Beogradska ka5anija
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Silvija Plat Empty Silvija Plat

Uto Nov 10, 2009 2:16 pm
U časopisu "The New Yorker", 3. avgusta 1963. godine, objavljen je niz
sjajnih pjesama. Napisala ih je pjesnikinja koja čitalačkoj publici
nije bila poznata, a čiji glas je zvučao kao nijedan drugi. Pomenute
pjesme intrigantno su pripisane Silviji Plat
(1932-1963). Kako u časopisu nije bilo odjeljka u kome su predstavljani
saradnici, čitaoci nijesu mogli zamisliti ko bi pomenuta pjesnikinja
mogla biti. Zloslutna godišta navedena u zagradama nakon imena
pjesnikinje potvrdila su da ona nije više među nama na ovoj tužnoj
planeti. Otišla je, poput Alkestide, u Zemlju mrtvih... (Erika Džong, Zavođenje demona, 2007. godine)

Silvija Plat Silvijaplat1

Američka pjesnikinja Silvija Plat (1932-1963)
rođena je u Masačustecu. Tokom studija na Smit koledžu doživjela je
prvi nervni slom o čemu je pisala u svom jedinom objavljenom romanu Stakleno zvono (1963).
Kao Fulbrajtova stipendistkinja boravila je na Univerzitetu u Kembridžu, gdje se upoznala sa engleskim pjesnikom Tedom Hjuzom
za koga se kasnije udala. Kratko vrijeme živjeli su u Americi gdje je
Plat predavala na Smitu, nakon čega je uslijedio povratak u Englesku
gdje je počela da piše "intenzivne, iskrene, lične pjesme“ koje su
objavljene u zbirkama pod sljedećim nazivima: Kolos (1962), Ariel (1966), Prelaženje vode (1971) i Zimsko drveće (1972). 1977. godine njeni prozni napisi objavljeni su u zbirci Džoni Penik i Biblija snova. Pisma S. Plat sabrana su u knjizi pod naslovom Pisma kući (1982).
1981. godine posthumno joj je dodijeljena Pulicerova nagrada za književnost za Sabrane pjesme.

Silvija Plat Silvijaplat2

Silvijin glas, ma ko ona bila, bio je u potpunosti evoluirao. Nije bio suv, niti
je mirisao na gorkoslatke dvadesete u stihovima Doroti Parker, niti je
bio romantičan/ironičan/transcendentalan poput glasa Edne St. Vinsent
Milej. Možda je nešto konfesionalne otvorenosti izazvao Robert Louel.
Možda je En Sekston pomalo doprinijela svojim mračnim menstrualnim
ludilom. Nijesu na glas Platove uticale u ritmičke himne uvijene
meditacije o smrti i ljubavi iz pera Emili Dikinson. Pjesme Platove ni
sa čim se nijesu mogle uporediti. (Erika Džong, Zavođenje demona, 2007. godine)
Nazad na vrh
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu