- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Silvija Plat
Uto Nov 10, 2009 2:16 pm
U časopisu "The New Yorker", 3. avgusta 1963. godine, objavljen je niz
sjajnih pjesama. Napisala ih je pjesnikinja koja čitalačkoj publici
nije bila poznata, a čiji glas je zvučao kao nijedan drugi. Pomenute
pjesme intrigantno su pripisane Silviji Plat
(1932-1963). Kako u časopisu nije bilo odjeljka u kome su predstavljani
saradnici, čitaoci nijesu mogli zamisliti ko bi pomenuta pjesnikinja
mogla biti. Zloslutna godišta navedena u zagradama nakon imena
pjesnikinje potvrdila su da ona nije više među nama na ovoj tužnoj
planeti. Otišla je, poput Alkestide, u Zemlju mrtvih... (Erika Džong, Zavođenje demona, 2007. godine)
Američka pjesnikinja Silvija Plat (1932-1963)
rođena je u Masačustecu. Tokom studija na Smit koledžu doživjela je
prvi nervni slom o čemu je pisala u svom jedinom objavljenom romanu Stakleno zvono (1963).
Kao Fulbrajtova stipendistkinja boravila je na Univerzitetu u Kembridžu, gdje se upoznala sa engleskim pjesnikom Tedom Hjuzom
za koga se kasnije udala. Kratko vrijeme živjeli su u Americi gdje je
Plat predavala na Smitu, nakon čega je uslijedio povratak u Englesku
gdje je počela da piše "intenzivne, iskrene, lične pjesme“ koje su
objavljene u zbirkama pod sljedećim nazivima: Kolos (1962), Ariel (1966), Prelaženje vode (1971) i Zimsko drveće (1972). 1977. godine njeni prozni napisi objavljeni su u zbirci Džoni Penik i Biblija snova. Pisma S. Plat sabrana su u knjizi pod naslovom Pisma kući (1982).
1981. godine posthumno joj je dodijeljena Pulicerova nagrada za književnost za Sabrane pjesme.
Silvijin glas, ma ko ona bila, bio je u potpunosti evoluirao. Nije bio suv, niti
je mirisao na gorkoslatke dvadesete u stihovima Doroti Parker, niti je
bio romantičan/ironičan/transcendentalan poput glasa Edne St. Vinsent
Milej. Možda je nešto konfesionalne otvorenosti izazvao Robert Louel.
Možda je En Sekston pomalo doprinijela svojim mračnim menstrualnim
ludilom. Nijesu na glas Platove uticale u ritmičke himne uvijene
meditacije o smrti i ljubavi iz pera Emili Dikinson. Pjesme Platove ni
sa čim se nijesu mogle uporediti. (Erika Džong, Zavođenje demona, 2007. godine)
sjajnih pjesama. Napisala ih je pjesnikinja koja čitalačkoj publici
nije bila poznata, a čiji glas je zvučao kao nijedan drugi. Pomenute
pjesme intrigantno su pripisane Silviji Plat
(1932-1963). Kako u časopisu nije bilo odjeljka u kome su predstavljani
saradnici, čitaoci nijesu mogli zamisliti ko bi pomenuta pjesnikinja
mogla biti. Zloslutna godišta navedena u zagradama nakon imena
pjesnikinje potvrdila su da ona nije više među nama na ovoj tužnoj
planeti. Otišla je, poput Alkestide, u Zemlju mrtvih... (Erika Džong, Zavođenje demona, 2007. godine)
Američka pjesnikinja Silvija Plat (1932-1963)
rođena je u Masačustecu. Tokom studija na Smit koledžu doživjela je
prvi nervni slom o čemu je pisala u svom jedinom objavljenom romanu Stakleno zvono (1963).
Kao Fulbrajtova stipendistkinja boravila je na Univerzitetu u Kembridžu, gdje se upoznala sa engleskim pjesnikom Tedom Hjuzom
za koga se kasnije udala. Kratko vrijeme živjeli su u Americi gdje je
Plat predavala na Smitu, nakon čega je uslijedio povratak u Englesku
gdje je počela da piše "intenzivne, iskrene, lične pjesme“ koje su
objavljene u zbirkama pod sljedećim nazivima: Kolos (1962), Ariel (1966), Prelaženje vode (1971) i Zimsko drveće (1972). 1977. godine njeni prozni napisi objavljeni su u zbirci Džoni Penik i Biblija snova. Pisma S. Plat sabrana su u knjizi pod naslovom Pisma kući (1982).
1981. godine posthumno joj je dodijeljena Pulicerova nagrada za književnost za Sabrane pjesme.
Silvijin glas, ma ko ona bila, bio je u potpunosti evoluirao. Nije bio suv, niti
je mirisao na gorkoslatke dvadesete u stihovima Doroti Parker, niti je
bio romantičan/ironičan/transcendentalan poput glasa Edne St. Vinsent
Milej. Možda je nešto konfesionalne otvorenosti izazvao Robert Louel.
Možda je En Sekston pomalo doprinijela svojim mračnim menstrualnim
ludilom. Nijesu na glas Platove uticale u ritmičke himne uvijene
meditacije o smrti i ljubavi iz pera Emili Dikinson. Pjesme Platove ni
sa čim se nijesu mogle uporediti. (Erika Džong, Zavođenje demona, 2007. godine)
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|