- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Azra
Pon Avg 09, 2010 9:49 pm
Branimir Džoni Štulić rođen je 11. aprila 1953. godine u Skoplju. Otac mu je bio vojno lice tako da su seljakanja bila neizbežna propratna pojava profesije. Ključne godine odrastanja i afirmacije proveo je u Zagrebu, gde je studirao fonetiku i istoriju na Filozofskom fakultetu.
Mišo Hrnjak, Branimir Štulić i Boris Lajner Mišo Hrnjak, Branimir Štulić i Boris Lajner
Na početku karijere često je nastupao sam sa akustičnom gitarom i to pretežno po žurkama gde je izvodio svoje, ali i tuđe pesme raznih žanrova. U to vreme napisao je veći deo pesama koje su kasnije objavljene na ranim albumima Azre. Prva grupa koju je osnovao zvala se Balkan Sevdah Bend. Činili su je pevačica, dugokosi momci sa akustičnim gitarama, a tarabuku je svirao Paolo Sfeci. Svirali su sve, od Džonijevih pesama, preko sevdalinki, narodnjaka do hitova The Beatles. Vremenom su se više okretali rocku, a kroz grupu je prošlo mnogo muzičara. Godine 1975. Džoni je nakratko pokrenuo grupu Azra, a svirali su pretežno balade. Zatim se opet posvetio samostalnim, alternativnim nastupima.
Mišo Hrnjak, Branimir Štulić i Boris Lajner Mišo Hrnjak, Branimir Štulić i Boris Lajner
Na početku karijere često je nastupao sam sa akustičnom gitarom i to pretežno po žurkama gde je izvodio svoje, ali i tuđe pesme raznih žanrova. U to vreme napisao je veći deo pesama koje su kasnije objavljene na ranim albumima Azre. Prva grupa koju je osnovao zvala se Balkan Sevdah Bend. Činili su je pevačica, dugokosi momci sa akustičnim gitarama, a tarabuku je svirao Paolo Sfeci. Svirali su sve, od Džonijevih pesama, preko sevdalinki, narodnjaka do hitova The Beatles. Vremenom su se više okretali rocku, a kroz grupu je prošlo mnogo muzičara. Godine 1975. Džoni je nakratko pokrenuo grupu Azra, a svirali su pretežno balade. Zatim se opet posvetio samostalnim, alternativnim nastupima.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Azra
Pon Avg 09, 2010 9:52 pm
Januara 1977. godine Džoni je odlučio da sa sebi svojstvenom upornošću krene sa grupom Azra. Uz njega sastav su činili Mladen Juričić (gitara), Branko Matun (bas) i Paolo Sfeci (bubnjevi). Ime je odabrano po pesmi Hajnriha Hajnea, a Azra znači devica. I pod novim imenom u grupi su se odvijale promene tako da su od jeseni 1977. godine u Azru postupno dolazili novi članovi pa su grupu činili Džoni, Mladen Juričić, Jura Stublić (vokal), Marino Pelajić (bas) i Branko Hromatko (bubnjevi).
Jura i Džoni, kao dve jake autorske ličnosti, nisu mogli dugo da izdrže pod istim krovom, pa se čitava ekipa početkom 1979. godine odvojila od Džonija i formirala grupu Film. Džoni je tada sa bubnjarom Borisom Lajnerom i basistom Srđanom Saherom osnovao sastav Sindikat. Ubrzo su Lajner i Saher sa Darkom Rundekom pokrenuli Haustor, a Džoni je postao član Parnog valjka. Ni ta kombinacija nije dugo potrajala, samo dve nedelje. Rezultati druženja su ostali zabeleženi na albumima Parnog valjka jer je Husein Hasanefendić Hus, lider grupe, imao običaj da obrađuje Džonijeve pesme. Tako su i nastale verzije “Jablan” i “Kad Miki kaže da se boji”.
Vrativši se ideji Azre, Džoni je za stalnog saradnika prihvatio bubnjara Borisa Lajnera (rođen 28. januara 1957. godine u Čakovcu) koji je u međuvremenu napustio Haustor. Dugo su tražili adekvatnog basistu, tako da su se za prvi intervju slikali sa psom. Valjda da bi izgledali kao trio. Njih dvojica su snimili prvi singl sa pesmama “Balkan” i “A šta da radim”. U studiju su im pomogli Zlatko Miksić Fuma, basista Parnog valjka, prateće vokale pevao je Mladen Juričić, Husein Hasanefendić je svirao gitaru i obavio produkciju, a električnu violinu je svirao Goran Reljić Relja.
Debi singl je pokrenuo prve pozitivne kritike. Pesma “Balkan” koju je Džoni napisao po povratku iz vojske 1974. godine, nosila je u sebi sublimirane glavne odrednice njegovog autorskog senzibiliteta. Originalni tekst pesme vukao je na sevdah, ali ga je Džoni pod uticajem punka i novog talasa izmenio. Na te promene uticao je prvi nastup Pankrta u Zagrebu. Azri se uskoro pridružio basista Mišo Hrnjak (ex Limeno oko). Trio koji je snimio ključne ploče Azre bio je formiran.
Džoni je nastavio sa idejom partizanskog proboja, pa su tokom leta svirali po trgovima na moru kaleći se u direktnim kontaktima sa slučajnom ili namernom publikom.
Debi album su snimili u proleće 1980. godine, a za producenta je odabran veteran Drago Mlinarec, jer je Hus bio zauzet. Rezultat je u producentskom smislu bio mršav, jer im se nisu podudarali senzibiliteti. Ipak, pesmama to nije mnogo naudilo pa se ta ploča smatra jednim od najjačih debija u Jugoslovenskom rocku.
U dvanaest numera Džoni je demonstrirao praštave gitare, uticaj belog reggae zvuka (kao The Police u to vreme), uzvikujuće, gotovo bolno pevanje i tekstove sa temama koje dotadašnja scena nije poznavala. Shodno vremenu, izbegao je da snimi pesme sa jačim političkim temama, ostavljajući ih za sledeći album. Na ploči dominiraju ljubavne pesme i ona je posvećena Graciji Pedić za koju je napisao upečatljivu, gotovo nervoznu baladu “Gracija”. Ostali aduti su bili Jablan
(kada je nastala, pesma se zvala “Anarhist” i imala je formu klasične balade), “Krvava Meri”, “Teško vrijeme”, “Tople usne žene”, “Marina” i druge. Kada je ploča stigla u prodavnice, publika je već uveliko znala sve pesme, pa su na koncertima odlično prolazili.
Jura i Džoni, kao dve jake autorske ličnosti, nisu mogli dugo da izdrže pod istim krovom, pa se čitava ekipa početkom 1979. godine odvojila od Džonija i formirala grupu Film. Džoni je tada sa bubnjarom Borisom Lajnerom i basistom Srđanom Saherom osnovao sastav Sindikat. Ubrzo su Lajner i Saher sa Darkom Rundekom pokrenuli Haustor, a Džoni je postao član Parnog valjka. Ni ta kombinacija nije dugo potrajala, samo dve nedelje. Rezultati druženja su ostali zabeleženi na albumima Parnog valjka jer je Husein Hasanefendić Hus, lider grupe, imao običaj da obrađuje Džonijeve pesme. Tako su i nastale verzije “Jablan” i “Kad Miki kaže da se boji”.
Vrativši se ideji Azre, Džoni je za stalnog saradnika prihvatio bubnjara Borisa Lajnera (rođen 28. januara 1957. godine u Čakovcu) koji je u međuvremenu napustio Haustor. Dugo su tražili adekvatnog basistu, tako da su se za prvi intervju slikali sa psom. Valjda da bi izgledali kao trio. Njih dvojica su snimili prvi singl sa pesmama “Balkan” i “A šta da radim”. U studiju su im pomogli Zlatko Miksić Fuma, basista Parnog valjka, prateće vokale pevao je Mladen Juričić, Husein Hasanefendić je svirao gitaru i obavio produkciju, a električnu violinu je svirao Goran Reljić Relja.
Debi singl je pokrenuo prve pozitivne kritike. Pesma “Balkan” koju je Džoni napisao po povratku iz vojske 1974. godine, nosila je u sebi sublimirane glavne odrednice njegovog autorskog senzibiliteta. Originalni tekst pesme vukao je na sevdah, ali ga je Džoni pod uticajem punka i novog talasa izmenio. Na te promene uticao je prvi nastup Pankrta u Zagrebu. Azri se uskoro pridružio basista Mišo Hrnjak (ex Limeno oko). Trio koji je snimio ključne ploče Azre bio je formiran.
Džoni je nastavio sa idejom partizanskog proboja, pa su tokom leta svirali po trgovima na moru kaleći se u direktnim kontaktima sa slučajnom ili namernom publikom.
Debi album su snimili u proleće 1980. godine, a za producenta je odabran veteran Drago Mlinarec, jer je Hus bio zauzet. Rezultat je u producentskom smislu bio mršav, jer im se nisu podudarali senzibiliteti. Ipak, pesmama to nije mnogo naudilo pa se ta ploča smatra jednim od najjačih debija u Jugoslovenskom rocku.
U dvanaest numera Džoni je demonstrirao praštave gitare, uticaj belog reggae zvuka (kao The Police u to vreme), uzvikujuće, gotovo bolno pevanje i tekstove sa temama koje dotadašnja scena nije poznavala. Shodno vremenu, izbegao je da snimi pesme sa jačim političkim temama, ostavljajući ih za sledeći album. Na ploči dominiraju ljubavne pesme i ona je posvećena Graciji Pedić za koju je napisao upečatljivu, gotovo nervoznu baladu “Gracija”. Ostali aduti su bili Jablan
(kada je nastala, pesma se zvala “Anarhist” i imala je formu klasične balade), “Krvava Meri”, “Teško vrijeme”, “Tople usne žene”, “Marina” i druge. Kada je ploča stigla u prodavnice, publika je već uveliko znala sve pesme, pa su na koncertima odlično prolazili.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Azra
Pon Avg 09, 2010 9:59 pm
Dobar prijem prvog albuma otvorio im je vrata Jugotona i Džoni je krenuo sa prekrajanjem i dopunjavanjem pesama koje je ranije napisao, a velikom brzinom je pravio i nove. Već u to vreme je ispoljio naglašen individualizam, tako da je odbio da svira na predstavljanju zagrebačkih grupa u beogradskom Domu omladine, organizovanom u paketu pod nazivom “Pozdrav iz Zagreba” januara 1981. godine. Nekoliko nedelja kasnije, došli su u Beograd i tokom tri dana sa pet koncerata trijumfovali u Domu omladine.
Sledeći diskografski potez bio je singl sa pesmom “Lijepe žene prolaze kroz grad” otpevanom delimično u slengu. Ploču je producirao Hus, odsvirao je i solo na gitari u maniru britanske blues scene. Na B-strani je instrumental “Suzy F.” za koji je Džoni imao tri verzije teksta, ali su odbačene jer je zvučalo “Kao da pjeva Aco Stojković na ljetnjoj bašti 1938. godine sa leptir mašnom” (citat Džonija).
Singl je ujedno bio najava za dupli album “Sunčana strana ulice”. Producirao ga je sam Džoni, što je kasnije redovno činio. Među dvadeset četiri pesme uvrstio je neke iz najranijeg perioda. Ploču otvara vinjeta “041” kao uvod u priče koje slede. U ljubavnim temama “Ne reci mi dvaput”, “Između nas”, “Gospodar samoće”, “Sunčana strana ulice”, Džoni je nežan, muzički se oslanja na akustiku i novouvedene duvačke instrumente.
Suprotno tome, političke pesme gotovo nekontrolisano su kuljale. Od gorke “Užas je moja furka” preko tada aktuelnih “Poljska u mom srcu”
, “Kurvini sinovi”, “Uvijek ista priča”, progovorio je o temama o kojima se ustručavao da peva na debiju. Jugoton je jedino insistirao da se uz tekst pesme “Kurvini sinovi” dopiše da je upućena “imperijalizmu i hegemoniji”, ma šta to značilo.
Na ploči se prvi put našao jedan tekst koji nije Džonijev. Reč je o “Pit, i to je Amerika” koji je napisao Mile Rupčić za istoimenu monodramu. Jedna od najsnažnijih pesama je “Odlazak u noć” gde je u uobičajeno kabastoj verbalnoj formi Džoni opisao svoju urbanu paranoju. Radeći na albumu, trojka se homogenizovala, a veću pevačku ulogu dobili su i drugi članovi. Mišo Hrnjak je pevao u “Uvijek ista priča”, a Lajner u “Provedimo vikend zajedno” i “Suzi F. (Kada vidim Beč)”. Na snimanju su gostovali: Miroslav Sedak Benčić (saksofon), Franjo Vlahović (truba i trombon), Nikola Santro (trombon) i Mladen Juričić (usna harmonika). Za omot ploče upotrebljen je rad slikara Davora Mindoljevića.
Sledeći diskografski potez bio je singl sa pesmom “Lijepe žene prolaze kroz grad” otpevanom delimično u slengu. Ploču je producirao Hus, odsvirao je i solo na gitari u maniru britanske blues scene. Na B-strani je instrumental “Suzy F.” za koji je Džoni imao tri verzije teksta, ali su odbačene jer je zvučalo “Kao da pjeva Aco Stojković na ljetnjoj bašti 1938. godine sa leptir mašnom” (citat Džonija).
Singl je ujedno bio najava za dupli album “Sunčana strana ulice”. Producirao ga je sam Džoni, što je kasnije redovno činio. Među dvadeset četiri pesme uvrstio je neke iz najranijeg perioda. Ploču otvara vinjeta “041” kao uvod u priče koje slede. U ljubavnim temama “Ne reci mi dvaput”, “Između nas”, “Gospodar samoće”, “Sunčana strana ulice”, Džoni je nežan, muzički se oslanja na akustiku i novouvedene duvačke instrumente.
Suprotno tome, političke pesme gotovo nekontrolisano su kuljale. Od gorke “Užas je moja furka” preko tada aktuelnih “Poljska u mom srcu”
, “Kurvini sinovi”, “Uvijek ista priča”, progovorio je o temama o kojima se ustručavao da peva na debiju. Jugoton je jedino insistirao da se uz tekst pesme “Kurvini sinovi” dopiše da je upućena “imperijalizmu i hegemoniji”, ma šta to značilo.
Na ploči se prvi put našao jedan tekst koji nije Džonijev. Reč je o “Pit, i to je Amerika” koji je napisao Mile Rupčić za istoimenu monodramu. Jedna od najsnažnijih pesama je “Odlazak u noć” gde je u uobičajeno kabastoj verbalnoj formi Džoni opisao svoju urbanu paranoju. Radeći na albumu, trojka se homogenizovala, a veću pevačku ulogu dobili su i drugi članovi. Mišo Hrnjak je pevao u “Uvijek ista priča”, a Lajner u “Provedimo vikend zajedno” i “Suzi F. (Kada vidim Beč)”. Na snimanju su gostovali: Miroslav Sedak Benčić (saksofon), Franjo Vlahović (truba i trombon), Nikola Santro (trombon) i Mladen Juričić (usna harmonika). Za omot ploče upotrebljen je rad slikara Davora Mindoljevića.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Azra
Pon Avg 09, 2010 10:01 pm
Posle turneje po Jugoslaviji koja je trajala tokom leta i jeseni, u zagrebačkom klubu “Kulušić” su oktobra 1981. godine održali sedam koncerata koji su snimani za trostruki živi album “Ravno do dna”. Tih večeri definitivno su potvrdili status predvodnika. Džoni se na tim višečasovnim nastupima gotovo nije obraćao publici. Povremeno je u žaru svirke šutirao pojačala i tvrdoglavo odbijao da izađe na bis.
Snimak sa koncerta održanog 21. oktobra (uz par pesama izvedenih tokom ostalih večeri) objavljen je na živom albumu marta sledeće godine. Ostvarivši želju da ponovo snimi neke stare pesme za koje je smatrao da su u studiju upropašćene, bazirao je program na tom materijalu.
Na živom albumu, što je bilo sasvim neuobičajeno, je i četrnaest novih pesama: “Rođen da budem šonjo”, “Nedjeljni komentar” (sa uputstvom da je posvećena lokalnim bogovima), “Prokleto ljut”, “Đoni, budi dobar” (sa citatom “Johnny B. Goode” Čak Berija), “Ravno do dna” (sa stihovima o fantomu slobode po istoimenom filmu Luisa Bunjuela) i druge. Format i politizovana koncepcija ploče svesno su podsećali na trostruki LP “Sandinista” The Clash.
Uz male ustupke, tako da stih “zatvori prolaz za staljiniste” iz pesme “Uradi nešto” nije odštampan ni na omotu debi ni na živoj ploči. A posle intervjua koji je Džoni dao listu “Polet” u kome je govorio o teroru komunizma u SSSR, protestvovala je sovjetska ambasada u Beogradu.
Uoči izlaska ploče održali su sedam rasprodatih koncerata u beogradskom SKC-u. Tada je Džoni već izlazio na bis. Jedne večeri im se priključio Vlatko Stefanovski u pesmama “Balkan”, “Lijepe žene prolaze kroz grad” i “Obrati pažnju na posljednju stvar”. Publika ih je zvala, pa su na binu izašli svi članovi grupe Leb i sol i sa Džonijem zapržili “Slow Down” Larija Vilijamsa (Larry Williams).
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Azra
Pon Avg 09, 2010 10:02 pm
Azra je na živoj ploči reprezentativno predstavljena i prosto neverovatno deluje da su mesec dana uoči beogradskih nastupa bili na ivici raspada. Naime, pred koncert u Ljubljani došlo je do svađe pa je na bini Džoni razlupao gitaru i pojačalo. Sukob je brzo izglađen i oni su nastavili dalje.
Sledeći, dupli album “Filigranski pločnici” izašao je već juna iste godine. Na njemu su politički komentari još direktniji. “Tko to tamo pjeva” upućena je drugu Titu, “68” propalim revolucionarima, “Pavel” romantičnim revolucionarima, “Gorki okus” političkim prognanicima, tačnije nastala je povodom zabrane zbirke pesama “Vunena vremena” i hajke na autora Gojka Đoga. Ploča sadrži i ljubavne pesme “Volim te kad pričaš“, “Kao ti i ja”, “Čudne navike” i “Ne prodajem nasmiješenog psa” u kojoj je pevao Lajner. Kao pouzdan saradnik u studiju opet je angažovan Miroslav Sedak Benčić koji je svirao saksofon, flautu, orgulje i klavir. Tu fazu rada zaokružio je singl “E pa što” posle koga je grupa krenula silaznom putanjom. U to vreme Lajner je počeo paralelno da nastupa sa klupskom reggae grupom Naturalna mistika.
Krajem 1982. godine Štulić i Leb i sol su sa pozorišnom trupom KPGT reditelja Ljubiše Ristića otišli u Ameriku na turneju sa predstavom “Oslobođenje Skoplja”. Štulić nije nastupao ali je jednom na predstavi u Denveru otpevao neku makedonsku temu. Ostatak vremena proveo je u Njujorku.
Januara 1983. godine u Frankfurtu je snimio ploču “Kad fazani lete” i to sam, jer je Lajner bio u vojsci, a Hrnjak je napustio grupu, ali i muziku, posvetivši se religiji. Džoni je svirao gitaru i bas, a kao gost za bubnjevima je bio Srećko Antonioli (ex Parni valjak). Već zreo kao autor, grabio je utabanom stazom što je najpreglednije u pesmama “Anđeli”, “Plavi golub”, “Nemir i strast”, “Štićenik” i naslovnoj za koju ga je inspirisao Ljubiša Ristić.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Azra
Pon Avg 09, 2010 10:03 pm
Slična je i sledeća ploča “Krivo srastanje” snimljena sa Lajnerom godinu dana kasnije, takođe u Frankfurtu. Sem njegovih pesama “3N” (vrlo slična “Know Your Rights” The Clash), “Flash”, “Plavi golub”, “Mon ami” (“Živeći u prošlosti (ljepota naslaganih godina)” bio joj je prvobitni naziv), tu su i obrade starih narodnih “Klinček stoji pod oblokom” i instrumentala “Nešto između”. Bas gitaru je u tri pesme odsvirao Ante Cetinić. Posle te ploče, Lajner je ređe radio sa Džonijem. Paralelno delujući sa brojnim zagrebačkim sastavima, Lajner, basista Srđan Žljebačić Saher (ex Haustor) i gitarista Mladen Juričić (ex Film) formirali su grupu Vještice.
Tokom mirovanja Azre, Džoni se nakratko pridružio grupi Cadillac 66 sa kojom je u klubovima izvodio rock standarde. Sa njima je svirao i po nemačkim klubovima, ali ne zbog novca jer je za 1982. godinu poreskom odeljenju prijavio 280 miliona dinara zarade. A to je bio najveći dohodak u Zagrebu za tu godinu i iznosio je preko dva miliona dolara. Što je i bilo logično jer su mu duple ploče dostizale tiraže od preko 300 000 primeraka.
Početkom 1984. godine Azra je u postavi: Džoni, Lajner, gitarista Jura Pađen (ex Grupa 220, Parni valjak, Aerodrom) i basista Remo Kartagine odsvirala oproštajnu jugoslovensku turneju. Džoni se preselio u Holandiju, delimično besan zbog visokog poreza koji mu je određen, ali inicijalna ideja bila mu je da se oproba na novom tržištu. Sa Lajnerom i basistom Stivenom Kipom (Stephen Kipp) snimio je trostruki album “It Ain’t Like In The Movies At All” na kome su nove, ali i mnogo starih tema prepevanih na engleski. Te pesme su 1985. godine objavljene u Holandiji za malu izdavačku kuću Marginal Face, a nešto kasnije i za sarajevski Diskoton. Isti materijal Jugoton je na dvostrukom disku reizdao 1990. godine.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Azra
Pon Avg 09, 2010 10:04 pm
Po povratku u Zagreb 1987. godine Džoni je ploču “Između krajnosti” uradio pod imenom Azra, sa Lajnerom, Jurom Pađenom i basistom Stivenom Kipom koji je sa njim došao iz Holandije. I ova ploča sadrži brojne obrade, pretežno starih narodnih pesama, a kao najuspešnije su se izdvojile “Adio Mare” Vlahe Paljetka, “Zadovoljština” po motivima “I Can Get No Satisfaction” The Rolling Stones i “Jesi li sama večeras” (“Are You Lonesome Tonight” iz repertoara Elvisa Preslija). Od Džonijevih materijala ploču su obeležile “Bed rock”, “Između krajnosti”, “Kad stvari krenu loše” i “Izlazak iz kome”. Za omot ploče odabrana je fotografija snimljena 28. juna 1914. godine u Sarajevu. Na njoj je prikazano hapšenje Gavrila Principa posle atentata na Franca Ferdinanda.
Tokom 1987. godine ista ekipa je na turneji snimila četvorostruki živi album “Zadovoljština” objavljen u bogatoj opremi. Uz booklet sa tekstovima svih pedeset pesama, dodata je i knjižica “Anonymous epigrams” sa Džonijevim poetskim radovima. Uz stare pesme, na albumu je serija novih, među kojima dominiraju obrade stranih autora. Posle te turneje Boris Lajner je napustio grupu.
Dupli solo album “Balkanska rapsodija” Džoni je snimio u Zagrebu 1988. godine uz producentsku pomoć Australijanca Teodora Janija (Theodore Yannie). Uz Džonija koji je svirao gitaru i bas u studiju su radili Jura Pađen, Stiven Kip, Slavko Pintarić Pišta (bubnjevi), Mustafa Ismailovski Muc (klavijature) i Boško Petrović (vibrafon). Ploča je sklopljena po sličnom principu kao i prethodne. Štulić je malo pevao na engleskom, malo se doticao makedonskog folklora, ali i domaće pop istorije. Tako je obradio pesmu “Traži mene” sastava S vremena na vreme. Tokom prethodne turneje, na svirke je sa Azrom kao tehničar išao Srđan Saher, pa su na ploči dve pesme koje su potpisali on i Štulić. Jedna od te dve “Ti znaš da putujem s tim” se kasnije, pod nazivom “Prečesto” pojavila na albumu Vještica “Bez tišine!” (Plavi pilot 1991.).
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Azra
Pon Avg 09, 2010 10:05 pm
Ploču “Balegari ne vjeruju sreći” Džoni je snimio početkom 1990. godine sa Sevdah Shuttle Bandom koji su činili Jura Pađen, basista Tomislav Šojat (ex Prva ljubav) i bubnjar Branko Knežević (ex Nepočin). Sa nje su se izdvojile obrade tradicionala “Lilly Of The West” iz repertoara Boba Dilena (Bob Dylan) i on je u Džonijevom prepevu dobio naziv “Usne vrele Višnje”, kao i “Leute moj” Tome Bebića. Štulić je bio efektan i u svojim pesmama “Voljela me nije nijedna” i “Meni se dušo od tebe ne rastaje”. U to vreme je od Jugotona dobio nagradu “Zlatna ptica” za milion prodatih nosača zvuka.
Posle koncerta na Hvaru, 15. avgusta 1990. godine, Azra je prestala da postoji. Tokom sledeće godine Štulić je u Sarajevu i Holandiji snimio ploču “Sevdah za Paulu Horvat”, ali se materijal na disku pojavio tek 1995. godine. U škrtoj produkciji, na nivou demo snimaka, pored tradicionala “Jovano Jovanke”, “Dimitrije, sine Mitre”, tu su “Otac moga oca” na tekst Milovana Vitezovića, “Priča o kralju” na tekst Ljubivoja Ršumovića, “Partizan” iz repertoara Lenarda Koena (Leonard Cohen), “Došlo vrijeme da se umire” obrada “Let’s Stick Together” Roxy Music i druge. U radu na tim materijalima pomogli su mu bubnjar Dragan Jankelić Điđi (ex Bijelo dugme) i basista Mirsad Bećirević.
U leto 1991. godine Štulić se obreo u Beogradu, a potom se vratio u Holandiju. U jesen 1995. godine opet je boravio u Beogradu. Na Sajmu knjiga je promovisao svoj prevod “Božanska Ilijada via Homer” (Komuna) i uradio konačni miks pesama koje su objavljene na duplom disku “Anali”. Na tom izdanju su i pesme njegovog prijatelja iz Holandije Najdžela Kamerona (on ih je i otpevao), obrade narodnih, Dedićeva “Moderato cantabile” kao i Džonijeve nove pesme.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Azra
Pon Avg 09, 2010 10:07 pm
Decembra 1997. godine u Beogradu je objavljen Štulićev CD “Blasé” sastavljen po prethodnom principu: nove pesme, obrade narodnih, a dodati su i stari materijali. Uz Štulića su svirali gitarista Zoran Šerbedžija, basisti Henk Bišop (Hank Bishop), Stiven Kip, bubnjari Tomas Strakbajn (Thomas Strakbein) i Jožek Valjak.
Croatia records je sve ploče Azre, kao i Štulićeve solo radove reizdala na diskovima. Beogradska kuća Komuna postupno je objavila njegove ploče na diskovima. Na disku “Balegari ne vjeruju sreći” objavljenom 1996. godine bonus su obrada “Moj galebe” A. Runjića iz repertoara Olivera Dragojevića i “Mokre ulice” koju je Džoni komponovao zajedno sa Dejanom Cukićem. Na snimanju te pesme, pored Štulića i Cukića, učestvovali su Dragan Mitrić (klavijature), Marija Mihajlović (vokal) i Enes Mavrić (harmonika).
Sedmostruki box set “Azra” (City Records 2004.) sadrži albume “Azra”, “Sunčana strana ulice”, “Ravno do dna”, “Filigranski pločnici”, “Singl ploče 1979. – 1982.”, “Krivo srastanje” i “Kao i jučer (single ploče 1983. – 1986.)”.
Štulićeve pesme su predstavljene u knjigama “Filigranski pločnici” (Azra music 1982.) i “Big Bang” (samostalno izdanje 1985.) u kojoj su svi tekstovi pesama od 1979. do 1984. godine kao i šest ranije neobjavljenih.
U Antologiji rock poezije “Pesme bratstva i detinjstva” (Nova 1993.) zastupljen je sa dvadeset jednom pesmom. U knjizi “Nemam više ni s kim a ni protiv koga” (Heroina, Subotica 1994.) koju je priredio Mladen Radišić objavljena je Štulićeva biografija, intervju i tekstovi pesama. Knjiga »Smijurija u mjerama« (Vreme 2005.) sadrži autobiografiju u stihovima.
Zagrebački novinar Hrvoje Horvat je napisao Štulićevu biografiju “Fantom slobode” (Profil 2005.). Ines Pletikos je 2005. godine uradila dokumentarni TV film “Kad Miki kaže da se boji – Tko su junaci Johnnyjevih pjesama”. Koscenarista filma Kruno Petrinović je napisao knjigu “Prilozi za biografiju Johnnyja B. Štulića” (Umjetnička udruga Uradi nešto 2006.).
Štulić je preveo knjige: Tukididova “Istorija Peloponeskog rata”, Empedoklov spis “O čišćenju i drugim stvarima”, Herodotova “Istorija” i “Aleksandrida-Priča o Makedoncu Aleksandru Velikom” ali ništa od toga nije objavljeno. Na video kaseti “Zadovoljština” (Jugoton 1988.) objavljen je snimak koncerta u zagrebačkom Domu sportova održan 1987. godine. Video kaseta “Klinček stoji pod oblokom” (Jugoton 1990.) sadrži spotove namenski snimljene za to izdanje.
Na ploči “Spori ritam” (PGP RTB 1987.) Dejan Cukić je obradio pesmu “A šta da radim”, a na disku “Ubrzanje” (Multimedia Records 2008.) temu “Obrati pažnju na poslednju stvar”. Sastav Nervozni poštar je snimio na ploči “Ništa više nije kao prije” (Jugoton 1988.) duhovitu obradu pesme “Igi Pop” pod nazivom “ZZ Top”, a Jura Pađen je na ploči “Rock za Hrvatsku” (Croatia records 1992.) obradio “Balkan” prekrojivši ga u “Papan”. Grupa Erogene zone iz Sarajeva je na disku “Mistični znaci« (Kapa Records 2003.) obradila »Poziv na ples«.
Uprkos Džonijevom protivljenje, u zagrebačkom klubu “Tvornica” 2. novembra 2002. godine održan je koncert u njegovu čast. Te večeri svirao je Azra minus Džoni band koji su činili Boris Lajner, Jura Pađen i Tomislav Šojat. Uz njih, Džonijeve pesme su obradili Ivana Mazurkijević, Jura Stublić, Renato Metessi, Zoran Predin, Davorin Bogović, Mladen Juričić, El Bahattee i Marijan Ban. Snimak tog nastupa objavljen je na disku “Đoni budi dobar! Tribute To Azra” (CBS 2003.).
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Azra
Pon Avg 09, 2010 10:07 pm
Diskografija:
Singlovi
“Balkan” / “A šta da radim” (Suzy 1979.)
“Lijepe žene prolaze kroz grad” / “Poziv na ples” / “Suzy F.” (Jugoton 1980.)
“Đoni, budi dobar” / “Teško vrijeme” (Jugoton 1982. koncertni)
“E pa što” / “Sloboda” / “Gluperde lutaju daleko” (Jugoton 1982.)
“Nemir i strast” / “Doviđenja na vlaškom drumu” (Jugoton 1983.)
“Klinček stoji pod oblokom” / “Flash” (Jugoton 1984.)
“Mon ami” / “Duboko u tebi” (Jugoton 1984.)
Albumi
“Azra” (Jugoton 1980.)
“Sunčana strana ulice” (Jugoton 1981. dupli)
“Ravno do dna” (Jugoton 1982. trostruki koncertni)
“Filigranski pločnici” (Jugoton 1982. dupli)
“Singl ploče 1979. – 1982.” (Jugoton 1982. kompilacija)
“Kad fazani lete” (Jugoton 1983.)
“Krivo srastanje” (Jugoton 1984.)
“Kao i jučer (single ploče 1983. – 1986.)” (Jugoton 1987. kompilacija)
“Između krajnosti” (Jugoton 1987.)
“Zadovoljština” (Jugoton 1988. četvorostruki koncertni)
Blasé” (Hi Fi Centar 1997. dupli CD)
“The Ultimate Collection” (Croatia Records 2007. dupli kompilacija)
Džoni Štulić solo
“It Ain’t Like In The Movies At All” (Diskoton 1986. trostruki)
“Balkanska rapsodija” (Jugoton 1989. dupli)
“Balegari ne vjeruju sreći” (Jugoton 1990.)
“Sevdah za Paulu Horvat” (Komuna 1995)
“Anali” (Komuna 1995. dupli)
Singlovi
“Balkan” / “A šta da radim” (Suzy 1979.)
“Lijepe žene prolaze kroz grad” / “Poziv na ples” / “Suzy F.” (Jugoton 1980.)
“Đoni, budi dobar” / “Teško vrijeme” (Jugoton 1982. koncertni)
“E pa što” / “Sloboda” / “Gluperde lutaju daleko” (Jugoton 1982.)
“Nemir i strast” / “Doviđenja na vlaškom drumu” (Jugoton 1983.)
“Klinček stoji pod oblokom” / “Flash” (Jugoton 1984.)
“Mon ami” / “Duboko u tebi” (Jugoton 1984.)
Albumi
“Azra” (Jugoton 1980.)
“Sunčana strana ulice” (Jugoton 1981. dupli)
“Ravno do dna” (Jugoton 1982. trostruki koncertni)
“Filigranski pločnici” (Jugoton 1982. dupli)
“Singl ploče 1979. – 1982.” (Jugoton 1982. kompilacija)
“Kad fazani lete” (Jugoton 1983.)
“Krivo srastanje” (Jugoton 1984.)
“Kao i jučer (single ploče 1983. – 1986.)” (Jugoton 1987. kompilacija)
“Između krajnosti” (Jugoton 1987.)
“Zadovoljština” (Jugoton 1988. četvorostruki koncertni)
Blasé” (Hi Fi Centar 1997. dupli CD)
“The Ultimate Collection” (Croatia Records 2007. dupli kompilacija)
Džoni Štulić solo
“It Ain’t Like In The Movies At All” (Diskoton 1986. trostruki)
“Balkanska rapsodija” (Jugoton 1989. dupli)
“Balegari ne vjeruju sreći” (Jugoton 1990.)
“Sevdah za Paulu Horvat” (Komuna 1995)
“Anali” (Komuna 1995. dupli)
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|