Beogradska ka5anija
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Bećković - Page 2 Empty Bećković

Uto Sep 22, 2009 9:50 pm
First topic message reminder :

Bećković - Page 2 6581509-md


Ti si moja ipak
Ti si cesta slika moje zalosne ljubavi
Ti si moja samoca u kojoj smo prisutni oboje
Ti si moja Sinagoga ogradjena zicom
Ti si moja narocito u ovo doba pogotovu sada
Ti si moj razgovor koji se u pocetku odnosio na nesto drugo
Ti si moj Pablo Pikaso i njegova ljubav prema nepojamnom
Ti si moja igra koja pocinje kamencicima
Ti si moja Sahara sa jednim cvetom pa cak i bez njega
Ti si moja devojka o kojoj ti nisam govorio
Ti si moj plemic koji je nekada ziveo na Kavkazu neki Vsvold
Ti si mojih nekoliko godina od one noci
Ti si moja zena – ponocni voz sa jednim putnikom
Zelezara u kamenom dobu – tы моя русская земля
Jedina zena koju menjam svakog dana
I pravi smisao toliko hvaljenih sloboda
Ti si moj heroj koji se postideo i ipak pocinio izdajstvo
Ti si moja ljubav slavnih ljudi
Ti si moja junacka ljubav kako sam vec rekao
Ti si moja obecanja koja nikada nisu nista znacila
Ti si moja ljubav iako sam bez nje kao sto je poznato
Ti si moja, ipak
Tako je bilo oduvek i uzalud sam se bunio i sramotio oboje
Ti si jedna stvar koju je volela jedna zena
Ti si jedna zena koliko i svaka druga
Ti si moja uprkos poznatim istinama
To su bedni podaci kojima raspolazem
To su sva dela moje izvitoperene ljubavi
To sam sve mogao lepse reci ali nema razloga
Ionako samo nagadjam i pretpostavljam
Ti si moja bolest bolescu izlecena
Ti si moje dete ti nista ne razumes
I ja doslovno moram reci da te volim

MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008

Bećković - Page 2 Empty Re: Bećković

Pet Sep 25, 2009 6:50 pm
Odakle Meni


Odakle meni u dzepu vetar
Koji je mrsio tvoju kosu
Nekoliko kamenchica
Koje si bacala iza sebe
Govoreci da cesh tako lakshe naci
U povratku put do kuce
A vrapci ih nece pojesti

Odakle meni mali komad papira
Na kome si napisala
Volim te
I tvoja slika
Iz vremena kada si volela da gledash
Kako opada lishce
Kada si volela da gazish po njemu

Odakle meni u kutiji od shibica
Malo peska sa zamka
Koji si sama sagradila
I u kome sam te Princezo
Poljupcem probudio iz sna

Odakle meni snovi puni tvojih rechi
I gomile rechenica
Koje ti prichash samo meni

Odakle meni to da nikada ne kasnim
Na sastanke sa tobom
Jer ti uvek dolazish ranije
Odakle meni glupa navika
Da ti nikada ne kazzem
Ja te volim
Samo zbog toga shto znam da znash
A meni je teshko da te rechi izgovorim

Odakle meni devojka
Koja se osmehne uvek kada me vidi
I kazze mi samo jedno cao
Koje znachi i volim te
I drago mi je shto si tu
I poljubi me
I budi blizu mene
I lepo je shto si bash ti moj
Odakle meni sanjalica
Odakle meni neko ko ne ume da svira
Ali chiji je svaki pokret
Chija je svaka rech pesma
Odakle meni ti?
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Bećković - Page 2 Empty Re: Bećković

Ned Okt 04, 2009 9:05 pm
VERA PAVLADOLJSKA
Lukavica je htela da me nadlukavi
Punio se mesec u avgustu kao lokva
Ispaljivane pune duge preko jezera i glava
Na radilištima u rudnicima boksita
Ubeđivao sam nepoznate ljude
U tvoje ime
Vera Pavladoljska

Grešile su pijane ptice u prostoru
Prepelica je kljunom gore okretala
Svest je mrcala među liticama
Gonjen točilima krsima i gubom
Do grla u živom blatu mislio sam
Koliko si me volela
Vera Pavladoljska

Mrak je u mraku sjao kao životinja
Grom u lancima čamio za brdima
Molio sam za sluh fizičkih radnika
Divio se njihovom surovom apetitu
Zaklinjao jednog gluvonemog mladića
Da izgovori tvoje ime
Vera Pavladoljska

Ceo dan u nebu izgoreo mesec
Pod lažnim imenom leči svoj pepeo
U mrcavi među dvojnicima
Dok muzika sneg u uši ubacuje
Kleo sam se u obe ruke naročito desnu
Da te nisam voleo
Vera Pavladoljska

Udvarao se nepoznatoj devojci
U kanjonu Tare kod Kolašina
Govorio istine na svim jezicima
Žario i palio da ih poveruje
Dok je ćutala sećao sam se
Da si mi najkrupnije laži verovala
Vera Pavladoljska

Pevao je slavuj sa grlom grlice
Sve na svetu me na te podsećalo
Hvalio sam se da si luda za mnom
Cela plaza da ti se uzalud udvara
Kako te teram da ideš iz glave
I kako nećeš
Vera Pavladoljska

Kulo crnog žara pod slepim očima
Zarazna zvezda sve i svašta sazdi
Dok mi se padobran nije otvarao
I kad sam u zavičajne bezdane padao
Pričali su da te zovem iz sveg glasa
Al nisam priznavao
Vera Pavladoljska

Ronio u najdublje bežao u gore
Da te glasno zovem da niko ne čuje
Bio sujeveran - pitao prolaznike
Kako tvoje lice zamišljaju
Čeznuo da ceo dan prolaziš kraj mene
Pa da se ne okrenem
Vera Pavladoljska

Na ljubavnoj promaji između dve zvezde
Nevidljivi uhoda ima nešto protiv
Žeđ za rakijom je slična fantaziji
U teretnom kamionu koji juri snegu usred leta
Bile su dve usne nepismenih žena
Po ugledu na tvoje
Vera Pavladoljska

Po nevremenu sam lovio na ruke
Med zlatnih meridijana u vodi
Opisivao oči jedne žene mesec dana
U vozovima bez reda mnoge saputnice u prolazu
Ubedio da su mi sve što imam u životu
Misleći na tebe
Vera Pavladoljska

Pita za mene metak lutalica
Sada me pogrešno traži oko zemlje
Vučen tajnim magnetom mog čela
Napija mesec da prokaže gde sam
Zlostavlja mora kuša vazduh i podmićuje
Ti ćeš me izdati
Vera Pavladoljska

Traje monotona biografija sunca
Sve sijalice gore usred dana
Slovoslagaci su srećni dok ovu pesmu slažu
Vazduh ne shvata da sam sebe bombarduje
Jedan od vlasica sklon je porocima
I jedni i drugi vetrovi te ogovaraju
Nekoliko država tvrdi da si njina
Ti si na svoje ime ljubomorna
Kablogrami se u dubokoj vodi kvare
Niko ne zna gde su slova tvog imena
U mrtvim i lažnim jezicima u pogrešnim
naglascima
U rukopisu zvezda po nekoj samoj vodi
Ko će uhvatiti sjaj samoglasnika
Koje ptica kuka
Vera Pavladoljska
Vedrana
Vedrana
Moderator
Moderator
Ženski
Datum upisa : 28.02.2009
http://<a href="http://xtratvision.forumxpress.net/forum

Bećković - Page 2 Empty Re: Bećković

Pon Okt 05, 2009 1:26 am
Ponovo imam potrebu da ćutim

Ponovo imam potrebu da ćutim
Jer ono što najlepše umem da kažem više me ne zanima.
Odlučio sam da govorim kao da će mi svaka reč biti poslednja
Šta sam ja da bi pevao?
Moj siromašni rečnik zamenjujem prirodom
I gdje god putujem nailazim na nju
I njena smela poređenja.
Priroda je izrazila moje namere na više načina
Svojim biljem,svojim požarima
I drugim čudesima čiji sam učenik.
Ona je dala oblik ptici
Smelije no što se usudio ijedan pesnik
I ja se ispod njenih ptica potpisujem
Ne dodajući im gotovo ništa.
O mutna jelo izrasla iz moje mastionice,
Priroda je puna mojih pogleda na svet
Ja stoim iza njenih cvetova bez granica
Ja poštujem jedino njene neumoljive zakone.
U čitavoj prirodi nigde,osim na svoj život,
Ne mogu da stavim tačku,
Jer se sve javlja ponovo i ravnomerno sa godišnjim dobima.

Kad posle jeseni ne bi došla zima
U šta bi smo onda verovali i čemu se nadali?
Ponovo imam potrebu da ćutim
Jer govorim sa željom da budem ućutkan.
Vetar upada u sudsku pisarnicu i diže papire sa stolova

Ceo dan sam napolju kao da sam cvet,
Napolju su šume, oblasti pod snegom, ovas i raž su napolju,
Gradovi su na ulicama, ulice su na ulicama
Svi kontinenti su napolju.
Ja bih bio jedini grad koji sam unutra!
O nebesa jedini naslove na mome grobu
Bunim se protiv svega, jer nemam na šta da pristanem.

Šta sam ja da bih ćutao?
Sve što sam rekao ponavljam još jedamput,
Moje ćutanje je službi strašne istine.
Sve što ima na svetu ima i u meni.
Ne znam dali je noć ili sam sklopio oči:
Moje slike sveta se menjaju dok putujem.
Nisam ništa video prvi put sve sam prepoznao.
Predeli koje otkrivam oni su koje sam sanjao.
Šta će mi more.Imam ga u glavi
I ja ih samo poredim i bratimim.
Prizor koji gledam odavno postoji u mome sjećanju,
Putevi što godinama zavijaju na istom uglu,
Najređe biljke,jedini primeri,
Nalaze se i u mom srcu,
A sve što je u njemu
Postoji i još negde u svetu ili se potuca.
Ja putujem da bi svakoj stvari prineo drugu svojom dušom
Da bi obe bile manje usamljene.
Sedeći među drvećem govorim o svojoj prirodi,
A kad bih razumeo pticu
Rekao bih joj isti što i vama:
Svemu pretpostvaljam prirodu,
Ali svoju!
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Bećković - Page 2 Empty Re: Bećković

Sre Okt 21, 2009 3:27 am
Bećković - Page 2 4830468-md
1.
Nestajem u podne kad ona gubi senku
O saće od crnog mleka u ušima
Sva prašina neba nedostojna njenog pudera
Ona mi daje otrova u poljupcu
Ta kurva, to slatko đubre koje volim
Ali ne smem da priznam jer će me ostaviti
O zvezdo proslavljena na račun noći
O moje lice oprano suzama
Orao koji propada niz provaliju u vazduhu
Pre zemlje neće ništa dodirnuti
Duboke su sve stvari dok padaju
Kao ptica koja putuje kroz kamen
Ljubi dok podlegneš srcu dok te izda
Dok izučiš školu koju citiram
O ružni snovi gde se sastajem sa biljem
U dvoličnosti se čuva pravo lice.
2.
Ko tebe zavoli taj će zakasniti
da se na vreme leči i da se ponovo rodi
Ti koja mi se privikavaš kao plivaču voda
razjedajući rane gorkom solju
Ogromni materijali za jednu pesmu
Taj nered u snu preveliki za moju glavu
Jedan ludak tvrdi da te više ne voli
Zemlja će se okretati dok padnemo u nesvest
Jezik siromašan pred njenim očima
Moje metafore kao njene ogrlice
I minđuše u njenom uvu od sedefa
Žar ludaka iskorišćen kao gorivo u raketama
O crni dane osvetljen snegovima
Kad ulovljen na svoju krv patim
O crna ptico namenjena nebesima
Umesto duše, umesto formule
Napisani slavuji prevrtljivi i dvolični
Rade instikti kao zveri u mraku
Dok se liftom spuštam u njeno srce
I moja krv silazi na mraz ispod nule.
3.
Biljke se guraju da prodru na vazduh
uzalud je čupam iz duboke senke
jedno drvo mi daje transfuziju krvi
i uši gore kao dva plamena.
Šumo gde ću stići odjeke svoga glasa
Pljušte ptice kojima se umivam
nezdrav plamen se povija u srcu
dušo zagađena pogrešnim lečenjem
Slavuj se u srcu lomi kao suza
dok je slavim svojim nedostacima
i cvet okreće vreme naopako
bojim se da je sanjam dok je gledam
Raspada se zvezda ta rana vazduha
i namesto nje se pojavljuje rupa
ona se prolepšava da bi mi prkosila
slična belom drvetu u vodi
Vodo duboka kao netalenti
jedan živac drži higijenu u poeziji
staze u parkovima imitiraju puteve
i reč nas uzgred odvodi u budućnost
4.
Ono što preko noći preduzimam
kada me pre pisanja svrbe prsti
kao ptica nepobeđena pepelom
krst na grobu se suprostavlja vetru
Kad zajedno s vodom isparavaju zvezde
i rane hladi alkohol koji vetri
mogu biti profesor svojim dušmanima
koji noćas strepe da nešto ne napišem
Rđaju meridijani u bistrim vodama
i kao zlatni konci pucaju u ledu
moja krv se bavi zabranjenim poslom
dok zvezde tamu lažno predstavljaju
O drugi ljudi u njenom životu
ostaće zakopani u mojim ustima
moje kameno srce u zemlji kao dukat
odoleće vlazi i ljubavnoj infekciji
Nesređene ptice se leče visinama
o zlato što iznutra prolepšavaš zemlju
dok razvode struju iz moje ljubavi
što je meni rekla kao da je zakopala
Jer šta sam ja u njenom životu
Ona je pročitala moju tamu kao bukvar
dan goni svoju senku oko sveta
i moja krv crta ono što napišem..
5.
Voda pod zemljom ključa kao staklo
to kopile ostavljeno na ciči
ako prebrodi opasnost biće darovito
jer ne spava seme pod zimu posejano
Jednom će se trijumfalno vratiti pod zemlju
da priča mrtvacima šta je čulo
o novim lekovima protiv umiranja
Ljubavna konfuzijo sa svačim u vezi
Kada se iscrpe ljubav iz jezika
kada se srce otkine kao suza
kada se sunce strese sa drveća
njena lepota će postideti svet
Zaklan od ptice ležim u svojoj glavi
Svete lepo savetovan nepogodama i olujama
O uši izrasle na mom srcu
Koji vetar puni pokislim zverima
Ogromni propeler se okreće u glavi
dozvolite i mrtvom da je gledam
moji tužni dani su u njoj zadržani
o lasto elegantna kao rečenica
Nići će trava iz naše postelje
steno zasejana sa krvnim slikama
kad sam na svoje ruke ljubomoran
Ja prožderem stenu, ona zovne policiju...
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Bećković - Page 2 Empty Re: Bećković

Ned Okt 25, 2009 2:31 am
OČINSTVO

Mogao bih biti otac svome ocu
a, evo, još sam dete i siroče,
mlađi si bio od mene, moj oče,
kad me ostavi tvome ubiocu!
I sad mi oca on ne da za oca
i ne oprašta mi svoja nepočinstva,
i drži me žedna bez kapi očinstva
i ne uklanja s mene motrioca.
Ali ja silazim na dno praočinstva
da tražim svome sopstvu nosioca
i srž svoju zgrejem kod svog stvorioca
i primim sramotu zbog toga zločinstva.
Ako duh nema groba, ni pepela,
o, daj meni, tvorče i praoče,
jer, evo, svako sa svoga raspela
viče: što si me ostavio oče?
I huli kao Vlah sa nabikoca
zato da bi ga mogli doubiti,
i za smrt moli iskorenioca,
a sve reči su samo jedna: BITI.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Bećković - Page 2 Empty Re: Bećković

Ned Okt 25, 2009 2:32 am
DVA SVETA

I uskoro ćemo, taj dan doći mora,
uputiti molbe upravi zatvora -
da nas liše straha, slobode i zime
i na robiju tešku da nas prime!
A kad nas u lance bace i povežu,
neka svet izgubi sramnu ravnotežu!
I od dva sveta svet ovaj čine,
nek` svet robijaša bude svet većine!
A čuvari nek` nas, iz straha il` srama,
jene noći mole da budu sa nama!
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Bećković - Page 2 Empty Re: Bećković

Ned Okt 25, 2009 2:32 am
SLAMKA

U onoj noći s petka na subotu
Sudnjega časa u tvome životu
Čistaja djevo i najređi cvetu
Poslednje što si ti od mene čula
Bilo je: "Volim te
Najviše na svetu!"
Ali na čemu bi onaj što ne ume
Više živeti održao sebe
Da mu na usnama što se ne dvoume
Ne dodade slamku
I reč
"I ja tebe!"
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Bećković - Page 2 Empty Re: Bećković

Ned Okt 25, 2009 2:34 am
TUGOVANKA ZA VEROM PAVLADOLJSKOM

Ne mogu da zaspim
A ni da se probudim
Jedino tebe nema
A samo ti postojiš.

Više je biti pesma
Nego pesnik
A biti ti
Više je od oboje.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Bećković - Page 2 Empty Re: Bećković

Ned Okt 25, 2009 2:40 am
ParusiJa Za Veru Pavladoljsku


Nje vishe nema - to je bio zvuk
iz klinichkog centra, preko telefona
posle kojeg je zavladao muk
i osirotela cela vasiona!
A vest da na svetu vishe nije ona
pronosio je nocnih tica huk
i na velika i na mala zvona.

Kao i svako ovlashceno lice
na tim rechima je bash insistirao
onaj iz centrale, ili mrtvachnice
a da je to stih nije pomishljao
kamo li da ga je neko napisao
mada ga je uvek tachno citirao
i bio siguran u njegov smisao.

Te tri rechi, do tad, behu bar za mene
samo polovina chuvenoga stiha
iz Brankove Tuge i iz Opomene
i mog mladicskog lichnog Oktoiha
u koji sam ga davno uvrstio
al kad preko zzice banu ispotiha
s mojim zzivotom se tudj stih ukrstio.

Pre nego nju sam ga bio uochio
znao njegova mnoga tumachenja
a chim sam je sreo njoj ga i rekao
ali sa onim shto je prorekao
najgorim od svih mogucih znachenja
tek sam se sreo i osvedochio
kad me je mrtvozornik sa njim presekao.

Povuci tu rech! Tad sam zaiskao;
A on upita samo: "Gde to pishe?"
Pa proshaputah da ne bih vriskao
kako mozze zvuka da ne ima vishe?
Mesto da o tome sa mnom polemishe
on od svega shto je u grlu stiskao
u slushalicu graknu: "Nikad vishe!"

Mada nije znao nishta sem da grache
opet je na chetiri sloga nabasao
koja u pesnishtvu vec toliko znache
i tako na oba sveta rasplamsao
boj stiha sa zzivotom da se izjednache
svako se pobi sa onim u sebi
shto mu brani da se spasi i unebi.

gavran zarati sa svojim refrenom
Branko sa tugom, Tuga sa Opomenom,
Eva s Prvomajkom, Telo sa Logosom
Vera s Pavladoljskom, Eros s Tanatosom
Amin s Alilujom, a Smrt sa Hristosom
Orfej sa Lirom, Jedan sa Trojicom
Alfa sa Omegom i Bogorodicom.

Kao kad nekog iz stroja izdvoje
i na licu mesta preko reda smaknu
tako su i nju hteli da odvoje
ali se obuche u zvuk i umaknu
sva od nebesa ona je i bila
i otkako se na zemlji rodila
na nju vishe nikada nije silazila.

Shto je knjiga brzze strane okretala
chas po ovome chas po onome svetu
i tako smrt i zzivot premeshtala
preko telefona i po internetu
jedna istina se sama ochitala
da u njoj nema i ne mozze biti
nicheg shto se ikad mozze izgubiti.

Mada je moj svaki disaj i bez toga
oduvek znao bolje od ikoga
da li nje vishe nema ili ima
i da ne bi bilo nigde nikakvoga
dashka zzivota u svim svetovima
bez one koja je sve i svja u zvuchju
i sve galaksije drzzi u naruchju.

Uprkos saglasju svih specijalista
ultra zvuka, skenera i otpusnih lista
sa dokazima chiste poezije
ta shto beshe smrtna sada vishe nije
i znao sam gde je i da doci mora
i chekao sam je tu najspokojnije
do potpunog prestanka rada mog motora.

Svemir prozvucha maternjom metrikom
Orfej sraste s Lirom i Euridikom
Vera s Pavladoljskom, Muza sa Pesnikom
Pet samoglasnika sa osmoglasnikom
Rukopis zvezzdja sa nadgramatikom
muzika sfera sa matematikom
sneg u oblaku sa onomastikom
Gora na Gori s Glasogovornikom
rech na pochetku posta zvuk na kraju
shto slavi samo zziznj beskonechnaju
jedinaju chistaju i neporochnaju
Jer nje vishe nema otkad samo sija
Rechi su note - jezik melodija
Samo Bog je pesnik- drugi su kopija
A nad poezijom blista poezija!
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Bećković - Page 2 Empty Re: Bećković

Sub Maj 15, 2010 8:23 am
Odakle meni u dzepu vetar
Koji je mrsio tvoju kosu
Nekoliko kamencica
Koje si bacala iza sebe
Govoreci da ces tako lakse naci
U povratku put do kuce
A vrapci ih nece pojesti

Odakle meni mali komad papira
Na kome si napisala
Volim te
I tvoja slika
Iz vremena kada si volela da gledas
Kako opada lisce
Kada si volela da gazis po njemu

Odakle meni u kutiji od sibica
Malo peska sa zamka
Koji si sama sagradila
I u kome sam te Princezo
Poljupcem probudio iz sna

Odakle meni snovi puni tvojih reci
I gomile recenica
Koje ti pricas samo meni

Odakle meni to da nikada ne kasnim
Na sastanke sa tobom
Jer ti uvek dolazis ranije
Odakle meni glupa navika
Da ti nikada ne kazem
Ja te volim
Samo zbog toga sto znam da znas
A meni je tesko da te reci izgovorim

Odakle meni devojka
Koja se osmehne uvek kada me vidi
I kaze mi samo jedno cao
Koje znaci i volim te
I drago mi je sto si tu
I poljubi me
I budi blizu mene
I lepo je sto si bas ti moj
Odakle meni sanjalica
Odakle meni neko ko ne ume da svira
Ali ciji je svaki pokret
Cija je svaka rec pesma
Odakle meni ti?
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Bećković - Page 2 Empty Re: Bećković

Pet Jul 16, 2010 12:31 am
Dje reče Japan

Dje reče Japan
Ja ne trpim kad drugi priča
Zamaram se kad ćutim
Poštenije je da ti to kažem
Nego da pričaš
A da te ne slušam
Da te gledam u oči
Kao da te slušam
A da te ne čujem
Nego punim usta
I smišljam šta ću reći
Čim ispregneš jezik
I poturiš priču.

Barem meni ne treba zboriti
Kako to ne valja
I kako bi trebalo pametnije
Ponekad i drugog čuti
Koliko bi bilo bolje
Da sam drukčiji
Bilo bi bolje za drugoga
Ali za mene ne bi
Svak misli šta je za njega bolje
Jedino bih mogao slušati
Kad bih mogao nekako
Sam ispred sebe stati
I sam sebi pričati sve ispočetka.

Ne svidjam se ja ni sebi
Meni je to najmanje milo
To me i zbunjuje
Niko to ne mrzi koliko ja
Meni to najteže pada
Tu sam ja najviše oštećen
Ali zar da čekam dok oštete priču
Da je ni Bog ne može popraviti.

I kad nešto pitam
Odgovor me ne zanima
Činim se čuo a ne čujem
Znam šta bih čuo
Ne tiče me se šta ko misli
Nego šta ja mislim
Ne znam šta ja znam
To jedino ne znam
Ali šta misle i znaju drugi
Znam koliko oni.

Da ti nešto kažem
Pre nego što počnem govoriti
Rado bih te slušao
Nema zbora
Samo kad bih mogao
Da imam kad
I da sam bez jezika
I da mi nije poznato
Pre nego što počneš
I šta bi rekao i kako bi završio
Ali i kad ćutim ja govorim u sebi
A ono što kažem glasno
Samo je krnjatak od toga
Zato mi je lakše da kulučim i krampam
Nego da slušam
Puna jezika i prepunjenih obraza.

Ćuti barem ti
Zlatoust si kad ćutiš
Fin si dok ne progovoriš
Greota je da govoriš
Kad ti ćutanje nije teret
Drugo sam ja
Ja govorim od nevolje
Da me jezik ne udavi
Ne dam da mi kidišu na jezik
I da me razjeziče
A neću ni ja dugo
Pa pričaj kad odem.

Po godinu sam sebe nagovarao
Da nekoga saslušam
Baš da vidim šta će reći
Ali čini mi se nije ni zinuo
Palac me prestigne
I počne migati po čarapi
I ne mogu mu ništa
Ja hoću a palac neće
Gledam ga i borim se s palcem
Sav sam pod uzbunom
Smeškam se ali ne onome što priča
Nego nečemu drugom
Bojim se videće s kim se borim
A znam Bog me gleda
I mislim palac je pametniji
Nećeš ga slušati ako si čoek.

I kad slušam
Trudim se da ne slušam
I kad se s nekim saglasim
Ljutim se na sebe
I što sam slušao
I što sam se saglasio.

Duša mi je da kažem naopako
Stidim se da govorim pravilno
I neću da me popravljaju
Znam da se tako ne kaže
Ali ako kažem onako kako se ne kaže
To nije ono što hoću da kažem.

Pričaju a ništa ne govore
Čim jednu izgovore moraju za njom
A ne znaju koja im je sledeća
Ni kud im koja ide
Otme im se jezik pa čeketaju
Jedno počnu a drugo ne završe
Sve tetiljancije i pobrkotine
Zaglave se ko voda u grliću
Krkljaju kao prevrnuta boca.
Niko nikoga i ne sluša
To su priče
Ne čuju sebe a ne drugoga
Nego ljudi lažu
Za neke laži je šteta što su laži
Ali ja da lažem neću.

Tobož slušam pletipriču
Pletipričalica
A da ih pitaš šta je ko rekao
Ni jedan ne bi znao
Svako bi pričao svoju priču
Ovo svak zna a samo ja priznajem
Niko me ne goni nego ja hoću.

Niko samnom ne može
Neće to niko da trpi
Svi su me ostavili
Ne volim nikoga
A najmanje sebe
Usko mi je pod nebom
A kamoli u prsima
Nemam nikog sem sebe
A sebe sam najželjeniji
Ne ume niko da me čuje
A jedva sebe slušam
Sam sam sebi dosadio
Jedan se bio našao
Kao ovo ti
I izdržao što ne bi niko
I kupio me s tim
Ali i on je tu skroz zavapijo
Ne mogu više
I iskoračio preko vrata
Preko kojih ćeš iskoračiti i ti.

Niko mi ne dolazi
Niti ja kome idem
Pojednoga uvatim
Kao ovo tebe
I pričam mu dok ne uteče
A ond pričam sam sa sobom
Pobijem tojagu predase
Pa se na nju izdirem
Rečima se zamajavam
Na jezik se dočekujem
Da se živ čujem
Do ćutne minute
A sve pričam ne bih li se setio
Onoga što sam zaboravio.

Ako ćemo pošteno
Ni s kim i ne pričam
Sem sam sa sobom
Kad imam u sebe poverenja
Ne mogu bez nikoga
Ništa ni reći ni znati
Malo ko može bez ikoga
Ni drvo bez drveta
Ni čoek bez čoeka
Ali poneko može
Ka bor osamnik
E to drvo je junak
I čoek je čoek
Ako može sam.

Nešto bih te pitao
Da mi pravo kažeš
Ali ti ćeš reći
Hoću ako znadem
I ako je za kazivanje
Kao da bih te ja pitao
Ono što ne znaš
I što nije za kazivanje
Pa što da te pitam
Kad znam šta bi rekao.

A ti znaš da ja znam
Šta ti znaš i šta ne znaš
I šta je za kazivanje a šta nije
I da hoćeš da pričaš pričao bi
Ne bi čekao da te ja pitam
Zato ću ja sve sam ispričati
A ti slušaj i nemoj me prekidati
Samo ladi usta i klimni glavom
Je li sve onako kako sam rekao
Jesam li šta izostavio i oštetio
Pa ako jesam pričaću iznovce.

Sve hoću da ti kažem
A uvek zaboravim
Uzgred budi rečeno
Ne kažem ja tebi ništa
Nego gledam u tebe
Ne u tebe nego u tvom pravcu
Pa se čini da tebi pričam
A ja ne pričam nikome
Nego pričam svoju priču
A gde god gledam
Vidim ono o čemu mislim.
Vedrana
Vedrana
Moderator
Moderator
Ženski
Datum upisa : 28.02.2009
http://<a href="http://xtratvision.forumxpress.net/forum

Bećković - Page 2 Empty Re: Bećković

Sub Avg 14, 2010 10:02 am
KAD SAM JE DRUGI PUT VIDEO

Kad sam je drugi put video rekao sam:
"Eno Moje Poezije kako prelazi ulicu."
Obećala je da će doći ako bude lepo vreme
Brinuo sam o vremenu pisao svim
meteorološkim stanicama
Svim poštarima svim pesnicima, a naročito sebi
Da se kiše zadrže u zabačenim krajevima.
Bojao sam se da preko noći ne izbije rat
Jer na svašta su spremni oni koji hoće da ometu naš sastanak
Sastanak na koji već kasni čitavu moju mladost.
Te noći sam nekoliko vekova strepeo za tu ženu
tu ženu sa dve senke
Od kojih je jedna mračnija i nosi moje ime
Sad se čitav grad okreće za Mojom Poezijom
Koju sam davno sreo na ulici i pitao:
Gospođice, osećam se kao stvar koju ste izgubili
Da nisam možda ispao iz vaše tašne.
Ja sam njen lični pesnik kao što ona ima i ične ljubavnike
Volim je više no što mogu da izdržim
Više od mojih raširenih ruku
Mojih ljubavnih ruku punih žara punih magneta i ludila
Moj snu kao asfalt izbušen njenim štiklama
Noći za mene sve duža bačena između nas
Ona mi celu krv nesrećnom ljubavlju zamenjuje
Moje su usi pune njenog karmina
Te providne, te hladne uši to slatko u njima
Kad se kao prozori zamagle od njenog daha.
Kako je ona putovala pomerao se i centar sveta
Pomerala se njena soba koja ne izlazi iz moje glave
Sumo vremena šumo, ničega ljubavna šumo
Još ne prestaje da me boli uvo
Koje mi je pre rođenja otkinuo Van Gog
To uvo što krvari putujući u ljubavnim kovertama.
U staklenu zoru palu u prašinu
Plivao sam što dalje ka pustim mestima da bih slobodno jaukao
Ptico nataložena u grudima što ti ponestaje vazduha
Radnice po podne na tuđem balkonu
Već dvadeset godina moj pokojni otac ne popravlja telefon
Već dvadeset godina on je mrtav bez ikakvih isprava
O, koliko ćemo užasno biti razdvojeni i paralelni
O, koliko ćemo biti sami u svojim grobovima
Još oko nje oblećem kao noćni leptir oko sveće
I visoke prozore spuštam pred njene noge
Moje srce me drži u zatvoru i vodi pred njenu kuću
Gde su spuštene zavese nad mojom ljubavlju
Ta žena puna malih časovnika sa očima u mojoj glavi
Taj anđeo isprljan suncem, list vode, list vazduha
Ljubomorne zveri oru zemlju i same se zakopavaju
O, sunce nađeno među otpacima
Zuje uporednici kao telegrafske žice
Prevrću se golubovi kao beli plakati u vazduhu
I mrtve ih krila godinama zadržavaju u visinama
Kao što mene njena obećanja zadržavaju u životu.
O, siroče u srcu što ti brišem suze
Moja nesrećna ljubavi razmeno đubreta
Stidim se dok je ljubim kao da sam sve to izmislio
Kuca ništavilo na svim prozorima
Sve je dignuto u vazduh
Samo se još nesrećni pesnici kurvinski bave nadom.
Vedrana
Vedrana
Moderator
Moderator
Ženski
Datum upisa : 28.02.2009
http://<a href="http://xtratvision.forumxpress.net/forum

Bećković - Page 2 Empty Re: Bećković

Ned Dec 26, 2010 8:36 am