Beogradska ka5anija
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Znameniti Srbi u anegdotama Empty Re: Znameniti Srbi u anegdotama

Čet Jan 08, 2009 10:18 pm
Ðura Jakšić
Ðura Jakšić je napisao pesmu "Otadžbina" i imao je ugovoreno sa izdavačem u kom roku da je uredi i preda. Ðura je u brzini, u poslednji čas, odneo pesmu napisanu na listu hartije, masnom od bureka, koji je netom pojeo.
U jednoj anegdoti pesnik Ðura Jakšić seda na fijaker unatraške, kočijaš ga upita što ne sedne napred, na šta mu Ðura kaže:
"Pa gde ste vi videli da Srbin gleda unapred?!"
Sedeli tako u kafani za dva različita stola srpski pesnici Ðura Jakšić i Radomir Brzak. U jednom trenutku konobar donese Ðuri Jakšiću ceduljicu od Radomira Brzaka na kojoj je pisalo:
"Stihoklepcu koji je svakom mrzak
mućak jaje, mućku daje,
Brzak."
A Ðura mu na poleđini pomenute ceduljice odgovori:
"Oj, pesniče glasa štura!
Pa zar daje koji prosi?
Pa zar ćuran jaja nosi?
Ðura"

Branislav Nušić
Nušić je, priča tako otprilike ide, često, gotovo svakodnevno sretao na ulici nekog starijeg gospodina koji mu se usrdno javljao. Naravno, i Nušić se njemu odjavljivao. Sve bi bilo u redu, da se ovaj Nušiću nije svakodnevno obraćao sa:
"Dobar dan, gos'n Ðoko."
Pošto je to potrajalo, komediograf ne izdrža no ga jednog dana zadrža, te mu reče:
"Izvinite, gospodine, ali vi mene držite za Ðoku, a ja sam Brana."

Stevan Sremac
Pisac Stevan Sremac bio je u društvu u kojem se poveo razgovor i o porezu. Neko vreme je slušao razgovor, a zatim se i on uključi:
- Mislim da bi od svih poreza najunosniji bio onaj na žensku lepotu.
- Kako to?
- Jer bi ga svaka žena s oduševljenjem plaćala.
Kad se Sremac pojavio na vratima jedne kafane dočekao ga je uzvik "Aha". Tu su bili Simo Matavulj, Stevan Mokranjac, Brzak, Veselinović, koji je slavio desetogodišnjicu svog književnog rada. Slava je bila skromna: kafa, vino, pivo, duhovit razgovor, prekidan sviračima. Kada je vince udarilo ulice, a rakija reč otvorila, kako kaže pesma, nizale su se zdravice Janku Veselinoviću. Pisac je bio tronut, ustao je i rekao drugovima:
"Molim vas, braćo, pijte malo lakše, ako mislite da dočekamo zoru, jer nas ima mnogo, a od treće banke ostalo je samo šest dinara, a ja više ni marjaša ne mogu da dodam."

Janko Veselinović, filosof Boža Knežević i pesnik Vojislav Ilić sedeli su u kafani "Kod prestolonaslednika". Sremac kaže da su tamo sedeli oni koji vole da popiju a ne pitaju koliko su popili nego koliko imaju da plate. Jednog dana nađu se sva trojica i u horu dobace kelneru:
- Momče, rakije!
Kelner nije dobro čuo pa pita:
- Rakije? Kakve, molim?
- Zelene, brate - reče Vojislav - one zelene, vidiš da je već jesen, daj da još malo uživam u zelenilu...
- Te, brate, te - potvrdi Janko. - One zelene što je gorka. Krvavo zaradim, gorko pijem.
- Oh-hoj, Bože moj - huknu filosof Boža. - Zaboga što pitate, pa gorke dabome. Gorke, ta i život je gorak..
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Znameniti Srbi u anegdotama Empty Re: Znameniti Srbi u anegdotama

Sre Nov 04, 2009 3:53 am
DOSITEJ OBRADOVIĆ
(1739-1811)

Dositej Obradović je u
leto 1807.godine prešao u Srbiju, i sav se stavio u službu njoj; godinu
dana kasnije već je direktor svih škola, vaspitač Karadjordjevog sina
Alekse, Karadjordjev sekretar i savetnik. Jednom prilikom Dositej je
bio u vinogradu na Oplencu u Topoli i nabrao neke trave da jede kao
salatu, što onda u nas niko nije jeo. Porosila je kišica i Dositej se
pokliznuo. Idući ozgo nizbrdicom, on udari pored gradske kule i, kao
star čovek, češće se oklizne i gotov da padne.
- Čuvaj se da ne padneš dedo! - viknuo je sa prozora Karadjordje.
-
Nisko sam, Gospodaru, - uzvrati Dositej - i ako padnem neću se mnogo
ubiti, a neću ni lupnuti glasno: samo se Bogu molim da ne padneš ti sa
svoje visine; i ubićeš se, i čuće se na sve strane sveta!
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Znameniti Srbi u anegdotama Empty Re: Znameniti Srbi u anegdotama

Sre Nov 04, 2009 3:53 am
DOSITEJ OBRADOIVĆ
(1739-1811)

U jednom velikom
društvu, gdi je i Dositej bio, jedan je vrlo mlogo vikao na Dositeja,
na koje mu Dositej ništa nije odgovarao, nego je mirno gledao onog što
viče na njega i slušao ga kao da se to njega ništa ne tiče. Posle kad
se društvo razišlo, rekne mu ljutito jedan njegov prijatelj:
- Ta ti si prava budala kad ti na onakve grdnje ni jedne reči ne odgovori.
- E, moj prijatelju, - odgovori mu Dositej smešeći se – ta baš lud čovek u takvoj priliki ne bi umeo ćutati!
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Znameniti Srbi u anegdotama Empty Re: Znameniti Srbi u anegdotama

Sre Nov 04, 2009 3:54 am
DOSITEJ OBRADOVIĆ

(1739-1811)

Po smrti Dositejevoj, naredjeno je bilo da se njegove stvari rasprodaju. I rasprodano je sve što je imao za nepuna dva sata.
-
Zar sve prodaste? - upita predsednik Saveta, Mladen, Relju Banaćanina,
poznatog domišljana i šaljivca, koji je bio na toj prodaji.
- Sve ode kao alva - odgovori Relja.
- Čudne mi tekovine jednog filosofa, - reći će na to Mladen - sve ode tako za čas!
- E, Boga mi, kad tvoja dodje na red, - rekne Relja - imaćemo posla taman dve godine!...
Danas niko i ne zna za kuće, ni za dućane bogatoga Mladena, a Dositejeva se svaka stvarčica čuva kao kakva svetinja.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Znameniti Srbi u anegdotama Empty Re: Znameniti Srbi u anegdotama

Sre Nov 04, 2009 3:54 am
SAVA TEKELIJA
(1761-1842)

U Pešti je živeo vrlo
imućan i dobro obrazovan trgovac, Srbin Miša Jovanović. On se beše
oženio iz uvažene porodice Stankovića u Budimu i dobio je miraz 100.000
for. Posle nekog vremena, a još za života svoga osnovano je Miša
Jovanović zakladu od 12.000 for. i dao je Srpskoj pravoslavnoj opštini
peštanskoj s tom naredbom, da se ta glavnica ima ostaviti pod kamatom
dotle, dok se ne udvostruči, pa onda da se otud izdržava srpski učitelj
i crkvenjak u Pešti, a ujedno da se otud dodaje na platu svešteniku
peštanskom. Isti Jovanović je osim toga dao magistratu peštanskom
izvesnu sumu u sirotinjski fond, te s toga nije delio prosjacima, nego
ih upućivao na magistrat, gde je on za njih ostavio potpore.
Jednog
dana u sredini tridesetih godina iznenadno dodje Miši Jovanoviću u
posetu Sava Tekelija. Jovanović se začudi tako otmenom gostu,
ekselenciji i uvaženom Srbinu Savi. Sava mu reče da ima s njime
razgovora, i zamoli ga, da podje s njim u šetnju. Podju šetati kraj
Dunava. Tekelija ćuti, ništa ne govori. Miša čeka i čeka, da čuje šta
želi Sava Tekelija od njega, ali Sava šeće i ozbiljno ćuti. Na posletku
će ga Jovanović nestrpljivo zapitati:
- Ekselencijo, vi ste mi izvoleli reći, da imate samnom neka razgovora.
Sava Tekelija zastade i reći će ozbiljno:
- Prijatelj-Mišo, vi ste mene osramotili!
- Šta za Boga! A kako to molim vas? – odgovori uprepašćeni Miša.
Tekelija izvadi iz špaga jedno pismo, pokaže ga Jovanovću i reče:
-
Evo vidite pismo od Lukijana Mušickog. On mene ovde naziva dobrotvorom
narodnim i čestita mi, a ja nisam ništa učinio. Vi kao običan trgovac
evo već dvadeset godina, kako ste osnovali vašu zakladu, a Mušicki mene
naziva dobrotvorom. No ja ovaj prekor Mušickog ne mogu podneti, nego ću
da popravim, što sam propustio.
Sa tim Sava ode i odmah posle
toga kupi za 70.000 for. onu kuću u ulici Zelenog drveta u Pešti, te
osnuje svoj zavod, koji je do danas na put izveo i usrećio tolike
sinove srpske, a narodu srpskom poklonio tolike umne radnike i
prijatelje.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Znameniti Srbi u anegdotama Empty Re: Znameniti Srbi u anegdotama

Sre Nov 04, 2009 3:57 am
KARAĐORĐE PETROVIĆ
(1762-1817)

Kada je 1809, Karađorđe
oslobodio Srbiju od Turaka, dođe s vojskom preko Sandžaka u dodir s
Crnogorcima. Sukobi se s Turcima na Koštan-polju, kod Suhodola. Turke
je predvodio Humat-paša Mahmutbegović. U najtežem času sam je Karađorđe
izvršio juriš i pobjedio.
Kolašinski knez Jovan, koji je u ovoj
borbi komandovao većim odeljenjem sandžačke vojske, pošto mu se vojska
razbeže, ostade sam na bojištu. Karađorđe je, u onom naletu, naišao i
na njega. Osmotri ga. Poznade da je Srbin, pa ga mrko pogleda i prekori:
- Kojekude, ti si Srbin!
- Jesam, Gospodaru Đorđije!
Karađođe izvuče pištolj i pogleda niz njegov ledeni hrbat prsa kneževa:
- Pa došao protiv mene da se biješ?
- Jesam, Gospodaru!
- A zašto?
- Samo da viđu koji je bolji junak od nas dvojice!
Karađorđe
ga odmjeri od glave do pete, vrati pištolj za pojas, pobratimi se s
knezom i postavi ga za barjaktara u svojoj vojsci.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Znameniti Srbi u anegdotama Empty Re: Znameniti Srbi u anegdotama

Sre Nov 04, 2009 3:58 am
TANASKO RAJIĆ
(? – 1815)

Drugi ustanak 1815. godine,
našao je Tanaska Rajića, iako već starca, krepka i vesela, na boj
gotova. Na Ljubiću vidimo Rajića, kao zapovednika u gornjem šancu, gde
su bili topovi. Jednog dana udare Turci ćestoko na srpske šančeve.
Vojnici iz donjeg šanca, ne mogući se održati, počnu uzmicati u gornji,
Rajićev šanac, i tim sam šanac provale. Kad turska sila i tu navali,
oni se pometu, pa počnu uzmicati i odatle. Kukavni starac Rajić, videći
to, stane govoriti:
- Stan'te braćo, ako Boga znate! Što ste se tako
preplašili? Ta i iz Turaka teče krv, kao i iz nas! Zar ove topove
ostavljate, od Boga ne našli? Znate li koliko smo muke prepatili, dok
topove ne imasmo?
Videći da je strah ovladao, i da ga niko ne sluša,
Rajić opkorači top, uzme u jednu ruku sablju, a u drugu zapet pištolj,
pa rekne:
- Ovih topova ja neću ostaviti Turcima, dok me svega na njima ne iseku na komade!
Turci
odista nagrnu na njega; on nekoliko smlati, ali puške turske i njega
obore, i tu ga Turci iseku svega na komade. Ova junačka, patriotska
smrt neka je na ugled svima onima u kojima muško srce kuca. Ko
Rajićevom smrću ume umreti, dostojan je živeti doveka!
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Znameniti Srbi u anegdotama Empty Re: Znameniti Srbi u anegdotama

Sre Nov 04, 2009 3:58 am
GLIGORIJE TRLAJIĆ
(1766 – 1811)

Služeći u tudjini,
daleko u Rusiji, a vazda oduševljen Srpstvom, Gligorije – Gliša Trlajić
Bačvanin, dodje u Mohol, u goste majci i mestu rodjenja. Mnogi ga
znanci, zaneseni ranijim pričama o moćnom severnom bratu, zapitkuju
koje o čemu po velikoj ruskoj carevini. Trlajić hvali Rusiju i sve što
je njeno, ali gleda da hvala ne potcenjuje ničega što je srpsko. Zato
mu bi neprijatno kad ga na jednoj gozbi prota moholski počne pitati
malo neprilično... Tako, Trlajić pohvali najpre vino za trpezom, a
prota se utače:
- Ali je rusko vino gromovito? A?
- Kad god se meša s rakijom! – odgovori Trlajić.
Iznese se na sto pečenje. Proti je i to malo, već pita:
- Ali je tek rusko pečenje masno? A?
- Kad god se jede sa slaninom! – dočeka ga Trlajić.
Sad i prota ućuta.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Znameniti Srbi u anegdotama Empty Re: Znameniti Srbi u anegdotama

Sre Nov 04, 2009 3:58 am
JOAKIM VUJIĆ
(1772-1847)

Kao svagdašnji siromašak, Joakim Vujić ne mogaše biti pažljiv ni u izboru odela.
Došavši
jednom u nezavidnoj toaleti u Karlovce, Vujić lagano pridje gimnaziji i
zapita nekog djaka za profesora Tomu. Djače mu nemarno odgovori, pa
ušavši u razred, reče profesoru da za nj pita nekakav – prosjak.
Profesor radoznalo pogleda kroz prozor, pa da bi kod ostalih učenika
izgladio nemio utisak od izraza onog učenika cikne na djačiće:
- Na kolena! Ta to je spasitelj!
Po
tom profesor brzo istrča napolje, uze Vujića pod ruku, uvede ga u
učionicu i posadi za katedru, pa onda otpoče svečan govor u slavu tog
dana, koji u njihovu sredinu dovede slavnog Vujića. Učenici veselim
izrazom lica iskazuju radovanje, a Vujić ozbiljno sedi za katedrom i
gleda šta se neočekivano zbiva.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Znameniti Srbi u anegdotama Empty Re: Znameniti Srbi u anegdotama

Sre Nov 04, 2009 3:59 am
JOAKIM VUJIĆ
(1772-1847)

Kad je Vujić u Kragujevcu, u konaku Kneza Miloša davao amaterske pozorišne predstave, dogodilo se i ovo:
Po
opisivanju i pokazivanju Kneževu Vujić je inscenovao niz pozorišnih
slika ''Boj na Ljubiću''. Knez je gledao probe i po što šta ispravljao.
Na svečanoj, pak, predstavi Knez u jednom momentu ustade i viknu:
- Nije tako! Čekaj!
Po
tom se pope na pozornicu i stade kazivati kako treba scenu izvesti. Kad
naredi sve, podje svome sedištu, da posmatra, a Vujić, koji je igrao
pašu, duboko se pokloni i reče:
- Ljubim ruke!
- Ene ga sad! – ljutnu se Knez. – E, sinko, da si istinski bio na Ljubiću ne bi ti to ni na pamet palo.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Znameniti Srbi u anegdotama Empty Re: Znameniti Srbi u anegdotama

Sre Nov 04, 2009 3:59 am
LUKIJAN MUŠICKI
(1777-1837)

Baveći se 1829.godine,
tada već kao episkop, u Beču, Lukijan češće pohadjaše slikarske
galerije, više puta praćen mladim učenikom slikarstva Kostom Pantelićem
iz Rume.
Kad je jednom ulazio tamo, Lukijan zastade pri samom
ulazu pa se, zamišljen, preksti. Pantelić, videći to, i sam se, ne
znajući zašto to čini, prekrsti, a Lukijan mu reče:
- Tako i treba, jer je i ovo hram!
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Znameniti Srbi u anegdotama Empty Re: Znameniti Srbi u anegdotama

Sre Nov 04, 2009 3:59 am
HAJDUK VELJKO PETROVIĆ
(1780 – 1813)

Veljko je bio
tanka i visoka struka, smeđe kose i vrlo malih brkova, duguljasti suvi
obrazi, široki usta i podugačka, malo pokučasta, nosa; i nije mu mlogo
više bilo od 30 godina kada je poginuo. Po srcu i po telesnom junaštvu
bio je prvi ne samo u Srbiji, nego se može slobodno reći, i u cijeloj
Evropi svoga svud ratnog vremena. U vrijeme Ahila i Miloša Obilića on
bi zaista njihov drug bio, a u njegovo vrijeme Bog zna, bi li se oni
mogli s njim isporediti...
Bio je pravi hajduk, i tim se imenom
dičio i ponosio, do svoje smrti. Kao pravi junak, i đe je valjalo, nije
umijo lagati. Tako je bio iskren i prostodušan, da mu čovek nikakve
tajne nije mogao kazati. Istina da je slabo bio pobožan i duševan, ali
mu je opet mogao čovek, kao pravom junaku, u po noći bez ikakve
svjedočbe blago povjeriti. Može biti da je ono karakteru svome
najprotivnije učinio, što je izdao Milenka i Petra u Bijogradu. Koliko
je na novce i na ostali svaki plijen bio lakom na vojsci, toliko za te
stvari nije mario, kad ih je imao, nego ih je štedro poklanjao drugima,
pa i to ne samo svojim vojnicima, nego i drugome svakome:
- Kad u mene ima, kome gođ treba, neka dođe, da mu dam, ali kad u mene nestane, ja ću oteti u kogagod znam da ima.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Znameniti Srbi u anegdotama Empty Re: Znameniti Srbi u anegdotama

Sre Nov 04, 2009 4:00 am
HAJDUK VELJKO PETROVIĆ
(1780 - 1813)

Tihomir R.
Đorđević je 10.juna 1897.godine bio u Kalni (srez nišavski, okrug
pirotski) gde mu je g.Sava Banković, učitelj iz Kalne, kazivao reči
Đorđa Golubovića – Lepoje iz ovoga mesta. Golubović je tada bio starac
od preko 90 godina:
''Blizu Kalne je selo Šurgan. Iz tog je sela bio
glavni tobdžija Hajduk-Veljkov – Stevan. Jednog se dana u Negotinu
Stevan opije i počne rđavo nišaniti, te ga zbog toga Hajduk-Veljko
išamara. Stevan se naljuti, prebegne Turcima, i kaže im da je bio
glavni Veljkov tobdžija i zašto je pobegao. Turci ga zapitaju koliko mu
je Veljko plaćao. A ovaj keže da mu je plaćao jedan groš dnevno. Turci
mu obećaju plaćati sto groša dnevno, samo da se potrudi i ubije Veljka.
Stevan pristane, i nije prošlo ni nekoliko dana, a on uoči Veljka,
nanišani topom na njega i ubije ga.''
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Znameniti Srbi u anegdotama Empty Re: Znameniti Srbi u anegdotama

Sre Nov 04, 2009 4:00 am
MILOŠ OBRENOVIĆ
(1783 – 1860)

Ratujući s Turcima,
ulogori se jednom knez Miloš kod nekog sela blizu Šapca. Kad se logor
stišao, prohte se Knezu da jede tople proje, i to ispovedi vojvodi,
koji je kraj njega sedeo. Vojvoda u prvi mah oćuta, a onda se ukloni u
logor, i zapovedi momku, da odmah ide u selo, te, u kojoj kući naiđe na
pečenu proju – da mu je vruću donese.
Momak posluša zapoved; pripaše
svoje oružje, otide brže bolje u selo, zaviri u dve tri kuće, i u
jednoj stupi na prag baš kada se proja vadila iz furune. Momak je
domaćinu ispričao vojvodinu zapoved, uzeo poveću proju i odneo vojvodi
u logor.
Vojvoda je primio proju i onako vruću predao knezu Milošu.
Knez
je sa velikim zadovoljstvom gledao svakidašnji leb, kojim se odranio on
i njegov narod, a onda je izvadio iz kese žuti dukat, i dao ga vojvodi
da seljaku proju naplati. Vojvoda se tome poslu Kneževu začudio, te će
reći:
- Gospodaru! Zar će ovaj seljak propasti ako mu se ta malenkost ne naplati?!
Na to će knez Miloš oštro:
- E, moj dragi vojvodo! Svako zlo, koje se u svetu ukorenilo, poteklo je od takvih malenkosti.
Ako ja ovu proju od seljaka uzmem a ne platim, to ćete vi kao moji
mlađi otimati krave i volove, a o novcu neću ni da govorim. Nego deder
ti vojvodo naplati taj kolač s ovim dukatom. Znaj! dok je seljak do
njega pečenog došao, mnogo se puta u krvavu znoju okupao, a ti bi rada
da ga džabe jedeš!
Vojvoda nije mogao ni kud ni kamo, već je seljaku
poslao žuti dukat za pečenu proju. Sprva ga seljak nije hteo primiti,
no kad je doznao da je od Kneza gospodara, poljubi ga i reče:
-
Vaistinu! ovaki će gospodar osloboditi Srbiju od turske sile i nasilja!
– te dukat ostavi kao uspomenu radi doživotnog sećanja na ovako
plemenito delo svoga vladaoca.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Znameniti Srbi u anegdotama Empty Re: Znameniti Srbi u anegdotama

Sre Nov 04, 2009 4:00 am
MILOŠ OBRENOVIĆ
(1783-1860)

Priča se kako je knez Miloš prvih
dana 1827.godine zapovedio da se ubuduće Sveti Sava svetkuje kao
najveći Božiji ugodnik; da dućani budu svi zatvoreni i niko ništa da ne
radi, nego svi ljudi da idu u crkvu. Beogradski Grci, zato što u
njihovom kalendaru ne piše da je Sveti Sava tako veliki svetac, otvore
svoje dućane, kao na radnom danu. To dozna Miloš, pa pozove nekoliko
viđenijih Grka da mu dođu u Požarevac, pa ih počne prekorevati:
- Vi
Grci zasvetiste i vaše crkvenjake i mi ih svetkujemo, a vi nećete
jednog Svetog Savu srpskog da svetkujete, koje ste vi vere, a?
Kad su se preplašeni Grci počeli izgovarati: Okeme, Gospodaru, ama nismo znali... Knez im je oštro podviknuo:
-
A što vi njega jednog da ne znate, kad mi znamo tolike vaše, pa i
nekakve Ćuriće i Uliće (valjda Kirika i Ulita) – pa im je zapovedio da
u ime kazne svaki odnese crkvi po oku voska i da u buduće dobro pamte
kad pada Sveti Sava.
Od to doba počeli su i beogradski Grci voditi
računa o svetkovanju prvog srpskog prosvetitelja i iduće godine još o
Božiću pripitivali su Srbe: ''Ama, dzanum, kat je ono vase svetlo Sava,
da idem u crkva, da opet ne cuj Knes Milos?''
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Znameniti Srbi u anegdotama Empty Re: Znameniti Srbi u anegdotama

Sre Nov 04, 2009 4:00 am
MILOŠ OBRENOVIĆ
(1783-1860)

Poznato je kako je knez
Miloš u mladosti svojoj služio nekog domaćina gazda Aksentija u selu
Dobrinju. Docnije je Miloš postao ustanik i vojvoda i knez. Kao knez i
gospodar malene seljačke države seti se Miloš svoga nekadašnjeg gazde
Aksentija, pa ga pozove k sebi u goste.
Kada Aksentije dođe, knez
Miloš ga srdačno dočeka i zadrži duže vremena kao svoga gosta. Pa kad
su se narazgovarali o svemu što je bilo i prošlo, povede domaćin svoga
gosta da mu pokaže blagajnu državnu. U blagajni je ležao raznolik
novac, gomile i vreće srebra i zlata i bakra. Zadivi se Aksentije
videći toliko blago kakvo nikad nigde nije video. A Knezu beše milo što
se Aksentije tako zadivio sabranoj i ušteđenoj imovini narodnoj. Pa
htede se Knezu da malo iskuša ovoga prostog i nepismenog seljaka, pa mu
reče:
- Gazda Akso, činiš 'voliko, mnogo si ti meni dobra učinio kad
sam služio kod tebe. Ne znam kako da ti se odužim. Nego uzmi od ovoga
blaga koliko ti drago.
Aksentije se malo zamisli, pogleda u one gomile državnoga blaga, oči mu zavodniše od suza, pa će reći Knezu:
-
Gospodaru! ovo je zajedničko blago celog naroda. Pa kad bi svak ovde
uzeo koliko bi hteo, brzo bi toga blaga nestalo. Ovde se ne uzima nego
se ovde dodaje.
I rekavši ovo, uze kesu iza pojasa, razdreši gajtan, pa izvadi dva srebrna cvancika i baci na onu gomilu.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Znameniti Srbi u anegdotama Empty Re: Znameniti Srbi u anegdotama

Sre Nov 04, 2009 4:01 am
MILOŠ OBRENOVIĆ
(1783-1860)

Po svom povratku u Srbiju
1859. godine, knez Miloš je doznao da Karađorđeve kćeri Sava Pljakićka
i Stamenka Čarapićka žive u sirotinji i da nemaju nikakve pomoći iz
državne kase. Knez Miloš je staricama poručio da mu obe dođu, na što se
one uplaše, jer je njih on zvao u vreme kada je brat njihov pobegao iz
Srbije, ali ipak odu u dvor i smerno se poklone starom Knezu.
- A zar vi, nemate nikakve pomoći iz narodne hazne? – upita knez Miloš.
- Nemamo, Gospodaru!
- Jazuk! A je li vam dosta po 250 talira na godinu?
- Dosta, Gospodaru! Da vas Bog živi!
-
E, činiš 'voliko, piši Gluvaću – a to je bio finansijski službenik –
neka se daje svakoj po 250 talira, dokle god su žive! To je, sestre, -
okrenuvši se njima dvema – vaš otac zaslužio. A po bratu, vi bi, boj
se, pomrle od gladi.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Znameniti Srbi u anegdotama Empty Re: Znameniti Srbi u anegdotama

Sre Nov 04, 2009 4:01 am
SAVA MRKALJ
(1783-1833)

Jedne večeri pri kraju 1817.
godine sedeli su u budimskoj krčmi ''Kod tri sekire'' odlični filolozi
Sava Mrkalj i Luka Milovanov.
Sava je rado govorio o pitanjima iz
filosofije, pa je i ove večeri zastao duže na razgovoru o tome, dok mu
jednom ne pade na um da razlaže o prividnosti čovekova bića. Govoreći o
tome, stade dokazivati Luki kako on, Luka, ustvari i ne postoji, nego
se njegovo biće samo priviđa mašti Savinoj.
- Tako je to, moj dragi! – završi Sava besedu. – Nego plati ovaj trošak pa hajd'mo doma!
Luka se sprema da pođe, ali ćuti i ne plaća.
- Plati! – ponovi Sava. – Znaš da ja nemam.
- Ti si me uverio da ja ne postojim – odgovori mu Luka. – Niti postojim, niti plaćam.
Namače kapu na oči i izađe.
bezobradjanka
bezobradjanka
Ženski
Ribe Peto
Datum rođenja : 11.03.1969
Godina : 55
Lokacija : bg
Raspoloženje : uvek
Datum upisa : 26.07.2010

Znameniti Srbi u anegdotama Empty Re: Znameniti Srbi u anegdotama

Sre Sep 01, 2010 7:52 pm
Patrijarh Pavle
(1914 - 2009)

Patrijarh i boem
S obzirom na to da patrijarh Pavle često prolazi pored čuvene beogradske kafane “Znak pitanja”, prišao mu je jedan boem koji redovno pohađa ovu kafanu, očigledno, malo pripit, i obratio se rečima: “Vaša svetosti, nas dvojica smo najbolji ljudi u Beogradu”, na šta mu je patrijarh odgovorio: “Jesmo, jesmo, al' kad popijemo, onda ništa ne valjamo”. Inače, “Znak pitanja” je kafana koja je, iako zvuči malo apsurdno, vrlo usko vezana za život Saborne crkve, barem prema pisanju Branislava Nušiča. Kako je ovaj najslavniji srpski komediograf, ko bi krenuo na liturgiju ili parastos, pa mu se služba malo odužila, vrlo brzo našao bi se za nekim od stolova “Znaka pitanja”...
Postoji i anegdota koja potvrđuje patrijarhovu skromnost i nevezanost za svet materijalnog. Sada već daleke 1962. godine, na zahtev nekih episkopa da im se poveća plata, patrijar Pavle, ondašnji vladika raško – prizrenski, odreagovao je pitanjem: “A zašto, kad ne možemo ni ovo što smo imali do sada da potrošimo?”

Dok je patrijarh razgovarao sa svojim saradnicima, u njegov kabinet nenadano je ušao nepoznat čovek četrdesetih godina, tvrdeći da mu se ukazala Bogorodica. Patrijarh ga je pažljivo saslušao i kazao: “Slušajte, gospodine, ja sam dugogodišnji kaluđer i vladika skoro pedeset godina, svakog dana služim Bogu i ni anđeo mi se još nije javio, a Vama se Bogorodica javila! Nemojte, molim vas.”

Svako vidi ono što hoće
Kad je fotograf Vican Vicanović poželeo da fotografiše patrijarha Pavla, obratio mu se rečima: “ Vaša svetlosti (umesto Vaša svetosti), na šta mu je patrijarh vrcavo odgovorio: “Kad sam već svetlost, šta će ti blic”?

A za vreme zasedanja Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, kada je došao trenutak večernje službe, patrijarh se uputio prema Sabornoj crkvi. Na putu od Patrijaršije do hrama, bili su jedan do drugog parkirani luksuzni automobili. Svog pratioca, patrijarh je upitao: “Čiji su ovi skupoceni automobili?” i dobio je odgovor da su vlasništvo njihovih episkopa. Patrijarh je na to kazao: “O, Bog ga video, šta bi tek vozili da nisu dali zavet skromnosti?” (Podsetimo se, episkopi se biraju iz monaških redova i, kad stupaju u manastir, po primanju postriga obavezuju se na bezbračnost, poslušnost i siromaštvo (skromnost).

Kad je patrijarh sa svojom pratiocem trebalo da krene na Banovo brdo, na službu u crkvu, pratilac ga je upitao hoće li da se odveze automobilom, što je patrijarh odbio, rekavši da će ići autobusom. Da bi ga, ipak, odgovorio od ovog nauma, pratilac ga je podsetio da je leto i da nije zgodno ići gradskim prevozom, jer ljudi idu na Adu Ciganliju, a ženski svet je razgolićen.
Patrijarh je kratko odgovorio: “Svako vidi ono što hoće”...

Svojevremeno je američki ambasador u Beogradu, Voren Cimerman, na jednom prijemu pitao patrijarha Pavla šta on, kao ambasador, može da učini za Srpsku pravoslavnu crkvu. Patrijarhov odgovor je bio kratak: “Samo nemojte da nam odmažete, na taj način ćete nam pomoći”.
U prijatnoj atmosferi, na ručku u Patrijaršijskom dvoru, jedan do drugoga sedeli su patrijarh Pavle i vladika Stefan. Na stolu je bila i činija sa maslinama. Svi prisutni znali su da se patrijarh drži svog načela da je ljudskom organizmu potrebno do šest maslina, ne više. Vladika Stefan je zahvatio osam, te je šaljivo upitao patrijarha: “Vaša svetosti, ja zahvatih dve više, šta da činim”? Patrijarh mu je odgovorio: “Sad uzmi to što si zahvatio, a sutra uzmi dve manje”...

“Pežo” kao “varburg”
Dok je sadašnji patrijarh bio episkop raško – prizrenski, eparhija na čijem je čelu bio, posedovala je samo jedno vozilo i to skromni “varburg”. Ondašnji episkop je i u taj “varburg” retko sedao, jer je više voleo da ide peške. Jednom prilikom, u svom “pežou” ga je vozio episkop žički Stefan, prijatelj iz dečačkih i zajedničkih dana u Bogosloviji. Osetivši udobnost automobila na koji nije navikao, ondašnji vladika Pavle kazao je: “E, brate Stefane, baš ti je dobar ovaj tvoj “varburg”.
avatar
armiletic
Muški
Datum upisa : 05.11.2010

Znameniti Srbi u anegdotama Empty Kafana Takovo

Pet Nov 05, 2010 9:32 am
izvini, jel ima neko na forumu da mi pomogne oko stare kafane takovo. Nalazim protivrecne informacije na netu. Po Nusicu, Takovo se nalazilo na Terazijama na strani gde je Kasina, drugde nalazim da se bioskop/kafana Takovo nalazilo na mestu palate Albanija, na trecem mestu nalazim da je kafana takovo bila na uglu vojvode dobrnjca i Takovske. Pozdrav i hvala unapred.
Sponsored content

Znameniti Srbi u anegdotama Empty Re: Znameniti Srbi u anegdotama

Nazad na vrh
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu