Beogradska ka5anija
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Oskar Davičo: Zvečke što pitaju Empty Oskar Davičo: Zvečke što pitaju

Uto Nov 10, 2009 1:59 pm
(odlomak)

1
Tumara li još uvek
ta noć zaslepljena
tumornim sjajem svemira? Drhti li to ona
ili njen bol ispod saća vidika gde
ruku pod ruku sa svim nevidljivostima zastaje
pred izlozima vidljive šupljine te crkve između
vašara na poljani i potrebe
za neopipljivom stvarnošću, između praznoslavlja trenutka
postojanja i mirisnog daha radoznalosti između knjige i
ugla moje ulice, bez igde saobraćajnih
znakova. Oni nisu pobodeni u zvezdano tle
krvavih im udesa
između
upozorenja na opasnosti
što nam prete i opasnosti koje predstavljamo
pretnjama
na bespuću i vidiku zatvorenom ispod
saća bez pogleda na more, bez mora. Ono
bezbojnim očima svojih bezbrojeva gleda u oštrice
dvostrukih i stostrukih okuka zarivenih u naša grla. I gleda
otvorene grkljane naših puteva bez putovanja
prerezanog dušnika tim oštrokljunim zavijucima duž staza
što krkljaju gušeći
i sebe i svoju sudbinu pod poklopljenim
horizontom koji se peče kao pšenična pogača kojoj
za to vreme meri njen arterijski pritisak. A
on je sličan potrebi za stvarnostima. Ali
i ja znam razne stvarnosti
kao što im znam i različite potrebe.
No sve one bazde,
sve vuku horizonte za rođendanske uši
jedanput godišnje,
sve povučene za neposlušni sluh, okreću leđa
savijena u srp, jednog uha drugom i podsećaju tako
nadurene kao pokoravci
kao XXI slovo Vukove azbuke,
ili Gajeve abecede, na veliko "S", na to oštro
zavijanje s desna u levo i odmah obratno, to slovno
ulaženje u novu okuku. Ali i ova ne svršava
i ova ulazi u novo, stotisućstruko "S"
sikćući kao šarka sreće, kao sanjiva savest
smrti pod poklopcem horizonta, gde sloboda
u napadima padavice bez prestanka
vezanih ruku u lisice ne doživljava sebe
ipak kao ropstvo. Je li se i ta druga zmija
sa bebećom zvečkom zakačenom za rep ušunjala
u moju naprslu lobanju, inače
u jako derutnom verbalnom stanju.
Zarezana nožem kao lubenica
pritisnutih krajeva među kolenima prodavca
može se posle videti
kako tamo u lubenici lobanje vodi hladnokrvno svoju
reptilski hladnu ljubav otrovnica obmotana oko ledenice
što se trepereći uvlači među moje i ne moje
samo vijugave misli sleđene u krov sveta iznad planinskog
grebenja. Iz glave mi se taj nelekoviti štap reprodukuje
šupljih sekutića, spušta u grudni koš gde su šira
polja ljubavnog rada. Posle devet, recimo, meseci,
prilikom tisućeg našeg dolaska na svet u kolevci još pokloniće nam neko, misleći da nam je rod rođeni,
po zvečku tačno godinu dana pre prvog nam
rođendana povučenog za oba uha. Ona će
okrenuti odmah leđa jedno drugom
i, nalik na neprestajuće serije
velikog slova "S" doživljavaće
lančane udese pod zauvek poklopljenim horizontom.
Tačno jedno leto pre našeg prvog rođendana
između crkve i leprozorija, između sahrana
i tuge pod saćem vidika što osuđuje
i vid i vidljivost na manje postojanja
no što im je nužno
no što nam je potrebno.

2
Zaključao sam svoje snove u fijoke tajanstva. Ono je od
nejasnoće, one od jalovine.
Ne znam da li zato što sam ostao dugo uznemiren kad sam se probudio ili zato što mi je palo na um da je korenje
svega, ne samo rastinja, skriveno pod zemlju. Drugo bi bilo
da je korenje nalik na pogled saznanja
ili na pse koji još uvek slobodno trkčaraju.
Ipak neki će od njih kad-tad ležati pregaženi
na jednoj od okuka autoputa kraj večnosti pregažene
isto kao i ovo stado anđela
preko kojih su prešle duboko profilirane zimske gume
kao preko pasa na autoputu. Jeste,
svedočim da sam ih lipsale video.
Za uspomenu sam im skinuo krila na cip.
Spojena za čeona ramena, ona su uzaludno mahala u punoj nevidljivosti.
Njihovo prisustvo ipak potvrđuje promaja. A
leševi anđela izležavali su se pregaženi i dalje kao da
ih se nikad nije ticala izvršna zakonitost zvezda nad
bićima neućutkane propadljivosti.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Oskar Davičo: Zvečke što pitaju Empty Re: Oskar Davičo: Zvečke što pitaju

Uto Nov 10, 2009 2:00 pm
3
Gde mi je pojavna duša
gde predmetna srž gde srčika
vrteške što se okreće oko poplava
i ostalih prizora. One se već zelene
kao pržena nebeska so.

4
Nalik na slepca koji prosi,
odrpana je plava zvezda nad vrtlozima
Ona bi se radije pretvorila u
danonoćno nebo što kratko lapće
ližući mi graške znoja sa čela, vrata
i dlana moje levorukosti.

5
Ne znajući za bolje,
strah je uperio sve farove razumevanja
na putanje što vode u smrt. Videlo se kako se na njima
tresu kao u groznici raznovrsni cvokoti. Ali
svi su donjom vilicom
udarali u gornju
bez obzira na broj preostalih zuba.

6
Na zelenilo što je počinjalo da žuti tokom prvih
jesenjih noći,
kremeni zid ovih vrtova ronio je
suze u rojevima
varnica koje je vetar nekad raznosio i pokušavao da ugasi.

7
Prostirem stolnjake svetlosti preko puta stolnog dana
pocrnelog na suncu. On bi mogao da nas hrani
da nije nestao ne ostavivši traga u crvenom
traktu samoodržajnog pamćenja.
Otud se duž četvoronožnog
prostora savija jedan džbun noći. Staviš li ga u vodu
biće uveličan prelamanjem
neudavljenog u čaši noćnih svetlosti
s protezama ruku i nogu, uma i lažnih zuba.

8
Mrtvima žeđ ne služi, a ipak on
raščlanjuje večnost na slogove.

9
Ta kapljevina rosnih suza prevrće neprijateljske
vojnike. Smrt ih je izbljuvala i poređala nalik
na cepanice svom dužinom jarka iskopanog duž puta
duž bogaze, duž presrti. Znam
šta je jarak, šta putovanje. Znam šta je vojnik. Ne znam šta je
mrtvi neprijatelj. To nije valjda onaj mladić prostrt
ispod dimnjaka kraj kog tužno lepeću uzaludne rode.
Ne dimeći. Ginu li to vatre? Neprijateljstva ginu li?
Ah, ova je kuća od zemlje stanjene u struku
kao demografska jelka pogibija. One buše sve novije i novije
rupe na sivoljubičastom opasaču boje slične onoj
što je obojila ta mladićka
lica ukočena odavde do nestanka u jedan
nemogući izraz
isti za radne dane i državne praznike, za nedelje
i sve ostale neprilike. Za to njihovo "ne" bez ijednog "da"
što bi bilo šta potvrdilo.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Oskar Davičo: Zvečke što pitaju Empty Re: Oskar Davičo: Zvečke što pitaju

Uto Nov 10, 2009 2:00 pm
10
DA li nas to pomamne mame još uvek mame
nazad u sebe zbunjene u očima sveta koji nije ono
što nam pripada.
Svaki je porođaj bio greška.
I onaj bezgrešni.

11
To neustrašiva jasnoća ljubavi drhti
u naručju vremena. Čuješ li. Ko cvokoće? Ljubav? Nevreme?

12
Između mirisa i ukusa, između bola i jauka
- škrguti tišine. Njeno mlado more
prestaje da se čuje.
Tone li to u druge dubine
s još većim brojem bora i nabora?

13
Na koplju želja nije nijedan dan tako ujednačeno čist
kako je to taj okomiti san između dva strmoglava
odsustva. Oba tragaju za ranjenim veprom razloga. To čine
bez pomoći krvoslednika. Saplićući se
u hodu zatvorenih očiju, oni vide belinu
ovog polja neispisanog događajima. Otvore li vrata vidljivosti
vizija će prestati da zrači, dešavanja da pristižu smrtno ranjena.

14
Ta gomila kosti ne jauče ali podseća na letve
ukucane u maternji jezik, zakopan po dužini
u rodnu zemlju. A ona je ogrnuta u vuneni plašt
od usirene dlakave krvi. Hladno je i njenom gabaritu
i njenom rukohvatu i duguljastoj njenoj preslici.
Ništa to sve ne vredi i životu
smrt od prvog trena podmeće obe noge.

16
I iz kolevke pune perja glasovi na prstima
Dižu se zvečanja u vidu koluta što se odkotrljao
niz zatvorene hodnike na čijem kraju smrt sedi na niskoj šamlici.
Njene su kose belje od vlasi života koje su isto sede. Ali
Ona sipljivo uzdiše na svoje malo slovo "s".

17
Slične poslovima noći, banule su nam muve
neočekivano u ložnicu svetlosti.
Uhvaćena je prozračna i fol nevina na delu
potpaljivanja novih i novih požara
svojim isuviše vatrenim i strasnim pogledima.

18
Sluša li
cvet u žalosti kako mu miris -
jeca sasvim bebeći na "nga"? Siromašni vetar kako ga
zahvata u nailasku i raznosi? Kako mu se
latice tresu? Zna li da se nastavlja
raspadanje što je odavno otpočelo?

19
Neprevijena čela, taj se prevoj pridružio
žrtvama udesa ispod sivog neba što nije
menjalo vesele boje letnjih
košulja u kojima su ležali poginuli. Bile su
ravnodušne na sudbinu što ih je
dočekala neobojenih, ali raširenih ruku.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Oskar Davičo: Zvečke što pitaju Empty Re: Oskar Davičo: Zvečke što pitaju

Uto Nov 10, 2009 2:01 pm
20
Sve tanja je traka uplakanog saznanja.
Klečeći moli vreme da odloži sebe na odlasku.
Ako ga ne usliši, saznanje zna da će ono proticati
do smrti. I preko nje bez ruba
i preko pregriženog konca.

21
Odbijene od sise pamćenja delte su
kršile Ruke bespovratno izgubljene u dugoj senci
prolaznosti. Pale pred noge trajanja uvijenog
u šal molile plele su igle rečnih struja. Zadužene da i dalje
pletu od vune svoda pod vodom tople džempere
one su dijasporu mora sklanjali od svemira,
što dalje od njegovih rečnih ušća. Delte su zastale, uplašene
pred nadošlom prazninom
u koju nisu umele da se uliju. Rukavci su takođe,
trnuli pred tim odsustvom navika
u neočekivanom štrajku - očajavale su otvorenih rečnih usta što
nisu znale kuda
s rukama, šta s njima, kako?

22
Tek sa vrha vatrogasnih lestvica biva
jasno da ono što se vidi kroz razmaknute
tavanske grede neba, nije dim zvezdane toplane. Prestalo je i sunce
od nekog vremena naovamo da nas zagreva.
Sad se drži niskih plotova kao što to čine mrtvaci.
Uzalud pokušavaju sva svemirska uzaluđa
da zagreju pustoš što se hladi trljanjem ukrštenih butnih kostiju. One
odbijaju da se zapale. Da li zato što njih nema? Ili što
više nema nas?

23
Stiglo je vreme ljubavi - sumraci su.
Uvijeni u kolute strepnje bili su prožeti
strahom pred niskogradnjom stepa.

24
I planinski se vrhovi bave računskom radnjom
oduzimanja sebe od svoda. Na bezboj bušotina
izbijaju iz njih reke čvrstog goriva. Stenjući
na sve izduvne cevi nudile su i one svoju svesrdnu
iscrpljenost okolnoj praznini.

25
Neprobušenim još zenicama za ovu noć, pokušavam da sagledam
mrak. Čini se da je nalik na pijacu u crnini.
Na vrevu u suzama. Bića koja su se nevidljivo
motala kroz tamu
bila su nemirna kao greh.
Ispaštao je to on svoju krivicu što se živ a nevin
nije pobunio protiv postojanja.
Zašto nije ubacio dinar u automatsku giljotinu,
stavio glavu na mesto određeno za nju.
Zašto nije potom pritisnuo dugme...
i sve bi bilo gotovo kao da bol i greh nisu ni bili,
ni ikad smrdeći postojali.
Sponsored content

Oskar Davičo: Zvečke što pitaju Empty Re: Oskar Davičo: Zvečke što pitaju

Nazad na vrh
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu