- Laura
Lokacija : Beograd
Datum upisa : 01.05.2010
O Niceu i natcoveku
Ned Maj 16, 2010 4:36 am
Posmatrajući i izučavajući filozofiju, možemo primetiti da je jedan filozof ostavio dubok trag u svom filozofskom, filološkom i pesničkom radu. To je bio kontraverzni nemački mislilac Fridrih Niče (1844-1900). Ničeova filozofija je sveobuhvatna i veoma zanimljiva. Ona se može podeliti na više celina, ali, svakako, najveća i najpoznatija od svih celina je ideja o Natčoveku. Ko je Natčovek? To je suštinski predmet Ničeovog razmišljanja. To je nešto što je vrh njegove filozofije. Za Lajbnica su to monade, za Hegela svetska trijada (dijalektika), a za Ničea je to Natčovek.
Pre svega, moramo reći, Niče je bio ateista. Za to se vezuje njegova čuvena krilatica: "Bog je mrtav". Nije verovao u Boga i njegovu egzistenciju. Smatrao je da on ne postoji već da postoji samo čovek. Takva razmišljanja dosta su slična sa razmišljanjima Ludviga Andreasa Fojerbaha. Fojerbah je "pojam Boga" sveo na "pojam čoveka". Fojerbahova filozofija može se navesti, u nekom smislu, "antropološkom". Kod Ničea stvar je malo drugačija. Ne verujući u Boga, on duhovno uzdiže čoveka do nebeskih, Božjih visina. Tada od običnog i normalnog čoveka, on pravi Natčoveka. Natčovek je "prevazišao sam sebe", kako stoji u jednom Ničeovom delu. On je van svih ljudskih mogućnosti. On, odjednom, postaje sličan Bogu. On je sveznajući. On ima sve osobine Boga koji ne postoji, ali jedino nije besmtran. No, tu dolazi do kratke ali burne Ničeove paradoksalnosti gde mnogi kasnjiji filozofi nisu shvatili u čemu je tačno stvar.
No, Natčovek je utopija. Ne znam da li je Niče toga bio svestan ili ne. No, ipak, želeći da stvori boljeg, naprednijeg čoveka nego sada on je tragično završio život. Umro je od pomračenja uma 1900. godine. Svi su ga žalili, pa i njegov najbolji prijatelj Rihard Vagner, koji je užasno voleo Ničea. Ali, ključ svega je da su Ničeovu ideju o Natčoveku nacisti i fašisti iskoristili tokom ratne propagande. To je bilo strašno loše. Filozof je shvaćen na potpuno drugačiji način. No, sve u svemu, Niče će ostati upamćen kao čovek velikih ambicija i velikih mogućnosti.
Pre svega, moramo reći, Niče je bio ateista. Za to se vezuje njegova čuvena krilatica: "Bog je mrtav". Nije verovao u Boga i njegovu egzistenciju. Smatrao je da on ne postoji već da postoji samo čovek. Takva razmišljanja dosta su slična sa razmišljanjima Ludviga Andreasa Fojerbaha. Fojerbah je "pojam Boga" sveo na "pojam čoveka". Fojerbahova filozofija može se navesti, u nekom smislu, "antropološkom". Kod Ničea stvar je malo drugačija. Ne verujući u Boga, on duhovno uzdiže čoveka do nebeskih, Božjih visina. Tada od običnog i normalnog čoveka, on pravi Natčoveka. Natčovek je "prevazišao sam sebe", kako stoji u jednom Ničeovom delu. On je van svih ljudskih mogućnosti. On, odjednom, postaje sličan Bogu. On je sveznajući. On ima sve osobine Boga koji ne postoji, ali jedino nije besmtran. No, tu dolazi do kratke ali burne Ničeove paradoksalnosti gde mnogi kasnjiji filozofi nisu shvatili u čemu je tačno stvar.
No, Natčovek je utopija. Ne znam da li je Niče toga bio svestan ili ne. No, ipak, želeći da stvori boljeg, naprednijeg čoveka nego sada on je tragično završio život. Umro je od pomračenja uma 1900. godine. Svi su ga žalili, pa i njegov najbolji prijatelj Rihard Vagner, koji je užasno voleo Ničea. Ali, ključ svega je da su Ničeovu ideju o Natčoveku nacisti i fašisti iskoristili tokom ratne propagande. To je bilo strašno loše. Filozof je shvaćen na potpuno drugačiji način. No, sve u svemu, Niče će ostati upamćen kao čovek velikih ambicija i velikih mogućnosti.
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|