- Laura
Lokacija : Beograd
Datum upisa : 01.05.2010
Minhauzenov sindrom
Sub Jun 12, 2010 10:05 am
Minhauzenov sindrom je veoma uznemiravajući psihopatološki poremećaj, gde staratelj preuveličava, fabrikuje i indukuje bolest druge osobe kako bi dobio pohvale i divljenje kada žrtvi ukaže brigu i pomoć. Nejtan Benet, profesor menažmenta u Atlanti, smatra da postoji slična patologija koja se javlja u radnom okruženju kada zaposleni stvaraju fiktivne organizacijske probleme da bi ih sami rešili. On ovo ponašanje naziva sintagmom "Minhauzen na poslu" (MWA - Munchausen at work) i ističe njegovu štetnost za utrošak vremena, resursa i njegovu pretnju po radni moral i produktivnost. Iako poremećaj nije naročito frekventan, većina iskusnih menadžera tvrdi da se sa njim susrela u svom radu.
Profesor Benet razmatra različite slučajeve ispoljavanja ovog ponašanja. Neki zaposleni seju seme razdora između svojih kolega, da bi se kasnije dokazali kao oni koji rešavaju konflikte i doprinose organizacijskoj efikasnosti. Neki naprosto izmišljaju probleme, a svoja, takođe izmišljena, rešenja prezentuju svojim nadređenima i za to primaju pohvale.
Iako su manifestacija ove patologije brojne, dijagnoza je ipak dosta teška. Menadžer koji svoje zaposlene sumnjiči za ovakvo ponašanje treba da postavi ova pitanja:
- Da li je zaposleni disproporcionalno umešan i identifikovanje i gašenje "požara"?
- Da li se zaposleni izrazito opire ponuđenoj pomoći pri rešavanju problema koje je identifikovao?
- Da li zaposleni izbegava pokušaje menadžmenta da razume uzrok problema?
- Postoje li neslaganja između činjenica i zapažanja ostalih zaposlenih sa tvrdnjama zaposlenog o postojanju i težini problema?
- Da li se problemi u projektima, sa klijentima, sa procesima ili među kolegama često razrešavaju u odsustvu zaposlenog?
Iako potvrdni odgovori na ova pitanja ne znače nužno Minhauzenov sindrom, oni ipak mogu da posluže menadžerima da budu pripravni, obrate pažnju na ponovljene epizode i da svoje sumnje provere sa drugima. Ako je izgledna pojava ovog sindroma, onda je najbolje rešenje ukazivanje manje pažnje zaposlenom i smanjivanje podsticaja za "rešenja", a naročito je bitno ograničiti mu mogućnosti za stvaranje specifičnih problema.
Profesor Benet razmatra različite slučajeve ispoljavanja ovog ponašanja. Neki zaposleni seju seme razdora između svojih kolega, da bi se kasnije dokazali kao oni koji rešavaju konflikte i doprinose organizacijskoj efikasnosti. Neki naprosto izmišljaju probleme, a svoja, takođe izmišljena, rešenja prezentuju svojim nadređenima i za to primaju pohvale.
Iako su manifestacija ove patologije brojne, dijagnoza je ipak dosta teška. Menadžer koji svoje zaposlene sumnjiči za ovakvo ponašanje treba da postavi ova pitanja:
- Da li je zaposleni disproporcionalno umešan i identifikovanje i gašenje "požara"?
- Da li se zaposleni izrazito opire ponuđenoj pomoći pri rešavanju problema koje je identifikovao?
- Da li zaposleni izbegava pokušaje menadžmenta da razume uzrok problema?
- Postoje li neslaganja između činjenica i zapažanja ostalih zaposlenih sa tvrdnjama zaposlenog o postojanju i težini problema?
- Da li se problemi u projektima, sa klijentima, sa procesima ili među kolegama često razrešavaju u odsustvu zaposlenog?
Iako potvrdni odgovori na ova pitanja ne znače nužno Minhauzenov sindrom, oni ipak mogu da posluže menadžerima da budu pripravni, obrate pažnju na ponovljene epizode i da svoje sumnje provere sa drugima. Ako je izgledna pojava ovog sindroma, onda je najbolje rešenje ukazivanje manje pažnje zaposlenom i smanjivanje podsticaja za "rešenja", a naročito je bitno ograničiti mu mogućnosti za stvaranje specifičnih problema.
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|