Strana 1 od 3 • 1, 2, 3 

- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
taj Pet Jan 09, 2009 10:25 am
On hoda
čelicnim nogama
i gazi po mom srcu
isprekidanog
daha što gubi se
u svanuću svake
zore krvavog neba,
kroz moje oči
ne vidi suzu
udara snažno kao
stena odvaljena
mašinom vremena
zastalog na prozoru
prošle noći
istopljene strašću
On želi
glasno mislima
i čupa sve moje
utkano u žilama
stvarnosti što se
udavila u porazima
zbog drugih ljudi,
ne shvata da sam
toliko sama i željna
jedinstvene nežnosti
koja se porada iz srama
i ne znam kuda ću više
sa životom
postajem nema i jadna
On misli
brzinom pomnoženom
brojem otkucaja srca moga
po kome su skrame
nastale suzama
Andjela koji
žale zamnom i
ne pomažu,
ne mogu i više ne znaju kako,
pred svakom porotom
sam nepovratno kriva.
On voli
kao da to čini stalno
a tek mu je prvi put
da oseti vlažnost
prstiju mojih
slomljenih od
želje da ga grle najiskrenije
i ne sluti
da mi dah umire
ako priznam ljubav
na lomaču stavljam glavu
i dželatu se smejem
dok izgovaram
Volim te
čelicnim nogama
i gazi po mom srcu
isprekidanog
daha što gubi se
u svanuću svake
zore krvavog neba,
kroz moje oči
ne vidi suzu
udara snažno kao
stena odvaljena
mašinom vremena
zastalog na prozoru
prošle noći
istopljene strašću
On želi
glasno mislima
i čupa sve moje
utkano u žilama
stvarnosti što se
udavila u porazima
zbog drugih ljudi,
ne shvata da sam
toliko sama i željna
jedinstvene nežnosti
koja se porada iz srama
i ne znam kuda ću više
sa životom
postajem nema i jadna
On misli
brzinom pomnoženom
brojem otkucaja srca moga
po kome su skrame
nastale suzama
Andjela koji
žale zamnom i
ne pomažu,
ne mogu i više ne znaju kako,
pred svakom porotom
sam nepovratno kriva.
On voli
kao da to čini stalno
a tek mu je prvi put
da oseti vlažnost
prstiju mojih
slomljenih od
želje da ga grle najiskrenije
i ne sluti
da mi dah umire
ako priznam ljubav
na lomaču stavljam glavu
i dželatu se smejem
dok izgovaram
Volim te
- lela
Datum upisa : 23.01.2009
Re: Desanka Maksimović
taj Sub Jan 24, 2009 1:36 am
OPOMENA
Reci cu ti jednu tajnu,
ne ostavljaj me nikada samu kada neko svira.
Mogu mi se uciniti duboke i meke
oci neke sasvim obicne.
Moze mi se uciniti da tonem u zvuke,
pa cu ruke svakom pruziti.
Moze mi se uciniti lepo i slatko
voleti kratko, za jedan dan.
Ili mogu reci u tome casu cudesno sjajnu,predragu mi
tajnu koliko te volim.
Oh, ne ostavljaj me nikada samu kad neko svira,
ucinice mi se crn leptir jedan po teskoj vodi sara
sto niko nikad reci mi nesme.
Ucinice mi se,negde u sumi ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle cesme neke.
Oh, ne ostavljaj me nikada samu
kada neko svira.
Ucinice mi se,negde u sumi ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle cesme neke.
Ucinice mi se negde kroz tamu,
neko peva i gorkim cvetom
krvavog srca u ranu dira.
Reci cu ti jednu tajnu,
ne ostavljaj me nikada samu kada neko svira.
Mogu mi se uciniti duboke i meke
oci neke sasvim obicne.
Moze mi se uciniti da tonem u zvuke,
pa cu ruke svakom pruziti.
Moze mi se uciniti lepo i slatko
voleti kratko, za jedan dan.
Ili mogu reci u tome casu cudesno sjajnu,predragu mi
tajnu koliko te volim.
Oh, ne ostavljaj me nikada samu kad neko svira,
ucinice mi se crn leptir jedan po teskoj vodi sara
sto niko nikad reci mi nesme.
Ucinice mi se,negde u sumi ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle cesme neke.
Oh, ne ostavljaj me nikada samu
kada neko svira.
Ucinice mi se,negde u sumi ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle cesme neke.
Ucinice mi se negde kroz tamu,
neko peva i gorkim cvetom
krvavog srca u ranu dira.
- Sneki
Datum rođenja : 16.02.1972
Godina : 48
Datum upisa : 23.01.2009
Re: Desanka Maksimović
taj Sub Jan 24, 2009 5:52 am
PREDOSECANJE
Poznala sam te kad sneg se topi
topi,i duva vetar mlak
blizina proleca dusu mi opi,
opi, pa zudno udisah zrak.
S neznoscu gledah stopa ti trag,
trag po snegu belom,
i znadoh da ces biti mi drag
drag u zivotu celom.
Poznala sam te u zvonak dan
dan pijan,svez i mek.
cinja mi se vec davno znan,
znan kad te poznadoh tek
S neznoscu gledah stopa ti trag
trag na snegu belom
i znadoh da ces biti mi drag
drag u zivotu celom
Poznala sam te kad kopni led
led,dok se budi proletnji dah
kad dan je cas rumen,cas setan,bled,
kad sretno se i tuzno u isti mah.
S neznoscu gledah stopa ti trag,
trag po snegu belom
i znadoh da ces biti mi drag,
drag u zivotu celom.
Poznala sam te kad sneg se topi
topi,i duva vetar mlak
blizina proleca dusu mi opi,
opi, pa zudno udisah zrak.
S neznoscu gledah stopa ti trag,
trag po snegu belom,
i znadoh da ces biti mi drag
drag u zivotu celom.
Poznala sam te u zvonak dan
dan pijan,svez i mek.
cinja mi se vec davno znan,
znan kad te poznadoh tek
S neznoscu gledah stopa ti trag
trag na snegu belom
i znadoh da ces biti mi drag
drag u zivotu celom
Poznala sam te kad kopni led
led,dok se budi proletnji dah
kad dan je cas rumen,cas setan,bled,
kad sretno se i tuzno u isti mah.
S neznoscu gledah stopa ti trag,
trag po snegu belom
i znadoh da ces biti mi drag,
drag u zivotu celom.
- Sneki
Datum rođenja : 16.02.1972
Godina : 48
Datum upisa : 23.01.2009
Re: Desanka Maksimović
taj Sub Jan 24, 2009 5:53 am
Strepnja
Ne, nemoj mi prici! Hocu izdaleka
da volim i zelim tvoja oka dva.
Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe samo nagovestaj da.
Ne, nemoj mi prici! Ima vise drazi
ova slatka strepnja, cekanje i stra'.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna.
Ne, nemoj mi prici! Nasta to i cemu?
Izdaleka samo sve ko zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek mi ne pridju oka tvoja dva!
Ne, nemoj mi prici! Hocu izdaleka
da volim i zelim tvoja oka dva.
Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe samo nagovestaj da.
Ne, nemoj mi prici! Ima vise drazi
ova slatka strepnja, cekanje i stra'.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna.
Ne, nemoj mi prici! Nasta to i cemu?
Izdaleka samo sve ko zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek mi ne pridju oka tvoja dva!
- Sneki
Datum rođenja : 16.02.1972
Godina : 48
Datum upisa : 23.01.2009
Re: Desanka Maksimović
taj Sub Jan 24, 2009 5:53 am
Potrebno mi je mnogo sunca,
i to nocu, jedno da me susrece,
jedno da zamnom svetlost baca,
u ponoru jednom dubokom,
jedno da nosim u ruci
kad od jada ne vidim prst pred sobom.
Potrebno mi je mnogo neznosti,
i to svakog dana, i mnogo od miloste reci,
potrebno mi je primirje
izmedu srca i secanja
izmedu neba
i bola koji pred njim kleci.
Potrebna su mi dobrodoslicom ozarena
lica mnoga,
i to svakog trena,
potreban mi je prijatelj i to što veci,
potrebni su mi mostovi viseci
preko mrznje,
preko nesporazuma nepremostivoga.
i to nocu, jedno da me susrece,
jedno da zamnom svetlost baca,
u ponoru jednom dubokom,
jedno da nosim u ruci
kad od jada ne vidim prst pred sobom.
Potrebno mi je mnogo neznosti,
i to svakog dana, i mnogo od miloste reci,
potrebno mi je primirje
izmedu srca i secanja
izmedu neba
i bola koji pred njim kleci.
Potrebna su mi dobrodoslicom ozarena
lica mnoga,
i to svakog trena,
potreban mi je prijatelj i to što veci,
potrebni su mi mostovi viseci
preko mrznje,
preko nesporazuma nepremostivoga.
- mesecevojezero
Datum upisa : 05.01.2009
Re: Desanka Maksimović
taj Ned Feb 15, 2009 9:02 am
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom balkanu,
umrla je mucenickom smrcu
ceta djaka
u jednom danu.
Iste su godine
svi bili rodjeni,
isti su im tekli skolski dani,
na iste svecanosti
zajedno su vodjeni,
od istih bolesti svi pelcovani,
i svi umrli u istom danu.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mucenickom smrcu
ceta djaka
u jednom danu.
A pedeset i pet minuta
pre smrtnog trena
sedela je u djackoj klupi
ceta malena
i iste zadatke teske
resavala: koliko moze
putnik ako ide peske...
i tako redom.
Misli su im bile pune
istih brojki
i po sveskama u skolskoj torbi
besmislenih lezalo bezbroj
petica i dvojki.
Pregrst istih snova
i istih tajni
rodoljubivih i ljubavnih
stiskalo se u dnu dzepova.
I cinilo se svakom
da ce dugo,
da ce vrlo dugo
trcati ispod svoda plava
dok sve zadatke na svetu
ne posvrsava.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mucenickom smrcu
ceta djaka
u istom danu.
Decaka redova celi
uzeli su se za ruke
i sa skolskog zadnjeg casa
na streljanje posli mirno
kao da smrt nije nista.
Drugova redovi celi
istog casa se uzneli
do vecnog boravista.
na brdovitom balkanu,
umrla je mucenickom smrcu
ceta djaka
u jednom danu.
Iste su godine
svi bili rodjeni,
isti su im tekli skolski dani,
na iste svecanosti
zajedno su vodjeni,
od istih bolesti svi pelcovani,
i svi umrli u istom danu.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mucenickom smrcu
ceta djaka
u jednom danu.
A pedeset i pet minuta
pre smrtnog trena
sedela je u djackoj klupi
ceta malena
i iste zadatke teske
resavala: koliko moze
putnik ako ide peske...
i tako redom.
Misli su im bile pune
istih brojki
i po sveskama u skolskoj torbi
besmislenih lezalo bezbroj
petica i dvojki.
Pregrst istih snova
i istih tajni
rodoljubivih i ljubavnih
stiskalo se u dnu dzepova.
I cinilo se svakom
da ce dugo,
da ce vrlo dugo
trcati ispod svoda plava
dok sve zadatke na svetu
ne posvrsava.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mucenickom smrcu
ceta djaka
u istom danu.
Decaka redova celi
uzeli su se za ruke
i sa skolskog zadnjeg casa
na streljanje posli mirno
kao da smrt nije nista.
Drugova redovi celi
istog casa se uzneli
do vecnog boravista.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
taj Sub Mar 21, 2009 2:33 am
Vreme
Sve kraj nas:
i oni zrnci što mekotu oblaka zlate,
i misao moja sumorna,
i lutanja tvog pogled umorna,
odnose sobom moje sate.
A podmuklo vreme čini se da stoji,
zarobljeno u svetlosti dugu
ili u drhtanje magli,
kao da talasa u krugu -
a ono u nepovrat nagli.
Kroz radosti što obale života zlate,
kroz sumorne reči ove,
kroz ćutanja, kroz smeh, i suze, i snove,
otiče i odnosi mrtve sate
kao voda lišće suvo.
A lukavo je i pretvara se kao
da nepomično nad zemljom sanja,
mirisno u kruni cveta,
razgovorno u spletu granja,
isto koje i davno svenulih leta.
Medjutim otiče u vodi što talasa,
odleže u ptica letu,
odlepršava u šušnju granja,
sahne s mirisom u cvetu.
I nikad ne možemo uhvatiti skute
nijednom našem času,
ma koliko da nam ruke porastu:
oni će odleteti iznad nas
na kakvom oblaku mekom,
prominuti uz zvezdu, uz lastu.
Pa će bolovi i radosti znane,
misao kakva sumorna,
i pogled oka tvog umorna
odneti moje poslednje dane.
I sve će biti kako je i bilo,
i podmuklo vreme činiće se da stoji.

Sve kraj nas:
i oni zrnci što mekotu oblaka zlate,
i misao moja sumorna,
i lutanja tvog pogled umorna,
odnose sobom moje sate.
A podmuklo vreme čini se da stoji,
zarobljeno u svetlosti dugu
ili u drhtanje magli,
kao da talasa u krugu -
a ono u nepovrat nagli.
Kroz radosti što obale života zlate,
kroz sumorne reči ove,
kroz ćutanja, kroz smeh, i suze, i snove,
otiče i odnosi mrtve sate
kao voda lišće suvo.
A lukavo je i pretvara se kao
da nepomično nad zemljom sanja,
mirisno u kruni cveta,
razgovorno u spletu granja,
isto koje i davno svenulih leta.
Medjutim otiče u vodi što talasa,
odleže u ptica letu,
odlepršava u šušnju granja,
sahne s mirisom u cvetu.
I nikad ne možemo uhvatiti skute
nijednom našem času,
ma koliko da nam ruke porastu:
oni će odleteti iznad nas
na kakvom oblaku mekom,
prominuti uz zvezdu, uz lastu.
Pa će bolovi i radosti znane,
misao kakva sumorna,
i pogled oka tvog umorna
odneti moje poslednje dane.
I sve će biti kako je i bilo,
i podmuklo vreme činiće se da stoji.

- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
taj Pet Mar 27, 2009 5:55 am
Према историјским изворима и српским и хрватским - српски жупан Захарија потучен од бугарског цара Симеона налази уточиште код хрватског краља Томислава који је владао у првој трећини десетога века. Гонећи Србе бугарска војска упада у Хрватску и ту буде до ноге потучена. После овог рата у Хрватској настају борбе за словенско богослужење. У тој борби се истакао Гргур Нински ставивши се на страну народа склоног словенском богослужењу док неретвљањи тек у то доба почињу примати хришћанство... /Д.М./
Глас претков цару
Цар се по дану држи ратнички,
а ноћу кад би се двор ућуто,
кад остане насамо са књигама,
глас непознати неки га гања,
или му се можда буде сећања
на списе које је читао у младости.
И ти жупани рашки,
онај непознати глас му говори,
на које би да се завојштиш,
твоја прадавна су, Царе, својта,
твоја вера,
и њихови су преци дошли
са закарпатских пропланака и језера.
Тад се разликовали нисте, Царе,
ни колико на букви два роја пчела,
ни колико круне бора и бора,
нити рибизле од огрозда,
нити колико кос од дрозда,
ни колико рода и плиска,
нити изворска и речна вода.
Тад се нисте разликовали
ни колико курјачка два чопора,
ни колико зорњача и вечерњача,
нити стада брдска и долинска.
Били сте, Царе, у Закарпатју
слични једни другим као два плача,
као два вриска,
као врхови копља и мача.
Били сте блиски једни другим
као у глави што су два ока,
као што су две вере милосрдне,
као живот испосника и пророка
животи су ваши били слични.
Заједно сте се у прапостојбини
отискивали низ бујне воде,
одлазили чак до њихових делти.
Опијени ловом,
заједно сте јурили за дивљачи
кроз врлети
и у страху се дозивали
кад се планина изненада смрачи.
Ма где сад живели,
молили се богу ма коме,
ви сте слика богова старих.
У вас је душа жалосне Моране
и Перунова ћуд плаховита.
Сунцу се радујете као Весна,
неуништиви сте као богиња Жива.
И кад војујете, сањате о миру
као Волос доброћудни,
бог пастира.
Слушају богови
Слушају стари богови словенски
и свеци хришћански
како сви ти дошли из далеке Војке,
ухваћени у коштац судбински
небо истом речи именују
и све од звезда па до ситна песка,
како истим речима запомажу
да им се сила смилује небеска.
Како сви ти дошли са далеке Војке,
са њених појата,
ти досељени с падина Карпата,
у смртном часу
истим именом призивају мајку,
и заклињу сина,
истим именом призивају правду,
и како сви кривду зову кривдом,
а стид стидом.
И ниједан од богова, у првоме трену,
не могаде да разазна
ко је нападач а ко нападнути,
и на које треба да се обори
Перунова
или Исусова казна.
Моранина успаванка
Сад сте моји сви одреда.
И ви што целујете иконе Бизанта,
и ви под окриљем Млетака и Рима,
сви ви међусобно што се крвите.
Никад нисте били један уз другог тешње,
крв се опет ваша под земљом меша
у велику словенску понорницу.
Из ње ће вам постојбинске нићи липе
и леске и дивље трешње.
Сви ви старином иза Карпата,
и ви опаљени од врела зрака
и ви белолики, главе русе,
и ви што устајете против Бизанта,
и ви што устајете против Млетака,
сви ви завађени,
ходите у тихо царство мени,
и у њему се тесно збите,
отворена су вам широм врата.
Заувек
ту се помирите
у недрима земље смеђе,
заборавите под небом јата,
заборавите звезде и мраве,
заборавите обале и међе.
А жамори опет глас из грања:
то није богиња била Морана.
Одавно је и она покопана
у ћивоте заборава.
То је ноћ што излази однекуд из јама,
то је тама,
сестра вукодлацима и утварама
што напуштају ноћу боравиште.
То се прошлост однекуд искобељава,
то су ваша тамна сећања
на барбарска древна гробишта.
Глас претков цару
Цар се по дану држи ратнички,
а ноћу кад би се двор ућуто,
кад остане насамо са књигама,
глас непознати неки га гања,
или му се можда буде сећања
на списе које је читао у младости.
И ти жупани рашки,
онај непознати глас му говори,
на које би да се завојштиш,
твоја прадавна су, Царе, својта,
твоја вера,
и њихови су преци дошли
са закарпатских пропланака и језера.
Тад се разликовали нисте, Царе,
ни колико на букви два роја пчела,
ни колико круне бора и бора,
нити рибизле од огрозда,
нити колико кос од дрозда,
ни колико рода и плиска,
нити изворска и речна вода.
Тад се нисте разликовали
ни колико курјачка два чопора,
ни колико зорњача и вечерњача,
нити стада брдска и долинска.
Били сте, Царе, у Закарпатју
слични једни другим као два плача,
као два вриска,
као врхови копља и мача.
Били сте блиски једни другим
као у глави што су два ока,
као што су две вере милосрдне,
као живот испосника и пророка
животи су ваши били слични.
Заједно сте се у прапостојбини
отискивали низ бујне воде,
одлазили чак до њихових делти.
Опијени ловом,
заједно сте јурили за дивљачи
кроз врлети
и у страху се дозивали
кад се планина изненада смрачи.
Ма где сад живели,
молили се богу ма коме,
ви сте слика богова старих.
У вас је душа жалосне Моране
и Перунова ћуд плаховита.
Сунцу се радујете као Весна,
неуништиви сте као богиња Жива.
И кад војујете, сањате о миру
као Волос доброћудни,
бог пастира.
Слушају богови
Слушају стари богови словенски
и свеци хришћански
како сви ти дошли из далеке Војке,
ухваћени у коштац судбински
небо истом речи именују
и све од звезда па до ситна песка,
како истим речима запомажу
да им се сила смилује небеска.
Како сви ти дошли са далеке Војке,
са њених појата,
ти досељени с падина Карпата,
у смртном часу
истим именом призивају мајку,
и заклињу сина,
истим именом призивају правду,
и како сви кривду зову кривдом,
а стид стидом.
И ниједан од богова, у првоме трену,
не могаде да разазна
ко је нападач а ко нападнути,
и на које треба да се обори
Перунова
или Исусова казна.
Моранина успаванка
Сад сте моји сви одреда.
И ви што целујете иконе Бизанта,
и ви под окриљем Млетака и Рима,
сви ви међусобно што се крвите.
Никад нисте били један уз другог тешње,
крв се опет ваша под земљом меша
у велику словенску понорницу.
Из ње ће вам постојбинске нићи липе
и леске и дивље трешње.
Сви ви старином иза Карпата,
и ви опаљени од врела зрака
и ви белолики, главе русе,
и ви што устајете против Бизанта,
и ви што устајете против Млетака,
сви ви завађени,
ходите у тихо царство мени,
и у њему се тесно збите,
отворена су вам широм врата.
Заувек
ту се помирите
у недрима земље смеђе,
заборавите под небом јата,
заборавите звезде и мраве,
заборавите обале и међе.
А жамори опет глас из грања:
то није богиња била Морана.
Одавно је и она покопана
у ћивоте заборава.
То је ноћ што излази однекуд из јама,
то је тама,
сестра вукодлацима и утварама
што напуштају ноћу боравиште.
То се прошлост однекуд искобељава,
то су ваша тамна сећања
на барбарска древна гробишта.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
taj Sub Apr 04, 2009 10:51 am
Cim se sretnemo
Cim se sretnemo,
otvara se dvorac zacarani
cije samo mi imamo kljuce
i proslost sine kao kometa
sto snopove svetlosti za sobom vuce
izumrloga jednog sveta.
Cim se sretnemo,
razgovor se medj nama povede nemo,
otvara se suncana skrinja
gde su posavijali prozirna krila
svi nasi dani,
secanje zaromori, zarominja.
Cim se sretnemo,
zaronimo u virove uspomena
kao gnjurci
sto traze rumene sprudove korala,
u okeanske talase sure.
Cim se sretnemo,
zovem se opet imenom kojim sam
tebi se zvala.
Cim se sretnemo,
setimo se mesecevog istog sjaja,
istih oblaka, staza u tmini,
kao dva putnika u tudjini
istoga svetlog zavicaja.
Cim se sretnemo,
otvara se dvorac zacarani
cije samo mi imamo kljuce
i proslost sine kao kometa
sto snopove svetlosti za sobom vuce
izumrloga jednog sveta.
Cim se sretnemo,
razgovor se medj nama povede nemo,
otvara se suncana skrinja
gde su posavijali prozirna krila
svi nasi dani,
secanje zaromori, zarominja.
Cim se sretnemo,
zaronimo u virove uspomena
kao gnjurci
sto traze rumene sprudove korala,
u okeanske talase sure.
Cim se sretnemo,
zovem se opet imenom kojim sam
tebi se zvala.
Cim se sretnemo,
setimo se mesecevog istog sjaja,
istih oblaka, staza u tmini,
kao dva putnika u tudjini
istoga svetlog zavicaja.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
taj Sub Apr 04, 2009 10:51 am
Bez uspomena
Otici cemo odavde bez uspomena
na drhtavice trava blage,
na tugu i mesecinu po sumama,
na predeo usamljen sto se mraci.
Otici cu odavde bez uspomena,
mirisa sto ga kosci u rukavima
donose s livade,
tajne sto promakne pod trepavicama
pokraj straza,
zlatnika sto ga putnik preko granice
krijumcari.
Otici cu odavde bez uspomena.
Na poslednjem smo zavijutku
jos jednom cu se setiti tvojih ociju
kao lepe kakve zemlje tudje.
Otici cemo odavde bez uspomena
na drhtavice trava blage,
na tugu i mesecinu po sumama,
na predeo usamljen sto se mraci.
Otici cu odavde bez uspomena,
mirisa sto ga kosci u rukavima
donose s livade,
tajne sto promakne pod trepavicama
pokraj straza,
zlatnika sto ga putnik preko granice
krijumcari.
Otici cu odavde bez uspomena.
Na poslednjem smo zavijutku
jos jednom cu se setiti tvojih ociju
kao lepe kakve zemlje tudje.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
taj Sub Apr 04, 2009 10:51 am
Ljudska komedija
Sneg je samo nekoliko puta
zavejao moje stope
sto su kraj tvojih trcale,
nekoliko samo puta su venule
sume male
za koje si govorio
da ih pretvaram u raj,
i kraj, vec je i secanjima svima kraj.
Konca nije bilo nasem samopouzdanju,
mislili smo da nam bogovi
nisu ravni,
a sve se dogodilo ljudski jadno i nama,
ni mi nismo bili u stanju
ostati u neprolaznog ognja visinama.
A da je neko rekao
da ce sve kraj nas izumreti,
da ce sunce prestati da greje:
pre bismo verovali,
nego da ce tvoj smeh negde
bez moga da se smeje,
da cemo ziveti opet
svaki svoj zivot
prazan i mali.
Sneg je samo nekoliko puta
zavejao moje stope
sto su kraj tvojih trcale,
nekoliko samo puta su venule
sume male
za koje si govorio
da ih pretvaram u raj,
i kraj, vec je i secanjima svima kraj.
Konca nije bilo nasem samopouzdanju,
mislili smo da nam bogovi
nisu ravni,
a sve se dogodilo ljudski jadno i nama,
ni mi nismo bili u stanju
ostati u neprolaznog ognja visinama.
A da je neko rekao
da ce sve kraj nas izumreti,
da ce sunce prestati da greje:
pre bismo verovali,
nego da ce tvoj smeh negde
bez moga da se smeje,
da cemo ziveti opet
svaki svoj zivot
prazan i mali.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
taj Sub Apr 04, 2009 10:52 am
Odgovor
Pobrala sam spokojno reci tvoje plahe
i pune nekakvog bola,
jer znam, neces otici u monahe,
kao sto zbog neceg kaza.
O, veruj mi, bice i drugih staza
kojima ces pobeci od mene ti.
Pomisli samo kako mene nije ni bilo;
kako sam ja samu sebe izumela
samo da bi me ti voleo,
samo da bih umela
biti san tvoj o meni,
tvoj san koji me je gorko boleo.
Ili poveruj jednog dana
kako mi dusa smeta
da imam duse,
kako mi srce smeta
da te volim celim srca toplim dnom.
Pomisli kako sam ja satkana
od nadopunjavanja zivota snom.
Pomisli sve sto ti je uteha.
Poveruj kako sam ja kriva
sto u meni jos pre rodjenja,
pre detinjstva i pre mladosti
gori bolna i ziva
strast da svoje i tudje radosti
pretvaram u bol.
Ili pomisli, da je i moglo biti
sve za cim tvoja pesma zali,
bilo bi tek za tren, za malo,
pa vecnost celu opet ne bismo znali
jedno o drugom;
u nepovrat i nistavilo ipak bi sve palo.
Pomisli, izgubicemo se u noc
kao pesme tvoje odjek tuzni
u moj kraj;
i znaj, i san i covek
i bol i sreca prolazna da je;
i da nista nema toliku moc
da vecno traje.
Ili, kada gorku ovu
od mene dobijes vest,
pomisli da je isti ceo svet,
i bolnu o meni svest
uzberi kao otrovan cvet
i baci je na drum.
I pomisli ponovo
kako mene nije ni bilo,
kako sam ja samu sebe izumela
samo da bi me ti voleo,
samo da bih umela
biti tvoj san o meni,
tvoj san koji me je gorko boleo....
Pobrala sam spokojno reci tvoje plahe
i pune nekakvog bola,
jer znam, neces otici u monahe,
kao sto zbog neceg kaza.
O, veruj mi, bice i drugih staza
kojima ces pobeci od mene ti.
Pomisli samo kako mene nije ni bilo;
kako sam ja samu sebe izumela
samo da bi me ti voleo,
samo da bih umela
biti san tvoj o meni,
tvoj san koji me je gorko boleo.
Ili poveruj jednog dana
kako mi dusa smeta
da imam duse,
kako mi srce smeta
da te volim celim srca toplim dnom.
Pomisli kako sam ja satkana
od nadopunjavanja zivota snom.
Pomisli sve sto ti je uteha.
Poveruj kako sam ja kriva
sto u meni jos pre rodjenja,
pre detinjstva i pre mladosti
gori bolna i ziva
strast da svoje i tudje radosti
pretvaram u bol.
Ili pomisli, da je i moglo biti
sve za cim tvoja pesma zali,
bilo bi tek za tren, za malo,
pa vecnost celu opet ne bismo znali
jedno o drugom;
u nepovrat i nistavilo ipak bi sve palo.
Pomisli, izgubicemo se u noc
kao pesme tvoje odjek tuzni
u moj kraj;
i znaj, i san i covek
i bol i sreca prolazna da je;
i da nista nema toliku moc
da vecno traje.
Ili, kada gorku ovu
od mene dobijes vest,
pomisli da je isti ceo svet,
i bolnu o meni svest
uzberi kao otrovan cvet
i baci je na drum.
I pomisli ponovo
kako mene nije ni bilo,
kako sam ja samu sebe izumela
samo da bi me ti voleo,
samo da bih umela
biti tvoj san o meni,
tvoj san koji me je gorko boleo....
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
taj Sub Apr 04, 2009 10:57 am
BALKANAC
Ne stidim se sto sam-
kako vi velite-
varvarin sa Balkana
tla prljavstine i bure.
Cucete sad
i kod nas ima neke
vama nepoznate kulture.
Vi prvo ispitujete i sumnjate
daleki ste i od rodjenih sinova,
za trpezu svoju ne posadite
svakog tudjina.
Vi mozete da pijete
a da svakom ne pruzite
case vina.
A kod nas su jos obicaji grubi
mi pustamo svakog pod svoje sleme,
kod nas se jos i s namernikom ljubi,
kod nas se podvizi zbog gostoljublja cine,
kod nas svaki covjek ima
citavo pleme
prijatelja i rodbine.
Vi,doista,imate
nekoliko miliona Hristovih kipova
na svakog covjeka po jednoga
imaju ga drumovi i polja,apsane i skole,
a kod nas,kad ljudi veruju u Boga
u sebi ga nose
i tiho mu se
skoro u snu,mole.
Vi,istina,za svaki kut zivota
imate sprava i masina,
sve ste sracunali i sve znate
izumi vasi su za divljenje,
a mi jos imamo starinske alate,
ali sve je kod nas jos zdravo
i prirodno ko glina
i umiranje,i radjanj,i zivljenje.
Vi imate citave zbirke
pravila i nauka o slobodi
o svemu se kod vas pise i pripoveda
ali mi po nepisanim zakonima
slobodno zivimo
i nekog prirodnog drzimo se reda
slicno ognju,vetru i vodi.
Kod vas je zbilja sve tacno propisano
kako se jede,govori i oblaci,
a mi kad govorimo,vicemo
i masemo rukama
i corbu glasno srcemo
i u rukavicama smo
obucu nosimo od svinjske koze,
puno je kod nas seljackih navika i stvari
i kraljevski preci nasi
doista su bili govedari.
Narod nas,zbilja,u gnevu moze da kolje
rusi i pali,
ali mi nismo oni sto smisleno tlace
mi ne smatramo da je svet celi nase polje
mi ne bismo podneli
ni urodjenik prasumski da zbog nas place.
Dusa je nasa prostrana
iako smo brojem mali.
Ne stidim se sto sam-
kako vi velite-
varvarin sa Balkana
tla prljavstine i bure.
Cucete sad
i kod nas ima neke
vama nepoznate kulture.
Vi prvo ispitujete i sumnjate
daleki ste i od rodjenih sinova,
za trpezu svoju ne posadite
svakog tudjina.
Vi mozete da pijete
a da svakom ne pruzite
case vina.
A kod nas su jos obicaji grubi
mi pustamo svakog pod svoje sleme,
kod nas se jos i s namernikom ljubi,
kod nas se podvizi zbog gostoljublja cine,
kod nas svaki covjek ima
citavo pleme
prijatelja i rodbine.
Vi,doista,imate
nekoliko miliona Hristovih kipova
na svakog covjeka po jednoga
imaju ga drumovi i polja,apsane i skole,
a kod nas,kad ljudi veruju u Boga
u sebi ga nose
i tiho mu se
skoro u snu,mole.
Vi,istina,za svaki kut zivota
imate sprava i masina,
sve ste sracunali i sve znate
izumi vasi su za divljenje,
a mi jos imamo starinske alate,
ali sve je kod nas jos zdravo
i prirodno ko glina
i umiranje,i radjanj,i zivljenje.
Vi imate citave zbirke
pravila i nauka o slobodi
o svemu se kod vas pise i pripoveda
ali mi po nepisanim zakonima
slobodno zivimo
i nekog prirodnog drzimo se reda
slicno ognju,vetru i vodi.
Kod vas je zbilja sve tacno propisano
kako se jede,govori i oblaci,
a mi kad govorimo,vicemo
i masemo rukama
i corbu glasno srcemo
i u rukavicama smo
obucu nosimo od svinjske koze,
puno je kod nas seljackih navika i stvari
i kraljevski preci nasi
doista su bili govedari.
Narod nas,zbilja,u gnevu moze da kolje
rusi i pali,
ali mi nismo oni sto smisleno tlace
mi ne smatramo da je svet celi nase polje
mi ne bismo podneli
ni urodjenik prasumski da zbog nas place.
Dusa je nasa prostrana
iako smo brojem mali.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
taj Sub Apr 04, 2009 10:58 am
OBECALA SI DA CES BITI VECNA
Obecala si jednom u detinjstvu
da ces biti vecna,
otkle god se vracali da cemo te zateci,
kao senku ispod kucne strehe,
kao kucni prag.
Nije bilo nijedne nase plovidbe
da je nisi, kao ribarske zene,
presedela na pucini gledajuci;
nije bilo bure ni brodoloma
da nismo posle njih
pored neba ugledali i tvoje lice.
Gde god bismo se probudili,
bila si u prozoru ti i sunce;
bila si nam uvek na dohvatu ruke
kao voda,
uvek kao vazduh
prisutna i neophodna.
Obecala si nam da ces biti vecna
kao sve sto nas na svetu docekuje
i ostaje posle nas.
I kada si umirala,
cinilo se da se osecas krivom
sto nas napustas.
Obecala si jednom u detinjstvu
da ces biti vecna,
otkle god se vracali da cemo te zateci,
kao senku ispod kucne strehe,
kao kucni prag.
Nije bilo nijedne nase plovidbe
da je nisi, kao ribarske zene,
presedela na pucini gledajuci;
nije bilo bure ni brodoloma
da nismo posle njih
pored neba ugledali i tvoje lice.
Gde god bismo se probudili,
bila si u prozoru ti i sunce;
bila si nam uvek na dohvatu ruke
kao voda,
uvek kao vazduh
prisutna i neophodna.
Obecala si nam da ces biti vecna
kao sve sto nas na svetu docekuje
i ostaje posle nas.
I kada si umirala,
cinilo se da se osecas krivom
sto nas napustas.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
taj Sub Apr 04, 2009 10:59 am
MESECINA
Luta nam mesec oko sobe,
kraj strehe plovi nase,
srebrom nam napunio case,
i staklene boce obe.
Mesecinom sam se opila
cesto, zbog srece, zbog jada.
Pijmo, prijatelju, i sada,
prozorska otvori krila.
Videces, manje je slatka
casa tvog starog vina
nego kupa ova s visina.
Pijmo je. Noc je kratka.
Pijmo, prijatelju i sad skupa
ovo ponocno pice,
sve moje znaces bice
kad zadnja se isprazni kupa.
Bice ti sasvim prozirna
moja dusa i oko;
gledaces u srce duboko,
do samog dna mu nemirna.
Reci ce poteci same
obraz stati da se zari;
a mesec, krcmar stari,
iz sumske smejace se tame.
Luta nam mesec oko sobe,
kraj strehe plovi nase,
srebrom nam napunio case,
i staklene boce obe.
Mesecinom sam se opila
cesto, zbog srece, zbog jada.
Pijmo, prijatelju, i sada,
prozorska otvori krila.
Videces, manje je slatka
casa tvog starog vina
nego kupa ova s visina.
Pijmo je. Noc je kratka.
Pijmo, prijatelju i sad skupa
ovo ponocno pice,
sve moje znaces bice
kad zadnja se isprazni kupa.
Bice ti sasvim prozirna
moja dusa i oko;
gledaces u srce duboko,
do samog dna mu nemirna.
Reci ce poteci same
obraz stati da se zari;
a mesec, krcmar stari,
iz sumske smejace se tame.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
taj Sub Apr 04, 2009 10:59 am
POKOSENA LIVADA
Livada kraj reke sanja.
Zrikavci tuzni zricu.
Pomrlih trava duse
jos lebde vrh otkosa
sto se lagano suse.
O, vi ne znate tuznu
o smrti trava pricu.
Zrikavci tuzno zricu.
Jutros dodjose neki
divovi kao hrasce
u domovinu trava;
i mrtvo pada bezbroj
ljupkih, sarenih glava;
i bezbroj neznih tela
zdenuse u plasce,
divovi kao hrasce.
Svega devojka jedna
zlatnog, okruglog oka
i trepavica beli'
leprsa na livadi
i ranjenicima deli
mirisne osmehe cedne,
umesto crvenog soka, -
devojka crvenog oka.
Sutra opet u zoru
doci ce divovi oni,
i strasne surove vile
zdenuce u sena mnoge
mirisne glave mile.
Lezace u jednom grobu
toliki milioni.
Doci ce divovi oni.
Tuzno zrikavci zricu,
cuje se do oblaka;
vecera celoga zala
zelen-konjici svoje
lepe viteze zale.
Placu nad grobovima
mrtvih, dragih junaka,
cuje se do oblaka.
Livada kraj reke sanja.
Zrikavci tuzni zricu.
Pomrlih trava duse
jos lebde vrh otkosa
sto se lagano suse.
O, vi ne znate tuznu
o smrti trava pricu.
Zrikavci tuzno zricu.
Jutros dodjose neki
divovi kao hrasce
u domovinu trava;
i mrtvo pada bezbroj
ljupkih, sarenih glava;
i bezbroj neznih tela
zdenuse u plasce,
divovi kao hrasce.
Svega devojka jedna
zlatnog, okruglog oka
i trepavica beli'
leprsa na livadi
i ranjenicima deli
mirisne osmehe cedne,
umesto crvenog soka, -
devojka crvenog oka.
Sutra opet u zoru
doci ce divovi oni,
i strasne surove vile
zdenuce u sena mnoge
mirisne glave mile.
Lezace u jednom grobu
toliki milioni.
Doci ce divovi oni.
Tuzno zrikavci zricu,
cuje se do oblaka;
vecera celoga zala
zelen-konjici svoje
lepe viteze zale.
Placu nad grobovima
mrtvih, dragih junaka,
cuje se do oblaka.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
taj Sub Apr 04, 2009 10:59 am
NEKO SE SECA DETINJSTVA
Kaska sivaca masina
preko debeloga platna
za kosulje vojnika.
Poznajem dobro taj kas
zadihan kao kasalj
plucnih bolesnika.
Secam se detinjstva naseg
kad je mati sva umorna i zuta
vazdan sila:
po osam haljina,
osam kaputa,
osam kratkih kosuljica,
sve dok bi svetlost s brda
kroz prozor lila.
Nad masinom vecno nagnuta
bila su joj pleca i glava:
krpila je po sesnaest nogavica,
po sesnaest rukava;
povazdan zeljni smo bili
njenog osmeha i lica.
Zemlja bi se opasati mogla
nizom dugih poruba
sto ih je ispod igle izvukla
njena ruka,
okorela od rada gruba.
Ucutkala se masina,
digla se umorna svalja
da svetlost upali;
brdo vojnickih kosulja
oko skuta joj se valja.
Pa opet kaska igla
potrci, potrci pa stane.
Secam se detinjstva naseg,
tog vremena i svetlog i tuznog,
iz kog od igle majcine
jos nosim ostre rane.
Kaska sivaca masina
preko debeloga platna
za kosulje vojnika.
Poznajem dobro taj kas
zadihan kao kasalj
plucnih bolesnika.
Secam se detinjstva naseg
kad je mati sva umorna i zuta
vazdan sila:
po osam haljina,
osam kaputa,
osam kratkih kosuljica,
sve dok bi svetlost s brda
kroz prozor lila.
Nad masinom vecno nagnuta
bila su joj pleca i glava:
krpila je po sesnaest nogavica,
po sesnaest rukava;
povazdan zeljni smo bili
njenog osmeha i lica.
Zemlja bi se opasati mogla
nizom dugih poruba
sto ih je ispod igle izvukla
njena ruka,
okorela od rada gruba.
Ucutkala se masina,
digla se umorna svalja
da svetlost upali;
brdo vojnickih kosulja
oko skuta joj se valja.
Pa opet kaska igla
potrci, potrci pa stane.
Secam se detinjstva naseg,
tog vremena i svetlog i tuznog,
iz kog od igle majcine
jos nosim ostre rane.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
taj Sub Apr 04, 2009 11:07 am
USAMLJENIKOVA PESMA
Znam, kao nepoznati u luku brod
zalutala je moja duša u ove strane.
Znam da nikome ovdne nisam rod,
da je trebalo da živim u druge dane.
Znam da sam tanki ptičiji glas
koji se jedva iz daljine čuje.
Znam da sam trošni biljke stas,
povijan vetrovima oluje.
Da nisam donela nikakvu novu vest,
da ništa veliko svetu neću reći,
da sve su reči moje samo ispovest,
ljudska, tužna.
Ali niko na zemlji nije kao ja
razumeo božje beskonačno delo,
niko toliko šetao dok mesec sja
ni toliko slušao lišće svelo.
Niko nije voleo tako neke sitne stvorove
ni prostrana nebeska krila,
niko osluškivao tako nepobidne zakone božije,
samo sam ja bila
stanovnik šuma i saputnik mrava,
znala potoka i vetrova smer,
znala o čemu sanja livadska trava
i šta oseća u grmu skrivena zver.
O znam, ostaću sasvim nepoznata
novom vremenu i novome kraju,
ali mene poznaju sva nebeska blaga
oblaci i bube i šume mene znaju.
Potomstvu svome ispričaće laste
da sam proleće pesmom predskazivala
i da sam uvek kad suton poraste
na usamljenim stazama snivala.
Reke će moju sliku u sva mora razneti
i u sva jezera neznana,
ptice će moju pesmu s mladog bora pevati
kad mene ne bude jednoga dana.
Znam, kao nepoznati u luku brod
zalutala je moja duša u ove strane.
Znam da nikome ovdne nisam rod,
da je trebalo da živim u druge dane.
Znam da sam tanki ptičiji glas
koji se jedva iz daljine čuje.
Znam da sam trošni biljke stas,
povijan vetrovima oluje.
Da nisam donela nikakvu novu vest,
da ništa veliko svetu neću reći,
da sve su reči moje samo ispovest,
ljudska, tužna.
Ali niko na zemlji nije kao ja
razumeo božje beskonačno delo,
niko toliko šetao dok mesec sja
ni toliko slušao lišće svelo.
Niko nije voleo tako neke sitne stvorove
ni prostrana nebeska krila,
niko osluškivao tako nepobidne zakone božije,
samo sam ja bila
stanovnik šuma i saputnik mrava,
znala potoka i vetrova smer,
znala o čemu sanja livadska trava
i šta oseća u grmu skrivena zver.
O znam, ostaću sasvim nepoznata
novom vremenu i novome kraju,
ali mene poznaju sva nebeska blaga
oblaci i bube i šume mene znaju.
Potomstvu svome ispričaće laste
da sam proleće pesmom predskazivala
i da sam uvek kad suton poraste
na usamljenim stazama snivala.
Reke će moju sliku u sva mora razneti
i u sva jezera neznana,
ptice će moju pesmu s mladog bora pevati
kad mene ne bude jednoga dana.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
taj Sub Apr 04, 2009 11:08 am
NEMAM VIŠE VREMENA
Nemam više vremena za duge rečenice,
Nemam kad da pregovaram,
Otkucavam poruke kao telegrame.
Nemam vremena da raspirujem plamen,
Sad zaprećem šake zgorela žara.
Nemam više vremena za hodočašća,
Naglo se smanjuje putanja do ušća,
Nemam kad da se osvrćem i vraćam.
Nemam više vremena za sitnice
Sad treba misliti na večno i neobuhvatno.
Nemam kad da razmišljam na raskrsnici,
Mogu stići jedino kudgod u blizinu.
Nemam vremena da išta izučavam,
Nemam vremena sad za analize,
Za mene je voda sada samo voda
Kao kad sam je pila sa kladenca;
Nemam kad da razlažem na sastojke nebo,
Vidim ga onakvo kakvo ga vide deca.
Nemam više vremena za bogove tuñe,
Ni svoga nisam dobro upoznala.
Nemam kad da usvajam zapovesti nove,
Mnogo mi je i starih deset zapovesti.
Nemam više kad da se pridružujem
Ni onima koji istinu dokazuju.
Nemam kad da se borim protiv hajkača.
Nemam kad da sanjam, da lagano koračam.
Nemam više vremena za duge rečenice,
Nemam kad da pregovaram,
Otkucavam poruke kao telegrame.
Nemam vremena da raspirujem plamen,
Sad zaprećem šake zgorela žara.
Nemam više vremena za hodočašća,
Naglo se smanjuje putanja do ušća,
Nemam kad da se osvrćem i vraćam.
Nemam više vremena za sitnice
Sad treba misliti na večno i neobuhvatno.
Nemam kad da razmišljam na raskrsnici,
Mogu stići jedino kudgod u blizinu.
Nemam vremena da išta izučavam,
Nemam vremena sad za analize,
Za mene je voda sada samo voda
Kao kad sam je pila sa kladenca;
Nemam kad da razlažem na sastojke nebo,
Vidim ga onakvo kakvo ga vide deca.
Nemam više vremena za bogove tuñe,
Ni svoga nisam dobro upoznala.
Nemam kad da usvajam zapovesti nove,
Mnogo mi je i starih deset zapovesti.
Nemam više kad da se pridružujem
Ni onima koji istinu dokazuju.
Nemam kad da se borim protiv hajkača.
Nemam kad da sanjam, da lagano koračam.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
taj Sub Apr 04, 2009 11:09 am
PO RASTANKU
I
Reci mi sad, kada već prošlo sve je:
časi bolni i dani dragi, lepi;
kad novi bol se starom bolu smeje;
od reči tvojih kad duša ne strepi -
reci, da l' te je moja
tuga bolela
nekad, kad sam te mnogo,
mnogo volela?
Reci mi sad, kad me ne voliš više;
kad ti se prošloj ruga nova sreća;
i kad se dana koji nekad biše
duše ti samo kad me vidiš seća -
reci, da l' te je moja
radost bolela
jednom, kad nisam više
tebe volela?
II
Nekad sam bila dobra i mlada
i poverljiva i puna nada,
nekada pre;
ti si mi tada reći mog'o
beskrajno mnogo, o kako mnogo
sa reč i dve.
Spokojni bili su dani moji,
a ti si srcu mi prvi koji
beše drag,
pa iza svega što si mi rek'o,
katkad surovo, katkada meko,
ostao je trag.
Sad srce moje bije tiše:
već manje volim, a znam više
nego pre;
već sad mi ne bi reći mog'o
onako dosta, onako mnogo
sa reč i dve.
I kad bi danas prišao meni
i hteo reći davno rečeni'
buditi draž,
u srcu mome šaptao bi neko:
da sve što si mi ikada rek'o,
bila je laž.
III
O, kad bi znao ti kako je meni
što neću više smeti
ni u proleće, kad trava zeleni,
ni kada cveta leti,
doći ti sutonom, dok tuga raste.
O, kad bi znao ti kako je duši
kad zadnje drveće mre
i zadnje lišće žalosno pevuši,
što neće moći kao pre
reći ti svoje jesenje plašnje.
O, kad bi znao ti šta srce skriva
kad oko zalud traži.
O, kad bi znao ti kako jednolik biva,
bez boje i bez draži,
svaki dan kada te videla nisam.
IV
Zavolela sam ga. Večerom svakim odlazila sam u livade i u
svaku cvetnu krunu spuštala nežnim šapatom njegovo ime, i
potom ga ujutru, namirisano i rosno, redom poljupcima
vadila.
Volela sam ga. Večerom svakim ostavljala sam u njegovoj
duši jata nežnih, tek roñenih šapata; i zatim ih svako jutro,
pune njegove duše, sa njegovih usana primala.
On je otišao. Večerom svakim lutam po poljima i zovem ga,
vešam svoje reči, otežale od suza, na krila vetrova i zovem
ga; mešam svoje postarele šapate u šušanj lišća i zovem ga.
Ali uzalud: ujutru čujem samo umoran odjek svojih reči. On
je daleko otišao.
V
Zavole bela mirisna ruža crni bodljikavi trn. Ti ne veruješ
meni, je li, dragi, da je ruža zavolela trn?
I kada mu ona u jednu bisernu zoru reče kako ga voli, on se
grohotom i prezrivo nasmeja. Ti ne veruješ meni, je li, dragi,
da se trn prezrivo nasmejao?
A kada jednoga dana neko htede uzbrati belu mirisnu ružu,
trn mu izbode ruke. Ti ne veruješ meni, je li, dragi, da mu je
trn izbo ruke?
I
Reci mi sad, kada već prošlo sve je:
časi bolni i dani dragi, lepi;
kad novi bol se starom bolu smeje;
od reči tvojih kad duša ne strepi -
reci, da l' te je moja
tuga bolela
nekad, kad sam te mnogo,
mnogo volela?
Reci mi sad, kad me ne voliš više;
kad ti se prošloj ruga nova sreća;
i kad se dana koji nekad biše
duše ti samo kad me vidiš seća -
reci, da l' te je moja
radost bolela
jednom, kad nisam više
tebe volela?
II
Nekad sam bila dobra i mlada
i poverljiva i puna nada,
nekada pre;
ti si mi tada reći mog'o
beskrajno mnogo, o kako mnogo
sa reč i dve.
Spokojni bili su dani moji,
a ti si srcu mi prvi koji
beše drag,
pa iza svega što si mi rek'o,
katkad surovo, katkada meko,
ostao je trag.
Sad srce moje bije tiše:
već manje volim, a znam više
nego pre;
već sad mi ne bi reći mog'o
onako dosta, onako mnogo
sa reč i dve.
I kad bi danas prišao meni
i hteo reći davno rečeni'
buditi draž,
u srcu mome šaptao bi neko:
da sve što si mi ikada rek'o,
bila je laž.
III
O, kad bi znao ti kako je meni
što neću više smeti
ni u proleće, kad trava zeleni,
ni kada cveta leti,
doći ti sutonom, dok tuga raste.
O, kad bi znao ti kako je duši
kad zadnje drveće mre
i zadnje lišće žalosno pevuši,
što neće moći kao pre
reći ti svoje jesenje plašnje.
O, kad bi znao ti šta srce skriva
kad oko zalud traži.
O, kad bi znao ti kako jednolik biva,
bez boje i bez draži,
svaki dan kada te videla nisam.
IV
Zavolela sam ga. Večerom svakim odlazila sam u livade i u
svaku cvetnu krunu spuštala nežnim šapatom njegovo ime, i
potom ga ujutru, namirisano i rosno, redom poljupcima
vadila.
Volela sam ga. Večerom svakim ostavljala sam u njegovoj
duši jata nežnih, tek roñenih šapata; i zatim ih svako jutro,
pune njegove duše, sa njegovih usana primala.
On je otišao. Večerom svakim lutam po poljima i zovem ga,
vešam svoje reči, otežale od suza, na krila vetrova i zovem
ga; mešam svoje postarele šapate u šušanj lišća i zovem ga.
Ali uzalud: ujutru čujem samo umoran odjek svojih reči. On
je daleko otišao.
V
Zavole bela mirisna ruža crni bodljikavi trn. Ti ne veruješ
meni, je li, dragi, da je ruža zavolela trn?
I kada mu ona u jednu bisernu zoru reče kako ga voli, on se
grohotom i prezrivo nasmeja. Ti ne veruješ meni, je li, dragi,
da se trn prezrivo nasmejao?
A kada jednoga dana neko htede uzbrati belu mirisnu ružu,
trn mu izbode ruke. Ti ne veruješ meni, je li, dragi, da mu je
trn izbo ruke?
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
taj Sub Apr 04, 2009 11:10 am
PUTNIK TRECE KLASE
Volim da putujem trecom klasom
na brodu vozu i tramvaju
tu ljudi svakom nazivaju boga
kad dodju i odu i susedu ruku daju.
Cist do prljavog, trezan do pijanog
ne libeci se tu seda
raspituje sused suseda
kuda ide i kako se zove,
i ko mu je kum i deda.
U trecoj klsi sednu kraj mene
Zene slicne mojoj majci,
preplasene i okorelih ruku,
i pricaju poverljivo svakome
svoju brigu i muku.
Tu se niko nece zabezeknuti
ako sto pametno kazem, a imam
poderane rukave,
niko mi ne viri u izlizane potpetice,
ne meri me od pete do glave.
Tu se odeva svak kako mora,
mnogo je tu starinskog, ubogog sveta,
pa ako u prolece zimski ogrta; imam i ja
to nikog ne uzasava
niti kome smeta.
Tu mirise poneko na rakiju,
na beli luk i casu vina,
poneko mi na nogu stane,
ali tu se saputnici ne gledaju
sa necovecnih visina>
postuju se tudje siromastvo
i tudjje rane.
Ako se glasno nasmejem u trecoj klasi,
niko me ne smatra za nevaspitana i luda.
Tu su svi rodjacki raspolozeni
i jednaki gotovo
kao na dan strasnog suda.
Volim da putujem trecom klasom
na brodu vozu i tramvaju
tu ljudi svakom nazivaju boga
kad dodju i odu i susedu ruku daju.
Cist do prljavog, trezan do pijanog
ne libeci se tu seda
raspituje sused suseda
kuda ide i kako se zove,
i ko mu je kum i deda.
U trecoj klsi sednu kraj mene
Zene slicne mojoj majci,
preplasene i okorelih ruku,
i pricaju poverljivo svakome
svoju brigu i muku.
Tu se niko nece zabezeknuti
ako sto pametno kazem, a imam
poderane rukave,
niko mi ne viri u izlizane potpetice,
ne meri me od pete do glave.
Tu se odeva svak kako mora,
mnogo je tu starinskog, ubogog sveta,
pa ako u prolece zimski ogrta; imam i ja
to nikog ne uzasava
niti kome smeta.
Tu mirise poneko na rakiju,
na beli luk i casu vina,
poneko mi na nogu stane,
ali tu se saputnici ne gledaju
sa necovecnih visina>
postuju se tudje siromastvo
i tudjje rane.
Ako se glasno nasmejem u trecoj klasi,
niko me ne smatra za nevaspitana i luda.
Tu su svi rodjacki raspolozeni
i jednaki gotovo
kao na dan strasnog suda.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
taj Sub Apr 04, 2009 11:11 am
Takva sam ja
Odavno sam, sugradjani cestiti,
izmirenja zastavu belu
na srce svoje pobola.
Sve mi je sad svejedno
i ravno do mora;
sita sam i mrznja i ljubavi
i cutanja i romora.
Za vasu borbu zivotnu
ja nemam svojstva.
A srce mi je, medjutim, vecno zedno
svega onoga cega je sito;
i umrlo bi ako bi u danu
imalo cas spokojstva.
Ni za srecu ljudsku nisam ja stvorena,
jer ne umem da zivim
samo od zivljenja;
jer ni za sta cega ima
nemam divljenja;
jer znam da ne mogu svoj zivotni dug
samo snom izmiriti.
Pa ipak, mada mi ovde nije udesno,
zivota ja bih zadrzala krug,
jer boli mene ipak cudesno
sto ce me jednom nestati.
Ni srca nemam vaseg, sugradjani cestiti,
jer beskrajno volim nekoga
iza onih na vidiku atara.
Za njegov bih osmeh jedini
posla preko voda i vatara,
preko urvina i bregova,
odavde na dan i noc hoda;
pa ipak njegova
ne bih mogla biti,
niti ce ljubav moja za njim
ikad drugoga roda
do pesama imati.
Odavno sam, sugradjani cestiti,
izmirenja zastavu belu
na srce svoje pobola.
Sve mi je sad svejedno
i ravno do mora;
sita sam i mrznja i ljubavi
i cutanja i romora.
Za vasu borbu zivotnu
ja nemam svojstva.
A srce mi je, medjutim, vecno zedno
svega onoga cega je sito;
i umrlo bi ako bi u danu
imalo cas spokojstva.
Ni za srecu ljudsku nisam ja stvorena,
jer ne umem da zivim
samo od zivljenja;
jer ni za sta cega ima
nemam divljenja;
jer znam da ne mogu svoj zivotni dug
samo snom izmiriti.
Pa ipak, mada mi ovde nije udesno,
zivota ja bih zadrzala krug,
jer boli mene ipak cudesno
sto ce me jednom nestati.
Ni srca nemam vaseg, sugradjani cestiti,
jer beskrajno volim nekoga
iza onih na vidiku atara.
Za njegov bih osmeh jedini
posla preko voda i vatara,
preko urvina i bregova,
odavde na dan i noc hoda;
pa ipak njegova
ne bih mogla biti,
niti ce ljubav moja za njim
ikad drugoga roda
do pesama imati.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
taj Sub Apr 04, 2009 11:11 am
Zla noc
O, ma ko da si, ostani
nocas kraj moga skuta,
nikuda ne polazi.
Za onim cega nema
dusa mi gori i luta,
i boli, jer sve prolazi.
I cini mi se, negde ljudi sad
prolaznost imaju na umu,
pa ce doci nocas na nas breg
da spokojno svega se odreku.
Vecno nihaju jasike na drumu
dusu nemirnu.
cute blago plaveti neba i teku.
Nocas me samo pogladi
nezno i blago po kosama
i kazi rec mi sto greje.
Srce je moje pusto,
dusu mi mori osama,
i boli, jer prazno sve je.
I cini mi se, negde u blizini
rodjeno srce da nekome smeta,
pa ce doci nocas na nas breg
da nasmeje se svemu sto biva.
Oblak u suton iznad sume sleta
i vrh livada brodi.
Putuju jutrom magle ponad njiva.
O, ma ko da si, zagrljaj
nocas mi vreo podari.
Srce je moje umorno,
dusa je moja strana
gomili ljudi i stvari,
i cuti u meni sumorno.
I cini mi se, nedaleko negde
od tuga teskih ljudi boluju,
pa ce doci nocas na nas breg
da radosno svi poumiru.
Grlice tihe brdom nasim stoluju
i jecaju meko.
Putevi beli u nebesa uviru.
O, ma ko da si, ostani
nocas kraj moga skuta,
nikuda ne polazi.
Za onim cega nema
dusa mi gori i luta,
i boli, jer sve prolazi.
I cini mi se, negde ljudi sad
prolaznost imaju na umu,
pa ce doci nocas na nas breg
da spokojno svega se odreku.
Vecno nihaju jasike na drumu
dusu nemirnu.
cute blago plaveti neba i teku.
Nocas me samo pogladi
nezno i blago po kosama
i kazi rec mi sto greje.
Srce je moje pusto,
dusu mi mori osama,
i boli, jer prazno sve je.
I cini mi se, negde u blizini
rodjeno srce da nekome smeta,
pa ce doci nocas na nas breg
da nasmeje se svemu sto biva.
Oblak u suton iznad sume sleta
i vrh livada brodi.
Putuju jutrom magle ponad njiva.
O, ma ko da si, zagrljaj
nocas mi vreo podari.
Srce je moje umorno,
dusa je moja strana
gomili ljudi i stvari,
i cuti u meni sumorno.
I cini mi se, nedaleko negde
od tuga teskih ljudi boluju,
pa ce doci nocas na nas breg
da radosno svi poumiru.
Grlice tihe brdom nasim stoluju
i jecaju meko.
Putevi beli u nebesa uviru.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
taj Sub Apr 04, 2009 11:12 am
Vreme
Sve kraj nas:
i oni zraci sto mekotu oblaka zlate,
i misao moja sumorna,
i lutanja tvog pogleda umorna,
odnosi sobom moje sate.
A podmuklo vreme cini se da stoji,
zarobljeno u svetlosti dugu
ili u drhtanje magli:
kao da talasa u krugu;
a ono unepovrat nagli.
Kroz radosti sto obale zivota zlate,
kroz sumorne reci ove,
kroz cutanje, kroz smeh, i suze, i snove
otice i odnosi mrtve sate,
kao voda lisce suvo.
A perfidno je i pretvara se kao
da nepomicno nad zemljom sanja
mirisno u kruni cveta,
razgovorno u spletu granja,
isto koje i davno svenulih leta.
Medjutim otice u vodi sto talasa,
odlece u tica letu,
odleprsava u susnju granja,
sahne s mirisom u cvetu.
I nikad ne mozemo uhvatiti skute
nijednom nasem casu,
ma koliko da nam ruke porastu:
oni ce odleteti iznad nas
na kakvom oblaku mekom,
prominuti uz zvezdu, uz lastu.
Pa ce bolovi i radosti znate,
misao kakva sumorna
i pogled oka tvog umorna
odneti moje poslednje sate.
A sve ce biti kako je i bilo,
i podmuklo vreme cinice se da stoji.
Sve kraj nas:
i oni zraci sto mekotu oblaka zlate,
i misao moja sumorna,
i lutanja tvog pogleda umorna,
odnosi sobom moje sate.
A podmuklo vreme cini se da stoji,
zarobljeno u svetlosti dugu
ili u drhtanje magli:
kao da talasa u krugu;
a ono unepovrat nagli.
Kroz radosti sto obale zivota zlate,
kroz sumorne reci ove,
kroz cutanje, kroz smeh, i suze, i snove
otice i odnosi mrtve sate,
kao voda lisce suvo.
A perfidno je i pretvara se kao
da nepomicno nad zemljom sanja
mirisno u kruni cveta,
razgovorno u spletu granja,
isto koje i davno svenulih leta.
Medjutim otice u vodi sto talasa,
odlece u tica letu,
odleprsava u susnju granja,
sahne s mirisom u cvetu.
I nikad ne mozemo uhvatiti skute
nijednom nasem casu,
ma koliko da nam ruke porastu:
oni ce odleteti iznad nas
na kakvom oblaku mekom,
prominuti uz zvezdu, uz lastu.
Pa ce bolovi i radosti znate,
misao kakva sumorna
i pogled oka tvog umorna
odneti moje poslednje sate.
A sve ce biti kako je i bilo,
i podmuklo vreme cinice se da stoji.
Strana 1 od 3 • 1, 2, 3 

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|