Beogradska ka5anija
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Čet Okt 15, 2009 11:37 am
Olivera Broćić, autor knjige



Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Senna_kaciga

Pre mnogo godina, prvog maja, na trci Formule 1 na Imoli u San Marinu
poginuo je Ajrton Sena da Silva. Po dugoj tradiciji ovdašnje naklonosti
prema brazilskom sportu i sportistima svi su se u njega zaljubili i, uz
tv-prenose i časopise, pratili njegove doživljaje na brzoj, brzoj stazi
sve do kraja.
Godina 1994. za mnoge ljubitelje Formule 1 označila je kraj ili dugu
pauzu u praćenju ovog sporta koji je do tada odneo mnoge živote i mnoge
učesnike trajno unesrećio. Strašne su bile te stvari i teško su se
preživljavale, ali se preko njih prelazilo jer trista na sat je trista
na sat, kome se ne sviđa ne mora ni da vozi ni da gleda. Međutim, za
rukovodstvo i ljudstvo Formule 1 »crni vikend« u Imoli, kada je u
subotu na treningu poginuo Roland Racenberger, Rubens Barikelo završio
u bolnici a u nedelju poginuo i veliki šampion, označio je prekretnicu.
Uvedena su stroga pravila sigurnosti. Dižu se glasovi da je Formula 1
postala dosadna i za to se okrivljuju dominacija »Ferarija«, recesija,
takvo doba, veliki i mali šefovi, žene, ozonska rupa, mediji, cigarete,
elektronika, sve samo ne duboko potisnuta žeđ publike za krvlju nekog
drugog koju je još samo auto-moto sport, osim ratova, koliko-toliko
zadovoljavao, a simbioza između čoveka i mašine postala svakodnevna
jadikovka namesto strasti suočavanja sa nepoznatim.
Da je živ, Sena bi danas možda bio šef Formule 1, pomoćni mehaničar ili
srećni poljoprivrednik sa osamnaestoro dece. Ko zna. Sigurno je samo da
bi bio najbolji.
Nema upravljača mašinom ni vozača prevoznog sredstva koji nije poželeo
da upravlja bolje i ide brže. Da upozna delo svojih ruku i oseti sreću
dostignuća. Drevni nagon čovečanstva, skoncentrisan u jednu tačku,
prvog maja 1994. godine udario je u betonski zid. Ovo je priča o čoveku
za volanom.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Čet Okt 15, 2009 11:39 am
Sigurno je bilo žuto nebo nad Sao Paolom jednog lepog dana 1964.
godine, kada je Milton da Silva za četvrti rođendan svom obožavanom
sinu, zvanom “Beko“ poklonio
go-kart od jedne konjske snage. Milton je bio ljubitelj trka i vlasnik
kompanije za proizvodnju auto-delova i kad je primetio da dečaka
zanimaju automobili sam mu je u svojoj radionici napravio najbolji od
svih mogućih poklona. Mali je do tada bio toliko trapav da mu je majka
Neide uvek kupovala dve kugle sladoleda u kornetu jer je znala da će
jednu sigurno ispustiti. Zabrinuti roditelji tražili su mišljenje
lekara. Postavljena je dijagnoza: problemi sa koordinacijom pokreta.
Ali čim je seo u svoj go-kart, problemi su sa mnogo volje nestali kao
da ih nikada nije ni bilo.
Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Senna_karting
Porodica je provodila vikende u obližnjem parku gde je Mali princ
pešačke staze mogao do mile volje da testira mogućnosti svog ljubimca i
uživa u novostečenom samopouzdanju. Bili su to idilični dani u Santani,
predgrađu Sao Paola namenjenom ne previše bogatima ali ipak onima sa
udobnim egzistencijalnim uslovima. Dečak je radnim danima je pohađao
Kolehio Rio Branko, dobru školu koja ga nije posebno interesovala.
Roditeljska pretnja gubitkom »vozačkih privilegija« bila je uspešna ali
je učeniku, dok je odrađivao svoje obaveze, srce bilo negde drugde.
Imao je dvanaest godina kada se u školskom eseju na temu profesionalnog
opredeljenja izjasnio očekivano – biće vozač. Obavezno školovanje je
prošao kao kroz maglu, stalno krišom vireći kroz prozor učionice u
veliki, slobodni prostor napolju, kao stvoren da se njime juri nečim na
četiri točka. Mnogo kasnije, osnovao je Sena Fondaciju. Njeno srce je
program »Seninjo« – od »Sena« i »ninjo« = »dete« – i samo u prvom
talasu je četiri stotine hiljada one brazilske dece koja su do tada u
učionice mogla samo krišom da vire dobila mogućnost da u njih i uđe.
Bio je na visokom i uticajnom tronu svetskih zvezda noseći majicu sa
natpisom »Seninjo« da svi vide šta je, po njegovom mišljenju, stvarno
vredno truda.
U svojoj osmoj godini već je bio iskusni vozač porodičnog automobila,
pa se tako jednom sa ilegalnog vozikanja gradom vratio u pratnji
policije. Nikome nije priznao koliko je u stvari teško da se
istovremeno viri kroz paoke volana i prekratkim nogama dosegnu komande
na podu, fizička ograničenja nadoknađivao je odlučnošću.
Pomno je pratio trke u Evropi i svoje idole, Džimi Klarka i Džeki
Stjuarta. U to vreme je i budući šampion, Brazilac Emerson Fitipaldi,
ušao u prvu ligu vozeći »lotus« za Kolina Čepmena. Otac da Silva više
nije imao nikakvih sumnji oko predodređenosti i zanetosti svog sina i
za deseti rođendan mu poklanja »odrasli« go-kart od sto kubika.
Nestrpljivi princ je po zakonu mogao da počne sa trkanjem tek u
trinaestoj godini, pa je dugo vreme čekanja iskoristio da zdušno
trenira na lokalnoj kart-stazi Anhenbi Park, sanjajući otvorenih očiju
uvek jedan te isti san.
Brazil 1972. godine u Fitipaldiju dobija svog prvog svetskog šampiona,
a 1973. i nosioca gran-prija posle pobede u Interlagosu. Dečak iz
okruga Santana je gotovo fizički mogao da oseti uzbuđenje na startu, da
nanjuši isparenja goriva i tragova kočenja. Odlučuje bez trunke
kolebanja: on neće biti nikakav »novi Fitipaldi«. Biće bolji od svih.
Prvi je jul 1973. godine, na kart-stazu u okviru kompleksa Interlagos
izlazi dečak koji puca od nakupljene energije. Član je kart-kluba
Elisio de Sao Tijago iz Lape i vozi sopstvenu tvorevinu, pošto je
pripreme posvetio i mehaničarskom poslu kako bi poboljšao svojstva
vozila i prilagodio ga sebi. Postao je (ovo nije legenda) mehaničar pre
nego što je naučio da čita i piše kako treba. Nedelju dana kasnije i
pobeđuje, mada vozi protiv velikih »faca« ove kategorije, među kojima
je bio i Mauricio Sala. Praćen budnim okom porodice, uz naklonost i
odobravanje veterana, posetilaca, zaposlenih, devojaka, druge dece,
povremenih i stalnih stanovnika glavne brazilske ispostave najbržeg
cirkusa na svetu. Dete kao dete, prvo traži da ide u cirkus, a onda i
da se u njemu zaposli, ali ovde nije reč o običnom detetu koje bi u
avanturu pa se onda uplaši ili mu dosadi.
A te 1973. prestao je i da bude dete, bar je tako ispričao u intervjuu
za «Plejboj». Njegov rođak Fabio da Silva Maćado poveo ga je jedne
večeri u provod, kako je to bio porodični običaj. Bilo je planirano da
se ide u neki klub, ali je vratarima mlađi rođak bio premlad, to jest
prenizak i morao je da čeka u kolima. Fabio se ubrzo vratio u pratnji
plavuše visoke skoro metar devedeset. «Jedva sam mogao da dišem i samo
sam pomislio: „Sve ovo je za mene?» Seća se Ajrton. «Otišli smo kod
nje. Nisam se uplašio i tu sam izgubio nevinost.»
Te noći Ajrton je izgubio samo svoje dečaštvo. Misli o visokim
plavušama ni na tren ga nisu omele u onome za šta se opredelio. Do svog
punoletstva, u kartingu je uradio sve, pobedio je još 1977, 1978, 1979,
1980, 1981. Onda se uputio u Evropu da uradi sve ostalo.
Prvog maja 1994. godine u Imoli šef medicinske službe Formule 1, dr Sid Votkins, jadikovao
je nad Ajrtonom na nosilima, a govorio mu je da ne vozi u nedelju, jer
je Ajrton bio toliko uznemiren, plakao je nad Rubensom Barikelom u
bolnici, gorko žalio za Rolandom Racenbergerom, probdeo je celu noć
pred trku pišući predloge za poboljšanje sigurnosti vozača. Međunarodna
auto-federacija, FIA, te sezone zabranila je elektroniku za kontrolu
vuče, aktivno vešanje i druge uređaje. Mada se uopšteno složio sa njima
da pravila treba da budu u funkciji pokazivanja veštine vozača, ipak je
izjavio: «Velika je greška ukinuti elektroniku. Ovo će biti sezona sa
mnogo incidenata i mislim da ćemo biti srećni ako se nešto stvarno
ozbiljno ne desi.»
Mehaničari, menadžeri, funkcioneri staze, svi koje je iko išta pitao,
kleli su se da je pred početak trke izgledao kao čovek preko koga je
prešla njegova sopstvena senka. Posle se pod sivim nebom čula samo
elisa medicinskog helikoptera, nervozni šapat, nalozi su izdavani u
pola glasa, na restartu motori su bolesno krkljali u gluvoj tišini oko
staze, u opštem trudu da se održi red i dostojanstvo Formule 1, da se
već jednom završi trka pod senkom.
Tog dana je sigurno bilo vrlo žuto nebo u Sao Paulu. I u Rio de
Žaneiru, kada je na Marakani prekinuta utakmica između »Flamenga« i
»Vaska«, uz skandiranje iz sto
hiljada grla: »Ole-oleleo-la! Se-na! Se-na!« Uzvik se kao eho preneo na
sve stadione širom zemlje. Pre nego što su ulice Brazila opustele, bilo
je više saobraćajnih nesreća izazvanih šokom vozača, ribari su izvukli
i spakovali svoje mreže, kuvari su prekinuli spremanje nedeljnog ručka.
Kupači na Kopakabani i Ipanemi vratili su se na obalu, klinci sa
Amazona prekinuli su igru a njihove majke i sestre otišle u drugu sobu
jedine kuće u mestu koja ima televizor, da plaču. Proneo se glas
nepreglednim ravnicama oko Brazilije i stali su i ljudi, i vetar, i
voda. Stala je muzika koja u Brazilu ne staje nikad. Jedan
šesnaestogodišnjak iz grada Kurićibe izvršio je samoubistvo i u
oproštajnom pismu rekao da bez Ajrtona neće ni on da živi. Oko kuće u
Rua dr Hose Manuel u Sao Paulu skupljalo se mnoštvo u suzama.
Predsednik, Itamar Franko, odmah je proglasio trodnevnu nacionalnu
žalost. Roditeljima je bio ponuđen predsednički avion da donesu telo
svog sina kući. Sahranjen je na groblju Morumbi, u Sao Paolu, na
zelenoj livadi pod žutim nebom. Putovao je daleko, video je mnogo,
upoznao i zavoleo toliko različitih ljudi a stalno je patio od
nostalgije.
Za žutu i zelenu zastavu Brazila Ajrton je učinio sve, upoznao je
Brazil sa svetom i svet sa njim. Upisao je svoje ime u istoriju
dvadesetog veka kao veliki sportista i veliki patriota. U brišućem letu
ukinuo je granice i podele onako kako to više niko nikada neće moći. Po
mišljenju Brazilaca, koji inače nisu skloni bezrezervnom obožavanju
idola, izuzev Pelea, voljeni Ajrton imao je samo dve mane: nedovoljno
je jurio za suknjama i nije dočekivao zoru u kafani, ali su mu praštali
te «nastranosti». U svemu ostalom ispoljavao je više nego dovoljno
strasti. On je bio Brazilac do srži. Tako su ga zemljaci i sahranili.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Čet Okt 15, 2009 11:40 am
OBRIGADO! VALEU!

Pet kilometara je bio dug red ljudi koji su u sredu popodne četvrtog maja 1994. godine čekali ispred Monumental Hola u Ibirapuera Parku da odaju počast. Kovčeg je bio od mahagonija, prekriven svilenom brazilskom zastavom. Na njemu je bila žuta kaciga. Porodica, prijatelji i predsednik Itamar Franko morali su da uđu na zadnja vrata. Šef MekLarena Ron Denis je četrdeset minuta stajao i ćuteći zurio u kovčeg. Bilo je strašno vruće. Čekalo se po sedam i više sati, malo je bilo vremena da se stigne do kovčega jer je sahrana bila zakazana već za sutra. Loša, baš loša sreća. Taman jedva nađeš nekog ni suviše bogatog ni suviše sirotog, nekog ko nije, ne znam, matematičar ili astronom pa ne razumeš i baš te briga ko su Nobelovci i Oskarovci, nego znaš i voliš i poštuješ nekog stvarno tvog, iz komšiluka, on se oznojio da sam sebi napravi to što jedino na svetu želi i još mu se za to tamo negde klanjaju kraljevi i princeze, vrište lepojke, sve hoće da se udaju za momka iz mog kraja, milioni dolara padaju kao kiša a on maše mojom zastavom, svojim očima sam video kako ljubi zemlju kojom i on i ja hodamo. Nema ga više. Došao sam da ga ožalim kao najrođenijeg. Tu su mi negde i otac i sestra sa drugaricama. Eno je mame kod kuće, kaže ostala je sa komšinicama da se isplaču na miru, teško im je da putuju. Napravile su nam ove parole što ih nosimo, vidite, lepo piše Obrigado, znate, Tenkju, Danke. Molim? Ne, nisam iz Sao Paola, ja sam iz Belo Orizontea, došao sam sa nekim ljudima, vidite onu trojicu što isto nose ove parole? Tu je i onaj četvrti naš drug, mi nismo hteli ali on je otišao sa nekom kantom farbe, hoće na onoj kući tamo isto da napiše Obrigado. Znate da vam kažem, nisam vam danas baš za priču, jesam muško ali mi se plače. E, to sam samo zaboravio, ovde ima i dosta vaših, Jugoslovena, oni mi kažu da kod vas Obrigado znači Hvala.

Ajrton je stigao kući tačno u osamnaest sati i dvanaest minuta kada je avion «Variga», brazilske avio-kompanije, let RG723, stigao je iz Pariza u pratnji vojnih aviona-lovaca i sleteo na aerodrom Gvaruljos kod Sao Paola. Vojnici su kovčeg postavili na lafet, okružila su ga sedamnaestorica policajaca na motorima i povorka za kojom je išlo ko zna koliko privatnih automobila i peške krenula je ka trideset kilometara udaljenom gradu. Porodica je dva dana ranije jedva pristala na autopsiju. Ubedio ih je tek Džulijan Džekobi, Ajrtonov menadžer, objasnivši im da se to radi samo da bi se dokazalo da u organizmu nema alkohola i droge. Porodica je na ovo pristala, ali je istrajala u zahtevu da se telo ni u kom slučaju ne transportuje u odeljku za prtljag. Vojska Republike Italije obezbedila je, uz sve počasti, putovanje od Bolonje do Pariza. «Varigov» komercijalni avion bio je preuređen posle dugih pregovora koje je na sebe preuzeo Galvao Bueno, novinar TV Globo i bliski prijatelj. Iz dela biznis-klase uklonjena su sedišta i tu je postavljen kovčeg. Oni koji su pratili telo smestili su na preostala sedišta. Kao što su Milton i Neide želeli, nije bio sam kad je poslednji put išao kući.

U četvrtak, petog maja, u deset ujutru počela je sahrana. Po svom značaju zasenila je čak i sahranu Tankreda Neveza, čoveka koji je 1985. godine zemlju oslobodio od vojne diktature i umro dan pre svoje inauguracije za predsednika Brazila. Prethodnog dana je za članove najuže porodice održana dvadesetominutna verska ceremonija. Dvesta pedeset hiljada ljudi bilo je prisutno kada je u deset sati ispaljen dvadeset jedan plotun, uz prelet sedam aviona vazdušnih snaga. Ka groblju Morumbi krenuli su helikopteri i limuzine. Teška diplomatija bila je nužna da se organizuje ovaj događaj, toliko teška da je mnogi porede se sa zahtevima organizacije sahrane američkog predsednika Džona Kenedija deset godina ranije. Strasti i kontroverze koje su pratile Ajrtonov život nisu umrle sa njim.

Bilo je već dovoljno komplikovano odrediti ko će sa kim da sedi u kolima na putu ka groblju, a ni ostalo nije bilo manje stresno. Betis Asumpsao, Ajrtonova dugogodišnja asistentkinja bila je zadužena da odredi ko će nositi kovčeg. Najpre je trebalo da prva dvojica budu Alan Prost i Džeki Stjuart, po redu u svetskom šampionatu, ali je Betis zaključila da je bolje da to budu ljudi viši rastom pa su ta mesta zauzeli Gerhard Berger i Emerson Fitipaldi. Prisutni na sahrani morali su da budu bukvalno akreditovani da bi se sprečio opšti haos. Sreda je pogotovo bila teška. Adrijana Galisto, Ajrtonova poslednja devojka, stigla je u Monumental Hol u isto vreme kad i Alan Prost i Gerhard Berger, obojica su je zagrlili u znak saučešća ali ju je porodica ignorisala. Sutradan je na sahrani uz porodicu bila prethodna Ajrtonova devojka, Šuša Menegel, koju je porodica volela i prihvatila. Ser Frenk Vilijams je prema rečima prisutnih bio pepeljasto siv u licu kada je došao i ubrzo potom otišao. Šef MekLarena Ron Denis je četrdeset minuta stajao i ćuteći zurio u kovčeg, dok je Ajrtonov mlađi brat Leonardo odveo novinare u drugi deo zdanja i tamo dao gnevnu izjavu za štampu kako je Formula 1 zajedno sa svim njenim funkcionerima kriva za smrt njegovog brata i kako to da se trka nije zaustavila posle smrti. Gnev Leonarda sutradan ujutru stigao je i Bernija Eklestona. Ajrton bi Leonardu sigurno pokušao da objasni ono što su Ekleston i on znali, da trka mora da se nastavi, ali to nije moguće objasniti nekome ko gleda kako mu umire brat a onda se neki besmisleni cirkus za koga je taj brat dao život posle pola sata nastavlja kao da ništa nije bilo.

Izmučeni organizatori su sačuvali dostojanstvo sahrane. Neka odsustva su bila bolno primetna: Nelson Pike, Maks Mozli, Ekleston, Mihael Šumaher. Ali tu su bili Ken Tajrel, ispred svog tima, Kolin Čepmen iz Lotusa, Ron Denis, Vilijams. I vozači: Berger, Prost, Džeki Stjuart, Dejmon Hil, Emerson, Vilson i Kristijan Fitipaldi, Rubens Barikelo, Derek Vorvik, Džoni Herbert...

Ceremonija je bila jednostavna, nije trajala ni pola sata. Upravo je Ajrtonova sestra Vivijana držala oproštajni govor kada su dva aviona vazdušnih snaga Brazila mlaznicama nacrtala po nebu srce i u njemu ogromno slovo S. Vivijana je podigla pogled i viknula «Vale, Sena!» Svi prisutni su prihvatili uzvik: «Vale!» Zbogom.

Posle sahrane stigli su oni najgori minuti, sati, dani i godine, dok se bol gubitka postojano urezuje u srce a ništa ne može u tome da ga spreči. To ste opet vi? Da znate da mi je danas gore nego juče, nekako sam suv kao da su me pravili od peska. Ali, kad nešto pomislim, zavidim Ajrtonu. Njemu je sad lako. Prosto ga vidim kako je odjurio, znate, mnogo brzo je odjurio i sada je tamo negde gde neko računa ljubav u milionima, ej, u milionima, i svaki dan je velika nagrada, hteo sam da kažem neka velika trka za Veliku Nagradu. Da vam nešto kažem a nemojte da mi se smejete, od jutros čujem anđele, skandiraju sa svojih tribina «Ole-oleleo-la! Se-na! Se-na!»
Pogledajte gore, vidite kako se ono srce i ono slovo S šire preko neba? Vidi on to sada odozgo, ja znam da vidi i da vidi i mene i vas i dobro čuje kako mu moje srce govori Obrigado i Vale. Molim? I vaše? Obrigado. Vale.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Čet Okt 15, 2009 11:42 am
PITANJE LJUBAVI
Ko se bije taj se voli

Na fotografijama snimljenim pred početak trke Ajrton je odsutan duhom, sam u uskomešanom mnoštvu. Sa svojim mehaničarima i sa ostalima kojima treba objasniti kako stvar radi za opšte dobro bio je vrlo prisutan i razgovorljiv. Van toga, ili je ćutao ili je tukao. Jednom je, na primer, Edi Irvajn odbio da ispolji dužno poštovanje.
Završen je GP Japana u Suzuki 1993. godine. Edi Irvajn sedi na stolu u »Džordanovom« motordomu posle svoje prve trke u Formuli 1. Prisutni su komercijalista Džordana, Rubens Barikelo i još nekoliko ljudi, uglavnom članova tima. Svi gledaju snimak incidenta između Ajrtona, Dejmona Hila i Irvajna. Otvaraju se vrata i u prostoriju ulaze Ajrton, MekLarenov direktor za komunikacije i Ajrtonov inženjer Đorđo Askaneli. Ajrton baca pogled ka Irvajnu, ali izgleda kao da ga nije prepoznao. Tada Irvajn podigne ruku i Ajrton mu prilazi.

Irvajn: Ovde!

Ajrton: Šta si ti **** mislio?

Irvajn: Trkao sam se!

Ajrton: Trkao si se? Da li ti znaš za pravilo da lideri trke treba da se propuste?

Irvajn: Ako idu dovoljno brzo, to nije problem.

Ajrton: Pretekao sam te! A ti si tri puta bio ispred mene, kao **** idiot, baš tamo gde je bilo ulja na stazi i izbacivao si na mene kamenje i svašta puna tri kruga, tek kad sam te pretekao shvatio si da sam ispred tebe. I kad sam stigao, iza Hila, on je imao slikove i bio u teškoćama, trebalo je da ostaneš iza mene. Bilo je vrlo rizično što si me izbacio iz trke.

Irvajn: Kada sam te to ja doveo bilo u kakvu opasnost?

Ajrton: Nisi me doveo u opasnost?

Irvajn: Jesam li te dotakao? Jesam li te ijednom dotakao?

Ajrton: Ne, ali si bio na ovoliko da me dotakneš, a trebalo da bi da sam ja **** lider. TREBALO BI DA SAM JA **** LIDER!

Irvajn: Ko gubi, ima pravo da se ljuti.

Ajrton: Da ti kažem nešto. Ako se sledeći put ne budeš ponašao kako treba, pitaćeš se šta te je snašlo. To ti garantujem.

Irvajn: Stjuardi su rekli da nema problema, da nije bilo nikakve greške.

Ajrton: Je li? Videćeš u Australiji. Videćeš u Australiji kad stjuardi budu pričali sa tobom. Onda ćeš mi reći da li su ti opet rekli isto.

Irvajn: Hej, ja sam tamo napolju da bih dao sve od sebe.

Ajrton: To nije tačno. Ti želiš da uradiš dobro. Ja to razumem, i ja sam tamo napolju i razumem. Ali ovo je bilo vrlo neprofesionalno. Ako si iza jer ti se desilo da te neko pretekne...

Irvajn: Ali ja bih te pratio da si pretekao Hila!

Ajrton: Moraš da propustiš lidera...

Irvajn: Ja to potpuno razumem!

Ajrton: ...i da ne isteruješ svoje. Tri puta si skoro udario Hila, bio sam odmah iza, video sam, mogao sam u obojicu da udarim, ne radi se to tako.

Irvajn: Ali ja se trkam! Ja se trkam! Tebi se samo desilo da...

Ajrton: Ti se ne trkaš! Ti voziš kao **** idiot. Ti nisi trkač, ti si **** idiot!

Irvajn: Bla-bla. Ti si samo bio u pogrešno vreme na pogrešnom mestu.

Ajrton: Ja sam bio u pogrešno vreme na pogrešnom mestu?

Irvajn: Da. Ja sam se borio sa Hilom.

Ajrton: Stvarno? Stvarno? Reci mi jednu stvar. Ko se pita? Ti, ili lider trke koji te pretiče?

Irvajn: Lider trke.

Ajrton: A šta si ti uradio?

Irvajn: Ti, ti si bio prespor, morao sam da te preteknem da bih stigao Hila.

Ajrton: Stvarno? Kako sam ja to bio prespor ako sam te pretekao?

Irvajn: Zbog kiše. Sa slikovima si po suvom bio brži od mene, ali po mokrom nisi.

Ajrton: Stvarno? Stvarno? Kako sam te onda pretekao po mokrom?

Irvajn: Šta?

Ajrton: Kako sam te onda pretekao po mokrom?

Irvajn: Ne sećam se. U stvari, cele trke se uopšte ne sećam.

Ajrton: Upravo tako. Zato što nisi sposoban da se setiš. Znaš, tako to ide.

Irvajn: U redu. U redu. Tako ti misliš.

Ajrton: Čuvaj se.

Irvajn: Hoću. Tebe ću se čuvati.

Ajrton: Nećeš ti imati probleme samo sa mnom, imaćeš ti probleme sa mnogo drugih ljudi, a i sa FIA.

Irvajn: Ma nemoj?

Ajrton: Možeš da se kladiš u to.

Irvajn: Ma nemoj? Dobro.

Ajrton: Je li? Dobro da znam.

Irvajn: Vidimo se na stazi.

Ajrton: Dobro da znam.

Irvajn: Vidimo se na stazi...

Ajrton je pošao, ali se onda naglo okrenuo i levom rukom tako udario Irvajna po desnoj strani glave da je ovaj pao sa stola. Još uvek vičući, Ajrton je izjurio napolje.

Irvajn: Platićeš mi osiguranje za ovo!

Ajrton (preko ramena): Moraš da se naučiš poštovanju.

Edi Irvajn je shvatio lekciju i ostao živ. Mnogo kasnije je pričao kako, kada je Ajrton ušao u motordom nadao se da ga neće prepoznati. I da nije bio svestan kako je to što se desilo velika priča.
Alfonso Toledano je svojevremeno prošao samo sa kraćim davljenjem, što na fotografiji izgleda nekako simpatično. Čak je i Mihael Šumaher doživeo da pravednik u gnevu nasrne na njega. Ajrton je bio arogantan, agresivan, inadžija, težak za saradnju, težak za voleti i «bez smisla za humor», kako je rekao Ron Denis. Ako iko o tome zna sve, onda je to Alen Prost.
Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Senna_podijum
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Čet Okt 15, 2009 11:43 am
Glimmer Twins – Alen Prost i Ajrton Sena

Upoznali su se u proleće 1984. godine. Otvoren je novi Nirnburgring,
događaj je proslavljan trkom «mercedesovih» modela koje su vozili
nekadašnji i trenutni gran-pri vozači. Alen je stigao u Frankfurt
redovnim letom iz Ženeve. Ajrton je stigao pola sata ranije i Gerd
Kremer iz uprave Mercedesa zamolio je Alena da poveze kolegu. U putu su
ćaskali, Alenu se Ajrton dopao, izgledao mu je prijatno. Stigli su na
stazu i obavili trening. Alen je imao pol-poziciju, Ajrton je bio
drugi. «Posle toga, on više nije razgovarao sa mnom,» seća se Alen. «To
mi se učinilo smešnim. Počela je trka, poveo sam – i on me je posle
samo pola kruga izgurao sa staze. Baš dobar početak...»
Te godine Ajrton vozi svoju prvu sezonu u Formuli 1. Njegov „toleman-hart“ ne
može da se meri sa vodećim timovima. Na GP Monaka zbog kiše trka je
bila prekinuta, tri kruga pre kraja prekinuo ju je Džeki Klaks,
direktor trke, a Ajrton je bio drugi, posle Prosta. Ostali vozači su
ga, naravno, poštovali kao talenat, ali bilo je poznato da neki vozači
u nižim kategorijama pokažu odlične rezultate a onda u Formuli 1 ne
mogu bolje od osrednjeg. Isto tako, događalo se – u to vreme gume su
bile daleko neusavršenije – da se slabiji automobil po suvom «vuče», a po
kiši prosto poleti. Naravno, u rukama majstora. Monte Karlo osamdeset
četvrte razvejao je sve nedoumice oko Ajrtona: ušao je u red najvećih i
to u zaista teškoj konkurenciji, prema kojoj nije pokazao previše
respekta.
Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Senna_jps
Iz Toleman-Harta već iduće, 1985. godine, Ajrton prelazi u Lotus-Reno,
postiže dobre rezultate i vozi trke za pamćenje, kao što je ona za GP
Portugala – i one vožene po kiši. U Hokenhajmu u Ost krivini pravi
grešku ali, kada Mikele Alboreto pokuša da ga pretekne on počinje da
vozi u cik-cak kako bi sprečio Alboreta. Bila je to taktika koja do
tada nije viđena u Formuli 1. Svi ostali vozači i timovi bili su,
hteli-ne-hteli, prinuđeni na mnogo analiziranja njegovog karaktera, ne
bi li našli ključ za zaustavljanje nečeg što je delovalo kao prirodna
nepogoda. Alen Prost je, čini se, bio najbliži istini: «Verujem da nije
stvar toliko u tome što je on bio opasan, težak i tvrd, već u tome što
je imao svoja sopstvena pravila u koja je verovao, i to je bilo to. Bio
je izuzetno religiozan i zbog toga je uvek govorio istinu o svom
obrazovanju, vaspitanju, o svemu. Svojevremeno sam mislio da se ono što
on radi na stazi ne uklapa sa principima religioznosti, ali mi se čini
kako on nije ni mislio da čini nešto loše. Kao što sam rekao, on je
imao pravila, postupao je po njima i ništa drugo ga nije interesovalo.
Stvarno mislim da je on verovao kako je uvek u pravu, kako uvek govori
istinu i van staze i na njoj.»
Dok nisu postali timske kolege, 1988. godine, Ajrton i Alen nisu imali
međusobnih sukoba. Godinu dana ranije, Lotus se opredelio za Hondine
motore i Ajrton se veoma zbližio sa japanskim inženjerima. MekLaren
1988. instalira Hondine motore i jedan od članova tima MekLaren ovako
komentariše razliku između dva vozača: «Izgledalo je kao da je Prost
vozi `meklaren` sa Hondinim motorom, a Sena `hondu` sa MekLarenovom
šasijom.» Alen se na ovo nadovezuje: «Da, može se tako reći. Moj
najveći problem bio je u tome što sam ja stvarno voleo MekLaren i želeo
sam da uradim sve što mogu za tim. Te godine se za drugog vozača biralo
između Ajrtona i Nelsona Pikea. Išao sam sa Ronom (Denisom) u Japan da
razgovaramo sa ljudima iz Honde i tada sam mu rekao kako bi trebalo da
uzmemo Ajrtona jer je talentovaniji, uspeh tima mi je bio na prvom
mestu. Kada bih ponovo mogao da biram, verovatno bi bilo drugačije,
skoncentrisao bih se na sebe i svoj posao. Tada sam mogao da kažem `ne`
za Ajrtona u MekLarenu. Ne žalim zbog svoje odluke, ali mislim da sam
napravio grešku.»
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Čet Okt 15, 2009 11:44 am
Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Senna_meklaren
Kada su prvi put radili zajednički test pre sezone u Brazilu, Alen je rekao da je osetio
kako ovaj drugi „ ne radi zabavljajući se“. Testirali su gume,
koristeći samo jedna kola. Alen je prvi vozio, zatim je došao u
pit-stop, da mehaničari zamene gume. Odlučio je da još malo ostane u
kolima. Kada je to Sena video, onako pripremljen, sa kacigom, pobesneo
je. Govorio je svakom u prolazu: „To nije fer, nije fer!“ Kada je to
Alen video, izašao je iz bolida smejući se.
Sezona koja je sledila – 1988. – bila je, ipak, mirna, što se tiče
odnosa njih dvojice. Sa izuzetkom događaja u Estorilu: Alen je u
pit-stopu pretekao Ajrtona, provukavši se u desno između njegovog
bolida i zida. Besni Brazilac je skrenuo na tu stranu, prilepivši Alena
skoro sasvim do betonskog zida i pretekao ga. Alen se nije takmičio,
videvši da će se oni dotaći i napraviti veliku nevolju u pitu. Ajrton
je bio vrlo ljut, to je drugom i rekao, ali bez izvinjenja. I bez
kažnjavanja. Kako kaže Francuz, Ajrton nikada nije bio kažnjen zbog
besnih postupaka izvedenih na opasan način, kao ovaj. Možda su
funkcioneri staze, bilo koje, „znali“ da Ajrton ima kontrolu nad sobom
i nad bolidom, ko to, u stvari, zna...
Bilo kako bilo, njih dvojica su osvojili taj GP. Alen prvi (drugi put)
i Ajrton drugi. Alen se brinuo za sledeću sezonu, ne zbog onog drugog,
već zbog ulaska u Hondu, nije bio zadovoljan bolidom, a i bio je
zbunjen što Hondin tim staje na stranu onog drugog. U novom intervjuu
datom Najdželu Rebaku u Motorsportu daje primer: „U jednom trenutku
1988, poslednje godine kada nam je bio dozvoljen turbo, tražio sam
specifične promene na mašini da je prilagodim svom stilu vožnje. Radio
sam dva dana sa Polom Ričardom. Na kraju testa bio sam vrlo srećan –
ali na sledećoj trci, jednu nedelju kasnije, Japanci nisu uradili ono
što sam isprobao i tražio da se namesti. Kada smo otišli na francuski
GP, sve je bilo uredu! Razumete šta vam govorim? Da budem jasan, nemam
ništa protiv Ajrtona, OK? On je bio vrlo brz i kvalifikovao se mnogo
bolje nego ja.
Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Senna_meklaren_kisa
Bilo kako bilo, pre sezone 1989, bio sam u golf-klubu u Ženevi na
večeri sa Hondinim šefom mister Kavamotom i četvoro drugih ljudi. I on
je priznao da sam ja u pravu što mislim da je Honda više za Ajrtona
nego za mene. Rekao je:`Vi želite da znate zašto mi guramo Senu veoma
mnogo? Pa, ja mogu biti sto posto siguran u to.` Ali objasnio mi je
jednu stvar, nova generacija inženjera koji rade na mašinama favorizuju
Ajrtona zato što ga smatraju samurajem, a mene vide kao kompjuter.“
„Tako znači, to je bilo objašnjenje, i ja sam bio vrlo srećan posle
toga, zato što najzad znam vrlo dobro da nešto nije u redu. Deo mog
problema je bio u tome što je Ajrton isuviše brz, nije bilo lako biti
svestan toga plus činjenica kako mu Honda pomaže. I posle večere sa mr
Kavamotom, pomislio sam kako, najzad, nisam umislio – nešto se stvarno
događa, te sada znam situaciju.“
Sezona 1989. donela je više iznenađenja Alenu: „Do tada nisam imao
nikakvih problema sa MekLarenom. Moj ugovor isticao je krajem godine,
Ajrtonov nije. Ron (Denis) znao je da budućnost njegovog tima je sa
Hondom – i samim tim sa Ajrtonom. Teško se trudio da me ubedi da
ostanem, ali realno je bilo da ne može da bude sa obojicom. Rekao sam
mu u julu da ću otići na kraju sezone. Po mom mišljenju, on nije bio
fer prema meni te sezone. Mi smo bili veoma dobri prijatelji, bez
obzira na sve. Ja i iz ove perspektive mislim da je MekLaren bio moj
tim. Ali Ron je znao moje osećaje u tom trenutku. Tada, bio sam jako
zbunjen. Posle svega što sam učinio za tim, nisam mislio da ću biti
tako tretiran.“
Francuzu se prelila čaša te godine u Imoli i u Monci. U Imoli mu je
bilo vrlo gorko. Na predlog Ajrtona, od krivine Tosa ne treba stavljati
u opasnost borbom između njih dvojice, nego treba poštovati onog koji
vodi. Alen se složio sa tim. Od početka trke, vodio je Ajrton. Tada je
zaustavljena trka, kada je Gerhard Berger napravio ozbiljni incident.
Posle restarta, Alen je poveo, međutim Ajrton se na Tosi prošunjao u
vođstvo. Opravdanje mu je bilo da je to bio restart, a ne start, tako
da dogovor nije važio. On je imao svoja pravila. „Rekao sam da je to
kraj. Nastavio sam da radim sa njim, u tehničkim pitanjima, ali ceo naš
personal brinuo se oko svega. U takvoj atmosferi nije bilo napretka
tima, naravno.“
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Čet Okt 15, 2009 11:45 am
Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Senna_prost
Onda je došla Monca. Pobedio je Alen, bez trke u Suzuki i Adelaidi imao
je 16 bodova više. MekLaren-Honda radili su kao suprotni timovi, a u
istom pitu. Ajrton je znao da mora da pobedi, a Alenu je bilo jasno da
ne želi da gura. Žalio se:
„Sena je imao dva bolida sa dvadeset ljudi oko sebe, a ja jedan bolid i
možda pet mehaničara. Bio sam potpuno usamljen u jednom ćošku garaže i
to je bio možda najteži vikend u mojoj karijeri. Honda je bila zaista
zadrta u protivljenju prema meni i bilo mi je teško da se borim za
šampionat u toj situaciji. Za vreme treninga, Ajrton je bio brži skoro
dve sekunde od mene – OK, rekao sam, on je sigurno bio brži od mene,
ali dve sekunde? To je samo šala.“
U trci, Ajrton se povukao, a Alen je pobedio. „Ja sam rekao svim
timovima i štampi da nema šanse da mu otvorim još jedna vrata.
Razgovarali smo često, oko prve krivine, prvog ugla, kako se ne bismo
sudarili, kako moramo da mislimo na tim. Bez obzira na dogovaranje,
jako sam se brinuo. Ajrton je mislio na sebe samog i to je bilo tako.
Na primer, Britanski GP te iste godine, u Kopsu, da se nisam sklonio
tri-četiri metra, oba `meklarena` bi bila uništena. To se događalo
previše često. Već mi je bilo dosta. Što se tiče našeg kontakta na
šikani, znam da su svi mislili da sam uradio to namerno. A ja samo
nisam hteo da otvorim vrata, to je sve. Vodio sam na startu i želeo sam
da pobedim. Nisam želeo da ga zatvorim, očigledno, ali sam želeo da ga
zatvorim toliko da on ne ošteti svoje gume; moj plan je bio da guram
što više u zadnjih deset krugova. Kada je on pokušavao da prođe, za
mene je taj pokušaj izgledao nemoguće, zato što je išao mnogo brže nego
što je to uobičajeno tu, na delu za kočenje. Verujte mi, kada u
retrovizoru vidite u blizini bolid koji juri ka vama, nije vam
svejedno.“
Na GP Suzuka, sezona 1990, bilo je istih problema sa njima dvojicom.
Alen ga je pretekao van trake, pa je Ajrton rekao svašta FIA
predsedniku Žan-Mari Balestri ali je shvatio da ne može da pobedi
sistem. I ne samo to, Ajrton slučaj nije zaboravio, pa je godinu dana
kasnije uradio to isto Alenu kao osvetu, smatrajući da je pravda bila
ispunjena, mada je znao da to nije sportski. Francuz se pitao zašto se
Ajrton ne bori tako vatreno protiv Alana Džonsa ili Keke Rozberga ili
bilo koga drugog, pa je zaključio da je Brazilac iz nekog razloga
odlučio da njega, baš njega, uništi.
Godine 1982. u F3, dok je padala kiša, na Sviming Pul u Monaku gonio je
Alena. Iste godine pobedio je Ajrton u Formuli Ford. U trci F1 na
Adelaidi iste godine, Alenovoj poslednjoj trci, on je bio drugi, a
Ajrton prvi. Dok su išli ka podijumu, Alen je drugog obavestio da više
neće da vozi. Ajrton nije hteo ni da ga pogleda. Sve dok se nisu popeli
na podijum kada je on, valjda, shvatio da više neće biti dobrog drugara
ni onog protiv koga je izazov boriti se. Pitao ga je šta će sad da
radi. Na Alenov odgovor da nema pojma, ovaj se našalio, rekao mu je da
će se ugojiti i nasmešio se. Onda ga je na podijumu zagrlio. U
Adelaidi, posle trke, održala je koncert Tina Tarner. Pevala je „Simply
the best“ („Jednostavno najbolji“) Ajrtonu, koga je izvela na binu.
Jedan akcident uticao je na Alana da odustane, o čemu nije voleo da
priča: Amerikanac Vejn Rejni, motociklista, bio je sličan Alenu,
hladan, profesionalan stil, Alen je pratio njegovu karijeru. Međutim,
Vejn je ostao paralisan od vrata na dole, bivši trostruki šampion mogao
je da trke prati iz invalidskih kolica. Alen je bio potresen. Još jedan
slučaj je vozača naterao da se odluči o odustajanju od vožnje. Nije
želeo da njegov sin, Nikolas, gleda na TV-u trku njegovog oca i pri tom
se plaši. I još, nije uspeo da ostvar svoj san da, kao Fanđo, osvoji
pet svetskih titula, a i sigurno je da ne može da prenebregne ni
Ajrtonov uticaj.
Od tada pa do Imole su se Alen i on čuli telefonom, Ajrton ga je zvao,
obično su pričali o sigurnosti, on je predlagao Alenu da se angažuje po
tom pitanju, dogovorili su se da o tome pričaju u Imoli. Tu je Ajrton
rekao medijima da bi voleo da pozdravi Alena i da mu je nedostajao.
Onda je uradio nešto što je bilo čudno za njega – nije pred trku otišao
pravo u motorhom, već je otišao kod Alena, koji je bio okružen mnoštvom
ljudi iz Renoa. Prema rečima Alena, ćaskali su, Ajrton se trudio da
bude fini, da bude prijatelj.
„Posle sam ga video u garaži. Nisam želeo da mu smetam, ali sam znao da
mu treba pomoć, da mu treba neko. Pričali smo o dosadašnjoj nedelji.“
Više se nisu videli ni pričali.
Alen nije mogao da se odluči da li da ide na sahranu, nije bio siguran
kako će se osećati Brazilci kada se on pojavi. Konsultovao je suprugu
Žan-Luka Lagardera, šefa Matre, koja je bila Brazilka i, posle toga
otišao je na sahranu. Nije bilo neprijateljstva prema njemu, naprotiv.
Bio je sa porodicom u kontaktu i ranije. Posle sahrane, otac Milton ga
je pozvao na svoju farmu i tu su dugo pričali. Sestru Vivijanu je viđao
veoma često, jer je pomagao rad fondacije.
„Ajrton je bio sigurno najbolji vozač protiv koga sam se ja borio kroz
dugo, dugo godina. Bio je, takođe, najpovećeniji. Da budem iskren,
možda je najbolji trkački vozač – u uslovima primenjene inteligencije –
bio Niki (Lauda), ali sve u svemu ipak je to bio Ajrton. On je bio
veoma uspešan u svemu što ga se ticalo, u svemu što je smatrao da ga se
tiče. U stvari, mislio sam da nije nemoguće u to doba za nas dvojicu da
postanemo prijatelji. Delili smo užasno mnogo, i još nešto što se nikad
neće promeniti – čak i kada su naši odnosi bili najlošiji – bilo je
naše veliko poštovanje jedno prema drugom kao vozačima. I bilo je to
vreme kada smo se zajedno zabavljali. Ne veoma često, ali... Bio je
neobičan. Sećam se, 1988. godine, kada smo išli na šou u Ženevi Motora
za Hondu, bilo je samo 40 kilometara do moje kuće, pa sam ga pozvao da
dođe na ručak, pa da se odvezemo zajedno do Ženeve. Došao je do moje
kuće i spavao dva sata! Jedva da smo pričali. Posle ručka, otišli smo u
šetnju. Voleo sam da pričam s njim, mada je ponekad bilo dosadno ako
počne da razlaže o nečemu, ali obično je bio fascinantan. Da, mislim da
smo mogli da budemo prijatelji. Jednom da ne budemo rivali nego više
sve promenjeno.“
I tako je Alen pričao. Pitao se zašto su se sukobili i mislio da je to
bila noćna mora. Mislio je da je to zato što su bili u frontu i tako
dalje. Govorio je navijačima – OK, vi navijate za Ajrtona – ali nemojte
da mrzite mene. To je isto govorio i štampi. A Ajrtonu je govorio da je
pritisak jeziv i da mogu da odje** svi zajedno a da je lep i dobar san
koji imaju.
U auto-moto-trkama bilo je istih takmičenja između Tacia Nuvolaria i
Ahile Varzia oko 1930. godine, ali ne ovakva: prvo su se združili
kupivši Bugati 35B, pa je Tacio počeo da pobeđuje, onda je Ahile izašao
iz partnerstva pa je, kao sin bogatog trgovca, kupio Alfu P2. Tacio je
1929 ušao u Alfu Romeo i postao još jednom timski kolega svom rivalu.
Vozili su 1930. „Mile Milja“ i, noću, tri kilometra do cilja, Tacio je
pratio prvog Ahilea, isključivši svetla. Ahile nije primetio njegova
kola, uljuljkan. Tacio ga je pretekao, uključivši svetla, nasmejao se u
lice rivalu i odjurio. On je, kao mlad, vozio motor, imao težak
akcident, slomio obe noge. Na sledećoj moto-trci, insistirao je da
vozi, da ga vežu za motor, da ga na startu drže mehaničari kako ne bi
pao, a na finišu dohvate. I bilo je tako. Kada je, oko šezdesetak
godina umirao od astme, koju je dobio od izduvnih gasova, želeo je da
umre na trci. Pošto to nije mogao, insistirao je da bude sahranjen u
trkačkoj odeći – u žutoj majici i plavim pantalonama. I bi tako. Šta je
bilo sa odnosom sa Ahileom, ne zna se.
Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Senna_kolege
Alen i Ajrton su se rastali u prijateljstvu. Ko zna šta bi bilo da je
Alen nastavio da vozi... Francuzi vole prisustvo „egzotičnih“ ljudi, a
Ajrton je voleo kvalitetno takmičenje. Te tako, jedan i drugi behu
zadovoljni, jedino što se Alen slomio od napetosti i pritiska. Publika
je bila oduševljena i delila ljubav i poštovanje između njih. I
sponzori takođe su bili oduševljeni. Vlasnici bolida – pa i ne toliko,
uništavanje je bilo skupo, rizici veliki, mehaničari napeti do pucanja.
Sve u svemu, kad se podvuče, kao i uvek, ljubav je lepa ali i boli.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Sub Okt 17, 2009 8:18 am
Dobro, koga je onda on voleo, izuzev nekoliko kolega i saradnika, zatim
Neide, Miltona, Vivijane i Leonarda da Silva i nekolicinu dece? Izuzev
«mercedesa» koji je dobio posle svoje prve Velike nagrade i tako slatko
pozirao pored njega u dvorištu u Rua dr Hoze Manuel – ili je to bilo na
porodičnom imanju od četiri stotine hiljada hektara pod pašnjacima
kojima je lepo pristajao izvanredni naslednik pokraj izvanredne mašine,
koga i kako je on voleo toliko da mu ljubav bude uzvraćena u milionima?
U devetnaestoj godini je očevo prezime, da Silva, promenio u majčino –
Sena, što je bilo uobičajeno kod brazilskih adolescenata. To znači da
su voleli svoje majke i poštovali žene u celini, kao i da zakonska
mogućnost karakteristična za katoličanstvo, muškarcu «visokog roda»
promenom prezimena omogućava šira nasledna prava. Nelson Soto-Major,
još jedna velika zvezda brazilskog auto-sporta, prezime je promenio iz,
može se reći, praktičnih razloga. Tokom školovanja u Velikoj Britaniji
na koje ga je poslao otac, ministar zdravlja Brazila, Nelson je
izneverio očeva nadanja i vreme namenjeno učenju posvetio vožnji u
Formuli 3, Formuli Ford i drugim kategorijama. Kako bi sebi kupio još
malo vremena, pre nego što otac shvati u šta ulaže novac i snove, on
menja prezime u majčino – Pike – i ostaje upamćen pod njim. Što se
Ajrtona tiče, verovatno mu je novo prezime samo bolje zvučalo ili bilo
jednostavnije. Dok je početkom osamdesetih živeo u Velikoj Britaniji i
radio kao vozač Formule Ford 6000, mehaničarima je bilo teško da
izgovore ime «Ajrton Sena da Silva», pa su ga svi zvali «Hari».
Uostalom, bilo je predugačko za displeje na trkama i potpise u
TV-prenosima. Prezime je uzeo ne samo zato što je bolje zvučalo, već i
zbog činjenice da je u F1 ranije već vozio čovek sa prezimenom da
Silva, pa iako nije ostavio neki trag iza sebe, Ajrton nije želeo ništa
da deli pa ni prezime.
Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Senna_monte



Devetnaestogodišnju brazilsku finu gospođicu Lilijanu Vaskonselos
oženio je u svojoj dvadeset prvoj i početak zajedničkog života ovog
para se, te 1981. godine, poklopio sa Ajrtonovim dolaskom u Evropu, za
čijom je trkačkom scenom toliko dugo čeznuo. Stigli su u Veliku
Britaniju, gde je on vozio Formulu Ford 1600 za Ralfa
Firmana i njegov »Van Dimen« tim. Živeli su u iznajmljenom bungalovu
blizu Snetertona. Ajrton je skoro svakog vikenda imao trke, debitovao
je kao osmi na Brends Heču, »Van Dimen« ga je smatrao svojom
perjanicom. Vrlo brzo se suočio sa finansijskim neminovnostima ulaska u
više kategorije auto-sporta, koliko god da je on proglašavan velikom
nadom i talentom. Ogorčeni Ajrton tada je izjavio da i najgori vozač
može da uđe u Formulu ako ima novca. Lilijana, koja se ionako nije baš
dobro osećala u koži supruge i domaćice iz okoline Snetertona,
spakovala je kofere i vratila se sa mužem u Sao Paolo. Prijatelj iz
detinjstva, Paolo Kaseb, objasnio je raskol mladog para: «Sena je 24
časa dnevno skoncentrisan na trke. Od petka do nedelje misli samo na to
kada će jesti i koliko će spavati. Nije osećao potrebu da se druži sa
ljudima. Kada trke prođu i ponovo postane ljudsko biće, svuda oko njega
je velika praznina.»
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Sub Okt 17, 2009 8:18 am
Devetnaestogodišnju brazilsku finu gospođicu Lilijanu Vaskonselos oženio je u svojoj dvadeset prvoj i početak zajedničkog života ovog para se, te 1981. godine, poklopio sa Ajrtonovim dolaskom u Evropu, za čijom je trkačkom scenom toliko dugo čeznuo. Stigli su u Veliku Britaniju, gde je on vozio Formulu Ford 1600 za Ralfa Firmana i njegov »Van Dimen« tim. Živeli su u iznajmljenom bungalovu blizu Snetertona. Ajrton je skoro svakog vikenda imao trke, debitovao je kao osmi na Brends Heču, »Van Dimen« ga je smatrao svojom perjanicom. Vrlo brzo se suočio sa finansijskim neminovnostima ulaska u više kategorije auto-sporta, koliko god da je on proglašavan velikom nadom i talentom. Ogorčeni Ajrton tada je izjavio da i najgori vozač može da uđe u Formulu ako ima novca. Lilijana, koja se ionako nije baš dobro osećala u koži supruge i domaćice iz okoline Snetertona, spakovala je kofere i vratila se sa mužem u Sao Paolo. Prijatelj iz detinjstva, Paolo Kaseb, objasnio je raskol mladog para: «Sena je 24 časa dnevno skoncentrisan na trke. Od petka do nedelje misli samo na to kada će jesti i koliko će spavati. Nije osećao potrebu da se druži sa ljudima. Kada trke prođu i ponovo postane ljudsko biće, svuda oko njega je velika praznina.»

Nije prošlo ni tri meseca, a Ajrton je iskočio iz kože. Radio je u očevoj firmi na građevinskim poslovima, sve je bilo lako, previše lako i isprazno. U međuvremenu je Lilijana, odgajana u luksuzu, posle samo osam meseci braka shvatila da njen život sa Ajrtonom podrazumeva i materijalna odricanja i stalnu neizvesnost, pa je razvod obavljen tiho i brzo. Lilijanin otac je, u vidu alimentacije, sponzorisao bivšeg zeta za ulazak u Formulu 3. I taj brak i njegovo okončanje su prošli uz minimum pompe i medijske pažnje, prosto zato što su Ajrtonovi zvezdani trenuci nastupili nekoliko godina kasnije. Od Lilijane, kasnije, niko od novinara nije uspeo da izmami ni reč.

Mora se priznati da ni ostale žene u Ajrtonovom životu nisu bile sklone iznošenju intimnih detalja u javnost što im je bilo mnogo teže nego Lilijani koja nije živela sa zvezdom, već sa vrlo mladim entuzijastom i nikada nije saznala kako je to kada si pod stalnim pritiskom medija i ostalih koji orbitiraju oko slavnih.

Plavokosa voditeljka šou-programa za decu na brazilskoj TV Globo, Šuša, već je i sama bila vrlo popularna u svojoj zemlji i nije bila neka Pepeljuga. A onda je, početkom 1988. godine, listala neki magazin i videla fotografiju Ajrtona okruženog kućnim ljubimcima. »Au, pogledaj samo to lice,« rekla je svojoj menadžerki Marleni Matos. «A i voli životinje, baš kao ja... Ali, neće mi se on desiti u ovom životu.»

Nedelju dana kasnije, ona je na poslu u TV Globo. Zvoni telefon. Ona se javlja i začuje: «Zdravo, najlepša ženo u Brazilu.» Bio je to Ajrton. Počeli su da pričaju, pitao ju je da li može da se vidi s njom, ona je rekla da je vrlo zauzeta. Sad, da li je to bilo devojačko ustezanje ili je stvarno bila zauzeta, ko zna. On je nastavio da zove. Kada mu je jednom prilikom rekla da je umorna, pitao ju je: »Za koliko mogu da stignem od svoje kuće do tvoje?« «Za petnaest minuta,» odgovorila je. «OK, biću tu za pet,» uzvratio je najbrži čovek na svetu. I bio je. Kao magnetom privučen slatkim licem možda isto koliko i ličnim integritetom mlade žene koja je ispravno ocenila da ga nikada ne bi privukla ako odmah kaže »da« ili počne da ga progoni kao toliko drugih, ne manje lepih i zanimljivih ali nestrpljivijih od nje.

Bili su zajedno dve godine. Razdvojile su ih obaveze, poslovi, putovanja, udaljile su ih neminovnosti. Kasnije su oboje izjavljivali kako nikada nisu prestali da se vole. Na sahrani, Šuša je bila sa porodicom. U januaru 2004. godine, na stadionu u Sao Paolu pred 30 000 posetilaca održan je veliki program „Sena u koncertu – tribut za brazilskog heroja“ na kome su nastupili najpopularniji brazilski muzičari, kao Milton Našćimento, Kaetano Velozo, Čiko Buarkve, i tako dalje. Sav prihod išao je, naravno, Sena Fondaciji. Program je vodila Šuša.

Sve žene Ajrtonovog života bile su lepe, što da ne, na ovaj ili onaj način izvanredno uvek privlači izvanredno. Bile su i različite. Zajedničko im je to što su imale izgrađene, zahtevne karijere i zato mogle da shvate i prihvate čoveka koji je jedanaest meseci godišnje na putu, u centru pažnje celog sveta i tako duboko posvećenog. Ajrton sigurno nije prihvatao da mu bilo koja žena gunđa kako je zapostavljena i usamljena dok se on odlično provodi, besramno srećan dok radi ono što najviše voli, opkoljen pit-bebicama, devojkama koje prate vozače, kao gardom posesivnih Amazonki. Toplina i posvećenost koju je pokazivao kako prema svojoj porodici i prijateljima tako i prema deci uopšte ukazivala je na to da bi se on, da je poživeo, ubrzo odlučio na brak i gajenje sopstvene dece. Ali ne umesto vožnje, to nikako. Možda bi gospođa Ajrtona Sene postala Šuša a možda bi se postavilo neko drugo pitanje ljubavi. Možemo samo da maštamo.

Neke žene iz Ajrtonovog života – ili bar tako tvrde – već deset godina ulažu napore da svoju decu udome dokazivanjem kako su ona direktni izdanak diskretnih trenutaka koje su provele sa Brazilcem sjajnog oka. Mada su ti napori uglavnom predmet šale, ume da postane i ozbiljno.

Foto-model «Plejboja» Marsela Prado otišla je predaleko. Tvrdila je da je njena ćerka Viktorija takođe ćerka Brazilca. Njeni advokati su 2000. godine tražili da se telo navodnog oca ekshumira da bi se testirao DNK. Ajrton i Marsela su bili u dugoj nestabilnoj vezi, od 1985-1992, ali on je i tada poricao da je otac ćerke Viktorije. Marsela je, sa svoje strane, predvidela da bi možda mogla da dobije i US$ 150 000 000 raspodeljeno na godinu na ime prodaje i preprodaje raznih stvari koje su imale veze sa Ajrtonom i njihovom vezom, a da prihod bude namenjen Viktoriji. Ovde se, međutim, Ajrtonova porodica, inače navikla na ovakve slučajeve, ozbiljno iznervirala i lepotica je izgubila sudski proces u vrlo kratkom roku. Metodi koje je porodica upotrebila kako bi se po kratkom postupku otarasila «snajke» bolje da ostanu tajna. I to bi bilo manje-više sve što se tiče žena u Ajrtonovom životu. Da ih je bio više, on sigurno ne bi bio šampion. Ne bi stigao. Uostalom, to više ne bi bilo ni pitanje ljubavi.

Ajrton je bio vernik. Molio se, čitao Bibliju, u crkvu odlazio kad tamo nema nikog, vera je bila ljubav koju nije pokazivao pred drugima. Imao je osećaj ezoterije, dok je vozio video je tunel i svetlo na njegovom kraju i tako dalje. Papa Jovan Pavle Drugi 2001. godine dobio je bronzanu skulpturu Marčela Đovanonea povodom akcije Fondacije Ajrtona Sene „Daćemo svima šansu“ koju su papi uručili Sinjora i Marčelo Đovanone. Ta statua, koja predstavlja Seninu kacigu koju nose atletičari, data je Vatikanu kao čast katoličkoj veri. Kopije statue, koje koštaju US$4,500, imaju SAS Princ Ranije, Albert od Monaka, Senina porodica, titani evropskog biznisa, Senine kolege i ozbiljni fanovi. Postoji samo sto komada te statue, rukom pravljene od strane Marčela. U cenu je uračunat transport i sve ostalo. Sav novac koji se pokupi ide u Fondaciju A.S. da se leče siromašna deca od raka i drugog, kao i da idu u školu. Ajrton je voleo decu, sa Vivijaninom se igrao do iscrpljenosti, davao im uvek poklone. Takođe je voleo kućne ljubimce. I, iznad svega, voleo je da vozi i pobeđuje, bez obzira na opasnost.

Tu hrabrost i ljubav prepoznali su milioni. Njegovu strast bez premca, fizičku lepotu vižljastog atlete, religioznost ispoljenu kao čistu vernost Višoj sili, odanost porodici i brigu za decu, neodoljivu zavodljivost potpunog ratnika u najboljem oklopu ikad stvorenom. Zato mu je i bilo uzvraćeno u milonima, na milone puta.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Sub Okt 17, 2009 8:20 am
UKLETI VIKEND

Dvadeset deveti i trideseti april i prvi maj 1994. godine, gran-pri San
Marina. Sve je išlo naopako. Naknadna tumačenja idu od hladne analize
mehaničkih nedostataka, psihičkog stanja vozača i sigurnosti staze
»Enco i Dino Ferari« u Imoli, preko teorija zavere prema kojima su
incidenti tokom tog vikenda bili rezultat nekakve diverzije van pameti
a kvar na Ajrtonovom volanu van svake sumnje, sve do interesantne škole
mišljenja prema kojoj je Ajrton izvršio samoubistvo. Tu se tumačenja
razlikuju: ili je izgubio svaku motivaciju kada je već došao do vrha
sveta, ili se – u religioznom zanosu ili tako nešto – žrtvovao za
budućnost Formule 1.
Novinari Endrju Longmor, Kevin Ison, Simon Džons i mnogi drugi dali su
viđenje ovih događaja. Većina njih je bila lično prisutna, a dodatne
informacije dobili su od ostalih svedoka. Ovako izgleda satnica
gran-pri vikenda koji će zauvek ostati upamćen kao najtragičniji
neposredni sled događaja u istoriji sporta:

četvrtak, 28. april, 16:00
Na heliodrom gde stižu vozači, posetioci i uprave koji idu na stazu
»Enco i Dino Ferari« iz helikoptera izlazi Ajrton u društvu predsednika
«Dukatija» koji mu je napravio motorcikl mauntin-bajk ograničena serija
i izvršnog direktora «Tag-Hojera» koji je lično nadgledao dizajniranje
ručnog sata za šampiona.
Stigao je tog jutra privatnim avionom »britiš aerospejs HS125« sa osam
sedišta na Forli, mali aerodrom u blizini Padove, gde su aerodromske
takse bile niže nego u Bolonji. Nije voleo rasipanje novca. Avionom je
pilotirao Oven O`Mahoni, lični pilot i prijatelj. Mada je želeo da
isproba svoj mauntin-bajk, Ajrton se najpre video sa članovima svog
tima i onda otišao u hotel. Proverio je kako teku pripreme i sa
Ričardom Vestom, direktorom marketinga Vilijamsa, dogovorio svoje
promotivne obaveze.
U pet popodne stiže u «Kastelo», mali hotel koga vodi omiljeni veseljak
Valentino Tosoni. Hotel se nalazi u predgrađu Kastel San Pjetra,
banjskog grada na deset kilometara od Imole i zborno je mesto tima
MekLaren. Ajrton, čovek od navike, nastavlja tradiciju dugu četiri
godine mada sada vozi za drugi tim. Ima isti apartman, br. 200, sa
spavaćom sobom, kupatilom i malim dnevnim boravkom, cena je 150 funti
sterlinga za noć. Frenk Vilijams je u sobi ispod njega a prethodni šef,
Ron Denis, u sobi iznad. Kao svaki dobar hotelijer, Tosoni zna rutinu i
odmah naručuje dodatne porcije profiterola, omiljenog slatkiša važnog gosta.
Ajrton nije voleo da putuje sa mnogo prtljaga ali voli društvo
prijatelja sa kojima može da se opusti. Tog vikenda društvo je bilo
veće nego inače: brat Leonardo, biznis-menadžer Džulijan Džekobi, stari
prijatelj iz Brazila Antonio Braga, novinar-od-poverenja sa TV Globo
Galvao Bueno, direktor «Marke Sena» Kelso Lemos, direktor «Sena
Importa» Ubirajara Guimares, fizioterapeut i dijetetičar Džozef
Leberer. Primetno je bilo odsustvo Adrijane Galisto, koja je inače bila
čest gost na stazi. Ostala je u kući u Faru, Portugal, Ajrtonovoj
evropskoj bazi. Neki smatraju da je razlog Adrijaninog izostanka bilo
prisustvo Leonarda jer porodica Sena da Silva nije baš bila luda za
njom pa bi bliski susreti sa Leonardom uz moguće varnice ometali
Ajrtona da se skoncentriše na presudnu trku u borbi za četvrtu titulu.
U «Kastelu» je večerao šniclu, pastu i profiterole, pio je mineralnu
vodu i otišao na spavanje u deset sati. Voleo je dugo da spava.

petak, 29. april, 09:30, nezvanični trening
Odvezao je dvadeset dva kruga sa najbržim vremenom – 01:21:588, više od
sekunde brže od timskog kolege Dejmona Hila. U jedan sat i četrnaest
minuta vraćao se u boks baš pošto je odvezao taj krug, kada je
»džordan« Rubensa Barikela pri brzini od preko 210 km/h na šikani
Variante Baza izleteo sa staze, poleteo, srušio metar visoku barijeru
od guma i udario u zaštitnu ogradu. Udes je izgledao užasno.
Ajrton je Barikela smatrao svojim štićenikom, nastavljačem tradicije
velikih brazilskih vozača i različiti su izveštaji o njegovim prvim
reakcijama na udes. On sam ga nije video i odmah je poslao Betis
Asumpsao do ekipe Džordan da sazna detalje. Desilo se da je tu bio
prisutan Oven O`Mahoni, koji misli da se Ajrton uputio pravo prema
medicinskom centru. Našavši glavna vrata zaključana, preskočio je
ogradu i ušao na zadnja vrata. Barikelo je ubrzo došao svesti. »Prvo
lice koje sam ugledao kada sam se osvestio, bilo je Ajrtonovo. Plakao
je. Nikada ga takvog nisam video. Učinilo mi se da je moj udes doživeo
kao svoj sopstveni. Rekao mi je: `Samo mirno, sve će biti u redu.`«
Pričao je оn kasnije. I još je rekao da, bez obzira što je samo polomio
nos i progutao jezik pri incidentu, dve nedelje kasnije na trci u
Montekarlu moglo da se vidi da nije spreman za tu trku, kako je još
uvek potresen zbog svog udesa.
Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Senna_bolidposleudesa
Ajrton se vratio na stazu i, do jedan sat i četrdeset minuta, kada je
trening završen, uspeo da poboljša svoje vreme na 01:21:548, sa
prosečnom brzinom od preko dvesta na sat. Veliki uspeh, s obzirom na to
da je vozio model na koga se nije još navikao i da je bio ozbiljno
uzdrman Barikelovim udesom.
Za vreme tog treninga desila se jedna neobična stvar. O`Mahoni je
prolazio pored pita Vilijamsa, kada ga je Ajrton pozvao i dao mu tri
potpisane fotografije na kojima su bili njih dvojica. «To je bilo
čudno,» priča O`Mahoni. «Odavno sam hteo da ga pitam za te fotografije
ali nije bilo prilike. Začudilo me što mi ih daje usred treninga, nije
ličilo na njega da u takvim trenucima misli bilo na šta drugo osim na
trku. Kao da je hteo da okonča nezavršene poslove.»
«Vilijams FW16B» se nije ponašao kako treba i Ajrton je vodio dug
razgovor sa svojim inženjerom, Dejvidom Braunom. Skratio konferenciju
za novinare rekavši da ima velikih tehničkih problema. Otišao je da još
jednom razgovara sa Braunom. Novinari su ga čekali jedan sat, kada se
on vratio i zamolio ih da razgovor nastave posle zvaničnog treninga jer
je umoran i kasno je.
Večerao je u malom restoranu «Tratorija Romanjola» u Kastel San Pjetru.
Na redovnom meniju bili su antipasti, parmska šunka, taljatele sa sosom
od svežeg paradajza i voće. Nije želeo kafu ni alkohol, tražio je da mu
mineralna voda bude blago gazirana i mlaka. Povukao se u svoju sobu
odmah posle jedanaest sati.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Sub Okt 17, 2009 8:21 am
subota, 30. april, 09:30

Tokom drugog nezvaničnog treninga odvezao je 19 krugova, najbrži za 01:22:03. U jedan sat počinje zvanični trening. U jedan sat i osamnaest minuta, dvadeset četiri sata pošto se Barikelo srećno izvukao, dugogodišnja sreća

Formule 1 se okončava. Roland Racenberger u «simteku» sa preko trista na sat izleće sa staze i udara u betonski zid na izlasku iz krivine Vilnev. Teško povređenog, najpre ga prebacuju u medicinski centar a zatim u bolnicu Mađore u Bolonji. U dva sata i petnaest minuta zvanično se potvrđuje smrt prvog gran-pri vozača posle dvanaest godina i 186 trka otkad je, 1982. godine, na trci u Montrealu poginuo Rikardo Paleti.

Ajrton je udes video na monitoru kada je već polazio iz garaže. Odmah se vratio, pokrio lice rukama... Plašio se najgoreg i morao je da vidi svojim očima šta se desilo. Požurio je niz pit-lejn, uleteo u sejfti-kar i odvezao se do mesta nesreće. Stigao je odmah pošto je Racenberger odvezen u medicinski centar. Video je samo otpatke po celoj stazi i prevrnuti bolid. Na povratku, potražio je dr Sida Votkinsa. Među njima je bilo trideset godina razlike ali su, posvećeni i puni strasti, razumeli jedan drugog i stvorili čvrsto prijateljstvo. Dr Votkins je imao težak zadatak da saopšti Ajrtonu strašnu vest. «Bio je šokiran,» seća se Votkins. «Nikada se nije tako intenzivno suočio sa realnošću svoje profesije, jer tokom njegove karijere u Formuli 1 niko nije poginuo. Oduvek je fatalistički shvatao smrt, bio je religiozan i dovoljno inteligentan za dublje poimanje stvari. Prvi put se našao tako blizu smrti. Bio je vrlo tih, ostao je čvrst. Nije naglas postavio pitanje o smislu sporta kojim se bavio i svog mesta u njemu.» Razgovarali su oko pet minuta. Međutim, priča Votkinsova nije sasvim tačna – Ajrton je video jednu nesreću, ali ne i fatalnu: u Herezu, u Španiji, na treningu za GP, 1990. Martin Doneli je u lotusu sa 270 km/s udario u zid, posledica su bile slomljene noge, puknute arterije, oštećeni organi, šest nedelja kome. Međutim, posle nesreće, on je mogao da priča, preživeo je, sada igra golf. Martin je kasnije testirao Džordan F1 bolid, bio i tim-menadžer malih motor-sport kategorija, ali nije se takmičio. Ajrton je otišao do mesta nesreće, vidno potresen, zatim se vratio u meklarenov pit, seo u bolid, odvezao najbrži krug, ponovio trening i bio još brži. Posle treninga, seo je u neki ugao i rekao novinaru Joe Sawardu sledeće: „Ovo me tera da shvatim koliko sam lomljiv. Ovo te tera da shvatite kako može da se desi svakom, jer ima situacija van kontrole.“ Kako kaže Džo Sovord, to je bio Ajrton – može da bude ledeno hladan, ili toplo osetljiv.

U Imoli, u međuvremenu je predstavnik za štampu FIA Martin Vitaker tuda žurio ka medicinskom centru. Sačekao je da Ajrton završi razgovor i onda mu se obratio. «Pitao sam ga da li je čuo. Nije mi odgovorio. Samo me je pogledao i otišao. Nikada neću zaboraviti taj pogled. Ne bi se moglo reći da je bio uplašen, samo veoma zabrinut. Izgledao je nekako izmenjeno. To možete da vidite na fotografijama.»

Do kraja treninga, Ajrton je postao potpuno bezvoljan. Sedeo je u motordomu Vilijamsa sa Dejmonom Hilom i Hilovom ženom Džordžinom. Tu je bila i Betis Asumpsao koja je, videvši u kakvom stanju je Ajrton, popričala malo sa njim i potapšala ga po glavi da ga okuraži. Hil, koji ni posle svega nikada nije potvrdio izveštaje da je njegov timski kolega bio slomljen, ponašao se hladno prema njemu. Nasuprot Hilu, Frenk Vilijams je bio zabrinut zbog emocionalnog stanja svog vozača.

Ajrton se opirao da se pojavi na tradicionalnoj pres-konferenciji za nosioce pol-pozicije. Zatim je pozvan na sastanak sa funkcionerima trke. Trebalo je da bude kažnjen zbog neovlašćenog korišćenja sejfti-kara. Direktor trke, Džon Korsmit, pozvao se na to da se ne smeju neovlašćeno koristiti službena vozila, bez obzira na okolnosti. Ajrton uopšte nije bio voljan da prihvati argumente i reagovao je žestoko. Prvo se pozvao na stavku italijanskog zakona po kojoj se u slučaju fatalnog udesa trka ili trening automatski prekidaju, što se nije desilo. Onda je rekao da je, kao trostruki svetski šampion, predstavnik svih vozača, da je bio zabrinut za Racenbergera i sigurnost na stazi, da je od zvaničnika pit-lejna dobio dozvolu pre nego što je uzeo sejfti-kar. U žaru rasprave vikao je: «Najzad se bar neko brine za sigurnost!»

Korsmit, nazivan «starim ali uvaženim Ajrtonovim oponentom», što u prevodu znači da su jedan drugom išli na živce, ipak je odustao od preduzimanja daljih koraka. Zaključio je kako vozač čitavog tog vikenda «nije bio sasvim pri sebi». «Izgledao je kao da ga je mnogo toga uznemirilo,» izjavio je. Posle svega ovoga Ajrton je sigurno bio nesposoban za dalje susrete sa novinarima, kao i za fotografisanje sa mladencima na svadbi koja je bila u punom jeku kada se vratio u «Kastelo».

Mark Fogerti, novinar «Karvik» magazina i cenjena figura gran-pri scene, telefonom se sa Ajrtonom dogovorio da intervju završe sledeće nedelje, a sa kolegama prokomentarisao da ima loš predosećaj. U jednoj od kasnijih izjava on objašnjava: «Svakom se ponekad učini kako je nešto unapred znao. Ali stvarno sam tog dana imao crne slutnje. Sena je izgledao užasno.»

Sa Adrijanom Galisto Ajrton se čuo dva puta te večeri, prvi put negde pre večere. Nije joj pominjao strah za svoj život, ali je rekao da mu je moralno nedopustivo da posle svega učestvuje u trci. «Bio je potresen. Plakao je, stvarno je plakao,» priča ona. «Rekao mi je da ne želi da vozi. Nikada nije bio takav.» Posle večere u «Romanjoli», na proslavi rođendana fizioterapeuta Džozefa Leberera koja je prošla u tmurnom raspoloženju, Ajrton nalazi poruku od Frenka Vilijmsa i odlazi u njegovu sobu da se vide i popričaju. Prema svedočenjima ljudi iz «Vilijamsa», Ajrton je posle ovog susreta izgledao mnogo smirenije. Pozvao je Adrijanu, zvučao joj je bolje. Definitivno je odlučio da vozi. Poslednje reči koje joj je uputio bile su: «Sačekaj me na aerodromu u Faru sutra uveče u pola devet. Jedva čekam da te vidim.»
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Sub Okt 17, 2009 8:22 am
nedelja, 1. maj, 07:30

O`Mahoni poziva telefonom da pita kad treba da dođe u hotel po prtljag i da probudi svog šefa koji zatim helikopterom stiže na stazu, prvi na jutarnjoj sesiji za zagrevanje. Odmah prelazi u akciju. Niko ne zna da li je prethodne noći uopšte spavao, ako se analiziraju događaji koji slede. Najpre je putem interne komunikacije francuske televizije za koju je radio Alen Prost i tog dana izveštavao iz Imole, nekadašnjem timskom kolegi i neprijatelju na stazi sa kojim je godinama jedva razgovarao, poslao poruku: «Upućujem dobrodošlicu svom starom prijatelju Alenu Prostu. Recite mu da mi mnogo nedostaje.» Duboko dirnut, Prost dolazi u padok i njih dvojica dugo razgovaraju. Ajrton mu tada predlaže da se osnuje komisija za sigurnost, u kojoj bi obojica uzeli udela. Prost prihvata. Sa istim predlogom Ajrton odmah zatim izlazi i pred Nikija Laudu, koji se takođe slaže da pomogne. Osnivački sastanak komisije treba da se održi za dve nedelje, pred GP Monaka.

U jedanaest sati, Ajrton u društvu sa Gerhardom Bergerom, koji te sezone vozi za Ferari, stiže na brifing za vozače. Svi minutom ćutanja odaju počast Racenbergeru. Počinje diskusija o predstojećoj trci i Ajrton vodi glavnu reč. Najpre predlaže da se ovaj put pejs-kar ne koristi u krugu za zagrevanje. Na prethodnoj trci, bio je to gran-pri Pacifika u Japanu pejs-kar, koji inače služi kao «čistač» staze, prema Ajrtonovim rečima bio je prespor i gume bolida nisu mogle da zagreju. Berger se složio sa njim da u Imoli pejs-kar treba da izostane. Istu primedbu Ajrton ima za sejfti-kar. Prethodnog dana je i sam sticajem okolnosti testirao mogućnosti sejfti-kara, standardne «opel-vektre», žureći da vidi šta se dogodilo sa Racenbergerom, tako da je znao o čemu govori. Odmah potom nevoljno odlazi u gostinski prostor Vilijamsa da sa Hilom prisutnima detaljno objasni stazu krivinu po krivinu i odgovori na pitanja vezana za trku.

Koja je bila iskušenje i izazov, jer sezona mu nije dobro počela. Okretanje na domaćem terenu u Brazilu omogućilo je pobedu Mihaelu Šumaheru, kao i incident na startu trke u Japanu, tako da je pred Imolu Šumaher imao dve pobede i dvadeset bodova, a Ajrton nijedan bod. Bio je svestan da tu razliku nije lako dostići, a načuo je i komentare kako ni ovaj put neće biti bolje sreće. Šumaherov «beneton» se pokazao boljim od «vilijamsa FW16B». I Ajrton i Hil su se žalili da su im bolidi nervozni i jogunasti. Dalje, FIA je te godine zabranila elektroniku za kontrolu vuče i aktivno vešanje. Mada se uopšteno složio sa FIA kako pravila treba da budu u funkciji pokazivanja veštine vozača, Ajrton je u jednom od intervjua pred početak sezone izjavio: «Velika je greška ukinuti elektroniku. Ovo će biti sezona sa mnogo incidenata i mislim da ćemo biti srećni ako se nešto stvarno ozbiljno ne desi.»

U podne je bilo vreme za laki ručak i koncentraciju pred trku. Te trenutke je inače provodio na sedištu za vozače u motordomu čitajući svoju Bibliju, ali ovaj put niko nije video da je postupio kao obično. U garažu Vilijamsa dolazi pola sata kasnije. Betis Asumpsao ga pažljivo posmatra, nervozna jer joj izgeda drugačije nego obično, bez uobičajene odlučnosti u pokretima kad zateže kaiševe na kacigi i seda u kokpit dok se ostali vozači još spremaju. Prema Betisinim rečima on je ovaj put predugo gologlav, usmeren na pobedu ali nekako usporen, kao da će posao disciplinovano odraditi i onda sa zadovoljstvom otići kući.

02:00

Trkalištem se razleže svečani glas spikera: »Gospodo, zauzmite svoja mesta.« Naježena publika zadržava dah. Vozači su najzad sami sa svojim mašinama. Crveno svetlo, pauza, zeleno svetlo, start. Kreće Ajrton, za njim Mihael, treći je Gerhard Berger u „ferariju“, četvrti Dejmon Hil. Sledi Mihaelov timski kolega Džej Džej Leto kome odmah posle starta staje motor i on panično maše kako bi upozorio ostale vozače. Svi ga obilaze izuzev Pedra Lamija u “lotusu” koji je već razvio brzinu i otpozadi udara u «beneton», komadi bolida lete na sve strane. Povređeno je četiri gledalaca i jedan policajac.

02:03

Treći krug. Izlazi sejfti-kar «opel vektra» i vuče se stazom. Prate ga Ajrton, Šumaher, Berger pa Hil. Ajrton sejfti-karu maše da ubrza, kočnice i gume se hlade, ali kočnice su hladne i sejfti-karu, njegov vozač neće da rizikuje. Peti krug. «vilijamsov» pit-vol u dva i petnaest javlja Ajrtonu da će ponovo početi. On potvrđuje prijem i to je njihov poslednji kontakt. Šesti krug. Ajrton kreće žestoko, Šumaher ga prati. Ulaze u Tamburelo. Šumaher vidi kako se «vilijams» trza, iz zadnjeg dela izbijaju varnice. Sedmi krug. Šumaher na istoj stazi ispred sebe ponovo vidi trzaj i varnice.

02:17

Ajrton ulazi u krivinu sa 310km/s. Na vrhu krivine uspeva da smanji na 218 km/s, ali gubi kontrolu. Ide previše udesno, izleće sa staze preko trave, u betonski zid. Pun udar prima prednje desno krilo, lome se točkovi, krila, spojleri... kokpit je neoštećen... valjda će biti dobro... dežurni na izlasku iz Tamburela skaču i jure ka Ajrtonu... iz «vilijamsa» teče krv, izgleda kao ulje... Sid Votkins se onako visok i pomiren sa sudbinom nadvija nad nosilima...Pričao je kasnije:“Izgledao je ravnodušno. Pogledao sam mu zenice, i shvatio da mu je oštećen mozak. Podigli smo ga iz kokpita i spustili na zemlju. Kada smo to učinili, on je uzdahnuo. Ja sam agnostik, mada mi se u tom trenutku učinilo da je njegova duša u tom trenutku otišla.“... elise helikoptera podižu prašinu... Televizijske stanice gotovo da ne emituju sliku. BBC u etar šalje samo uspaničene glasove Mareja Volkera i Džonatana Palmera. I ostali radio i TV-komentatori prvo pokušavaju nešto da kažu a onda samo ćute. Alen Prost plače u mikrofon, pokušavajući da francuzima opiše scenu.

Oko staze i na tribinama, tišina. U helikopteru su mu uradili traheotomiju, nisu sigurni da mu radi srce...

02:54

Restart trke. Mikele Alboreto odlazi na pit-stop, sa njegovog «minardija» otpada točak, odleće i povređuje mehaničare «ferarija» i jednog „lotusovog“, na sreću lakše, tako da se trka ne zaustavlja ponovo. Svi voze pod teškim psihološkim pritiskom, čekaju se vesti. I dalje ima nade da će se desiti čudo. Gerhard Berger, Ajrtonov dobar prijatelj, kome je dan ranije već poginuo zemljak Racenberger, ne izdržava. U sedamnaestom krugu parkira svoj «ferari» i odlazi pravo u bolnicu. Kasnije je pričao kako je bio toliko van sebe da je veći deo tih sedamnaest krugova njegov bolid u stvari vozio auto-pilot.

Mihael Šumaher više nema konkurenciju. Vozi skoro minut brže od Nikole Larinija u «ferariju», a u istom krugu su još samo Mika Hakinen u «meklarenu» i Karl Vendlinger u «zauberu». Dejmon Hil, jedini preostali u «vilijamsu» je šesti, sa krugom zaostatka.

Oko staze, pritisak postaje nepodnošljiv. Svi nagađaju, šire se glasine, bolnica Mađore je na direktnoj radio-vezi... Pokunjena publika na tribinama jedva nekako prati trku. Berni Ekleston poziva Leonarda da Silvu u svoj motordom i, pre zvanične objave, obaveštava ga da mu je brat mrtav. Samo nekoliko trenutaka potom, Ekleston povlači ono što je rekao, pravdajući se kako nije dobro razumeo svoju PR službu. Naknadno mu je ovo često zamerano, uz tumačenja da je povukao ovu informaciju jer je pretpostavljao kako će ona odmah stići do svih te će i učesnici i publika odmah prekinuti trku, a već je bilo komentara da je posle Ajrtonovog udesa doneo odluku o nastavljanju trke jer je više brinuo za sponzore i televizijska prava nego za vozača. Ne samo to, priča se da je Ekleston lekarima u Mađoreu naložio da Ajrtona stave na aparate za održanje života dok se ne završi trka. Mada je Berni Ekleston dežurni krivac za sve što u Formuli 1 zaškripi ili krene naopako, teško je poverovati u ovakve optužbe. Ipak je ovde reč o čoveku za koga njegova sopstvena žena kaže kako će za njega jednog dana morati da bude iskopan veoma veliki grob jer će verovatno testamentalno tražiti da ne bude sahranjen u kovčegu već u svom čuvenom srebrnom motordomu, u kome provodi veći deo svog života.

16:20

Šumaher prolazi prvi kroz cilj, ovo je njegova treća pobeda u Formuli 1. Ajrtonov elektroencefalogram pokazuje moždanu smrt. Prema italijanskom zakonu, lekari uključuju veštačka pluća najmanje na dvanaest sati, ali čemu to. U padoku je sačekan završetak trke i tek onda se saopštilo vozačima da nade više nema. Plače «bezdušni» Šumaher, plaču svi. Nema šampanjca, nema radosti na podijumu i vesele, šarene publike koja trči unaokolo i ljubi stazu.

19:40

Doktor Marija Tereza Fiandri izlazi sa odeljenja za intenzivnu negu pred zgradu bolnice pred kojom je mnoštvo u iščekivanju. Ona moli za tišinu. Drhtavim glasom objavljuje: «U osamnaest sati i četrdeset minuta srce Ajrtona Sene je stalo. On je mrtav.»

U istom trenutku, na stazi «Enco i Dino Ferari» redari na Tamburelu čiste beli prah koji je upio gorivo, ulje i krv. Slušaju kako se u daljini zatvaraju vrata kamiona, brundaju teški motori. Tužni cirkus mora dalje. Dok se na Imolu spušta veče, žalosni domaćini mašu koloni koja se vuče na zapad, ka Monaku, ka boljoj sreći. Podanici lepe Emilije Romanje, kraljevstva brzine, ostaju budni dugo u noć da ožale svoje kraljevske goste.

posle

Ključni dokazi – krivci i svedoci – «vilijams FW16B» i žuta «belova» kaciga transportuju se u Bolonju. Kovčeg sa telom odlazi u Pariz, a zatim u Sao Paulo. U kokpitu bolida je umesto očekivane brazilske nađena uredno spakovana austrijska zastava. Svoju četrdeset drugu pobedu posvetio je Rolandu Racenbergeru i onima koji će živeti zato što se on borio za njih. Na kraju ukletog vikenda u Imoli devedeset četvrte pobedničke pehare podigli su dobri duhovi Formule 1.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Sub Okt 17, 2009 8:25 am
Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Senna_knjiga
GRAN-PRI SAN MARINA, 1994.



Imola

01.05.1994.

58 krugova; treća trka u sezoni; broj trke: 551
pozicija broj vozač tim krugova vreme/odustajanje

1. 5 Mihael Šumaher Beneton-Kosvort 58 1h:28:28:642

2. 27 Nikola Larini Ferari 58 1h:29:23:584

3. 7 Mika Hakinen Meklaren-Pežo 58 1h:29:39:321

4. 29 Karl Vendlinger Zauber-Mercedes 58 1h:29:42:300

5. 3 Ukio Katajama Tajrel-Jamaha 57

6. 0 Dejmon Hil Vilijams-Reno 57

7. 30 Hajnc-Harald Frencen Zauber-Mercedes 57

8. 8 Martin Brandl Meklaren-Pežo 57

9. 4 Mark Blandel Tajrel-Jamaha 56

10. 12 Džoni Herbert Lotus-Mugen Honda 56

11. 26 Olivije Panis Ližije-Reno 56

12. 25 Erik Bernar Ližije-Reno 56

13. 9 Kristijan Fitipaldi Futvork-Kosvort 54 kočnice/okretanje

r. 15 Andreas de Cezaris Džordan-Hart 49 udes

r. 24 Mikele Alboreto Minardi-Kosvort 44 otpadanje točka

r. 10 Đani Morbideli Futvork-Kosvort 40 kvar na motoru

r. 23 Pjerluiđi Martini Minardi-Kosvort 37 okretanje

r. 31 Dejvid Brebam Simtek-Kosvort 27 guma/udes

r. 34 Bertran Gašo Pacifik-Ilmor 23 pritisak ulja

r. 19 Olivije Bereta Larus-Kosvort 5 kvar na motoru

r. 28 Gerhard Berger Ferari 16 greška vozača

r. 2 Ajrton Sena Vilijams-Reno 5 volan/fatalni udes

r. 20 Erik Komaz Larus-Kosvort 5 udes/under-ving

r. 6 Džej Džej Leto Beneton-Kosvort 0 udes

r. 11 Pedro Lami Lotus-Mugen Honda 0 udes

ns. 32 Roland Racenberger Simtek-Kosvort 26 fatalni udes

nq. 33 Pol Belmondo Pacifik-Ilmor

nq. 14 Rubens Barikelo Džordan-Hart udes/povreda

(r. – odustajanje; ns. – zvanični trening; nq. – nezvanični trening)

Plasman na zvaničnom treningu: 2,6,8,10,9,4,7,13,12,20,19,17,16,21,15,11,14,24,25,23,3,1,18,5,22,26
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Sub Okt 17, 2009 8:28 am
KO JE KRIV I DA LI JE

Mučili su se italijanski sudovi, a i akteri nesrećne trke da nađu odgovor na ZAŠTO. Do sada se ne zna. Da vidimo unazad šta se događalo na bolonjskom sudu.
Prvi deo: 2004. godina – sve ispočetka

Vrhovni sud Italije je odlučio da obnovi proces za ubistvo iz nehata u sudu u Bolonji. Ovaj proces poveden je 1997. godine protiv direktora tima Vilijams F1 Patrika Heda i dizajnera ovog tima Adrijana Njuija. Zaključeno je da postoje materijalne greške u preliminarnom saslušanju na osnovu koga su optuženi oslobođeni. Šef tima, ser Frenk Vilijams, Patrik Hed i Adrijan Njui očekuju sudski poziv, kao i zahtev suda da dostave svoje pismene izjave u kojima će dati svoje viđenje događaja. Formulu 1 ponovo je obuzela nervoza. Mučno suđenje, koje traje od 1997, zao je usud, skup za Vilijams i veoma loša reklama.

Najpre za funkcionere staze u Imoli koji nisu pozvani na odgovornost zbog stanja staze sezone 1994. (vozači su se žalili da je neravna). Deset godina kasnije, Berni Ekleston ih obaveštava da će im GP 25. aprila 2004. biti i poslednji ako ne poravnaju stazu. Predsednik Automobile Club Italian (ACI) uputio je pismo premijeru Italije, Silviju Berluskoniju, tražeći novčanu pomoć za stazu «Enco i Dino Ferari», već opterećenu obavezom da, kao i svi ostali, isplaćuje

US$ 40 000000 godišnje za čast da ugosti Formulu 1. Neizvesno je da li će italijanska vlada otvoriti novčanik, pogotovo jer je u ovoj zemlji i stara dama Monca, takođe teška i skupa za održavanje.

Drugo, tim Vilijams grčevito pokušava da parira taličnom Ferariju i decenijska presija da je Ajrton možda poginuo zbog tehničke brljotine ovog tima Vilijamsima treba kao rupa u glavi.

Najgore od svega je to što je Evropska Unija uvela nov zakon o nalogu za hapšenje, a od januara 2004. već je prihvaćen u Velikoj Britaniji, Španiji i Belgiji. Prema tom zakonu, u slučaju nesreće sa fatalnim ishodom tokom treninga i trke eventualni optuženi moraju u zatvor bez prava na kauciju, čime se izjednačavaju sa optuženima za terorizam. Maks Mozli, predsednik Međunarodne auto-moto federacije – FIA – početkom 2004. godine javno je upozoravao da će se neki od timova zbog ovoga odlučiti na bojkot evropskih GP staza jer im je ionako dosta natezanja sa Evropskom Unijom oko reklama za cigarete, tradicionalno bitnih za sponzorisanje F1, sporta u kome odavno niko ne puši.

Porodica Sena da Silva, deo stručnjaka i deo javnosti godinama su insistirali na tome da nešto u vezi Ajrtonovog udesa nije u redu i da će pomno vođen sudski proces dovesti do istine. Reč «sabotaža» nikada nije javno izgovorena i još uvek niko ne može da upre prstom u nekakvog Li Harvi Osvalda koji se u zoru pred trku dok svi, premoreni, spavaju mrtvim snom po naslaganim gumama, pravi podli zarez koji se lepo vidi na fotografiji šipke volana Ajrtonovog vilijamsa. Mada mnogi nisu aplaudirali oslobađajućoj presudi za okrivljene, najava revizije slučaja izazvala je jednoglasnu reakciju neposredno zainteresovanih i čitave javnosti: dosta! Advokat porodice, Đovani Karkatera, rekao je: „Porodica ne traži osudu, ali hoće objašnjenje za to šta se desilo.“

Drugi deo: 2002. godina – šta se, za ime sveta, desilo sa dokazima?

Dva predmeta – ključni dokazi u sudskom procesu – plavo-beli bolid vilijams-reno FW16B i žuta bel kaciga «oslobođeni» su, odlukom suda u Bolonji, iz prostorija policijske uprave, Polizia Stradale, ovog grada, jer su već analizirani od strane Univerziteta u Bolonji, Italijanskog aeronautičkog instituta i sudski ovlašćeni tehnički eksperti. Ovu vest preneo je u aprilu švajcarski magazin Motorsport Aktuel.

Sledeću vest prenosi agencija Rojters: vilijams je vraćen proizvođaču u Veliku Britaniju i najavljeno je da će biti uništen a PR Vilijamsa ovo negira izjavljujući da bolid nije uništen, a šta će se sa njim događati u budućnosti privatna je stvar. Rojters dodaje da je kaciga takođe vraćena proizvođaču, evropskom Bel Rejsingu (Bell Racing Europe), i da treba da se uništi.

Časopis Vils 24 (Wheels 24), takođe u aprilu, donosi vest da je sudbina kacige pod jurisdikcijom porodice Sena da Silva, koja je donela odluku da se predmet spali na licu mesta u Bolonji što je i učinjeno istog dana kada je policija „oslobodila“ uništenu kacigu.

Prema zvaničnoj izjavi za štampu Formule 1, u četvrtak dvanaestog marta 2002. godine vilijams FW16B vraćen je proizvođaču u timski centar u Oksfordšajru i oni se dogovaraju sa brazilskom porodicom šta će raditi sa bolidom. Dilema je velika – sačuvati ga, popraviti i izložiti, niko nije voljan za to, osim toga – ko bi želeo da ga vidi. Lotus u kome je poginuo Johen Rind u Monci 1970. kada ga je „oslobodila“ policija posle mnogo godina, u tišini je prodat jednom japanskom kolekcionaru koji je još potrošio veliku sumu da se bolid vrati u izgled pre nesreće. E, sad, ko zna koliko bi koštao Ajrtonov bolid posle nesreće na aukciji, ko zna, a koliko popravak – takođe. Kuća Kristi u Londonu, za aukcije, jednom davno je prodavala maserati sa jednim sedištem iz 1948. godine, koga je verovatno vozio Fanđo. Višnja-crveni, sa ogromnim drvenim volanom, vožen u Evropi, privukao je ne samo kupce, već i romantične fanove koji su, blago njima, svratili da ga vide. Isti model je kupio Huan Peron za vozače u timu Argentina Peron`s da ga ofarba plavo i žuto, boje svoje zemlje, da ispuni ambiciju da dokaže da u njegovoj zemlji ima mnoštvo talentovanih ljudi i da može sve. Isti model su dizajnirali cenjeni mehaničari Vitorio Belentani i Alberto Masimino. Koštao je na aukciji četvrtinu miliona funti. Usijali su telefoni u Kristiju i atmosfera, uspešno je prodat po ko zna koju cenu. To je bila mala priča sportskog novinara Ričarda Vilijamsa iz novina Gardijan. Pošto je bacio poslednji pogled na maseratija, kaže da je otišao kući i našao isti model koji je kupio u Dinky Toys grand prix card`s i čežnjivo ga sklapao i ukrašavao, prateći onaj osećaj koji mu se probudio kada je video original. Lepa priča, ali neprimenjiva za Ajrtonov vilijams.

Što se tiče suđenja, traje i dalje. Motorsport Aktuel navodi da postoji verovatnoća da italijanske vlasti ponovo pokrenu postupak protiv Patrika Heda i Adrijana Njuija.

Treći deo: 1999. godina – oslobođeni

Oslobađajuća presuda doneta je nakon žalbenog postupka koga je 1998. pokrenuo državni tužilac Mauricio Pasarini podnošenjem žalbe sudiji Antoniju Konstancu na oslobađajuću presudu. Hed i Njui saslušani su 19. novembra. Pasarinijevo mišljenje bilo je da su optuženi odgovorni za loš dizajn i tehničko izvođenje modifikacija na šipki volana viljamsa, tražeći za njih kaznu od po godinu dana uslovno.

Maks Mozli, predsednik FIA izjavio je da su svi timovi Formule 1 uznemireni zbog ovakvog razvoja događaja. U ime vozača, Edi Irvajn naglašava: «Ovo nije loše samo za Formulu 1, već i za budućnost samog gran-prija u Italiji. Tražićemo da se o ovome FIA zvanično izjasni.» Ser Frenk Vilijams zahteva od suda u Bolonji da ga uključi u novo suđenje. Mada tih dana iz sedišta Vilijamsa u Oksfordšajru nije bilo drugih komentara, ser Frenkov italijanski advokat, Oreste Dominioni, rekao je da se čitav tim oseća okrivljeno i da traži oslobađanje od ove krivice. Ostali timovi su u više navrata izražavali zabrinutost zbog mogućnosti da se i njima nešto slično desi u Italiji ako u budućnosti dođe do nekog teškog incidenta na stazi.

U junu 1997. godine Maks Mozli je učestvovao na kongresu u Rimu koga je organizovao Evropski olimpijski komitet i tom prilikom tražio da se pitanje zakonskih akcija prilikom nesreća u sportu detaljno razmotri i reši jednom za svagda. Mozli se sreo sa predstavnicima italijanskog pravosuđa koji su ga uveravali da će biti preduzeti koraci oko rešavanja statusa «opasnih sportova», ali je naknadno po tom pitanju malo toga učinjeno.

Tokom prvog suđenja u Bolonji, timovi Formule 1 bili su jasni u nameri da u Italiji više neće voziti u slučaju da optuženi budu proglašeni krivim. Oslobađajuća presuda iz 1998. donela je kratkotrajno olakšanje, ali pokretanje žalbenog postupka 1999. ponovo je izazvalo bes i zabrinutost inženjera i mehaničara, a FIA je još jednom počela da razmišlja o održavanju italijanskog GP.

I to ne prvi put. Kolin Čepmen, osnivač i šef tima Lotus bio je suočen sa optužbom za ubistvo iz nehata zbog teške nesreće u Monci. Njegov vozač, Džim Klark, 1961. godine, poginuo je u sudaru sa Volfgangom fon Tripsom u Ferariju, prilikom čega je više od dvanaest gledalaca izgubilo život. Devet godina kasnije, Čepmen je ponovo optužen, nakon što je Austrijanac Johen Rind poginuo u lotusu 72 na zvaničnom treningu u Monci. Čepmen je oslobođen optužbi.

Apelacioni sud u Bolonji 22. novembra 1999. godine oslobodio je Patrika Heda i Adrijana Njuija optužbi. Odluka je doneta na osnovu drugog člana odredbe 530 italijanskog Krivičnog zakona, koji glasi: «Kada više nema dokaza koji se prezentuju u okviru dokaznog postupka tužioca i kada su zaključci van svake sumnje, optužba se povlači usled nedostatka dokaza.» Odbrana je pritom naglasila kako ne postoji mogućnost da optužba iznese ikakve nove dokaze.

Podaci iz «crne kutije» vilijamsa FW16 nisu bili od presudnog značaja za tok suđenja. U početku se pretpostavljalo da je «kutija» oštećena prilikom sudara i neupotrebljiva kao dokaz, ali se tokom suđenja pokazalo suprotno, Viting, ko je bio odgovoran za proveravanje sadržaja svih bolida na trci, morao je da da obe kutije Vilijamsu te da ih oni pogledaju pa mu tek onda vrate. Svedok tog događaja, Fabricio Nosko, rekao je Vajtingu da je Ajrtonova kutija izuzev par ogrebotina, bila cela. Nedostajućih 1,6 sekundi na betamaks video-traci iz kamere na bolidu nije moglo da se laboratorijski povrati. Trebalo je da se na tom delu snimka vidi šta je Ajrton učinio sa volanom neposredno pre udara u zid. TV FOCA (Formula One Constructors Association) tvrdi da ima te snimke sa kamere postavljene na bolid, ali traži prava da ih ustupi. Pasarini je zatražio za tehničare FOCA da se stave pod istragu od suda u Bolonji zbog nedavanja dokaza tokom suđenja. Direktor, producent i video-skretničar FOCA svedočili su. Izašlo je na to da je za Ajrtonove kameru iscurila traka u trenutku sudara, a da su TV-tehničari prebacili ono što se vidi sa Bergerove kamere, što nije bilo bitno za sud. Tako se nije videlo šta se događalo tokom bitnih deset sekundi. Berni Ekleston je 1994. nekom rekao da postoji snimak i da je on poslat ser Frenku Vilijamsu dva dana posle tragedije. Ekleston, predviđen za svedoka, nije se pojavio. Umesto dolaska, poslao je pismene odgovore na pitanja.

Fabricia Noska, ko je radio deset godina na stazi Imola, intervjuisale su britanske novine. Nosko im je pričao: „Ostatke Ajrtonovog bolida koji su doneseni u Park Ferme i stavljeni u gražu. Deset minuta posle toga, dva Vilijamsova mehaničara došla su i tražila da pogledaju ostatke. Mi smo im diplomatski rekli da je to nemoguće, po pravilima FIA.“ Međutim, po rečima Noska, uskoro posle toga je stigao delegat iz Imole Čarli Vajting, sa još dvojicom Vilijamsovih mehaničara i naredio svoj četvorici da se udalje od boksa. „Vajting mi je kazao da otvorim garažu i da on ima dozvolu od Džona Korsmita, šefa sigurnosti FIA tog dana. Vajting mi je naredio da uzmem obe crne kutije iz bolida. One su se nalazile iza radijatora blizu volana, otprilike na desnoj strani. Do tada sam video hiljade tih kutija, ove su bile čitave, jedino su imale ogrebotine.“

Inženjer Marko Spiga je svedočio na sudu: „Kutije Vilijamsa su bile totalno nečitljive kad smo ih vratili.“

Vilijams je neprestano tvrdio da su kutije totalno uništene za vreme sudara i da ne mogu da se vrate podaci sa vitalnog dela, data-karda. Od strane mnogobrojnih advokata pozivani su svedoci. Mauricio Pasarini je pitao zašto tek danas saznaju da im je nužna data-karda, zašto im to Vilijams do sada nije rekao. Insistirao je da se ista donese, na sledećem suđenju. Sve ovo se događalo u aprilu, 02, a sledeće je zakazano 15. i 16, kada je trebalo da eksperti prezentuju i lomljenje vozačke šipke.

Osim toga, Vajting je izjavio da ne prepoznaje vilijamsov bolid posle novog pregledanja onog koga je sačuvala bolonjska policija.

Advokati odbrane ostali su na stanovištu da je nesreća izazvana serijom nepredviđenih okolnosti, a ne zbog greške na volanu. Po njihovom mišljenju, Ajrton je prilikom ulaska u Tamburelo krivinu bio van takozvane idealne linije i pritom naleteo na nekoliko neravnina na stazi. «Teorija neravnina» žestoko je opovrgavana od strane svedoka-eksperata.

Tužilac Rosini je izjavio da će preispitati motive za oslobađajuću presudu pre nego što uloži žalbu Kasacionom sudu i da će to biti učinjeno u zakonskom roku od devedeset dana.

Četvrti deo: 1997. godina – otvaranje suđenja i svedočenje vozača i drugih

U decembru sudija Antonio Konstanzo je oslobodio od tužbe za ubistvo svu šestoricu optuženih, koji su bili oduševljeni.

Nekoliko meseci ranije, u sudskoj sali koja je, u stvari, klub penzionera, gura se 100 i više novinara, kao i mnogo radoznalaca i fanova, a sala je predviđena za 60 ljudi.

Sledeći datum suđenja zakazan je 22-23. septembra, 3. oktobra i sedam datuma u novembru.

Prisutni su ser Vilijams, Hed i Njui. Imali su dodatni problem – nisu našli ni jedno mesto u hotelima, sve je bilo bukirano.

Osim pomenutih, optužen je i belgijanac, FIA-delegat-tehničar prisutan u Imoli datog dana trka Roland Brinserede. Zatim i Federiko Bendineli, direktor Sagis-a, kompanije za vođenje Imole. I bivši dežurni na stazi Đorđo Pođi. Tužilac Mauricio Pasarini je tražio, zbog nedirektnog uticaja, da se njih trojica oslobode, a za Heda i Njuija tražio je godinu dana, sa obećanjem da će ubuduće paziti.

Bendineli je izjavio da je FIA ispitala stazu i da nije otkrila ništa što bi uzrkovalo nesreću. Alen Prost, koji je bio 1989. aktivan kao predstavnik vozača, tražio je da se zameni travom beton na Tamburelu, jer mora velikom brzinom da se koči. Kada je o ovome pitao advokat Bendinelija, ovaj je zaključio da nije Tamburelo po tome drugačiji. U međuvremenu, Sagis je za to imao tri zahteva FIA.

Sedamnaestog marta tužilac Pasarini ponovo poziva kao svedoka Mikela Alboreta, bivšeg vozača Formule 1. Na prethodnom saslušanju, održanom sedamnaestog marta Alboreto, pogledavši postojeći betamaks video-snimak udesa izjavljuje da mu se čini da je u pitanju bila mehanička greška, jer je na snimku video kako je Sena shvatio da nešto nije u redu još na prethodnoj krivini, jer je podigao nogu sa gasa. Dodaje i da, na stazama kao što je Imola, milimetarska odstupanja u podešavanju volana mogu da budu presudna.

Novinarima je kasnije vrlo direktno i strastveno rekao: «Pošto sam video snimak, sada sam još uvereniji da je u pitanju bilo tehnički problem. Jasno se videlo kako volan `šeta` dva-tri santimetra, što nikako ne bi smelo da se desi jer dozvoljena odstupanja mogu da se mere samo u milimetrima, nikako u santimetrima.» Alboreto navodi da je ovakva njegova procena zasnovana na dugom iskustvu vožnje u Imoli, kao i drugim stazama širom sveta i dodaje: «Ako sud usvoji traku kao dokaz, biće jasno da nešto nije bilo u redu sa Seninim bolidom. Nadam se da će nam sud pomoći da shvatimo šta se dogodilo Seni, jer još uvek nije sve jasno. Takođe se nadam i da će ovo suđenje odbraniti velikog vozača koji više nije sa nama. Ubrzo posle njegove smrti, čuo sam i budalaste priče kako se Sena pred samu nesreću onesvestio u bolidu, ili kako je bio dekoncentrisan jer je razmišljao o svojoj verenici. Sena zaslužuje potvrdu da nije sam skrivio svoju smrt. Ovo govorim i za Racenbergera takođe, njih dvojica nisu ovde da se sami brane. Ne želim da vidim nikoga u zatvoru, ali sećanje na Senu mora da se zaštiti i nervira me kada neki ljudi pokušavaju da odbrane stvari koje su neodbranjive.»

Oreste Dominioni, osim Roberta Kauza i Pitera Gudmana, advokat Frenka Vilijamsa i Patrika Heda, pozvao je kao svedoka Dejvida Kultarda, koji je 1994. radio kao test-vozač za Vilijams. Kultard je trebalo da svedoči 16. septembra, ali se nije pojavio, uz obrazloženje da će biti zauzet do kraja sezone u Formuli 1, ali je ponudio pismenu izjavu. Tužilac Mauricio Pasarini smatrao je da, s obzirom da na to da Kultard živi u blizini Monaka, ne bi trebalo da mu bude neki veliki problem da pređe četiristo kilometara do Bolonje, ali je ipak prihvatio pismenu izjavu. Prihvatio ju je i sudija Antonio Konstanco, ali pod uslovom da se Kultard sledeći put pojavi u sudu. U ovoj izjavi stoji da je «šetanje» volana bilo savršeno normalno. Alboreto je novinarima Kultardovu procenu ovako prokomentarisao: «Njemu se smeši duga karijera u Formuli 1.» Svedočili su i Dejmon Hil i Mihael Šumaher, obojica su hladno konstatovali da je to sport koji je riskantan.

Na ovom ročištu, tužilac Pasarini zatim je ušao u dugi verbalni duel sa advokatima odbrane, inženjerima i Majkom Gatilom oko simulacije koju je pripremio tim Vilijams a koja je trebala da bude podudarna sa realnim ponašanjem Ajrtonovog bolida. Pasarini je upotrebio snimke iz bolida, na kojima se vidi kako Ajrton skreće udesno, is(u?)ključujući žuto dugme na volanu. Vilijamsov ekspert Vitali, naglašava da taj je taj pokret uslovljen silom uvrtanja.

Onda se pokazuje video-snimak načinjen u laboratoriji, o ponašanju bolida iz 1994. godine, pozajmljenih iz Muzeja Formule 1. Na snimku, vozač simulira iste pokrete koji su pravljeni tokom trke gde se, prema rečima odbrane, vide iste oscilacije volana i žuto dugme koje odskače kao opruga, u skladu sa ponašanjem materijala od koga je načinjeno kada ga vozač upotrebi naglo i jako.

Ipak, ovaj snimak nije impresionirao Pasarinija: «Ovaj snimak ima istu dokaznu vrednost kao i izjava nekog ko kaže `te noći nisam bio prisutan`.»

Ser Frenk kaže: „Znao sam da Ajrton nije bio srećan sa bolidom. Posle svake probe, prezentovao je tri od četiri stranice ispisane predlozima za modifikacije da bolid ide brže. Ajrton vas nikad nije ostavljao na miru. Uvek vas je gurao.“

Kada ga je Pasarini pitao da li je moguće da se slomi šipka od volana, ser Frenk je kazao: „Moguće je, ali ja sam siguran i da avion kojim sam stigao ovde takođe može da se slomi.“

Fotograf Pol-Henri Kahije ustupio je u februaru fotografiju britanskom The Sunday Timesu na kojoj se vidi staza 700m pre Tamburela tog dana u Imoli i, na fotografiji, ostatak nekog bolida koji se sudario prethodno, a koga je Ajrton morao da izbegne i zato je imao svoju nesreću. Ta fotografija je oslobađala je tim iz Vilijamsa, što su oni odbili. Pasarini je, takođe, rekao da ta fotografija ne daje nikakav podatak o lomljenju volanske šipke.

Mauricio Pasarini je pozvao profesora Fanđelu, sa Univerziteta u Đenovi, koji treba da postavi tehnička pitanja vilijamsovom inženjeru Dijegu Minenu. Profesor ga je pitao o telemetriji čije rezultate ima u svojoj grafologiji, zatim o uglu volanske šipke i o bitnosti toga i o tome zašto je Ajrton prešao na levu stranu i o žutom dugmetu. Drugim rečima, tehničke stvari koje je teško objasniti. Dijego Minena je rekao da je samo jednom moguće da se vozeći tako sređen vilijams na takav način pogine.

Na suđenju šesnaestog aprila, Pasarini je pozvao više svedoka da analiziraju ponašanje volanske šipke kada se ista produžuje ili skraćuje. Bili su tu bivši Ferarijevi tehničari, profesori, Vilijamsovi inženjeri, direktori staze na Imoli i tako dalje. Adrian Njui je novinarima zaključio ono isto što je zaključio i sud – Ajrtonova nesreća je bila sudbina. Njui je najavio i da ostavlja Vilijams i da odlazi u MekLaren F1 tim.

Do juna sud je odlagao zasedanje, zbog nemogućnosti da dođu svedoci. U ponedeljak, drugog juna, Dejmon Hil je svedočio. Posle traženja svog advokata, Brina, da to ne snimaju TV kamere. Udaljavanje ekipa je trajalo dugo, jer su se oni raspravljali sa sudom i tražili svoja prava. S obzirom da je i Hil vozio

vilijams-reno FW16, bio je važan svedok. Pasarini ga je pitao kada je volanska šipka promenjena.

„Ne znam tačno,“ odgovorio je Hil. „Mislim da je bilo pre našeg testa, ali nisam siguran.“

„Znači, prve trke u sezoni?“

„Da,“ rekao je bez izraza na licu Hil.

„A kada ste saznali oko modifikacije?“

„Ne mogu da vam kažem, zato što ne znam kada je to urađeno. Sada znam da je to urađeno.“

„Da li se sećate ko vas je informisao o tome?“

„Ne.“

Pasarini ga je onda pitao može li da potvrdi da su u 1994. ta dva bolida vožena sa istim šipkama.

„Da, jesu.“

Zatim ga je pitao da li se seća da su bolidi voženi i 1993. sa istim šipkama.

„Ne sećam se.“

Pasarini mu je onda kazao da mu je Hil izjavio van suđenja, u junu 1994, da je sistem nov. A onda ga je pitao: „Između dve trke 1994, da li ste vozili sa ili bez šipki?“

„Iskreno, ne sećam se.“

„U toku GP-a San Marina, da li ste imali šanse da razgovarate o bolidima sa Senom? Koliko znate, da li se on žalio?“

„Ne sećam se,“ ponovio je Hil.

Pitan o modifikaciji, još jednom, Hil je izjavio: „Otkrili smo da mi je vrlo tesno u bolidu, ja sam imao vrlo malo mesta između sebe i vozačke šipke.“ Nije mogao da se seti da li se Ajrton žalio, a mogao je da se seti detalja sastanka sa Vilijamsovim timom malo pre nedelje od tragedije. Gledao je više od sata film snimljen sa kamerom na Ajrtonovom bolidu, pa je onda pozvan da komentariše to što je video. Primetio je da Ajrtonov vilijams ide brže i bolje kad mu je skraćena šipka i obratno.

Bombardovan raznim pitanjima od Pasarinija, on je ponavljao da ne može da se seti, da je bilo davno. I to je otprilike bilo to svedočenje. Usledilo je urgiranje FOCA da donese one snimke a prvo da prebaci iz formata beta u VHS, da bi mogao sud i ostali da vide.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Sub Okt 17, 2009 8:28 am
TEK I VEĆ DESET GODINA

Na trci Formule 1 u Bahreinu, u aprilu 2004. bolidi Džordana nosili su na poklopcu mašine amblem `Ajrton Sena Fondacija`, posvećujući prostor na žutim kolima sećanju na vozača kao i humanitarnoj svrsi. Slavna prošlost i obećavajuća budućnost na istom mestu, gest pun značenja i emocija. A s druge strane, to je izgledalo potpuno prirodno, skoro obično.

Portugalska runda Dojče Turenvagen Master serije na Estorilu, drugog maja 2004, zvala se Ayrton Senna Memorial race u čast velikog brazilskog vozača.

Trka u Imoli te iste godine prošla je kao i svaka druga. Nije se desilo ništa spektakularno: vozači nisu nosili žute kacige, pobednici na podijumu nisu razvili zastavu Brazila, nije bilo minuta ćutanja. Formula 1 sačuvala je svoju auru uzdržanosti i na tome joj ne treba zameriti. Razređen vazduh na visinama na kojima ona obitava skupo se plaća, cenom koja se ne meri novcem već ljudskim životima, i to ne samo na stazi. Gerhard Berger je u Imoli provezao kao omaž krug na svom lotosu Vivijane i Bruna Senu. Bruno sada prilično uspešno vozi trke, bez obzira na molbe svoje majke Vivijane da to ne radi.

Svetski mediji, normalno, poklanjanju veliku pažnju desetogodišnjici Ajrtonove smrti, prave se emisije i dokumentarni filmovi, pišu se tekstovi, stručnjaci na radiju analiziraju, internet je zatrpan – fanovi se dopisuju, obnavljaju sećanja, tuguju i ponose se zajedno, a na najrazličitijim informativnim veb-sajtovima Ajrtonovo ime moguće je naći svuda, od najnovijih vesti do prognoze vremena. On je ikona, Če Gevara, Majka Tereza, Pele, i Mik Džeger u jednom, na severu, zapadu, istoku i jugu on je deo mitologije sadašnjice. Šesto čulo Sedme sile nepogrešivo je prepoznalo trenutak rađanja mita.

Onlajn i «obična» trgovina cvetaju: kape, majice, olovke, satovi, aukcije, modeli automobila, CD-ovi, DVD-jevi, knjige, posteri, kalendari, video-igre, nagradni kvizovi, foto-albumi, izložbe umetničkih radova... Održavaju se humanitarne akcije, koncerti, memorijalne trke.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Sub Okt 17, 2009 8:29 am
DETE REVOLUCIJE

Industrijska revolucija se u minut poklopila sa meteorskim usponom mas-medija i stavljanjem mašina u funkciju sredstava za transport. Pioniri – izumitelji – inovatori, bezumno hrabri muškarci i žene, spremni da za svoj san rizikuju mnogo više od društvene prihvaćenosti postali su heroji Modernih Vremena. Priče o njihovim junačkim delima, uz fotografije i prve filmske novosti stizale su svuda, istovremeno sa štamparskim presama i elektrikom. Pod jarkom svetlošću tih zvezda, ljudi su stavili na glavu kožne kape i seli u čudovišta na četiri točka koja su jurila vrtoglavih trideset na sat. Prepali su konje u zapregama i osetljivije dame, izazvali pisanje oštrih protestnih pisama u lokalnoj štampi, odvezli se van grada i počeli da se trkaju sa sličnima sebi.

To se prvi put zvanično dogodilo oko pre sto godina. Bilo je teško izboriti se za pravo da se bude zanesenjak sa pogonskim gorivom u venama. Počinjalo se od toga da se nakon posla kojim se zarađivalo za hleb pojede nešto s nogu i odjuri se na livadu u okolini gde su se složno gradile mehaničarske radionice, konstruisali i rekonstruisali motori i šasije, razmenjivali delovi, vatreno se u beskraj raspravljalo o boljem rešenju. Staze su stalno morale da se isušuju i pleve od korova. Onda se zaduživalo za nove gume, stavljale su se hipoteke na porodično imanje da bi se otišlo na takmičenje u inostranstvo, ozbiljno je bivalo testirano strpljenje i razumevanje bližnjih. Porazi su bili kraj sveta a pobede najbrži put do njegovog vrha.

Jarko svetlo pionira obasjalo je i zaštitilo njihove nastavljače kroz sve ratove, ekonomske krize, rasne i verske sukobe, kroz promene prebrze za sve osim najbržih. Pravo da se bude zanesenjak ni danas nije ništa lakše steći. Promenila se samo forma: kola su brža, mediji masovniji a planeta nekako manja. Dijalog »Šta ćeš da budeš kad porasteš?« »Biću šampion Formule 1,« ili »Šta želiš za rođendan?« »Go-kart od sto konjskih snaga,« zvuči i znači isto što i pre sto godina. Jednog lepog dana mali Ajrton odgovorio je na pitanje i nikada nije menjao iskaz. Uhvatila su ga svetla pionira, farova i reflektora.

Mas-mediji su se u Formulu 1 do ušiju zaljubili na prvi pogled, kao u ne baš sasvim čednu nevestu što čak i pred oltarom samo koketno šapne »možda«. Tako bar izgleda iz ugla gledanja mas-medija, večito frustriranih što ne dobijaju onu pravu injekciju holesterola masne priče na koju su navučeni i koju od svih ostalih lako dobiju uz red pretnji – red umiljavanja. Formula 1 je otkrila formulu za odnose sa javnošću koja ništa ne krije a obeshrabruje sve pokušaje igranja sa ozbiljnim stvarima.

Kako? Jednostavno. Struktura ove firme sebi može da dozvoli samo službenike mlade u srcu. Zašto? Setite se osećaja kako je to kad se toliko skoncentrišete na ono što radite da svet oko vas prestane da postoji. Ništa ne vidite i ne čujete osim onog na šta je usmerena vaša pažnja, postajete jedno sa onim što radite, sve vam ide od ruke i sve je kako treba. Nema problema koji ne može da se reši naporom i strpljenjem. Poznato? Naravno. Onda odjednom smetnje na vezama – prilazi vam cepteća osoba sa mikrofonom u ruci, iza nje su druge koje zuje i bljeskaju nečim, pitaju vas kako vi to, kada ste, s kim ste, da li ste. A vi za divno čudo tačno znate šta treba da kažete jer su vas neke dobre čike iz vaše firme brifovale na vreme.

Kruna uspeha ove formule Formule 1 pala je na glavu poslednjeg heroja jedne epohe i prvog idola sledeće. Ajrton je svoje promotivne obaveze odrađivao bez greške, rutinski, uz dodatak finog ali moćnog začina »tu sam za vas i oprostićete mi što mi misli malo lutaju«. Hitrog, žilavog tela koje zrači aktivnošću i kada miruje, svakog trenutka pod različitim naelektrisanjem, naizmenično privlačeći i odbijajući sve oko sebe kao struja, kada je on u pitanju slika je mnogo važnija od reči.

Postoje blage nedoslednosti u vezi podataka o njemu, izvesne crne rupice gde se ponešto od pisane istorije gubi na obzorju događanja. U ovome se prepoznaje koliko fina umetnost čika iz firme zaduženih da mas-medije održavaju na dijeti, toliko i Ajrtonov glas nekog nakratko probuđenog iz dubokog sna. Potraga za medijskim holesterolom u njegovoj biografiji čista je propast za gladnog, neopreznog novinara koji će se neminovno razbiti o hridine ćutanja neuhvatljivih čuvara tajne.

Dalo se očekivati da se jedna tako »sočna« biografija kao što je Ajrtonova na sva usta prepričava godinama nakon jezivog direktnog prenosa smrti u Imoli koga je pratilo stotine miliona ljudi. Ništa od toga. Da će se mnogo njih okoristiti poznanstvom ili rodbinskim vezama sa Ajrtonom i napisati kilometre feljtona i autobiografija u raznim bojama pa obilato naplatiti filmska prava. Ništa. Tu je onda suđenje u Bolonji – koje su snimale sudske kamere – sa svim haj-tek simulacijama, zvezdama u ulozi svedoka i napetim preokretima. Opet ništa. Predstavnici Sena Fondacije kod Pape Jovana Pavla lično plus dve-tri prozivke oko tokova novca u Fondaciji. Lilijana Vaskonselos, bivša da Silva, koja nikada nije rekla ni jednu reč za javnost. Rok-simfonija »Ajrton«, planirana 2002. u Austriji. Sudbina vilijamsa FW16 i žute belove kacige. Nula.

Reći kako je bilo šta od nasumično nabrojanog neki »vruć krompir« ili zataškavanje – nije. Zavera pojedinaca kojima se Ajrton toliko zamerio da ne biraju sredstva kako bi sahranili i samo sećanje na njega – nije ni to. Koliko god starinski i smešno zvučalo, ovde je reč samo o ljubavi, dostojanstvu i pristojnosti. Ima tu i malo ustručavanja, jer niko nije toliko blesav da pokuša da trivijalizuje, »tabloidizira« Ajrtonovo ime bez svesti da će mu sam pokušaj biti okončan na brz i ružan način.

U žiži javnosti ponekad se pojavi osoba čiji su rad i talenat toliko intenzivni da ona živi, umire i nastavlja da živi u sećanjima izazivajući samo poštovanje i služeći samo kao primer. Pri tom ga se milioni jedva sećaju ili za njega nikada nisu čuli. Košarkaš Toni Kukoč je u ponedeljak, dan posle Imole devedeset četvrte došao na trening svog NBA tima u suzama. Saigrači su se zabrinuto okupili oko njega misleći da je reč o nekoj porodičnoj tragediji. Kada im rekao za Ajrtonovu smrt, ispostavilo se da oni nemaju pojma o kome Toni govori. Sigurno je da ima ljudi koji nikada nisu čuli i videli ni Dalaj Lamu, Kenedija i Roling Stonse pa im ništa ne fali. Na sreću, planeta još uvek nije toliko kratka da živim vozačima ne bude više izazov, a Ajrtonu i njegovom dobrom društvu tamo gore dosadi da navija za naslednike.

O Ajrtonu je napisano, naslikano i snimljeno mnoštvo dokumenata, sve se to bez prestanka nadgrađuje i umnožava. Uvek ima novih uglova kojima se može prići ovoj priči, a sredstva komunikacije kakva danas imamo omogućavaju svakom ko želi intenzivnu razmenu i saradnju. Pravilo je samo jedno: poštuj svoju zvezdu, da te ne bi spržila.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Sub Okt 17, 2009 8:29 am
AJRTON NA VELIKOM EKRANU

Formula 1, Holivud 0

Između Formule 1 i Hollywooda traje duga i nesrećna ljubav. Više puta su bili na korak do srećnog braka ali ga nikad nisu konzumirali, što zbog neslaganja karaktera što zbog visine miraza.

Arnold Schwarzenegger se, doduše, leta 2002. pojavio na trci u Silverstonu, ali samo da bi reklamirao britansku premijeru svog novog filma. Stvoreno je, naime, nesvakidašnje partnerstvo između Columbia TriStar Films UK i firme Jaguar Racing, na domaćem terenu, radi najave “Terminator 3: Rise of the Machines”. Tokom British Grand Prix vikenda, gosti tima Jaguar bili su Schwarzenegger i njegova partnerka u fimu, Kristianna Loken. Na ponekom iz publike i iz tima Jaguar mogle su se videti specijalno dizajnirane uniforme koje su asocirale na “Terminatora”, a glavni događaj odigrao se u ponedeljak, na dan premijere. Mark Webber se, u Jaguaru R4, provozao londonskim Leicester Squareom, a pratila ga je Kristianna Loken u unikatnom, aluminijumom poliranom Jaguaru XJ.

I to je bio jedini bliski susret između Formule 1 i Hollywooda u poslednje dve godine. Prethodni susret, iz 2001. godine, bio je prava propast, a ime mu je “Driven”. Istorijat ovog slučaja najbolje je proći od kraja ka početku. Na prijemu povodom premijere ovog filma, koga je režirao Renny Harlin, a glavne uloge igrali Sylvester Stallone, Burt Reynolds i Gina Gershon, pojavilo se preko sto počasnih gostiju, na čelu sa Mario Andrettijem. Već su se tu mogle čuti zamerke zbog činjenice da je to film o Cart-seriji, što u fimu nije naglašeno, nefer prema ljudima iz Carta koji su bili više nego predusretljivi. Išlo je dotle da je, sezone 2000, tokom samih trka Carta u Detroitu i Chicagu, kao i na trci Indy-serije u Torontu, filmskoj ekipi (sa deset kamera i helikopterom) bilo dozvoljeno da ulazi i izlazi iz pit-lane zone, kao i da normalno snima, radi autentičnosti. Cart verovatno to više sebi neće ni hteti ni moći da dozvoli.

Ovo je samo vrh ledenog brega problema koji su pratili »Driven«. Mora se najpre odgovoriti na logično pitanje – šta će film o Cartu u priči o Formuli 1. Tu stvari postaju zaista komplikovane. U magazinu Variety, 1996. godine se najavljuju dva filma o Ayrton Senni. Warner Bros izlazi sa Ridley Scottom kao rediteljem i Antonio Banderasom u naslovnoj ulozi. Drugi predlog daje New Line Cinema, gde film treba da režira Renny Harlin, a njegov scenarista poseduje autorska prava za nekoliko knjiga o Senni, uključujući »The Hard Edge of Genius« i »Adriane...My Life With Ayrton« (napisala ju je foto-model Adrianne Galisteau, Sennina poslednja devojka).

Formula 1 odmah izražava rezerve po pitanju oba filma, strahujući od holivudske »amerikanizacije« Senne do neprepoznatljivosti. U trku za dobijanje zelenog svetla uključuje se, 1997. godine, i Sylvester Stallone, ljubitelj auto-sporta i poštovalac Ayrtona Senne. Tvrdi kako je na pomolu postizanje dogovora sa Bernie Ecclestonom da logo Formule 1 može da se koristi u zaglavlju plakata za film o trkama. Do 2000. godine, kada je počelo snimanje »Drivena«, Stallone to odobrenje ne dobija.

Početkom 1998. Renny Harlin najavljuje početak snimanja filma o Senni, sa Stalloneom u glavnoj ulozi. Iste godine i Antonio Banderas najavljuje da će glumiti Sennu u Wornerovom filmu, ali reditelj neće biti Ridley Scott, već Michel Mann. Avgusta 1999. Harlin je isključiv – ako se pravi film o Formuli 1, Stallone mora da bude deo projekta. Na ovom mestu konačno počinje rasplet.

Od početka nastojanja da se o brazilskoj legendi snimi film, njegova porodica bila je sasvim za to, ali pod određenim uslovom: da se film pozabavi kontroverzama oko vozačeve smrti, to jest »da se kaže istina o okolnostima pod kojima se desila tragedija«. Porodica, posebno Ayrtonova sestra i šefica Senna Fondation, Vivianne Senna, tvrdi da zna istinu i da će na svaki način pomoći onome iz Hollywooda ko hoće da u tome pomogne njima. Tipovalo se na Banderasa, koji je posetio porodicu u Sao Paolu i sa njom vodio duge razovore. I jedna i druga strana je potvrdila da je nađen zajednički jezik. Tu se stalo i do ovog trenutka nema nikakvih daljih informacija.

S druge strane, FIA i Formula 1 su zadržali svoje rezerve zbog mogućnosti trivijalizacije kako lika i dela Senne, tako i čitavog auto-sporta, u nastojanju da se snimi blockbuster pa da se tek naknadno smišljaju načini da se uloženo vrati, što nije način poslovanja koga odgovorni u Formuli 1 poštuju i praktikuju. Tako je, na kraju, nastradao Sylvester Stallone, odustavši od komplikacija oko Senne i odlučivši se za scenario »Drivena«, kako bi snimio dugo željeni film o trkama. Naleteo je na zid po imenu Bernie Eccleston. Eccleston je glumcu i producentu objasnio da Formula 1 od Hollywooda može samo da uzme novac, nikako suprotno, kao i da su nerealna očekivanja da bilo šta od resursa Formule 1 – dokumentacija, termini na stazama, bolidi, ljudstvo i tako dalje – može tek tako da se stavi na raspolaganje zahtevnim i razmaženim filmskim ekipama. Posle neuspeha ovih pregovora, Stallone je izjavio da ga Eccleston ne razume kao umetnika.

»Driven« je, tako, prinuđen na utešnu varijantu na koju je i FIA, valjda sažalivši se, pristala. »Rocky on the wheels«, kako je u šali odmah prozvan, pretvoren je u film o vozačima Cart-serije, uloženo je US$ 72 000 000, koji se producentima – Stalloneu, Franchize Pictures i nekolicini drugih – nisu adekvatno vratili, bez obzira na glumačke zvezde, obilato korišćenje digitalnih efekata, dobru volju Cart i Indy ekipa i solidan marketing.

Kako bi priča o nesrećnoj ljubavi između Formule 1 i Hollywooda bila potpuna, mora se otići još dalje u prošlost. Šezdesete i sedamdesete godine prošlog veka su, što se filma tiče, obilovale dokazima o zapadnjačkoj (a i šire) fascinaciji mašinama i brzinom, što se lepo slagalo sa tadašnjim optimizmom srednje i visoke klase (a i šire), čiji su pripadnici masovno seli u automobile i na motore i slušali rokenrol. Čak i tada, među filmovima o auto-sportu bilo je svega i svačega, a najmanje Formule 1.

Bio je tu, recimo »Le Mans«(1971.), sećamo ga se, gde Steve Mcqueen kaže: »When you`re racing, it`s life...Anything that happens before or after, it`s just waiting.« (»Kada se trkaš, to je život... Sve što se događa pre i posle, samo je čekanje.«) Ili »Winning«(1969.), sa Pol Newmanom i Joanne Woodward, filmovi koji su se bavili vozačima, trkama, ličnim dramama, porodicama, žrtvovanjem, prijateljstvima i sukobima sa kolegama, uvek sa vozačem za volanom trkačkih kola u prvom planu.

Popularni su, zatim, bili veseli filmovi o trkačima-amaterima, »Cannonball Run«(1981.), »Gumball Rally«(1976.) i slični, zatim malo poznati rodonačelnici road-movie žanra, kao što je »Two-Lane Blacktop«(1971.), pa futuristički »Death Race 2000«(1975.) sa David Carradineom i Sylvester Stalloneom, gde se na trkama poeni dobijaju kada se zgaze pešaci, horor-filmovi sa automobilom u ulozi masovnog ubice – »The Car«(1977.) i čuvena »Christine«(1983.) John Carpentera. Veliki je, takođe, bio i broj filmova raznih žanrova gde su, u stvari, glavnu ulogu imali automobili. Za ovaj put navešćemo samo »Italian Job«(1968.) sa Michael Cainom, Noel Cowardom i Benny Hillom, film koji je promovisao mini-cooper, čedo velikog dizajnera i trendsettera auto-sporta, John Coopera, koji je preminuo ujesen 2003. godine.

U čitavoj toj šarolikoj ponudi, samo su se dva filma pozabavila Formulom 1: »Bobby Deerfield«(1977.) Sydney Pollacka, sa Al Pacinom i Marthe Keller i, poznatiji, »Grand Prix«(1966.) John Frankenheimera, sa James Garnerom, Eva Marie Sent, Yves Montandom i Toshire Mifuneom u glavnim ulogama. Ovaj film je čak dobio i tri Oskara: za ton, specijalne tonske efekte i montažu, a oko njega su pomagali i u njemu se pojavili Jim Clark, Juan Manuel Fangio, Graham Hill, Jochen Rindt i drugi vozači Formule 1.

Od početka osamdesetih godina pa sve do »Drivena«, zavladalo je mrtvilo koje je nakratko prekinuo jedino »Days of Thunder«(1990.) Tony Scotta, sa Tom Cruiseom, Robert Duvalom i Nicole Kidman, gde »glavnu ulogu« ima NASCAR, ovde često pominjan, za razliku od slučaja Cart vs. »Driven«.

Standardi Formule 1, kada je reč o njenom predstavljanju u medijima i u umetnosti su visoki. Nonšalantnost Hollywooda kada treba da tretira vrednosti koje su njemu manje u prvom planu nego nekom drugom ume da iritira. Možda postoje i »slepi uglovi« između američkog i evropskog viđenja sveta. Sve to stoji. Stoji i činjenica da je veoma teško napisati scenario za film o auto-sportu gde gledalac, praktično po pravilu fan, neće za sve vreme trajanja dijaloga bilo koje vrste trupkati nogom i kukati kad će već jednom prestati da pričaju i pustiti snimke sa staze, ako može bez specijalnih efekata.

Mnoštvo mogućnosti da se uživa u »klot« snimcima, manje strpljivim fanovima Formule 1 pružili su video, DVD i Internet. Strpljiviji fanovi Formule 1 i dalje se nadaju nekom srećnom kraju ljubavne priče. Uostalom, moderna su vremena, više nije tako strašno pobeći sa venčanja i naći novu ljubav.

Sve u svemu, priča o Ajrtonu nikako da se nađe na velikom ekranu. Postoji interesovanje, sigurno je da novac nije problem ali se svi, razumljivo, ustručavaju. Ostaje da se vidi kada će neko skupiti hrabrost, snimiti legendu o legendi pa izaći pred željnu ali veoma, veoma zahtevnu publiku. Igranog filma o Ajrtonu nema, ali zato ima svega ostalog.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Sub Okt 17, 2009 8:29 am
DRUGI FORMATI...
Mjuzikl, VHS, DVD, igrice, sajtovi, muzika...

Šesnaestog marta 2004. godine održan je koncert u Sao Paolu, na stadionu Paulo Mačado, poznat kao Stadion Pacaembu nazvan „Senna in Concert – a tribut to a Brazilian hero“. Tu je 30 000 ljudi slavilo Senin život i karijeru. Bili su prisutni njegova sestra, Vivijana, predsednik Instituta A.S, novinari Chico Pinheiro, Galvao Bueno i Šuša, šampion četiri puta Dunga, dva puta šampion F1 Emerson Fitipaldi, muzičar Herbert Viana, svetski šampion u fudbalu Ronaldinjo i teniski šampion Gustavo Kuerten, koji se pojavio na videu. Tako se pojavio i predsednik Lula. Na koncertu su svirali i pevali najpoznatiji muzičari Brazila: Milton Nascimento, Caetano Veloso, Čiko Buarque, Daniela Mercury, Frejat, Gilberto Gil, Ivete Sangalo i Sandi & Junior.

Umetnički reditelj Hoze Posi Neto kreirao je koncert u tehnološlkom smislu kakav nikada nije viđen u zemlji. Rekao je: „Koncert je baziran da ilustruje odlučnost, veru, patriotizam, hrabrost uz korišćenje popularne muzike i slike. Bilo je mnogo emocija na koncertu.“

„Senna in Concert“ je obeležavao oficijelno otvaranje Ayrton Senna do Brazil/Ayrton Senna No Limits projekt, gde se uključivala serija koncerata, događaja i izložbi po Brazilu i napolju tokom 2004. godine. Izložba je počela u avgustu u Interlagosu.

„Senna in Concert“ je produciran od strane Instituta SA, veliku podršku imao je od Tima i Renoa, zajedno sa sponzorajem Chandon, Golden Cross i grada Sao Paola.

KNJIGE...

Bilo bi nemoguće nabrojati sve biografije, monografije i ostale knjige koje su napisane o njemu širom sveta, pa ćemo se za ovu priliku ograničiti na nekolicinu najpoznatijih. Objavljene su uglavnom na engleskom jeziku i moguće ih je kupiti putem Interneta ili narudžbenicama. To, naravno, ne znači da su ostale knjige manje vredne i važne, naprotiv. Počinjemo od knjige koju je on sam napisao, «Principles of Race Driving», «Principi trkačke vožnje» (1993.), i to je nešto najbliže onome što je smatrao svojom autobiografijom. Tu se može naći sve o tome kako je najbolje voziti trke, osim tajnog sastojka recepta – kako voziti kao Ajrton. Ove knjige odavno više nema u prodaji, pošto je imala samo jedno izdanje, tako da se može smatrati raritetom.



Ima autora koji su svoj istraživački rad i dobar deo života bukvalno posvetili Ajrtonu, kao što je to Kristofer Hilton. On je napisao čak osam knjiga: «Ayrton Senna: His Full Car Racing Record: 1981-1994.» (1996.), «Ayrton Senna: The Second Coming« (1994.), «Ayrton Senna: Incorporating `the Second Coming`» (1994.), “Ayrton Senna: The Legend Grows” (1995.), “As Time Goes By” (1999.), “Memories of Ayrton Senna” (2004.), “Ayrton Senna: The Whole Story” (2004.) i “Ayrton Senna: The Hard Edge of Genius» (1990.), na čijoj je pripremi učestvovao još jedan veliki prijatelj i posvećenik, fotograf Kit Saton. Saton je, samostalno i sa drugima, dao značajan doprinos: Martin Brandl je 1997. napisao uvod za njegovu knjigu fotografija «Ayrton Senna», a «definitivnu biografiju», «The Life of Senna» (2004.), napisao je Tom Rabiton, Saton ju je ilustrovao, a uvod je napisao Gerhard Berger.

Nikola Santoro napisao je «La Curva Dei Silenci» („Krivina u tišini“), sa detaljnim prikazom suđenja u Bolonji, Ajrtonova prijateljica Karin Šturm «Goodbye Champion, Farewell Friend» (1995.), Alan Henri i fotograf Džon Tauzend «Ayrton Senna: One Year on», sam Henri objavio je i «Remembering Ayrton Senna» (1994.), Ričard Vilijams «The Death of Ayrton Senna» (1999.), Pjer Menar i Žak Vasal «Ayrton Senna: Beyond Perfection» („Ajrton Sena: Više nego perfektno“), Stirling Mos dao je uvodnu reč za knjigu Ivana Rendala «Ayrton Senna». U septembru 1995. godine u Italiji objavljen je «Ayrton Senna Official Photobook», koji sadrži oko sto dvadeset fotografija značajnih trenutaka Ajrtonovog života koje je snimio Japanac Norio Koike, blizak prijatelj i zvanični fotograf. Ovaj album je jedina knjiga koju je zvanično autorizovao Institut «Ajrton Sena» i sav prihod od prodaje ide Sena Fondaciji.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Sub Okt 17, 2009 8:30 am
OKVIRI

Roland Racenberger

Rođen je četvrtog jula 1960. godine u Salcburgu, Austrija, poginuo je tridesetog aprila 1994. u Imoli. Bio je vrlo popularan, ali skroman. Potekao je iz austrijske Formule Ford i u prvi plan se probio pobedivši 1986. godine na Formula Ford festivalu u Brends Heču, što mu je otvorilo put ka BMW factory touring car. U ovoj kategoriji se nije osećao dobro jer je naginjao jednosedima, te se pridružio timu Stelar i 1992. pobedio u japanskoj Formuli 3000 u Suzuki. Zatim je, uz pomoć menadžera Barbare Belau, početkom 1994. godine potpisao ugovor za pet trka sa novim timom, Simtek, nadajući se da će taj ugovor moći da mu obezbedi sredstva da izgura do kraja sezone. U međuvremenu se kvalifikovao i za Gran Pri Pacifika u Aidi (Australija).

Na zvaničnom treningu za GP San Marina u subotu, 30. aprila, u trinaest sati i osamnaest minuta, izgubio je kontolu nad bolidom – otpalo mu je prednje krilo - i sa preko 320 km/h udario u zaštitni zid na izlasku iz Vilnev krivine. Sa teškim povredama, prenesen je u bolnicu Mađore u Bolonji. U dva sata i petnaest minuta lekari su potvrdili smrt, posle samo dva minuta. Bio je to prvi fatalni incident u Formuli 1 otkad je, na trci u Montrealu 1982, poginuo Rikardo Paleti. Specijalni istražitelji su okolnosti Racenbergerovog udesa u Imoli proglasili nesumnjivim.

Meklaren – dobio je ime po Brusu Meklarenu, novozelandskom najmlađem vozaču koji je pobedio u F1 u svojoj 21. godini.

GRAN-PRI ŠAMPIONI

1950. – Đuzepe Farina, Italija, Alfa Romeo

1951. – Huan Fanđo, Argentina, Alfa Romeo

1952. – Alberto Askari, Italija, Ferari

1953. – Alberto Askari, Italija, Ferari

1954. – Huan Fanđo, Argentina, Maserati, Mercedes-Benc

1955. – Huan Fanđo, Argentina, Mercedes-Benc

1956. – Huan Fanđo, Argentina, Lanća-Ferari

1957. – Huan Fanđo, Argentina, Maserati

1958. – Majk Hotorn, Engleska, Ferari

1959. – Džek Brebem, Australija, Kuper

1960. – Džek Brebem, Australija, Kuper

1961. – Fil Hil, SAD, Ferari

1962. – Grejem Hil, Engleska, BRM

1963. – Džim Klark, Škotska, Lotus-Ford

1964. – Džon Sartiz, Engleska, Ferari

1965. – Džim Klark, Škotska, Lotus-Ford

1966. – Džek Brebem, Australija, Brebem-Repko

1967. – Denis Halm, Novi Zeland, Brebem-Repko

1968. – Grejem Hil, Engleska, Lotus-Ford

1969. – Džeki Stjuart, Škotska, Matra-Ford

1970. – Johen Rint, Austrija, Lotus-Ford

1971. – Džeki Stjuart, Škotska, Tajrel-Ford

1972. – Emerson Fitipaldi, Brazil, Lotus-Ford

1973. – Džeki Stjuart, Škotska, Tajrel-Ford

1974. – Emerson Fitipaldi, Brazil, Meklaren-Ford

1975. – Niki Lauda, Austrija, Ferari

1976. – Džejms Hant, Velika Britanija, Meklaren-Ford

1977. – Niki Lauda, Austrija, Ferari

1978. – Mario Andreti, SAD, Lotus

1979. – Džodi Šekter, Južna Afrika, Ferari

1980. – Alen Džons, Australija, Vilijams-Ford

1981. – Nelson Pike, Brazil, Brebem-Ford

1982. – Keke Rozberg, Finska, Vilijams-Ford

1983. – Nelson Pike, Brazil, Brebem-BMW

1984. – Niki Lauda, Austrija, Meklaren-Porše

1985. – Alen Prost, Francuska, Meklaren-Porše

1986. – Alen Prost, Francuska, Meklaren-Porše

1987. – Nelson Pike, Brazil, Vilijams-Honda

1988. – Ajrton Sena, Brazil, Meklaren-Honda

1989. – Alen Prost, Francuska, Meklaren-Honda

1990. – Ajrton Sena, Brazil, Meklaren-Honda

1991. – Ajrton Sena, Brazil, Meklaren-Honda

1992. – Najdžel Mensel, Velika Britanija, Vilijams-Reno

1993. – Alen Prost, Francuska, Vilijams-Reno

1994. – Mihael Šumaher, Nemačka, Beneton

1995. – Mihael Šumaher, Nemačka, Beneton-Reno

1996. – Dejmon Hil, Velika Britanija, Vilijams

1997. – Žak Vilnev, Kanada, Vilijams-Reno

1998. – Mika Hakinen, Finska, Meklaren-Mercedes

1999. – Mika Hakinen, Finska, Meklaren-Mercedes

2000. – Mihael Šumaher, Nemačka, Ferari

2001. – Mihael Šumaher, Nemačka, Ferari

2002. – Mihael Šumaher, Nemačka, Ferari

2003. – Mihael Šumaher, Nemačka, Ferari
Profesor dr Sidni Valkins



Sin vlasnika garaže iz Liverpula, Velika Britanija, Sid Votkins je 1952. godine diplomirao medicinu na liverpulskom Univerzitetu i zatim nekoliko godina služio u zapadnoj Africi kao vojni lekar Kraljevskog medicinskog korpusa. Zatim prelazi u civilstvo i specijalizira neurohirurgiju najpre u Oksfordu, a zatim i u Londonu. Za to vreme, slobodne vikende provodi radeći kao lekar na auto-stazama. I dok je radio kao pofesor neurohirurgije na Univerzitetu Sirakuza, Njujork, on nastavlja svoju sportsku aktivnost na Votkins Glenu, Finger Lejks, stazi sa dugom i šarolikom istorijom.

Vrativši se u Veliku Britaniju da bi prihvatio posao šefa neurohirurgije u londonskoj Gradskoj bolnici, upoznaje gazdu tima Brebem, Bernija Eklestona, koji mu predlaže da postane zvanični lekar Formule 1. Njegov zdrav razum i nastup bez dlake na jeziku učinili su ga velikim autoritetom ovog sporta i 1994. godine naimenovan je za šefa ekspertske grupe zadužene za isptivanje aspekata sigurnosti svih aktera na stazi i oko nje. Votkinsov sin, Alister, neko vreme je radio kao delegat za štampu Formule 1.

Sponzori Formule 1

Do šezdesetih godina, automobili Formule 1 bili su u bojama nacionalnih zastava, uz diskretan znak marke automobila. Sredinom šezdesetih, tim Lotus počinje da koristi ovo ime kao zvanično. Honda mu se pridružuje 1966. godine.

Komercijalno sponzorstvo u to vreme bilo je dozvoljeno u SAD, ali ga je Formula 1 smatrala nelegalnim. Sve do 1968, kada se njena uprava suočila sa odlukom Britiš Petrola i Šela da povuku svoje učešće u ovom sportu, kao i Fajerstona da timovima otkaže besplatno snabdevanje gumama. Na gran-priju Monaka 1968. Lotus probija led i pojavljuje se sa crveno-belim automobilima, zaštitnim znakom svog duvanskog sponzora Gold Lif. To je bio početak.

Najveći sponzori Formule 1 od početka su, osim automobilske i duvanske industrije, uglavnom proizvođači luksuzne robe, od odeće i satova do prehrambenih proizvoda. Trenutna lista izgleda ovako: Altria (Marlboro), Benetton Group, Beta Tools, Brembo, British American Tobacco (Lucky Strike, Brooke Bond Oxo, Candy, Ceramishe Ragno, Champion, Compaq, Computer Associates, Copersucar, Credit Suisse, DHL, Eifelland, Essex Petroleum, Federal Expres, First National Bank, Fondmetal SpA, Foster`s, Gallaher (Benson&Hedges), Hewlett-Packard, Hong Kong&Shanghai Bank, Hugo Boss, Imperial Tobacco (Embasy), Imperial Tobacco (Gold Leaf), Imperial Tobacco (JPS), Japan Tobacco (Mild Seven), Martini&Rossi, Orange, Parmalat, PlayStation (Sony), Politoys, Red Bull, Reemtsma (West), Saudia Airlines, SEITA (Gitanes&Gauloises), Siemens, Skol, Sonax, STP Corporation, TAG-Heuer, Tissot, Unipart, UOP, Valvoline, Viliger (Tabatip), Vodafone, Warsteiner Brauerei, Yardley.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Sub Okt 17, 2009 8:31 am
Ajrtonovi sponzori

Staza Enco i Dino Ferari, Imola

Imola je lepi mali italijanski grad na istočnom obodu Apenina. Nigde na svetu ne postoji tolika koncentracija strasti prema trkačkim kolima kao u ovom regionu, domovini Enca Ferarija, Maseratija i Lamborđinija, u gradovima Modeni i Maranelu.

Tokom posleratne depresije krajem četrdesetih godina prošlog veka, uprava Imole odlučila je da pokrene akciju javnih radova da bi se otvorila nova radna mesta i ponovo pokrenula lokalna ekonomija. Četvorica trkačkih entuzijasta, Alfredo Kampanjoli, Gracijano Golineli, Hugo Monteveći i Gvaltijero Viđi predložili su izradnju putnih pravaca konstruisanih tako da po potrebi mogu da se pretvore u trkačke staze na kojima bi lokalna auto-industrija mogla da testira svoje proizvode. Ideja se svima dopala i radovi su počeli u martu 1950. godine. Dve godine kasnije, Enco Ferari ovde testira svoj automobil, sa Albertom Askarijem, Điđijem Vilorezijem i Đaninom Marcotom. Proizvođači motocikala, «Moto Gući» i «Đilera» postupaju isto. Aprila 1953. godine na stazi se održava se prva moto-trka, a juna 1954. i prva auto-trka, uz uzbudljiv duel između Luiđija Maljolija u «ferariju» i Luiđija Musa u «maseratiju».

Pošto su organizatorima ovi događaji ostvarili dovoljnu količinu novca, ohrabrili su se i pozvali vozače Formule 1 da ih posete i odvezu jednu netakmičarsku, promotivnu trku u aprilu 1963, između trka u Pau i Peskari. S obzirom na to je da Imola bila van rute, većina timova je uzela novac i odjurila na Šel Gold Kup. Ferari nije bio zainteresovan za promociju Imole. Dve godine kasnije izrađene su tribine, a 1969. na stazi je održana runda Svetskog šampionata u motociklizmu.

U nastojanju da privuče interesovanje Enca Ferarija i njegove firme, Savet Imole stazu naziva po Encovom sinu, Dinu, koji je 1956. godine umro od leukemije. Ovaj mudri potez dirnuo je Starca iz Maranela i omogućio saradnju sa Ferarijem, presudnu za budućnost Imole. Tokom nekoliko godina, staza «Dino Ferari» sakupila je sredstva za izgradnju kružnih puteva oko sebe i time konačno definisala svoju namenu i izdvojila se iz javnog saobraćaja. U jesen 1979,

Formula 1 imenuje Imolu kao gran-pri Dina Ferarija za trku koja se ne boduje u šampionatu, prvi pobednik je bio Niki Lauda u Brabam-Romeu.

Godinu dana kasnije, Monca je bila u nemilosti i gran-pri Italije se održava u Imoli, pobeđuje tim Brabam sa Brazilcem Nelsonom Pikeom. Berni Ekleston 1981. gran-pri Italije vraća Monci ali, uvidevši da Imola obećava, promoviše je kao gran-pri San Marina. To je državica na pedeset kilometara od Imole, kuriozitet italijanske istorije, na vrhu male planine koju se, kako se u šali priča, niko nije mučio da osvaja.

Pobednik prvog gran-prija San Marina, 1981. godine, bio je Nelson Pike ali je trka ostala upamćena po neverovatnom udesu Žila Vilneva čiji je «ferari» sa izduvanom gumom velikom brzinom udario u štitnike na brzom uglu pre krivine Tosa. «Ferari» se potpuno raspao, ali Vilnev je čudom prošao bez ijedne ogrebotine i ovim «laki strajkom» zaslužio da se ta tačka na stazi nazove njegovim imenom. Trka 1982. bila je obeležena izostankom većine timova zbog političkih razmimoilaženja sa upravom, tako da se ovaj gran-pri pretvorio u duel dva ferarija, sa Žakom Vilnevom i Didijeom Pironijem u njima. Pironi je pobedio u poslednjim trenucima a posle trke gnevni Vilnev se žalio kako je Pironi prekršio naređenja tima i zakleo se da više nikad neće razgovarati sa timskim kolegom. Ovo obećanje trajalo je samo dve nedelje. U pokušaju da Pironija izbaci sa staze na trci Zolder u Belgiji, Žak Vilnev gine. Godinu dana kasnije, njegov prijatelj Patrik Tambej, koji ga je zamenio u Ferariju, donosi ovom timu dvadeset sedmu pobedu. Ovaj značajni trenutak, prepun emocija, konačno je odredio Imolu kao stazu na kojoj svašta može da se desi.

Tokom druge polovine osamdesetih, spore deonice staze pokazale su znake trošenja i 1987. Nelson Pike doživljava teži udes na Tamburelo krivini, kada mu je pri velikoj brzini pukla guma. Gerhard Berger 1989. doživljava sličan incident, njegov ferari se zapalio a iz goruće olupine su ga navreme iščupali agilni vatrogasci i prošao je samo sa lakšim povredama.

Dobra sreća Imole okončala se 1994, gran-pri vikendom koji se pretvorio u noćnu moru, nizom udesa i smrću Rolanda Racenbergera i Ajrtona Sene. Bio je to kraj i Tamburelo krivine. Sledeću sezonu dočekala je prerađena u šikanu, to jest „slomljena“.

Međutim, velika ljubav i entuzijazam ljubitelja auto-sporta u Italiji, pre svega navijača Ferarija, prevazišli su užas i tugu devedeset četvrte. Poseta «Autodromo Enco&Dino Ferrari» - staza je preimenovana 1988, nakon Encove smrti – i dalje je najlepši i najuzbudljiviji deo leta, dok se uživa u udobnim malim hotelima, izuzetnoj hrani i vinu, uzbuđenju trke i zvezdanim trenucima obožavanog tima iz Maranela.

Gume: Goodyear Tire&Rubber Company

Frenk i Čarls Zajberling osnovali su 1898. godine u Ejkronu, Ohajo, fabriku za proizvodnju gume. Nazvali su je po Čarlsu Gudjiru koji je, pedeset devet godina ranije, izumeo proces vulkanizacije, ali Gudjir svoj pronalazak nije patentirao po propisima i umro je siromašan.

Kompanija Gudjir najpre je proizvodila gume za bicikle, ali se ubrzo uključila i u automobilsku industriju. Svojim inovativnim metodama, do 1916. godine postala je najveći svetski snabdevač auto-gumama. U potrazi za sirovinama, ustanovila je ogromne plantaže gume na Sumatri i izbila na prvo mesto u svetu i po proizvodnji sirove gume.

Braća Zajberling 1921. godine, tokom ekonomske krize u Americi, gube vlasništvo nad firmom, koje preuzima njihov bankar Dilon Red i formira novu upravnu grupu. Kompanija kupuje prava za gradnju cepelina i od 1924. koristi ovu letelicu kao svoj simbol. Orijentaciju na maloprodaju i istraživanja osnivačka banka kruniše 1937. promocijom sintetičkih automobilskih guma.

Mada dobro posluje u američkim okvirima, Gudjir se odlučuje i na internacionalni proboj ulaskom u Formulu 1. Prvu pobedu donosi mu 1965. Riči Gliter u «hondi» na gran-priju Meksika. U Formuli 1 Gudjir ostaje (izuzev tokom nekoliko meseci između 1980. i 1981. godine) sve do 1998, osvajajući 368 gran-prija. Njihov najbliži rival, Danlop, imao je 83 pobede.

Kriza kompanije započinje još 1986, kada serija preuzimanja, rasparčavanja, zaduživanja na sume od više milijardi dolara i velika obećanja svake nove uprave, što dovodi dotle da se Gudjir u februaru 1998. konačno povlači iz Formule 1. Godinu dana kasnije, preuzima ga Sumitomo Industrija, koja je vlasnik i Danlopa. Ovaj poslovni potez omogućio je da Gudjir, posle višegodišnje krize, ponovo izbije u prvi plan na svetskom tržištu proizvodnje auto-guma. U ovom trenutku, Formulu 1 gumama snabdevaju Bridžston i Mišelin a Sumitomo Industrija, posedujući dva nekadašnja velikana, možda čeka svoj trenutak.

Đani Anjeli

Unuk osnivača fabrike za proizvodnju automobila Fijat, diplomirao je pravo na Univerzitetu u Torinu i time stekao doživotni nadimak «Avvocato», Advokat. Tokom četrdesetih godina prošlog veka naširoko je bio poznat kao plejboj, ali se «smirio» oženivši princezu Marelu Karaćolo di Kastanjeto. Vremenom, Anjeli postaje jedan od vodećih industrijalaca Evrope. Bio je predsednik upravnog odbora Fijata od 1960-1966 i odigrao važnu ulogu u oživljavanju kompanije kupovinom firmi Autobjanki, Lanća i Ferari. Sedamdesetih godina uzeo je ozbiljnog učešća u aktivnostima Ferarijevog tima u Formuli 1, koje u tom periodu nisu donele veće uspehe.

I posle odlaska u penziju, Anjeli je ostao blisko vezan uz Ferarijev F1 program, pružajući podršku direktoru Ferarija Luki Di Montecemolu.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Sub Okt 17, 2009 8:32 am
Biografija A.S.:

Ajrton Sena da Silva

Datum rođenja: 21. mart 1960.

Datum smrti: 1. maj 1994.

Mesto rođenja: Sao Paulo, Brazil

Mesto boravka: Monako, Monte Karlo, i Angra Dos Reiš, Brazil

Visina: 1,75 m

Težina: 70 kg

Deca: /

Kvalifikacija: poslovna škola

Hobi: modelarstvo – avioni

Sportovi: džet-ski, skijanje na vodi, tenis, džoging

Muzika: «Sve dobro – od popa do klasike.»

Hrana: voće, tipična brazilska hrana, i špageti

Piće: gvarana

Trkačka karijera: go-kart u četrvtoj godini, prva go-kart trka u trinaestoj

Prvi trkački automobil: 1981. – Formula Ford 1600, Van Dimen

Prvi uspeh: 1977. godine, panamerički šampion u kartu

Iskustvo za pamćenje: «Kad sam se 1988. dokopao titule pobedom na japanskom Gran-Priju u Suzuki.»

Gran-Pri startova: 161

Pol- pozicija: 65

Pobeda: 41

Gran-Pri bodova: 615

Osvajanja titule svetskog šampiona: 3

IZJAVE

Ajrton Sena: „ Mislim da sve može da se poboljša. Mislim da je došlo vreme za svakog da istraži svoje granice i granice mašina. Pretpostavimo da ja probam još jednom, ako se koncentrišem jače, fokusiram se na tu-i-tu stvar, možda bih bio sposoban da idem dalje.“

Alen Prost: «Iskreno, veoma mi je teško da govorim o Ajrtonu, ne samo zato što ga više nema. On je bi toliko različit, znate, toliko potpuno različit od svih ostalih vozača – od svih ostalih ljudi – koje sam ikad upoznao...» «On je bio jedini vozač koga sam poštovao.»

Bertran Gašo: «Dok sam bio u zatvoru u Velikoj Britaniji, Ajrton je napisao pismo sudiji. Zapanjilo me je – bilo je toliko lepo i dobro napisano. Bio sam zaista dirnut.»

Rubens Barikelo: «Nisam mogao da vozim protiv Alena Prosta ni Sene, oni su mi bili idoli. Nemoguće je bilo biti kao Sena. On je bio drugačiji. Bio je osoba koju je svako voleo. Video sam fotografiju jedne devojke, mislim da je to bilo više nego uobičajeno, ubila se zbog toga što je htela da bude sa njim i shvatila da ne može. Svi Brazilci su hteli da učine nešto za njega: momci koji su učestvovali u World Cup tim želeli su da pobede za Senu. Osećao sam na ramenima težinu pritiska svog naroda, koji su želeli da zamenim Ajrtona. Znao sam da 2004. godine prave memorijal. Nadao sam se samo to da će to biti radosno sećanje. Sada vidim Ajrtona kao anđela. Sedi kraj Boga i čuva nas.»

Kristijano da Mata: «Naravno da sam se divio i njegovoj ljudskoj strani, ali kada sam ga gledao mogao sam da mislim samo na prirodni talenat za brzinu. Izgledalo je tako lako.»

Martin Brandl: «Bilo je oko dva sata od početka trke kada sam u padoku načuo glasine da je Sena mrtav. Nisam mogao da verujem svojoim ušima. Ne, ne, ne. Ne Sena. On je previše dobar. Počeo sam da shvatam da smo krug za krugom vozili preko njegove krvi. Pozlilo mi je od same pomisli na to.»

Gerhard Berger: «On je bio jedini vozač koji je bio toliko perfektan da niko nije mislio kako njemu može nešto da se desi.»

Džo Ramires (veliki prijatelj u Meklarenu): „Ne mogu da verujem da više neću videti njega, kako hoda dole niz padok sa svojom žutom kacigom.“

Mihael Šumaher: „Volim da se sećam oba vozača koji su poginuli istog vikenda. Roland Racenberger je umro, svi su bili očigledno potreseni zbog toga. To je bilo prvo iskustvo smrti koje sam doživeo u sportu koji najviše volim i prvo saznanje o tome morali su da se preduzmu mnogo akcija i uslova za sigurnost od tog dana. A otkad je poginuo Sena, uvek sam zabrinut.

Što se njega tiče, bila je moja privilegija što se takmičim s njim. Imali smo više jakih borbi, veoma dobrih borbi. Imali smo više jakih borbi na personalnom nivou, koje čuvam u lepom sećanju.“

Martin Brandl (tim-vozač u Džordanu): „Bojim se da sve što kažete o Ajrtonu je neadekvatno. On je bio tako dobar. Imao je prirodan dar. Daću vam primer: trka, na mokrom, u F3, u Silverstonu. Mi smo bili na istoj liniji na startu. Pošao sam dobro, vodio sam. Kada smo stigli do Stou krivine, uzeo sam normalan pravac. On je našao kraći pravac, sa više prašine, glatkiji i klizaviji. Trka je bila zaustavljena i, pred sledeći početak, kiša je još više padala. Ja sam dojurio do Stoua, odlučio sam da pokušam sa spoljne strane, skoro sam izgubio kontrolu. On je prošao iznutra i pretekao me ponovo. Na podijumu sam ga pitao zašto je promenio liniju. On je rekao da je znao da će biti mokra u to vreme. Kako je znao to? To je bilo njegovo šesto čulo. Jednostavno je znao koliko može da zahvati. Oduvek je imao to. Čak i kao mladi vozač.“

Niki Lauda (1976. u strašnoj nesreći skoro poginuo): „On je bio najbolji vozač koji je ikad živeo.“

Mikael Andreti: „On je možda bio najveći vozač svih vremena. Kod njega nije bilo slabosti.“

Berni Ekleston: «Mislim da je Mihael (Šumaher) super, ali ako bi njih dvojica vozili isti model, kladio bih se na Ajrtona.»

Ron Denis: „Ne mislim da je Ajrton snaga motivacije. Imao je stil koji nisam podržavao. Uvek je pritiskao situaciju. To je bio njegov put, ali ja mislim da je taj put imao stepen obaveznosti, imao je totalnu obavezu, svejedno da li je u pitanju mašina ili vožnja. To može da inspiriše i vas i ljude iz tima. Zato mislim da je takva osoba korisna za svaki tim.“

Džulijan Džakobi bio je Ajrtonov menadžer i biznis-savetnik i bio je prisutan tog strašnog vikenda u maju u San Marinu. Za BBC World Servis u junu 1999. sećao se svih događaja: „Ajrton je tada imao 34 godine i bio je drugi najplaćeniji sportista na svetu, posle Majkla Džordana. Verujem da se neko kao što je on pojavljuje jednom u generaciji. Kao što su to, na primer, Muhamed Ali u boksovanju, Pele u fudbalu. To su ljudi koji se prepoznaju preko i dalje od sporta, u celom svetu.

Promene su se izvršile na kolima od 1993-94, nova pravila i regulacije morale su da se poštuju i Ajrton mi je tokom zime mnogo puta rekao da oseća da će biti nesreća. Tako, kada je Rumez Barakela, koji je bio mladi brazilski vozač i prijatelj i proteže Ajrtonov, imao ozbiljan akcident koji na sreću nije bio fatalan, nisam se iznenadio. A onda, na Imoli u subotu, kada je poginuo Ronald Racenberger, Ajrton se vrlo uznemirio, što nije čudo, jer dvanaest godina kako je vozio nije imao takvo iskustvo. No, bio je i profesionalni vozač.

Kada sam video kako Ajrton udara u zid, prvo se nisam zabrinuo. Ali sam shvatio da je fatalno, kad sam video da ne izlazi iz kola. Kada su kola udarila u zid, samo je kokpit ostao ceo, tako da Ajrton nije bio povređen. Izuzev šipke volana koja je probušila njegovu kacigu. I to je bio uzrok njegove smrti.

Našao sam nekog da me odveze u bolonjsku bolnicu. Ispostavilo se da je to brazilski novinar koji je znao put, zato što je u petak išao da poseti Barikela. Kada smo došli u bolnicu, Ajrton je bio prikačen za mašinu za održavanje života, tri ili četiri sata i mislim da su objavili smrt oko šest ili šest i po sati uveče.

Ja sam onda odleteo u London, da se presvučem, pa u Brazil na sahranu. Jedva sam išao, samo zato što sam morao. Nisam bio član porodice, ali sam morao da ih podržavam u poslu. Išao sam zahvaljujući adrenalinu i ostalom, sve do sahrane, koja je bila jedinstveni događaj.

Setio sam se da sam gledao sahranu Dž. F. Kenedija u Vašingtonu 1963, pa i Vinstona Čerčila, kada sam bio mali. I mislio sam da nikada do sada nisam video ništa kao to. Sahrana Ajrtonova u Brazilu bila je nešto sasvim drugo. Vi ne želite da budete deo toga zato što se desilo to što se desilo, ali s druge strane, biti tamo i tada dalo vam je drugu perspektivu. Sahranjivan je momak iz Brazila koji je raširio krila čitavoj industriji motora, koji je mogao da preuzme i pobedi čitav taj svet. To je bio neko, kao Pele, svetska figura ko je bio opšte poštovan. I, tokom devet godina dok sam radio sa njim, nisam shvatao, baziran u Evropi, kako je on bio duboko poštovan i obožavan u Brazilu.“

Majkl Kranefus (šef Ford Motorsporta): “Pa, sada možeš reći unučićima da si video Ajrtona Senu kako zauzima pol u Monaku.”
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Sub Okt 17, 2009 8:33 am
VILIJAMS F1

Sena je počeo svoju karijeru u Vilijamsu F1 kao test voza, a završio ju je po povratku u Vilijams kada se u njega vratio 1994. za $20 miliona.

Frenk Vilijams osnovao je Frank Williams (Racing Cars) Ltd. krajem 1966. godine. Ponestalo mu je novca za njegovu sopstvenu karijeru, pa je počeo da priprema automobile za svog prijatelja Pirsa Karidža, bogatog naslednika iz porodice proizvođača piva. Karidžov tim debitovao je u oktobru 1967. u Formuli 3 Brebem na Brends Heču. Vilijams zatim 1968. dovodi Karidžov tim u Formulu 2 Brebem, a u isto vreme radi i u Formuli 3 za Ričarda Bartona, Tetsu Ikuzavu i Tonija Trimera.

Ta i sledeća godina bile su uspešne za Frenka Vilijamsa, birao je dobre automobile i kvalitetno ih pripremao. Vozili su ih Karidž, Džeki Iks, Malkolm Gatri, Alister Volker i Grejem Mekre. Karidž je 1968 bio vicešampion Formule 2, iza Johena Rinta, a 1969. bio je osmi. Sa Alesandrom di Tomazom Vilijams 1970. potpisuje ugovor o korišćenju «de tomazo-ford» modela za svoj tim. Onda na trci u Zandvortu katastrofa: Pirs Karidž gine. Da stvar bude gora, di Tomazov program se krajem godine stopira.

Međutim, Vilijams je već stekao ugled kod timova i sponzora. Posao može i mora da se nastavi. Do sredine sedamdesetih godina radio je za Formulu 1 i Formulu 2, za timove Marč, Politojz-Kosvort, Iso-Marlboro, Valter Volf Rejsing. Vodio je vozače kao što su Henri Peskarolo, Karlos Pače, Nani Gali, Arturo Mercario, Žak Lafit, Džeki Iks, Mišel Lekler. Do 1977. godine, Vilijams postaje pomalo umoran od rada za druge i, okupiviši deo ljudi iz svog starog tima – među kojima je i Patrik Hed – i osniva Williams Grand Prix Engineering. Najavljuje da će preduzeće raditi za tim Marč, sa Belvju Bir kompanijom kao generalnim sponzorom uz malu pomoć Saudija Erlajna. Vilijams kreće u potragu za vozačima, ima sreće da naiđe na Alena Džonsa koji već na svojoj prvoj trci, u «vilijamsu FW06» donosi timu drugo mesto na Votkins Glenu. Sada je Saudija Erlajn raspoloženija da učestvuje, a uključuje se i TAG. Patrik Hed za sezonu 1979. dizajnira «vilijams FW07», a Vilijams zapošljava Kleja Ragaconija kao drugog vozača. Tokom sezone vrše se i aerodinamička poboljšanja i, na britanskom

gran-priju Ragaconi osvaja prvu pobedu za tim u Formuli 1, a Alen Džons završava sezonu kao treći. Ragaconija je zamenio Karlos Rojteman. Sezone 1980. Džons je prvi a Rojteman treći u ukupnom plasmanu. Tim Vilijams osvaja titulu konstruktora. Pravi rat između timskih kolega trajao je 1981, došlo je dotle da je Džons napustio ne samo tim nego i sport. Vilijams ga zamenjuje Keke Rozbergom, ali i on odlazi posle samo dve trke, pa sezonu umesto njega završava Derek Deli. Sledeće sezone, Rozberg se vraća u Vilijams, vozi «vilijams FW08» i osvaja titulu svetskog šampiona.

Osamdesete su označile početak turbo-ere u Formuli 1 i tim Vilijams se, svestan neophodnosti prilagođavanja, odlučio za Hondin motor. Sezone 1983. i 1984. dizajnirani su FW09, FW10 i FW10B modeli, FW10 bio je prvi model sa karbon-fiber šasijom. Vozili su ih Rozberg i Lafit, koji je 1984. zamenjen Najdželom Menselom. Mada nije bilo titula, bilo je pobeda za pamćenje. Godine 1986. Rozberg odlazi u «meklaren» i zamenjuje ga Nelson Pike. Mada je FW11 doneo timu devet pobeda, u dramatičnoj završnici na trci u Adelaidi Menselu puca guma i titulu osvaja Alen Prost u «meklarenu». Sledeće sezone Pike osvaja titulu, ali se Honda odlučuje na saradnju sa Meklarenom i Vilijams je prinuđen da upotrebi Džadov motor. Ovo nije odgovaralo Pikeu, koji prelazi u Lotus, pa u tim 1988. kao drugi vozač stiže Rikardo Patreze, ali Mensel krajem sezone odlazi u Ferari. Vilijams 1989. postiže dogovor sa Renoom za V10 motor, a u tim stiže švajcarski vozač Tijeri Butsen.

U leto 1990. godine, počinje nova dekada za tim Vilijams. Na mesto šefa dizajnera dolazi Adrijan Njui. Butsen odlazi, Najdžel Mensel se vraća. Sledeće sezone tim ponovo počinje da pobeđuje, Mansel pet puta a Patreze dva. Nagradu konstruktora te godine osvaja Meklaren, a titulu vozača Ajrton Sena. Sledeće, 1992. godine, Najdžel Mensel je nezaustavljiv u «Vilijams-Renou FW14B» i osvaja titulu. Alen Prost i dotadašnji test-vozač Vilijamsa, Dejmon Hil, obojica prvi put zajedno, donose 1993. Vilijamsu prvo i treće mesto na šampionatu, ali se tim za sledeću godinu odlučuje za Ajrtona Senu. Prost odbija da ostane u timu i sezonu 1994. Vilijams započinje sa Senom i Hilom, uz Rotmans kao velikog novog sponzora. Na gran-priju San Marina Sena gine, Hil postaje prvi vozač, njegovo mesto kao test-vozača preuzima Dejvid Kultard a Mensel pristaje da vozi nekoliko trka kada nije zauzet svojim angažmanom u kart-seriji. Vilijams osvaja drugu titulu u kategoriji konstruktora, ali Mihael Šumaher osvaja tutulu vozača, pošto je u Adelaidi izbacio Hila sa staze.

Novu sezonu obeležio je prelazak u novu fabriku u Grouvu, vozili su Kultard i Hil, nije bilo titula. Kultard 1996. prelazi u MekLaren, zamenjuje ga Žak Vilnev, Hil te godine osvaja šampionat a Vilnev ima četiri pobede. Hil dobija otkaz, zamenjuje ga Hajnc Harald Frencen, 1997. Vilnev osvaja šampionsku titulu, Frencen pobeđuje jednom, a Vilijams osvaja treću titulu konstruktora. Krajem godine, Reno napušta Formulu 1, ostavljajući Vilijamsu na korišćenje Mekahrom V10 motor (jedan od starijih modela Renoa), a tim potpisuje sporazum sa

BMW-om za korišćenje njihovih motora u sports car programu. Angažman u Formuli 1 te sezone nije doneo željene rezultate, zahvaljujući dominaciji «meklaren-mercedes» modela. Mekahrom V10s (poznatiji kao Supertek), uz odlazak Vilneva u u BAR a Frencena u Džordan – zamenjeni su Ralfom Šumaherom i šampionom karta Alekom Zanardijem – 1998. i 1999.
Sena Fondacija – Institut Sena

U martu 1994. Ajrton je rekao sestri Vivijani da želi da pomogne svojoj domovini, Brazilu, ali ne zna kako. Odmah su se, naravno, setili: deca – siromašna, bolesna, nepismena, mnoštvo brazilske dece. Neprofitna Fondacija Seninjo je brzo počela da radi u Velikoj Britaniji, ozvaničili su Sena brend za razne proizvode i crtani izgled Seninja, štampali su ga na majice, Ajrton ih je nosio i nije, na žalost, video rezultate rada Fondacije a, na sreću, nije video ni čuo skandale oko Instituta AS u Sao Paolu koji su pali na Vivijeninu glavu, tipa: proneverila je novac koji je stigao u Seninjo Fondaciju, taj novac bi bio potrošen za Senine trke, Vivijana je iskoristila Senino ime upoznajući se sa značajnim ljudima, na primer krunisanim glavama i tako dalje. http://www.formula1racing.com/TRIBUTE.htm Drugim rečima, izvesni ljudi sa dugim jezicima su imali sreće što je Sena poginuo, jer ko zna kako bi reagovao. Mada, možda bi ga bilo i briga, s obzirom na zamah rada Instituta – zajedničke bolnice za decu i adolescente sa rakom, radile su se hemoterapije, u to su bile uključene nekoliko kompanija, od kojih je svaka izgradila po jedan sprat sa toplom i ugodnom atmosferom, sa sobama gde su video filmovi i kompjuterske igre sa likom Seninja ili igračkice za malu decu, sobe za posete. I, naravno, klinci su vozili mala kola. Samo tristotine volontera radilo je na lečenju, pažnji i tako dalje pet stotina hiljada bolesne dece i adolescenata. Sedamnaest procenata malih bolesnika od raka otkrivenih na vreme izlečeno je.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Sub Okt 17, 2009 8:33 am
Brends Heč

Marej Volker je rekao: „Zašto su glavešine potrošile milione funti za razvoj staze Silverston kada već imamo Brends Heč, ostala je misterija za mene.“

Godine 1926. biciklisti koji su vozili stazom od Londona do Folkestona primetili su prirodni amfiteatar u Kentu na zemlji koja je pripadala Brends Heč farmi, blizu sela Vest Kingsdaun. Pregovarali su sa lokalnim seljakom o pravljenju trkačke staze, tokom godina uključili su se u dogovore i motociklisti, pa je do 1930. na blatnjavoj stazi dugoj tri četvrtine milje počele su biciklističke i motociklističke trke. Odgovarajuća organizacija i pravi zamah na ovoj stazi nisu razvijeni zbog drugog svetskog rata. Tek 1947. Brands Hatch Stadium Ltd. Počeo je da radi, a dokaz za to organizatorima bila je trka motobiciklista prenošena TV-BBC, novom televizijskom mrežom.

U aprilu 1950. nova staza je produžena na milju, otvorena za trke kola, s

500cc Formulom 3, ušla je u novi trkački kalendar. Godine 1953. bila je trkačka škola što ju je uvrstilo u isto. U isto vreme promenila je i smer – do sada je bila kontra kazaljki na satu. Trka u Le Manu bile je konkurent Brendsu, ali je 1955. zatvorena zbog nesigurnosti.

Brends je bio domaćin prve trke Formule 2, na kojoj je pobedio Roj Salvadori, koji je patio zbog bolova od polomljenih rebara, posledica neke od skorašnjih trka. Ova trka je bila druga F2 u mesecu koju je vozio Kolin Čepmen u Lotusu 11s. Treća trka F1 na Brendsu imala je i veliku promenu, jer je ocenjeno da je staza očigledno kratka, pa je produžena kroz drveće blizu staze. Takva staza je u avgustu 1960. mogla da primi ne-šampionsku trku Silver Siti Trofija F1 gde je vozio Džek Brabam u „kuper-klajmaksu“.

Sledeće godine pres-službenik staze Džon Veb pregovarao je o prodaji Brendsa Grovenvud Sekjuritiju. On je stavio stazu i pregovaranje pod jurisdikciju Motor Circuit Developments, kompaniju koja je uzela menadžment staze. To je doprinelo uvođenju raznih olakšanja na stazi, zahvaljujući MCD, uključujući i staze Melori Park (1962.), Snetertonu i Ulton Parku. Te iste godine, 1961, u julu, Brends Heč postao je prvi Svetski šampionat F1 trka, kao alternativa Silverstonu.

Brends igra 1970. važnu ulogu u Formuli Ford, a 1976. preuzima i Formulu Ford Festival, a 1978. Indikar, važan zbog kontakta sa Ujedinjenim Državama Amerike. Pickup Truck Racing bio je takođe u kalendaru. http://www.etracksonline.co.uk/Europe/United_Kingdom/brandshatch03.html Poslednja Britanska GP održana je 1986, pobedio je Najdžel Mensel u „vilijamsu-hondi“. Iste godine Džon Fulston kupio je Brends, Ulton Park i Sneterton od Grovenvud Sekjuritija i osnovao novu kompaniju pod nazivom Brands Hatch Leisure (BHL). Sledeća godina je donela velike planove i nesreću: Fulton je poginuo vozeći test vožnju „meklaren“ Indi kara u Snetertonu. BHL je preuzela udovica Meri Fulton, a za njom i ćerka Nikola Fulton. Te promene na vrhu su stopirale razvoj i utemeljenje BHL-a, pa pošto je takođe izgubio Gran Pri, koncentrisao se na Formulu 3000. I to se zaustavilo, kada je 1988. posle velikog sudara pokrenuto pitanje bezbednosti na trkama, pa se 1991. F3000 vratio na svoje stare staze. Nikola Fulston nije digla ruke od Brendsa i nastavila je da ga razvija. Godine 1996. stavila ga je u kompaniju London Stok Exchange.

To je bio veliki uspeh i počele su pripreme za britanski Gran Pri. U godini 1999. Nikola je objavila da će držati pravo na stazu i na trke sve do 2002. Bilo je planova da stazu kupi Oktagon Motorsports za $195m, ali se Oktagon povukao i verovatno imao dogovor sa Silverstonom za BGP. Tih istih godina i Nikola je vozila.

Autopsija

Ajrton Sena je imao samo 34 godine. Poginuo je tako što je desna guma, koja je prva udarila u zid, gurnula šipku od volana, koja je vozaču probušila vizir kacige, desno oko i mozak, prekinula krvnu venu. Stoji pitanje koje postavljaju ljudi – zašto i FIA i italijanske vlasti još uvek tvrde da Ajrton nije umro na stazi, već u bolnici, gde je bio priključen na aparate za rad srca i pluća. Mišljenje lekara neurohirurga i sličnih stručno orijentisanih se razlikuju, mada svi kažu da je takva povreda smrtna i da je trebalo objaviti smrt, kao i kod Racenbergera kod koga nije bilo sumnje. U oba slučaja, po italijanskom zakonu treba prekinuti trening i trku, da bi vlasti izvršile uviđaj.

Prema Ajrtonovoj autopsiji, kada bio ostao živ, ne bi mogao da takav i ostane bez mašina za održavanje života kao i da ne bi bio svestan. I da nisu bili povređeni ni stomak ni pluća. Hemoralgija koja je nađena na mozgu podrazumeva oštećenje temporalne arterije i ne bi moglo da se izleči. Eksperti za krv došli su do zaključka da je Ajrton potpuno zdrav i da u njegovoj krvi nema nikakve zabranjene supstance, to jest nikakve droge ni alkohola.

FIA odbacuje, što se tiče te nesreće, konspirativne teorije, tipa – neko je intervenisao na Ajrtonovim kolima u cilju ne baš da bi ga ubio, već da bi ga onesposobio za pobedu. FIA je odmah ispitala Autodrom Enco i Dino Ferari, pa je za Tamburelo predložila da ima, za promenu, levo-desno krivinu, tzv. šikanu. Sada ima.
O Autoru

Olivera Broćić je rođena iste godine kao i Ajrton Sena. Novinar je od 1987. godine i do sada je radila za TV kuće kao što su RTS 3K, Art, Studio B, Geneks, kao i za časopise Evropljanin, Vreme i Danas.

Ovu priliku koristimo da joj se još jednom zahvalimo na povrenju, koje nam je ukazala.
Sponsored content

Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni Empty Re: Odabrani odlomci iz knjige o Ajrtonu Seni

Nazad na vrh
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu