenje da sam siguran u to da je ona istoga mišljenja kao što može biti jedna majka i žena...“

Međutim , jurnuo je na ruski korpus i izvojevao pobedu. Tada je opet pisao supruzi: „Najdraža moja Lujza, pobeda! Uzeo sam iz ruskih pukova, uzeo 6000 zarobljenika, 40 topova, 200 vagona municije, zarobio glavnokomandujućeg a mojih ljudi nisam izgubio ni 200. neka se plotuni ispale kod Invalida i neka se vest objavljuje na svim mestima gde ima zabave. Nap.“
U znak pobede poslao joj je i mač ruskog zapovednika.
Ona je i njemu često pisala, pisma puna običnih , svakodnevnih stvari i poslala mu je dečakov portret koji ga prikazuje kako kleči i moli se. Napoleonu se toliko svideo portret da je mislio da njime može podići moral njegove vojske. Tražio je da se odštampaju gravire „Molim se Bogu da spasi mog oca i Francusku“.

Mariji je pisao da piše svom ocu :“Nagovaraj ga malo da bude i na našoj strani, da ne sluša samo Ruse i Engleze“.
Saveznici su se približavali Parizu i Napoleon je naredio da u slučaju opasnosti njegova žena i sin pođu u Loaru.
Koliko god sve vojskovođe bile jake, gde god Napoleon nije vodio vojsku sve je polako propadalo. To se desilo i sa Parizom. Bio je duboko potresen. Carstvo je izgubio a sada i svoju prestonicu. U Pariz su ušli predstavnici Rusije, Pruske i Austrije.

„Presto mi ne znači ništa. Rođen sam za vojnika, mogu bez žaljenja da se vratim običnom životu. Želeo sam da vidim Francusku velikom i moćnom, ali iznad svega želim da bude srećna. Radije bih napustio presto nego potpisao sramni mir...“
„Vrlo dobro gospodo, pošto tako mora biti, ja ću abdicirati. Trudio sam se da donesem sreću Francuskoj i nisam u tome uspeo. Ne želim da povećavam vaše patnje“.

Napisao je:„Pošto su savezničke sile proglasile Cara Napoleona jedinom preprekom ponovnog uspostavljanja mira u Evropi, Car Napoleon, veran svojoj zakletvi izjavljuje da je spreman da se odrekne prestola, da napusti Francusku i da se odrekne svog života za dobro svoje zemlje, koja je neodvojiva od prava njegovog sina, od prava na regentstvo carice i održavanje zakona Carstva. Ako su Burboni mudri promeniće samo čaršave na mom krevetu“.
Sponsored content

Napoleon Bonaparta Empty Re: Napoleon Bonaparta

Nazad na vrh
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu