Beogradska ka5anija
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Pesme moru i mornarima Empty Pesme moru i mornarima

Pon Jul 13, 2009 8:39 am
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Pesme moru i mornarima Empty Re: Pesme moru i mornarima

Ned Okt 25, 2009 4:52 am

Pesme moru i mornarima 6300022
Cekala sam te tu, pored morskog zala
gde borovi ko regruti stoje,
gde mi suza prva pala,
a krici galebova behu eho duse moje.

Cekala sam te i nisam cula tisinu,
ni osetila tkucaje svoga bila,
gledah samo umorsku dubinu,
i ne cuh sustanje galebovih krila.
M.Josipovic
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Pesme moru i mornarima Empty Re: Pesme moru i mornarima

Ned Okt 25, 2009 5:02 am
Pesme moru i mornarima 6300004

Ja sam vulkan a ti si mračna noć
u kojoj hoću da izgorim.

Treba da si duboki morski talas
oko moje stenovite obale.

Za mene ćeš biti uvek dragoceno biće,
koje se nalazi pored mojih nogu.

Treba da pritisneš svoje grudi na moje,
da mi se nežno približiš
i da mi prošapćeš reč iz dubine srca.

I kada bure dođu, kada nas strasti obuzmu,
kada se naša srca uzbude-
tada moramo jedno drugo da umirimo od pravih
strahota, da se zagrlimo u ludoj radosti!

Ja sam vulkan, a ti tamna noć
u kojoj hoću da izgorim.

Ako mi dođeš jedne tvoje sentimentalne plave večeri,
kasnije taj naš podivljali dan
(jedan dan mladih uzbuđenja)
ako mi dođeš u taj čas
(ah, među nebeskoplavim radostima
nalazi se jedna mlada besna olujna strast!)
ako dođeš čista i nevina i prirodno otkriješ se
kao žena,
tada treba da zagledaš moje oči i moje ruke i da zadrhćeš
kao zategnuto uže na moj dodir-
treba da razumeš da se nalazimo samo ti i ja
i jedan jedini duboki tren
i da je sve drugo samo pena na uzburkanoj vodi.
Artur Lundkvist
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Pesme moru i mornarima Empty Re: Pesme moru i mornarima

Ned Okt 25, 2009 5:03 am
Pesme moru i mornarima 6300003

U kome snu sam gledala ovo ostrvo
svu raskoš boja, modre strelice neba, belinu kamena,
more što iz beskraja izvire i u beskraj uvire,
tihi povetarac što mi mrsi kosu, miluje lice, ljubi oči?

U kome snu sam stajala na obali
opijena plavilom prostora, sunčanim hridinama.

Setno bruje zvona na maloj katedrali
oglašavaju neki praznik, možda jednu smrt ili rođenje,
prostiru se zvuci u malim talasima
i gube u krošnjama čempresa.

U kome snu sam slušala ove tihe reči
tihe, a kao od živog tkiva satkane
u kome snu?

Nanizale se uspomene kao male barke na sunčanim
sprudovima.
na njima jata belih golubova
žure, sve do tornja.
Tu su ispleli beli venac ruža.

Obale svetlucaju kao pred proletnju kišu,
vatra mora dogoreva između stabala.
Znam da sada sve osluškujem tananijim sluhom.

Čujem ovu daleku rečenicu još iz školske klupe
Moja drugarica progovara:
Cum sol oritur, stellae fugunt.
Cum senectus oritur iuventus fugit
odgovaram.

Sve je blizu i sve je daleko
sve je daleko i sve je blizu
u tišini večnosti.
Branka Ivković
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Pesme moru i mornarima Empty Re: Pesme moru i mornarima

Sub Okt 31, 2009 6:59 pm
MORU

Ala si divno, oj sinje more!
Pučini često šaljem ti gled:
U tebi tajne pjesme se hore,
A srcu mome svaka med.

Još kada mila po tebi zora
Razvije tihi vjetrića pir,
I spusti na te sa čarnih gora
Svjež, mio, bujan taj cvjetni mir,

Ti mnogo sličiš srdašcu mome:
Sad mirno spavaš, a sad si lav!
Ne trpiš bure koje te lome,
Na njih se vineš razjaren sav.

Mnoga te lađa teretom tišti,
A ti je trpiš, jer trpit znaš,
Al' kad ti srce srdžbom propišti,
Jednim je mahom ponoru daš.

Probudiš tvoje gromovne vale,
A svijet se čudi sili ti toj,
Velike lađe i s njima male
U stravi dršću gledeć ti boj.

Pa zdravo da si, oj sinje more!
Rado ti gledam pučine lik
U tebi tajne pjesme se hore,
Samo im mladost dočuje klik.


U Dubrovniku, 12. avgusta 1888.

ALEKSA ŠANTIĆ
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Pesme moru i mornarima Empty Re: Pesme moru i mornarima

Sub Okt 31, 2009 7:00 pm
Tuzno more - V. Parun

Planina moru klice:
- Ej more prostrano,
probudi vale hucne,
sto lezis pospano?

Al' more tihim sumom
planini uzvrati:
- Jutros ti, draga sestro,
ne mogu ustati.

Svu noc me vihor bio,
svu noc orio grom.
Velika tuga danas
lezi na srcu mom.

Tri ladje posle sinoc
sa mojih obala.
Dvije su natrag dosle,
jedna je ostala.

Sada je galeb trazi,
sunce je doziva,
al' nju zelena alga
i biser pokriva.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Pesme moru i mornarima Empty Re: Pesme moru i mornarima

Pon Nov 16, 2009 8:33 am
Sjajni fitilj je postao svetionik
Njegove prizme nam govore
Ponekad ličimo na njegove zrake
Ponekad ličimo na njegov udaljeni glas
Stojimo uspravno u njegovom treperenju
Nama upravlja njegovo telo
Njegova svetlost nas jača
Srce nam kuca njegovim bilom
Misli u prolazu su brodovi
A more nam je tik do nogu
Niko od nas nikad ne ostaje na sopstvenom tragu
Svako kreće i odlazi ka skloništima svoje vizije
Zemlja koja ih krije nalazi nam se u utrobi
Želje nam se skupljaju u čopor
Kose im se mešaju
Usne im se ljube
Stežu nas njihove ruke
A na svojim grudima nas satire sfinga
U sjajnoj tišini svetionika.

Andrea Embiriko
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Pesme moru i mornarima Empty Re: Pesme moru i mornarima

Čet Nov 26, 2009 12:58 pm
Pesme moru i mornarima 11319040


SUDBA
Na sinjem moru
Lađa jedna brodi;
Da mogu samo znati:
Kuda je sudba vodi?
Vetar talasa more,
Valovi liče gori.
Nemoćno, teškom mukom se
Sa njima lađa bori.
Prešla je bura;
More pokoja nađe.
A pena talasa grli
Poslednji deo lađe.
Miloš Crnjanski
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Pesme moru i mornarima Empty Re: Pesme moru i mornarima

Sub Jul 24, 2010 4:51 am
ARTHUR RIMBAUD

Pijani brod

Kad iz mirnih Rijeka zaplovih po svijetu,
Snosio već nisam kormilara volju:
Indijanci su ih uzeli na metu,
Pobivši ih gole na šarenom kolju.

Tako sam od britskog pamuka, mornara
I flamanskog žita oslobođen bio;
Kada presta graja mojih kormilara,
Poniješe me Rijeke kuda god sam htio.

U mahnitom pljusku oseke i plime,
Neviniji još, no dječji mozak, gore
Lomove i kaos podnijeh prošle zime
No rti što sežu daleko u more.

Pomorski moj nagon kršten bje u buri
Kad sam deset noći plutao na valu
- Što se vječno valja i za plijenom juri –
Bez čežnje za glupim očima na žalu.

Slađi nego djeci na kiselo voće,
Čamovu mi ljusku zelen talas probi,
Ispra bljuvotine, vino, nečistoće,
Kormilo i sidro razasu i zdrobi.

I od tog se časa kupam u poemi
Mora, protkan mliječnim sjajem vasione,
Zelen azur srčem, u kom gdjekad nijemi
Davljenik, zanesen, zamišljeno tone.

Gdje, kad iznenada sedefna modrina
Zore zadrhti od ružičastih šara,
Snažnije od vaše lire i od vina
Vrije gorki kvasac ljubavnoga žara!

Sad znam munju, trombu koja nebu liže,
Vrtloge i struje, večer i svanuće,
Što se ko golublje jato plaho diže –
Katkad vidjeh ono što se želi vruće.

Vidjeh sunce puno pjega čija vatra
Neznan užas budi, i gdje iz daljina
Vjetar, kao glumce antičkog teatra,
Valja vale, spori drhtaj žaluzina.

Snivah noć zelenu, punu snježna sjaja,
Zvjezdanim cjelovom kad se s mora slijeva,
Nečuvenog soka kruženja bez kraja,
Plav i žuti drhtaj fosfora što pjeva.

Slijedio sam vale, poput krda zloga
Kako o hrid biju i po više dana,
Bez pomisli da bi Marijanska noga
Ukrotila bijesnu njušku oceana.

Viđao sam, znajte, čudesne Floride
Gdje u oči tigra s ljudskom puti pada
Odsjev cvijeća, duga što se nebom vide
Napete ko uzde iznad sinjeg stada.

Ogromne sam bare gledao gdje gnjije
Levijatan usred vrše što ga sputa,
Vir gdje vrelom strujom u bonacu rije
I daljine što ih sivi ponor guta.

Led, srebrno sunce, sedefaste vale,
Žarki svod i brodski trup sred smeđe struje,
Gdje ko grane crna mirisa već pale,
Pune nametnika, orijaške guje.

Poželjeh pokazati djeci sva ta čuda,
Pjevajuće ribe, zlataste orade.
Morske pjene cvat bje kruna moga truda,
A snažni mi vjetar katkad krila dade.

Al ponekad, shrvan skitnjom na svom putu,
Razdragan sam slušo more kako ječi,
Vješajući na me pjenu crno-žutu;
Katkad bijah nalik ženi koja kleči,

Lutajućoj hridi što na sebi njiše
Modrookih ptica nečist, žagor glasan;
I dok lutah, preko užadi sve tiše
Klizali su vali davljenike na san.

Al ja, izgubljeni brod što s kosom kiše
U eter bez ptica s uraganom ode,
Te Hanzine lađe, ni Monitor više
Neće mu izvući pijan trup iz vode,

Slobodan, tek s trhom ljubičasta dima,
Ja, što provom param rumen zid visina,
Nosim omiljena jela pjesnicima
Od sunčevih trava i azurnih slina,

Koji hitam, posut iskrama planktona,
Luda daska s pratnjom hipokampa tamnih,
Dok pod maljem Srpnja pada poput zvona
Tamno-modro nebo u vir voda plamnih,

Koji drhtim, čuvši jecaj iz daljina
Behemot i gusti Maelstrom kad se pare,
Ja, vječiti tkalac beskrajnih modrina,
Sad evropske žalim lukobrane stare.

Vidjeh nebo kada zvijezdama se pali,
Bunovno, veslaču pristupno i drago:
Zar te ova noć snom izgnanstva zali
Jato ptica zlatnih, o buduća Snago?

Ali znam da odveć plačem. Svi već znadu
Gorka sunca, grozne lune, bolne zore.
Trpka ljubav pijanim mrtvilom me nadu.
O da kilj mi prsne, da me poždere more!

Kad za evropskom me vodom želje snađu –
Vidim crnu lokvu pred mirisno veče,
Kad čučnuvši kraj nje, tužno dijete lađu,
Krhku kao leptir, pušta neka kreće.

Vali, otkada vaša nemoć me ne satre,
Ja ne mogu tragom dereglija poći,
Prolaziti slavom zastava i vatre,
Niti podnijeti mirnih luka strašne oči.
Sponsored content

Pesme moru i mornarima Empty Re: Pesme moru i mornarima

Nazad na vrh
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu