Beogradska ka5anija
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Istorija umetnosti Empty Istorija umetnosti

Pet Avg 13, 2010 10:32 am
Istorija umetnosti je istraživanje istorijskog konteksta dela u odnosu na stvaraoce i periode u vizuelnim umetnostima. Shvatanje umetnosti, kroz istorijsku klasifikaciju u vizuelnim umetnostima, kao što su slikarstvo, vajarstvo, arhitektura i primenjene umetnosti (dekorativne i u novije vreme dizajn i fotografija), je glavni zadatak istorije umetnosti.

Nastanak istorije umetnosti
Začetak istorije umetnosti predstavlja delo Đorđa Vazarija, „Životi slavnih slikara, vajara i arhitekata“ u kome je opisivao živote umetnika, njihova dela i tehnike koje su koristili. Bio je Mikelanđelov učenik.
Vinkelman (Winkelman, Johann Joachim) (1717-1768.) se smatra začetnikom istorije umetnosti kao discipline koju danas poznajemo. Veoma je bitno shvatiti period u kome je on živeo jer mi danas celokupnu istoriju umetnosti posmatramo kroz šablon koji je postavljen u XVIII veku.

Istorijom umetnosti su se bavili i:
* Gete
* Didro
* Zemper
* Rigl

Metodologija
Istoričar umetnosti prilikom procesa analize umetničkog dela, stvaraoca, ili perioda postavlja sebi dva osnovna zadatka:

* Prvi je pripisivanje određenog umetničkog dela; studija autentičnosti umetničkog dela; određivanje perioda u stvaralačkom razvoju umetnika ili kulturno-istorijskog perioda; uticaj na umetnost ili umetnike koji slede; sakupljanje biografskih podataka umetnika i dokumentacija o umetničkom delu.

* Drugi se zasniva na istorijskom istraživanju stila ili umetničkog jezika kojim se umetnik služio, sa šire istorijske perspektive, a koja se sastoji od upoređivanja stila, perioda ili pravaca iz prošlosti. Za istoričara je takođe veoma važna ikonografija (simboli, tema i značenje), koja se može naći u delu, periodu, ili pravcu koji je predmet istraživanja.

Umetnost praistorije
Umetnost praistorije proučava arheologija, za razliku od umetnosti doba koje spada u istoriju i koju proučava istorija umetnosti. Praistorija je vremenski period koji traje do pojave prvih pisama, o čemu, pomoću materijalnih tragova kulture, arheologija stvara pripovest o događaju.
U praistoriji pronalazimo i predmete koji su alati i predmeti koji imaju funkciju ali nemaju korisnost. To su ritualni i magijski predmeti.
Do skora, najstarije umetničko delo na svetu je bio komad nakita — male bušene školjke koje su stare oko 75.000 godina[1] i koje su otkrivene u južnoafričkoj pećini. Međutim, najnovije otkriće istih takvih školjki u marokanskoj pećini pomera granice za nekih 7.000 godina — školjke nađene u Maroku su stare nekih 82.000 godina[2].

Razdoblja praistorije
Praistorija ima različita razdoblja. Mlađe kameno doba obuhvata doba varvarstva i doba divljaštva. Može se raščlaniti na kameno doba i doba metala. Iz mezoida je ostalo malo tragova i misli se da je to usled velikih promena na zemljinoj kori- tada se geološka karta formirala otprilike kao danas. Početak neolita pada oko 4000.p. n. e. a 2300.p. n. e. smatra se da je pronađen i obrađivan bakar. Dolazi se do saznanja da bakar koji se meša sa cinkom daje bronzu- čvršća je. Halštat- starije gvozdeno doba nakon doba bronze od 2000. traje od 800.- 500. g.p. n. e. do doba Latena (nalazište u Švajcarskoj) i najezde Kelta.
U doba neolita čovek nema dovoljno hrane, klima je povoljna za žitarice. Od izrazito lovačke privrede prelazi se na zemljoradnju, razvijaju se i naselja. Čovekov rad zavisi od prirode. Pojavljuje se i religija. Ovaj odnos prema prirodi odrazio se i u umetničkom stvaranju. Javljaju se i prve zalihe a s njima i nejednakost i raslojavanje gentilne zajednice. Stvaraju se porodice ili gensovi (porodice su u gensovima). Muškarac se određuje kao roditelj i dete pripada muškarcu. Čovek od ilovače pravi posuđe, ručno u različitim oblicima. Ukrašava ga i boji. Ne zna se tačno šta je smisao dekoracija. U vreme robovlasništva se dve kulture javljaju i ne zna se koja je starija dali je to Egipat ili Mesopotamija. Sigurno je da su se razvijale nezavisno od početka i do njihovoga kontakta dolazi tek kasnije.

Praistorija ljudskog društva
1. Eolit (pojava kamenog doba, 1.000.000 – 500.000 godine p. n. e.)
2. Paleolit (starije kameno doba, 500.000 – 20.000 godine p. n. e.)
3. Mezolit (srednje – prelazno kameno doba, 20.000 – 12.000 godine p. n. e.)
4. Neolit (novo – mlađe kameno doba, 12.000 – 3.000 godine p. n. e.)
5. Eneolit (3.000 – 2.000 godine p. n. e.)
6. Bronzano doba (2.000 – 1.000 godine p. n. e.)
7. Gvozdeno doba (1.000 godine p. n. e. – 1.000 godine)
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Istorija umetnosti Empty Re: Istorija umetnosti

Pet Avg 13, 2010 10:33 am
Egipat

U Egiptu je praistorijsko doba bilo slično kao i u Evropi. Vreme faraona počinje prema različitim autorima. Srednja hronologija datuje u oko 3500. godinu p. n. e. Nil, dužine je oko 6000 Km (tri puta udaljenost Beograd- Pariz) teče kroz pustinju i plavi je, čini je izvanredno plodonosnom. Stari Egipat pruža najbogatiji pregled materijalne i duhovne kulture, koju je ostavio narod koji je živeo u doba 4000.p. n. e. Kada je pronađeno tumačenje hijeroglifa sačinjena je izvesna hronologija i fiksirana su određena tumačenja u kretanjima u umetnosti.

U vreme Starog Carstva umetnost je išla u pravcu realizma vezanog za život iz razloga jer se život faraona perpetuirao, trebalo je da se perpetuira kroz večnost.

U Srednjem Carstvu postoji izvesna relativna shematizacija iako tu takođe odgovara živom modelu te se tu prepliću shematizam i realizam. U Novom Carstvu javlja se poseban model usled kontakata sa Mesopotamijom i srednjom Azijom koji se ispoljava u težnji za mnogo više i ka luksuzu u dvorovima a zatim i u umetnosti u kojoj se taj luksuz očitavao. Ranije je čovek bio nomad, posle počinje da se bavi poljoprivredom. Dolazi do promene u privredi i kulturi a zatim i u umetnosti. Čovek krči šume da bi osposobio zemlju sadi biljke i od nomada koji je bio u pokretu on počinje da se stabilizuje. Za čuvanje hrane- viška, on je načinio posuđe, najpre možda od pruća a kasnije i od zemlje- gline i javljaju se prvi zanati. Ovo vreme nazivamo neolitom. Čovek sada kamen drugačije obrađuje. Pre ga je lomio i kresao a sada ga i uglačava. Sekira je od kamena, javlja se i obrađena kost a keramika je gruba i prave je uglavnom žene. I sada kao i ranije čovek zavisi od prirode, međutim sada je on toga svestan i oseća svoju nemoć- javlja se animizam. On kao i dete veruje da je sve živo, to su sile koje su žive i imaju dušu. U svojoj imaginativističkoj stvarnosti transcendentalno predstavlja svet dajući mu animističke osobine. Umetnost od realističke u varvarstvu u Alštatu postaje drugačija. 2200. p. n. e. počinje da se prerađuje bakar. Ovo je uticaj koji je izazvao velike promene. Počinju da se proizvode alatke od bronze koje su trajnije. Upotreba gvožđa javlja se u starijem gvozdenom dobu- Halštat 1900. p. n. e. do mlađeg gvozdenog doba koje je trajalo do 1. veka p. n. e. a prednosti se pored funkcionalnosti odražavaju i estetski.

Egipatska kultura je vezana za Nil. Čovek je tu postojao još od paleolita u toku 4300. p. n. e.- duga podela ili 2000. p. n. e. kratka podela- jedna i druga podela se navode da bi se uočila relativnost ovih podataka.

Faraon je vrhovni sveštenik. Ujedinjenje je bilo neophodno jer je Nil plavio periodično svake godine u skoro isti dan. Promene boje; zelena znači raste, crvena, plavi- mogu se dve žetve izvući u toku jedne godine iz ovoga plodnog tla. Nil nadođe jer u Etiopiji i Somaliji padnu kiše, alge- zeleno, zemlja- crveno- Zeleni Nil i Crveni Nil. Religija proizilazi iz robovlasništva uspostavljanog 4000 godine.p. n. e. Čovek je želeo da kroz večnost ostane na zemlji, otuda misao o večitom životu faraona kao faraona a roba kao roba, bez promena. Javlja se grobna arhitektura.”Ka”jeste dvojnik od kamena za povratak duše koja se sada ima kamo vratiti. Odaje se dekorišu scenama koje bi ukazivale na momente iz života faraona.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Istorija umetnosti Empty Re: Istorija umetnosti

Pet Avg 13, 2010 10:34 am
Praistorijsko doba u Evropi

Istorija umetnosti Upper_Paleolihic_Art_in_Europe

Rasprostiranje paleolitske umetnosti u Evropi:
Crveno: zidne slike
Zeleno: nosive figure
Cijan linija: dosezi glečera
Plava linija: obale u ledenom dobu.
Slika bika u pećini Lasko u Francuskoj
Otisak ruke iz pećine u Francuskoj koji je znak "moje"35.000 p. n. e.
"Kineski konj" iz pećine Lasko u Francuskoj 14,000 p. n. e.

Paleolitska umetnost

U Evropi doba litikuma se datira od 600.000 godine p. n. e. kada "počinje" stari paleolit (pojava lokaliteta). Helen gde su prisutni grubo obrađeni artefakti bademastog oblika- obostrano obrađeni veličine od 10- 15 cm. kao univerzalni klinovi. Doba srednjeg paleolita u vremenu od 100.000 godina p. n. e. u mlađem Levalosienu razvija se gruba obrada kamenih artefakata (po Milankoviću) Mlađi paleolit od 30.000-te god. Vurmsko doba leda trajalo je 120- 25 hiljadite godine p. n. e. Lokalitet Orinjaka (u Francuskoj- „Aurignacijen“) odnosi se na široko područje i karakteriše se pažljivim obrađivanjem kamena. Javljaju se prve plastike “Venere” urezani crteži i slike. Tu možemo svrstati nalaze u pećini Altamiri i La Pasega (tu je onaj otisak ruke što je značenja= moje), zatim Soluren i period Magdaleen („La Madleine“- u blizini Pariza) ima 6 perioda i umesto skulpture javljaju se slike- pećinsko slikarstvo. U Španiji, Francuskoj oblast koju pokrivaju nalazi Altamira, La Pileta, Kogul, Lasko i dr. i u severnoj Africi i na tlu Italije u ovim se može zapaziti kretanje od realizma do shematizma pri koncu ove epohe. Altamira je u Španiji i mali je onizak prostor, prikazi su dati u crno smeđem okeru sa bizonom, konjem, divljom svinjom u grupama ili pojedinačno. Niaks („Niaux“ se nalazi na jugu Francuzke) sadrži prikaze životinja iz doba Magdalen.

Umetnost mezolita

Pojava Mezolita može se datirati od 8.000 god. p. n. e. i karakteristična je za razne rase. Tragovi se nalaze u Azilienu (u „Mas d Azil“) u Francuskoj, Španiji i Britanskim otocima gde nalazimo na mikrolitička oruđa apstraktnih likovnih koncepata čiji se tragovi mogu naći već u gornjem paleolitu. Kulture odn. lokaliteti Tradenosien i Maglemosien spadaju u Mezolitičke kulture koje se znatno razlikuju u zavisnosti od različitih fluktuirajućih kultura sa kojim su se mešali. Granica neolita u odnosu na mezolit nije precizno obređena i karakteriše se pojavom keramike, prelaskom na zemljoradnju i pojavu naselja te se javljaju tendencije za stilizacijom i apstrahovanje. Realizam kao koncepcija i apstrakcija kao koncepcija prisutni su tu i teško se može utvrditi koja je starija ili prisutnija i karakteristika je ljudskog mišljenja i ljudskog izražavanja u prošlosti kao i danas.

Umetnost neolita

Keramika ranog neolita- neolitika, obrađivana je rukom i javlja se ukras kao geometrijski i različit je u različitim kulturnim krugovima prema načinu ukrašavanja i može se pratiti na megalitskoj, češljastoj, gajtanskoj ili vrpčastoj i može da se razlikuje za dnevnu upotrebu koja se pravi od nepročišćene gline i jednostavnijih je oblika i jednostavnije je ukrašena i keramike za kultne svrhe koja se pravi od pročišćenog materijala i bogatije se ukrašavala. U Evropu se prenosi iz Blizkog istoka, kult Boginje plodnosti koji dolazi do jakog uticaja naročito u idoloplastici Balkanskog podunavskog područja i tu se mogu pratiti težnje ka stilizaciji čiji je valjda vrhunac oblici idola koji su sa Kiklada i Troji II i jedino se ritmom konture karakterizuje žensko telo. Pojava naselja vezuje se za ovo doba sa zemunicama koje su nepravilnih osnova, pleteruša i brvnara i sojenica na području alpskih jezera (izuzetno su tu i pećine). Spomenici dolmeni, menhiri i kromleksi karakteristični su za ovo doba i poreklo im treba tražiti u zemljama istočnog mediterana.

Dimini lokalitet u Tesaliji i čiji cvat spada u Eneolit u kome je pronađeno i bakar i gvožđe. Dimini migracija je uticaja iz Balkana ili je to uticaj iz male Azije a za razliku od lokaliteta Sesklo koji je u blizini i koja je starija od Diminija nađena je (Sesklo) keramika sa linearnim ornamentom u njemu (Dimini) je prvi put pronađena keramika sa linearnim krivolinijskim ornamentom izveden bojom i to oblici spirale i meandralni oblici. neolitičke i eneolitičke kulture što znači halkolitičke kulture kerakterišu se pojavom istorijskih kultura egipatske, po Vinkleru primitivni lovci- životinje i primitivni stanovnici oaza- ljudi domorodi u vreme kada su se formirale kulture – egipatska nalazili su se ovde u različitim grupama stanovnika. Tu neolit seže u IV milenijum u Taskoj kulturnom području, a u nedostatku orijentacionih podataka predloženi su brojevi (F. Petris). Eneolitska kultura Badari datira u IV milenijum i ispred broja 30 čija starija faza (IV milenijum- bakar) od 3700.- 3400. p.n.e. karakteriše kremeno oruđe, crveno polirane keramike, kultura Negade, Armanska i Gerzeska karakteriše ukrašavanje belom bojom kao geometrijska tako i figuralna sa ljudima i životinjama i brodovima i fino bojena crveno, keramika gde možemo utvrditi neke oblike veza sa Mesopotamijom, ukrašena već scenama iz života što će kasnije biti karakteristika a u Hierakropolisu nalazi se grobnica koja je preteča kasnijih grobnica znači mastabalni oblik ukrašen likovnim izrazom koji je već ofotmljen i završen; telo an face, ruke u profilu... i sve do reljefnih oblika nema nikakvih promena i skokova- iz I dinastije Naramerova pločica. A u Mesopotamiji neolit seže u IV milenijum, kultura Sunska u Palestini, znači Jeriho i Međido u IV milenijum a Samarska i Halfska kao eneolitske a takođe u Uruku i Suziju. Urska kultura je dovela do pojave pisma koje je bilo u slikama. Egipat i Mesopotamija- Thinska i Džemedetnerska kultura pojavile su se istovremeno a preddinastičko doba završeno je sa Urukom. Iako se dospelo do sinhronizacije ovo pravilo o istovremenosti ima samo opšti karakter. Ne može se utvrditi dali u nekim fazama u ovo doba postojalo doba matrijarhata i svoju su prošlost ovi narodi uvek punili mitskim kraljevima, vladarskim dinastijama koje su uvek bile samo muške. U Evropi iako se zemljoradnička revolucija prenela iz istoka u Evropu ona je živela u doba mezolita- Podunavske kulture “kasne” nekoliko hiljada godina (nekoliko milenija) u odnosu na istok i imala je matrijalhalni karakter, nalazi Boginja plodnosti, Venera i njenih svetih i posvećenih životinja kao vuka, bika, zmije. Na Pirenejskom poluostrvu koji je zemljoradničku kulturu preuzeo iz Kipra i Egipta održavalo se i dalje pećinsko slikarstvo u kojem se postepeno pojavljivao shematizam i širio se postepeno sa megalitima po Evropi.

Umetnost metalnog doba ili eneolitika

Metalikum počinje u doba Eneolitika, bakarnog doba sa pojavom predmeta od bakra koji dolaze u Evropu iz srednjeg i prednjeg istoka a kasnije se pojavljuju i oblici koji su karakteristični i ovde. U Evropi se pojavljuje način života koji je neolitski znači seoski a sredozemlje i prednji istok počecima istorijske epohe sa početkom pisanih izvora. Bronzano doba ima 5 područja; Egejsko, Srednjoeuropski kulturni krug, Nordijski, zapadnoeuropski i istočnoeuropski kulturni krug, i unutar svakog kruga pojavljuje se niz lokaliteta. Metalikum- gvozdeno doba različito je za svako područje a u zapadnoj i srednjoj Evropi ono traje kroz I tisućlećije- u I milenijumu se deli na starije i mlađe Halšadsko (nalazi se u Austriji) a mlađe La Tene- Latensko se nalazi u Švajcarskoj (sojenice). U srednjoj Evropi preovlađuje shematizacija i ornamentalni stil (apstrakcija) a na jugu figurativna koncepcija u umetnosti kojoj je ishodište Mediteran i koja prodire usled kolonizatorskih aktiviteta Grčkih i njenim trgovačkim vezama preko Etruska na područje Francuske i razvija se Latenska kultura čija pojava obeležava europsku protohistoriju. Alštat- Halšadska kultura se deli na 4 razvojna stepena analizirana od istoka Francuzke- Mađarske, figuralna je i prekid se nalazi pojavom Kelta u 400.p. n. e. La Tene etnički se vezuje za Kelte od 500. p. n. e. i pojavljuje se široko od Britanskih otoka do juga Rusije i deli se na tri perioda a može se pratiti linearna stilizacija, dekoracija ornamentika, glatka površina i oblici meandra, trake, spirale- geometrizovani figuralni oblici.

Oblici civilizacije prisutni su u doba divljaštva i barbarstva gde pojava luka- pronalazak luka, rodovska zajednica i kameno doba karakteristike su koje određuju razliku i prelaz na klasno društvo i metalno doba.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Istorija umetnosti Empty Re: Istorija umetnosti

Pet Avg 13, 2010 10:37 am
Umetnost paleolita

Paleolitska umetnost, je umetnost od pre otprilike 32.000 do 10.000 godina p. n. e. tokom kamenog doba (600.000 - 10.000 godina p. n. e.). [1] Za paleolit je karakteristično organizovanje ljudskih jedinki u horde ili plemena, neodređene hijerarhijske strukture. Još uvek ne postoji zabrana incesta, što je glana odrednica koja deli čoveka, kakvog danas poznajemo od našeg humanoidnog pretka. Kraj paleolita predstavlja u neku ruku pripitomljavanje ljudskog tela i prilagođavanje ovladavanju prirodom. Većina umetničke proizvodnje u ovom periodu je izgubljena zbog nepostojane podloge na kojoj je nastala (kora drveta, drvo, koža), tako da se umetnost u mezolitu javlja kao već zrela.

Može se podeliti na dve glavne kategorije:

* prenosive komade, male figurice i dekorirane predmete i
* pećinsku umetnost.

Pronalazak i podela

Istorija umetnosti 300px-Lascaux_painting
Zidna slikarija životinja iz pećine Lasko u Francuskoj, oko 13.000 p. n. e. Tvorci ove slike su verovali da će im osigurati uspešan lov.

Paleolitska umetnost je prvo otkrivena 1860.- tih godina, kada je francuski paleontolog Edvard Lartet našao dekorisane predmete u pećinamai kamenim skloništima u jugozapadnoj Francuskoj. Starost im je procenjena u vreme oruđa i kostiju životinja ledenog doba. Otkrića su pokrenula ludilo prekopavanja pećina u potragi za prastarim predmetima, no malo je pažnje bilo posvećeno crtežima na zidu.
Lokalni zemljovlasnici su 1880. godine otkrili crteže u Španiji u pećini Altamirana što su arheolozi bili veoma sumnjičavi. Godine 1895. zidovi prekriveni gravurama otkriveni su u pećini La Mathe, u Dordonskoj regiji jugozapadne Francuske. Šljunak je najprije zatrpao ulaz u ovu pećinu, a paleolitski nanosi na pesku potvrđuju veliku starost tih nalaza. Godine 1901. gravure su nađene u pećini Les Kombareles, a crteži u susednom Font de Game-u, u istoj regiji kao La Mathe.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Istorija umetnosti Empty Re: Istorija umetnosti

Pet Avg 13, 2010 10:38 am
Istorija umetnosti 200px-Venus_of_Brassempouy
Venera iz Brasempaja se smatra najstarijom skulpturom na svetu, starija od 35.000. godina p. n. e.

Godine 1902. arheolozi su priznali postojanje pećinske umetnosti. Od tada su brojna nova mesta otkrivena, pa su se istraživanja nastavila, posebno u Španiji i Francuskoj. Godine 1994. Francuz imenom Žan-Mari Žave otkrio je pećinu u dolini Adrehe takođe u jugozapadnoj Francuskoj. Pećina Žave sadrži slike brojnih životinja koje datiraju 32.000 p. n. e. čineći ih najstarijim pećinskim slikama.

Od 1981. godine arheolozi su otkrili nalazišta na otvorenom prostoru u Španiji, Portugalu, Australiji i južnoj Africi. Godine 1994. tokom rijeke Koa, u severoistočnom Portugalu, istraživači su našli kamenje s ugraviranim ljudskim figurama, konjima, kozorozima i divljim mačkama. Umetnici su očito čekićem istačkali konture životinja koje su kasnije spojili urezujući linije. Arheolozi procjenjuju te slike na 20.000 godina starosti te veruju da je takvo crtanje bilo veoma često no da su ostaci propali zbog utiecaja erozije vetra i kiše.

Danas arheolozi nalaze paleolitske umetnosti svrstavaju u razdoblja koja su dobila ime po najpoznatijim pećinama:

* Orinjačko doba (po pećini Aurignac u Francuskoj) - 30.000 – 25.000 g. p. n. e.
* Solitrensko doba (po pećini Solutre-Polully u Francuskoj) (takođe pećine: Lespugue, Predmost)- 25.000 – 18.000 g. p. n. e.
* Magadalensko doba (po pećini La Magdeleine u Francuskoj) (takođe pećine: Lasko- Lascaux, El Castillo, Pechmerl) - 18.000 – 14.000 g. p. n. e.

Kasno magdalensko doba' (pećine: La Magdeleine, Altamira, Niaux) - 14.000 – 5.000 g. p. n. e. 81% nalaza je iz četvrtog razdoblja.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Istorija umetnosti Empty Re: Istorija umetnosti

Pet Avg 13, 2010 10:39 am
Pećinsko slikarstvo

Istorija umetnosti 200px-Pech_Merle_main
Otisak ruke iz pećine Pech Merle u Francuskoj, oko 35.000 p. n. e.

Istorija umetnosti 200px-Morella_%28combate-de-arquero
Kopija crteža sa prikazom bitke strelaca iz Morela la Vela, u Španiji.

Istorija umetnosti 250px-Lascaux2
Takozvani "Kineski konj" iz Laskoa u Francuskoj, oko 14,000 p. n. e.

Pećinsku umetnost uglavnom nalazimo na području Španije i Francuske, a sastoji
se od slika, crteža i gravura na zidovima pećina. Moguća treća kategorija bi bile slike i simboli ugravirani na otvorenom prostoru, no malo je od toga ostalo sačuvano.

Figurativna paleolitska umetnost se odnosi na prikaz čoveka ili životinje, a nefigurativna na oblike znakova i simbola. Prikazi pojedinih životinja variraju od mesta i
vremenskog perioda. Najčešće su se u pećinama prikazivali bizoni i
konji, a mamuti i jeleni se nalaze samo na nekim područjima. Ribe i ptice su najčešće na nosivim predmetima. Prikazi insekata i biljaka su samo na nekim predmetima i jako su retki. Gotovo sve životinje su prikazane u profilu, uglavnom odrasle jedinke prepoznatljive vrste.
Mnoge su životinje nedovršene ili dvosmislene, a ima i izmišljenih bića,kao jednorog u pećini Lasko. Broj figura varira od nekoliko do nekoliko stotina kao u pećini Lasko- Francuska.

Crteži su jakih konturnih linija a ispunjeni su drugom bojom od pozadine. Čovek ponekad
iskorištava i formu zida, tj. udubljenja i ispupčenja zida za likovno oblikovanje životinja. Životinje su nabacane bez ikakvog reda, nema odnosa među figurama, ponekad su čak oslikane jedna preko druge.

Simboli i znakovi su mnogo češći u pećinskom slikarstvu nego prikazi ljudi i
životinja. U rasponu od jedne tačke i linije do velike površine složeno grupisanih znakova mogu stajati samostalno upećini, ipak češće se nalaze uz figurativne slike. Česti su jednostavni simbolički motivi, uključujući i otiske ruke u obojenoj zemlji kao znak „moje“.

Istorija umetnosti 250px-Bisonte_de_Altamira
Umetnička kopija bika iz pećine Altamira u Španiji

Naučnici su početkom smatrali da je pećinsko slikarstvo bilo čisto dekorativnih
razloga, bez konkretne važnosti, no nakon daljnjih istraživanja sve figure daju neki smisao toj umetnosti.

Po teoriji popularnoj u ranom 20. veku ljudi iz kamenog doba su slikali životinje iz razloga da će iste susresti u stvarnosti. Tako koplja i druga oružja na slikama
mogu kazivati da će imati uspešan lov. Ipak, se ta teorija još razmatra. Sledeća popularna teorija kaže da su pećinske slike služile magiji plodnosti te su po njoj ljudi slikali životinje u nadi da će se iste razmnožiti i osigurati dovoljno hrane u budućnosti. Neki smatraju da će ponovn slikanje životinja po staroj slici osigurati ponovni povratak
životinje svako proleće. Neka istraživanja su pokazala da su
najraskošnije slike u pećinama sa osobito dobrom akustikom, te smatraju
da je glazba imala veliku ulogu u obredu. Takođe su mnoge ostale teorije na razmatranju, no smatra se da jedinstvena teorija neće biti dovoljna za objašnjenje cijele paleolitske umetnosti, koja je trajala 20.000 godina, na širokom području sveta.

Istorija umetnosti 250px-SantaCruz-CuevaManos-P2210651b
Otisci ruku iz pećine kod grada Perito Moreno, Santa Cruz u Argentini, oko 14.000 p. n. e.

Umetnost na zidovima pećina sastoji se od raznih tehnika. Neki crteži sadrže spojene ostatke mineralnih naslaga stalagmita i stalaktita za prikaz pojedinih delova životinje. Drugi dolaze od prstiju utisnutih u glinu koja se nalazila na stenama zida. Rad u glini nađen je samo na prostoru Pirineja, isto tako sadrži i gravure na plafonu pećine pa reljefi
oblikovani u umetnim naslagama gline. Pećinski umetnici su modelovali bizona u reljefu u francuskoj pećini Le Tuc d'Audoubert, dok je u pećini Montespan (Francuska) trodimenzionalna skulptura medveda od 700 kg. U ilovači. Zidno vajarstvo u niskom i visokom reljefu, je nađeno samo u središnjim regijama Francuske, gde se glina mogla oblikovati. Otkriveni
su i tragovi crvenog pigmenta na većini zidnih skulptura što znači da su nekad bili obojeni.
U nekim je pećinama plafon bio previše visok za slikanje bez merdevina ili skela. U pećini Lasko zidovi pokazuju rupe gde su mogle biti postavljene skele. Veličine crteža jako variraju.
Slike bikova u pećini Lasko dugačke su 5,5 m1.

U razdoblju srednjeg kamenog doba (mezolitu) zbile su se tri promene od izuzetne
važnosti za likovnu umjetnost. Prvo, teme slikarstva su raznovrsnije i,
osim životinjskog sveta, pojavljuju se i ljudske figure. Drugo – u oblikovanju se napušta naturalizam i prikazivanje prirode, izbacuju se pojedinosti a likovi se pojednostavljuju poput znakova (stilizacija). Ti su likovi često jednobojni, površinski i deformisani (izdužene noge trkača). Istovremeno s pojavom organizovane grupe i podele rada u
društvenoj zajednici (goniči životinja i lovci u zasedi), u slikama se javlja i kompozicija.

Pećinska skulptura
Istorija umetnosti 200px-Venus_von_Willendorf_01
Venere iz Vilensdorfa 30.000 – 25.000 p. n. e. kamen 15 cm visoka, „Naturhistorisches Museum“, Beč, Austrija

Prenosna umetnost su rezbarije od kostiju, rogova, kamena ili modeli u glini.
Mnogo je takvih ostataka nađeno u Evropi, a isto tako i u severnoj
Americi i Sibiru.
Ljudski prikazi su ređi u slikarstvu, a češći na nosivim predmetima. Male skulpture poznate kao figure Venere, s uvećanim grudima i trbušnim delom su nađeni uglavnom u centralnoj
Europi. Venere se svode na magijske prikaze žena koje su trebale da
pobude plodnost. Rađene su od kamena nađenog u prirodi, naglašenih bokova i grudi, a zanemarivane su glava i noge. Takozvana Venera iz Vilensdorfa, Austrija) je jedan od najboljih primera. Brojne figurice ženskih idola govore u prilog teorije istoričara da je to bilo vreme matrijarhata (lat. mater = majka) kad je žena vodila glavnu reč u
društvu, nasuprot patrijarhatu (lat. pater = otac) kada su muškarci preuzeli tu ulogu i zadržali je uglavnom do danas.

Paleolitski čovek nema sposobnost povezanog mišljenja, ne zna što je uzrok a što
posledica, otuda magijsko verovanje u istovetnost naslikane životinje i
prave životinje, ili istovetnost magijske skulpture Venere i plodnosti. Umetnost se ovde javlja kao sredstvo kojim se čovjek lakše povezuje sa svetom koji ga okružuje i kojim uspostavlja vezu s prirodom od koje je odvojen i od koje oseća samo strah.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Istorija umetnosti Empty Re: Istorija umetnosti

Pet Avg 13, 2010 10:44 am
Umetnost mezolita

Mezolit (srednje – prelazno kameno doba, 20.000 – 12.000 godine p. n. e.)

Najznačajnija dela mezolitskog čoveka su slike životinja urezane ili naslikane u dubini pećina. Najčešći motivi su bizon, jelen, konj, goveda itd. Najčešći par su bizon – konj (Evropa) i slon – žirafa (Afrika). Ove slike su bile sastavni deo magijskog obreda koji je trebao da obezbedi uspešan lov ili, kasnije kada se broj životinja smanjio, da poveća njihovu plodnost. To donekle objašnjava zašto su životinje slikane toliko realistično i u najdubljim delovima pećina - utrobi zemlje. Realističnost je postizana i veštim korišćenjem prirodnih izbočina i pukotina na stenama, preko kojih su slikane životinje. Osim ovih crteža ljudi mlađeg paleolita su radili male crteže i rezbarije u kosti, rogu, kamenu, kao i ženske figurice, simbole plodnosti – „Venere“ i slike ljudi - ritualne igre i slike lova. Slike u pećinama:

1. Altamira (u Španiji) – Ranjeni bizon, 15.000 – 10.000 godine p. n. e.
2. pećina Lasko (Lascaux) (u Francuskoj) – pećinske slike životinja, 15.000 – 10.000 godine p. n. e.
3. La Madelaine (u Francuskoj) – Naga žena, 15.000 – 10.000 godine p. n. e.
4. Adauri (Monte Pelegrino – Palermo) – Ritualna igra, 15.000 – 10.000 godine p. n. e.

Interesantna je činjenica da su figure slikane jedna preko druge bez ikakvog reda. Pretpostavlja se da se po izvršenom ritualnom ubijanju životinje, tj. njenog duha, ona smatrala mrtvom i na njenom mestu je mogla biti naslikana druga životinja.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Istorija umetnosti Empty Re: Istorija umetnosti

Pet Avg 13, 2010 10:44 am
Umetnost neolita

Neolit (novo – mlađe kameno doba, 12.000 – 3.000 godine p. n. e.)

Mlađe kameno doba počinje neolitskom revolucijom na Bliskom istoku (bilo je to doba poslednjeg ledenog perioda u Evropi, tako da se nije mogla ni javiti. Klima severno od Alpa je bila kao sad u Sibiru i na Aljasci). Ona je trajala više hiljada godina i počela je oko 8.000 godine p. n. e. kad su ljudi po prvi put sa uspehom pripitomili životinje i proizveli zrnastu hranu. To je bio put prelaska od lova ka zemljoradnji. Nomadski život se zamenjuje sedelačkim. Novim načinom života u trajnim seoskim zajednicama došlo je i do novih pronalazaka: grnčarija, tkanje i predenje. Osnovne metode građevinskih konstrukcija su od drveta opeke i kamena. Iz ovog perioda poznati su ostaci veoma impresivnih skulptura ljudskih glava strogih individualnih obeležja – „Jerihonske glave“, oko 7.000 godine p. n. e., (lobanja obložena obojenim gipsom sa očima od školjki).

Ljudi neolita su verovali u duhove predaka i verovalo se da se oni nalaze u glavi čoveka, koja je mogla da nadživi telo i zadrži moć nad sudbinom svojih pokoljenja. Zato su oni te duhove trebali da umiruju. Sačuvane glave bile su „klopke za duhove“. Pored verovanja u duhove predaka postojalo je i verovanje u animizam – u svakoj stvari postoji duh. U svakodnevnom dodiru sa svetom duhova primitivan čovek se nije zadovoljio što će samo vršiti obrede, već je osećao potrebu da svoj odnos izrazi igrama i sličnim dramskim ceremonijama, stavljajući maske, a ta opčinjenost traje i do današnjih dana.

Neolitski grad Jerihon, u današnjem Jordanu, sa kemenim kućama i popločanim dvorištima izvanredan je primer visoke razvijenosti neolitskih ljudi. Ali odbrambene zidine i kule ukazuju pošetak sukoba među ljudima.

U Evropi su u to vreme nastajali megalitski spomenici sačinjeni od velikih kamenih blokova poslaganih jedan na drugi u suvo (bez maltera), od kojih je najpoznatiji Stounhendž u Engleskoj. Stounhendž se sastoji od niza kemenih blokova poslaganih kružno sa ostarom u sredini. Orijentisan je prema strani na kojoj se sunce rađa na dan dugodnevnice (letnji solisticij, 21. jun)
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Istorija umetnosti Empty Re: Istorija umetnosti

Pet Avg 13, 2010 10:45 am
Egipatska umetnost

Istorija i glavne karakteristike

Egipat reč je grčkog porekla. Reljefno, karakteristična je podeljenost, a spoj je bio preko Suece prevlake, kao i reke Nil. Stanovništvo je hamitskog porekla. U 4. milenijumu beleži se dolazak stanovništva semitskog porekla. Hamiti su imali totemizam a Semiti su verovali u božanstva u ljudskom obliku. Razvojne faze u umetnosti se uglavnom podudaraju sa razvojem istorije i političke istorije Egipćana. Poznata je Manehtova podela na 30 dinastija. U III milenijumu faraon Naramer ujedinio je Egipat- mitski Menes smatra se za ujedinitelja Egipta-Gornjeg i Donjeg Egipta.

Sa razvitkom zemljoradnje i stočarstva, tj pripitomljavanjem biljaka i životinja čovek odnosi pobedu nad prirodom. Međutim u dolinama velikih reka, „neolitska revolucija“ je doživela veliki uspeh i dozvolila je lokalnom stanovništvu da se umnoži više nego što je dozvoljavala postojeća količina hrane. Rešenje je međuplemenski rat ili ujedinjavanje u veća i naprednija društva – nastaju prva utvrđenja, prve civilizacije. Pronalaskom pisma počinje istorija. Stari Egipat nastaje u dolini reke Nil. Bila je razvijena zemljoradnja. Robovlasničko društvo sa faraonom na čelu (sin boga Ra, predstavljao božanstvo, glavnu karakteristiku egipatske civilizacije i određivao razvoj egipatske umetnosti). Pod Narmerom (Menes), koji je bio vladar Gornjeg Egipta, ujedinjuje se Gornji i Donji Egipat i nastaje Staro Carstvo.

Egipatska umetnost je bila kultnog karaktera. Vezana je za hramove i grobnice i njihovu unutrašnjost - nije namenjna prostorima čovekovog življenja. Umetnička dela su potpuno izolovana od masa - ulazi u grobnice su pažljivo skrivani.

Nema prave narodne umetnosti. Ona je vezana za provincije i napreduje sporo, naporno prateći opšti razvoj.

Narmerova paleta predstavlja možda prvo umetničko delo u istoriji, u smislu da nije nastalo u magijske svrhe, već da govori o konkretnom događaju i konkretnoj osobi. Sa prednje strane palete je prikazan kralj Narmer kako ubija neprijatelja (verovatno kralja Donjeg Egipta) pod pokroviteljstvom boga sunca Horusa, predstavljenog u vidu sokola. Sa druge strane su dve životinje isprepletenih dugih vratova, koje verovatno predstavljaju ujedinjenje Gornjeg i Donjeg Egipta. Narmerova paleta nema narativnu ambiciju, već jezikom vizuelnih simbola slavi značajan događaj

Egipatska kultura je vezana za Nil. Čovek je tu postojao još od paleolita u toku 4300. p. n. e. - duga podela ili 2000. p. n. e. kratka podela- jedna i druga podela se navode da bi se uočila relativnost ovih podataka. Računa se da je Menes ujedinio Egipat. Tada počinje epoha koja traje 2200 g. epoha Starog Carstva a zatim Srednje Carstvo i Novo Carstvo . U međuvremenu se događala i jedna velika najezda severnih naroda iz centralne Azije. Faraon je vrhovni sveštenik. Ujedinjenje je bilo neophodno jer je Nil plavio periodično svake godine u skoro isti dan. Promene boje; zelena znači raste, crvena, plavi- mogu se dve žetve izvući u toku jedne godine iz ovoga plodnog tla. Nil nadođe jer u Etiopiji i Somaliji padnu kiše, alge- zeleno, zemlja- crveno- Zeleni Nil i Crveni Nil. Religija proizilazi iz robovlasništva uspostavljanog 4000. p. n. e. godine. Čovek je želeo da kroz večnost ostane na zemlji, otuda misao o večitom životu faraona kao faraona a roba kao roba, bez promena. Javlja se grobna arhitektura.”Ka”jeste dvojnik od kamena za povratak duše koja se sada ima kamo vratiti. Odaje se dekorišu scenama koje bi ukazivale na momente iz života faraona.


Staro carstvo (3000. – 2105. p. n. e.), kraj carstva zbacivanjem VI dinastije

Srednje carstvo (2050. – 1778. p. n. e.), XI – XII dinastija

Novo carstvo (1500. – 1166. ili 1570. - |1085 p. n. e.) XVIII – XX dinastija

Egipćani su verovali u kult mrtvih, to ih je povezivalo sa neolitskom prošlošću, ali mračni strah od duhova mrtvih nije postojao, izbrisana je granica između života i smrti. Egipćanin je opremao svoju grobnicu kao neku vrstu replike u senci svoje svakodnevne okoline, da bi njegov duh, njegov Ka mogao da uživa u njoj i gledao je da za svoj Ka obezbedi mumificirano telo ili statuu. Egipćani su sebi gradili grobnice (mastabe, piramide), domaćinstvo za njihov Ka. One su bile građene da večno traju i naše poznavanje egipatske civilizacije počiva samo na grobnicama i njihovom sadržaju. Religija diktira monumentalnost, uniformnost, frontalnost i ukočenost u umetnosti, međutim egipatska umetnost se koleba između konzervatizma i novatorstva, ali nikad nije statična. Osim arhitektonskih ostvarenja egipatsku umetnost čine:

* portretne statue
* biste
* slike
* reljefi
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Istorija umetnosti Empty Re: Istorija umetnosti

Pet Avg 13, 2010 10:47 am
Egipatska Arhitektura

Egipatska arhitektura je glavni elemenat egipatske civilizacije, koja se smatra jednom od
najznačajnih civilizacija starog veka, imajući u vidu vreme u kome je
postojala, dostignuća i trajanje od 3.000 godina. Egipatska civilizacija je razvila specifično državno uređenje, religiju, arhitekturu, pismo i umetnost.

Istorija umetnosti 300px-All_Gizah_Pyramids
Piramide u Gizi

Istorija umetnosti 300px-S_F-E-CAMERON_EGYPT_2006_FEB_00289
Hram u Edfu

Portretna skulptura
Radi se za slučaj da mumija propadne. Svojstva: smiren stav i kod sedeće i
kod stojeće figure. Ponekad izbačena noga, ona ne pokazuje kretanje, već povećava statičnost. Uzdržanost, ukočenost – reprezentativnost, monumentalnost. Naglašena je osa simetrije. Vajalo se pomoću projekcija pa su figure «sapete» i predstavljene su čeono. Zadnja strana skulpture
je vezana za zid – pozađe, te figure nikad nisu slobodne. Verovatno su sve egipatske statue bile bojene, ali je boja na većini tokom vekova nestala. Očuvana je na dvojnoj statui princa Rahotepa i njegove žene, koja pokazuje koliko je boja davala utisak životnosti. Utisak je pojačan kvarcom koji se stavljao na mesto očiju.

Istorija umetnosti 300px-Nefertiti_30-01-2006
Bista kraljice Nefertitis (isto Nofretete), Muzej starina u Berlinu

Reljef i slikarstvo

Imaju iste pobude kao i skulptura – motivi vezani za život, ilustruju život
umrlog. Sagledava se i put umrlog ka «onom svetu». Reljef je plitak i
bliži slikarstvu nego vajarstvu. Postoje dve vrste:

* niski bareljef (blago ispupčeni oblici)
* upušten reljef (urezan)

Reljef je blizak gravuri, nema svetlosti i senke, (plitak je), često je bojen
istim bojama kao u slikarstvu. Muška tela su tamnija od ženskih. Bojenje je kontinuirano i uniformno, bez nijansi. U slikarstvu nema treće dimenzije.

Egipatskim umetnicima nije bio cilj da stvore iluziju stvarnosti, već da što jasnije prenesu poruku. Ne postoji jedninstvo prostora i vremena, tako da se isti lik može pojaviti na više mesta. U egipatskoj umetnosti važi zakon frontaliteta, ortogonalno predstavljanje i uglovi se menjaju za 90 ili 180 stepeni. Oblici se vide pod pravim uglom. Ne poznaju perspektivu. Glava je prikazana u profilu, oko je frontalno, noge su u profilu, stopala su razmaknuta i oba viđena sa strane palca. Posrednim putem su dočaravali dubinu prostora. Poznavali
su samo upravan način predstavljanja. Postoji princip superponiranja za dubinu prostora - ličnosti nacrtane najniže su najbliže, a svaki viši red je dalji. Koriste izokefalij – glave ličnosti istog ranga su u istoj veličini (hijerarhijsko dimenzionisanje), robovi su najmanji, a vladari najveći. Takav aksijalni metod, koji omogućava najširi pogled na telo,
teži da pruži što jasniji i jednostavniji utisak. To je izraz odrećenog odnosa prema posmatraču - obraća mu se direktno i zahteva poštovanje.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Istorija umetnosti Empty Re: Istorija umetnosti

Pet Avg 13, 2010 10:51 am
Rana umetnost na Istoku

U dolini reka Tigra i Eufrata, koje su često plavile, rano se razvila zemljoradnja. Već u V milenijumu p. n. e. imamo pojavu neolitske kulture. Najstarija je Kalinska, zetim kultura Careposje. Poslednja etapa je Urački stepen i Đemdet-Nasr. No, neolit je uskoro prevaziđen i razvila se kultura velika koliko i egipatska.

Egipat i Mesopotamija istorijske su kulture koje su se istovremeno pojavile. Obe su monarhije i različite su po religiji ali u Tinitskom i Džemedetnarskom dobu postojale su već kulture u današnjem smislu reči toga pojma. Egipatska monarhija Starog Carstva održavala se dugi niz godina sve do revolucije koja je uništila Staro Carstvo, ali je tradicija bila snažnija. U Međuriječiju Tigrisa i Eufrata pojavila se kultura čije dinastije možemo pratiti samo iz slučajnih događaja i mesnih ratova, samo je Akadska monarhija umela da upravlja celom zemljom međuriječija. Ljudska je moć morala da prizna božansku, što je postao osnov za ceo život. Egipat je imao kralja i boga u jednoj ličnosti i zaruku sreće što se ogledalo u izvesnom optimizmu kod Egipćana. U Mesopotamiji je vladar samo zastupao Boga. Od Srednjega Carstva je svako ko je zaslužio imao pravo na posmrtni život. Ništa slično nije postojalo kod Mezopotamaca, i na njih su čekali samo bedni izgledi za večnost. Ni jedni nisu imali običaj da dugačko šire o umetničkom delu svojim divljenjima. Mezopotamski pisar: “bilo je lepo gledanje”.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Istorija umetnosti Empty Re: Istorija umetnosti

Pet Avg 13, 2010 10:53 am
Mesopotamska umetnost

Istorija umetnosti Mesopotamia
Mapa drevne Mesopotamije

Istorija umetnosti 300px-Bearded_man_Uruk_Louvre_AO5718
Skulptura iz Uruka- Mesopotamijska umetnost

Mesopotamska umetnost razvija se paralelno sa razvojem Egipta, i ne zna se koja je kultura starija, druga istorijska civilizacija se rađala na Bliskom istoku, postepeno napuštajući neolitsko društvo. Između 3500. i 3000. g.p. n. e. u dolini Tigra i Eufrata, na teritoriji današnjeg Iraka istočne Sirije i Irana nastala je Mesopotamija. Za razliku od Egipta, došlo do dugotrajnijeg ujedinjavanja plemena, te je njena istorija obeležena stalnim sukobima. Ipak, postoje osnove na kojima počiva čitava mesopotamska civilizacija, a to zajedničko nasleđe uspostavili su Sumeri.

Podela u mesopotamskoj umetnosti

1. Sumerska umetnost
2. Asirska umetnost
3. Persijska umetnost

Istorija i glavne karakteristike
Mesopotamija je reč grčkog porekla. Stanovnici su Sumeri- azijski narod na jugu, Akadi narod semitskog porekla na severu. U religiji veliku ulogu igra priča o potopu a koji svakako ima i istorijsku podlogu i zna se da je na kraju Džemedetnarskog perioda bio ceo red potopa i otuda priča i mit. Na ovom području su se razvijale kulture Sumerska, zatim Akadska pa Vavilonska i Asirska.

Sumersko Akadska kultura (2900.- 1950. p. n. e.) javlja se rano s tim da su neki gradovi najpre u Sumeru imali prednosi i značaj od ostalih. Tako Ur u I Urskoj dinastiji od 2280.- 1600. p. n. e. (a posle njega i Uruk i Lagaš) osnovana je država u Sumeru koja se prostirala sve do sredozemlja. Posle dvadesetak godina pod Saragonom nastala je prva monarhija koju su kasnije proširili Akadi od sredozemlja do Elama. Posle su vladale dinastije Ura i uspele da postave svoju vladavinu. Period Džemedetski traje od 2900. do 2600. p. n. e. ranodinastički period Ura I od 2500.- 2400. p. n. e. akadski period 2350.- 2170. p. n. e. i period III dinastije Ura 2050.- 1950.p. n. e.

Staro Vavilonska kultura (1955. p. n. e.- 1725. p. n. e.) i cvat vezan je za kralja, dotle manje poznatog Vavilona Hamurabija (1955.- 1725. p. n. e.) ili prema novim podacima 1729.- 1686. p. n. e. koji je postao glavni grad Elama. U srednjoj i južnoj Vaviloniji u periodu Isu- Larsa traje još tradicionalna Sumersko Akadska kultura. U Isuu su Semiti a u Larsi Elamske dinastije- Larsa je pobedila ali je kasnije izgubila rat sa Vavilonom. No ni Vavilonsko carstvo nije dugog veka i uništeno je najezdom armejskih beduina i zamenjuje je kultura Bašita i Hurita i najzad Hetita. Ovi poslednji su imali i veći značaj. Vavilonska kultura je postepeno propala a naročito je bio buran period iz najezde Hiksosa koji su indoeuropskog porekla i došli su u Malu Aziju i svrgli Kasitsku dinastiju koja je vladala od 1746.- 1171.p. n. e.

Asirska kultura se datira u 1115.- 612. p. n. e. i ako najstariji spomenici ove kulture sežu u III milenijum i pod uticajem su sumerske umetnosti a kasnije i Vavilona u vremenu njegovog procvata. U vreme političkog procvata Tiglatpilersa i (1115.- 1093. p.n. e.) i Asurbanipala (668.- 626. p. n. e.) beleži se uspon kulture Asira. Vladari su se oslanjali na snažnu vojsku i vladali su osim međuriječijem i Sirijom, Palestinom, Kilikijom i Kiprom a i Egiptom jedno vreme a i ovo je carstvo završilo kao i prethodna invanzijom indoevropskih naroda koji su dolazili u valovima i nastanjivali se pod Kavkazom iz predela današnje Indije- Medi narod iz planina spojio se sa Perzijancima koji su iste rase 612. p. n. e. je pala Niniva. Asirsku vladavinu su nasledili Novobabilonjani koji su vladali Mesopotamijom, Sirijom, Malom Azijom i Palestinom. Niniva je cvetala naročito u vreme Nabukadonesera kada su izgrađeni viseći vrtovi za Semiramidu, Perzijanci koji su pre toga pobedili Mede zavladali su Vavilonom 539. godine bez borbe.
Mesopotamska kultura je bila samonikla, jer nisu imali kontakata sa drugim kulturama i kontinutet nije tako jak kao kod Egipta. Na severu su bili Asirci, u planinski preselima, stočari i lovci. Kultura se sporo razvijala i bila je Kalifskog tipa. Na jugu su bili zemljoradnici - Ubaidska, Uručka i Džemdet-Naserska kultura, koje karakteriše brz ritam menjanja kulture. Sumeri su osnivači mesopotamske civilizacije i utemeljivači kulture. Došli su oko 4000 g.p. n. e. it Persije u južnu Mesopotamiju i osnovali čitav niz gradova-država.

Karakteristike u umetnosti
Umetnost Mesopotamije ima izrazito oficijelni, profani karakter. Vezana je za viši sloj društva i vladajuću klasu. Dok egipatska umetnost ima zagrobni karakter, mesopotamska je namenjena gledanju. Daju prednost fizičkoj snazi. Ljudske figure imaju loše proporcije, zbijene su i snažne. Sve je sažeto u masi iz koje se izvlače delovi tela i glava koji su hipertrofirani (preuveličani). Prednost se daje muškoj figuri, koja nije individualizana, već prikazuje opšta etnička svojstva. Ženska figura se javlja samo u najranijem periodu, kao počast majci prirodi. Najzastupljeniji vidovi umetnosti su reljef i skulptura.
Zbog nedostatka drugih građevinskih materijala, Mesopotamci su razvili sistem serijske proizvodnje gleđosanih opeka pomoću kalupa. Opeke su reljefno obrađene i od određenog broja elemenata se obrazuje figura, koja se više puta ponavlja, varirajući u pojedinostima (boja, ritam, ornamenti, haljine ratnika, okreću se glave svakom trećem ratniku). Upotreba kalupa dovodi do serijske proizvodnje reljefa - reljef orijentalnog tipa. Gradili su palate i piramide stepenastog oblike t.zv. zigurate. Ljudska figura je prikazana u frontalitetu da bi se izbegla skraćenja. U predstavljanju prostora koriste princip superponiranja - niže je bliže.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Istorija umetnosti Empty Re: Istorija umetnosti

Pet Avg 13, 2010 10:58 am
Sumerska umetnost

Sumersko Akadska kultura (2900.- 1950. p. n. e.) javlja se rano s tim da su neki gradovi najpre u Sumeru imali prednosi i značaj od ostalih. Tako Ur u I Urskoj dinastiji od 2280.- 1600. p. n. e. (a posle njega i Uruk i Lagaš) osnovana je država u Sumeru koja se prostirala sve do sredozemlja. Posle dvadesetak godina pod Saragonom nastala je prva monarhija koju su kasnije proširili Akadi od sredozemlja do Elama. Posle su vladale dinastije Ura i uspele da postave svoju vladavinu. Period Džemedetski traje od 2900. do 2600. p. n. e. ranodinastički period Ura I od 2500.- 2400. p. n. e. akadski period 2350.- 2170. p. n. e. i period III dinastije Ura 2050.- 1950.p. n. e.


Istorija umetnosti 300px-Gudea_of_Lagash_Girsu
Gudea vladar Lagaša, Luvr, Pariz

Sumeri su tvorci klinastog pisma. Imaju malo ostataka iz oblasti arhitekture, jer je njihov građevinski materijal čerpić i drvo. Neopterećeni životom posle smrti, njihova umetnost je utilitarna i pragmatična.

Sumerska skulptura je geometrijska i ekspresivna, a ne realistična. Sumerski vajar formu dobija kombinovanjem kupe i valjka, za razliku od Egipćana, čije su skulpture kubične. Ruke i noge su okrugle kao cevi, a duge suknje koje nose su tako glatke i okrugle, kao da su rađene na strugu. Ova karakteristika se zadržala i mnogo kasnije, u mesopotamskoj skulpturi, koja je bila znatno bila bogatija oblicima. Sumerske skulpture su modelovane od raznih vrsta materijala ili livene u bronzi. Figure su snažne zdepaste, zamišljenog izraza, neidealnih proporcija: kratak vrat, široka ramena, veliki nos, bez istaknutog pokreta. Oči su neprirodno velike i najupadljiviji su element skulpture, koja je mahom uprošćena. Izvedene su umetanjem raznobojnog materijala i dragocenog kamenja. Verovatno predstavljaju duhovnost (božanstva imaju znatno veće oči od običnih ljudi). Reljef: nema perspektive i skraćenja, važi zakon frontaliteta (oko i gornji delovi tela frontalno, a lice i noge u profilu), dubina se prikazuje pomoću ravni.

Sumerska umetnost

Sumeri su živeli u gradovima-državama, od kojih je svaka imala svog mesnog boga, dok je vladar, vrhovni sveštenik, bio predstavnik boga na zemlji. Njihova umetnost je uglavnom bila namenjena obožavanju božanstava.

Statua je bila u prirodnoj veličini. Telo je verovatno bilo izrađeno od drveta, koje je vremenom propalo, tako da je sačuvana samo mermerna glava. Oči i obrve su bile izvedene umetanjem materijala, a glava je bila prekrivena perikom od zlata ili bakra. Kao umetničko delo, ova glava je na istom nivou kao i najlepša dela egipatskog vajarstva Starog carstva- Meko zaobljeni obrazi, fini lukovi usana, kombinovani sa nepomičnim pogledom ogromnih očiju stvaraju ravnotežu između čulnosti i strogosti, dostojnu svake boginje. Nalazi se u iračkom muzeju u Bagdadu.

* Kipovi iz Abuovog hrama, 2700. – 2500. godine p. n. e.

Skupina desetak figura predsatvlja božanstva, sveštenike i vernike. Najviša među njima je Abu - bog vegetacije, visoka 76cm. Druga po veličini je boginja majka. Dva božanstva razlikuju se od ostalih figura, pored visine i većim prečnikom zenica. Cela grupa je verovatno stajala u celi Abuovog hrama. Sveštenici i vernici su stajali pred božanstvima i očima razgovarali sa njima. Verovalo se da su bogovi prisutni u svojim likovima, a da statue vernika zamenjuju portretisane osobe i u njihovo ime čitaju molitve. Ipan, likovi nemaju težnju za postizanjem stvarne sličnosti sa portretisanim osobama. Tela i lica su strogo uprošćena i šematska, da ne bi skretala pažnju sa očiju. Ova skupina je isklesana od komada mermera.

* Zastava iz Ura, 2500. godine p. n. e.

Zastava iz Ura predstavlja ukrasnu ploču sa dvostrukim pročeljem. Tema je rat i mir, sa inkrustacijama. Sadrži friz od zlata i lapis lazuli (kamen modar sa iskricama zlata). Ističe se sređenost, postignuta uvođenjem linija tla. Na gornjem delu je predstavljena gozba, a u donjem robovi koji donose jela. Dostojanstvenici koji sede su iste visine kao i oni koji stoje, dok su robovi manji - hijerarhija predstavljena izokefalijom. Materijalizacija je primitivna - na isti način se tretiraju ljudska koža i haljine od kozije dlake.

* Jarac i drvo, iz Ura, 2600.g.p. n. e.

To je žrtveni stalak iz Ura. Napravljen je, ne klesanjem iz jednog komada kamena, već dodavanjem različitih "mekih" materijala - drveta, zlatnih listića i lazulita, što mu znatno dodaje na realističnosti. Stalak prikazuje jarca koji se propinje uz rascvetalo drvo. Životinja je čudesno živa i puna snage. Ima skoro demonski pogled dok nas posmatra između grana simboličkog drveta, posvećenog bogu Tamuzu. Predstavlja otelotvorenje principa muškosti u prirodi. Ovakvo udruživanje životinja sa božanstvima je nasleđeno iz praistorije. Ono po čemu se Sumeri razlikuju je što njihove svete životinje imaju aktivnu ulogu.

* Harfa iz Ura, oko 2600.g.p. n. e.

Sačuvan je umetak u korpusu rezonatora harfe, ka kome su prikazane razne životinje koje obavljaju ljudske poslove - vuk i lav nose hranu na neku gozbu, magarac, jelen i medved sviraju na istoj harfi na kojoj se ukras i nalazio. Na vrhu se nalazi omiljeni sumerski motiv - junak koji drži dva obgrljena bika sa ljudskim glavama. Dispozicija likova je na horizontalnim linijama tla - kao u egipatskoj umetnosti, ali je umetnik očigledno bio veoma slobodan u prikazivanju likova. Preklapanje likova i skraćenje ramena nije bilo karakteristično za stroge egipatske kanone. Iako ova predstava danas izgleda komično, ona verovatno nije izrađena u toj nameri, a pravo značenje nije sačuvano. Ipak, tu vidimo najstarije pretke basni o životinjama.

Akadska umetnost

Pred kraj ranodinastičkog perioda, moć gradova-država je počela da opada. U isto vreme Semiti, nastanjeni u severnoj Mesopotamiji su se kretali na jug i na mnogim mestima preplavili Sumerce. Oni su prihvatili sumersku civilizaciju, ali su bili manje vezani za tradicije grada-države. Zato ne iznenađuje što su oni u Sargonu iz Akada i njegovim naslidnicima videli prve mesopotamske vladare koji su se otvoreno nazivali kraljevima i težili da vladaju celom zemljom. Umetnost se našla pred novim zadatkom – glorifikacija suverena. Dolazi do udaljavanja od formalne apstrakcije kod skulptura, kao novog shvatanje kraljevskog dostojanstva. Reljef postaje slobodniji – piramidalne kompozicije. Veća je realističnost predstavljanja. Slike pričaju priču, a ne prikazuju lepotu. Umetnost je svetovnog karaktera i veliča kralja. Javlja se stilizacija kose i brade.

Bez obzira na to što su joj oči iskopane (u njih je nekad bio umetnut neki dragocen materijal), ona je još uvek ubedljiva u sličnosti i veličanstvena. Lice je uokvireno bogato ukovrdžanom kosom i bradom. Iako je modelovana sa neverovatnom preciznošću, ne gubi organski karakter i ne postaje puki ornament. Složena tehnika livenja i umetanja dragog kamenja govori o pravom majstorstvu.

Sargonov unuk, Naram-Sin, ovekovečio j sebe i svoju pobedonosnu vojsku u reljefu na velikoj steli - uspravnoj kamenoj ploči od ružičastog peščara, koja je služila kao beleg. Odbačene su ukočene linije tela. Kraljevi vojnici napreduju između drveća na padini planine. Iznad njih stoji Naram-sin, trijumfujići, dok pobeđeni neprijateljski vojnici mole za milost. Greju ga tri sunca - povoljne zvezde, simboli božanske vladavine. On je snažno aktivan, kao i njegovi vojnici, ali njegova veličina i izolovan položaj mu daju nadljudski status. Nosi krunu sa rogovima, koja je do tada bila rezervisana za bogove. iza njega su samo vrh planine i nebeska tela. Lice mu je prikazano u profilu, dok su oči i ramena frontalni (Vidi Umetnost starog Egipta). Pokušaj dočaravanja prostora superponiranjem likova, ali na kosoj liniji, za razliku od dosadašnje horizontalne.

Novosumersko razdoblje

Vlast akadskih kraljeva okončana je kada su plemena sa severoistoka sišla u mesopotamsku ravnicu i zavladala njom za više od pola veka. Isterali su ih 2125.g.p. n. e. kraljevi iz Ura. Oni su obovili ujedinjeno kraljevstvo. Za vreme tuđinske vladavine, Lagaš, današnji Teloh, jedan od gradova-država je uspeo da zadrži nezavisnost. njegov vladar, Gudea, bio je dovoljno oprezan da kraljevsku titulu vrati gradskom bogu i obnovi njegov kult.

Dela:

* Glava Gudea

Gudea, ma koliko bio privržen tradicionalnim vrednostima, nasledio je i osećaj lične važnosti od akadskih kraljeva. Njegova portretna glava mnogo je manje izrazito individualna od glava akadskih vladara, ali njeni oblici su daleko od čiste geometrizacije ranih sumerskih skulptura. Izrađena je od diorita sa naglašenom prefinjenošću i toliko uglačana da izaziva neobičnu igru svetlosti na licu.

Vavilon

Istorija umetnosti 180px-CodeOfHammurabi
Hamurabijev zakonik

Drugi milenijum pre nove ere je bio period skoro neprekidnih nemira u Mesopotamiji. Centralna vlast bila je u rukama domaćih vladara samo u periodu između 1760. i 1600. godine p. n. e., kada je Vavilon preuzeo ulogu koju su nekad imala Akad i Ur. Hamurabi, osnivač vavilonske dinastije, je najznačajnija figura tog razdoblja. Gledao je na sebe kao na miljenika boga sunca Šamaša, čija je misija bila uvođenje pravde na zemlji. Grad je postao kulturno središte Sumera i sačuvao ugled još više od hiljadu godina pošto je prošpala njegova politička moć.

Umetnost iz ovog perioda je slična novosumerskoj. Odlikuju je mnoštvo fantastičnih životinja, bikova i lavova, čiji su kipovi stražarili na vratima. U ovom periodu nastao je Hamurabijev zakonik (oko 1760. godine p. n. e.). Zakonik je isklesan na visokoj steni od diorita, na čijem vrhz je predstavljen sam Hamurabi oči u oči sa bogom Šamošem, što predstavlja paralelu sa statuama iz Abuovog hrama. Iako je isklesan četiri veka posle Gudeinih statua, on je čvrsto vezan za njih, kako stilom, tako i tehnikom. Reljef je veoma visok, tako da figure deluju izduženo u odnosu na figure na Naram-Sinovoj steli.

MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Istorija umetnosti Empty Re: Istorija umetnosti

Pet Avg 13, 2010 10:59 am
Asirska umetnost

Istorija umetnosti 180px-Human_headed_winged_bull_facing
Asirski krilati bik sa ljudskom glavom

Asirska umetnost (skulptura, arhitektura, slikarstvo i keramika) je danas poznata zahvaljujući iskopavanjima i kasnijim proučavanjima u Ninivi (današnji grad Mosul), i drugim gradovima koji su bili deo civilizacije asirskog naroda. Arheolozi koji su radili u Mesopotamiji proučavali su arheološke ostatke asirske civilizacije pre nego vavilonske, jer je bilo lakše doći do njih — asirski arheološki ostaci su bili temelji od kamena, prilično dobro očuvani, dok su ostaci vavilonske civilizacije bili prilično uništeni. Temeljnim proučavanjima palata, hramova i ostataka asirskih gradova, arheolozi su stekli iskustvo koje im je kasnije omogućilo da lakše pristupe proučavanju drugih mesopotamskih gradova koji su bili skoro potpuno uništeni.

Umetničko stvaranje u Mesopotamiji se deli na dva perioda:

* Kaldeja (region na jugu Mesopotamije, u istoriji poznata kao Vavilon)
* Asirija (region na severu Mesopotamije)

Pravi umetnici mesopotamske umetnosti su bili stari Sumeri, narod koji je naseljavao mesopotamske zemlje oko 4000. p. n. e. Sumerski stil je su kasnije asimilovali Akadi, semitski narod koji je takođe naseljavao ovu teritoriju između 3000. i 1500. p. n. e. Između 11. i 7. veka p. n. e. sumerski stil je doživeo procvat sa asirskom i neovavilonskom civilizacijom.

Asirska civilizacija je počivala na ostvarenjima Sumera, ali su ih tumačili na poseban način. Palate asirskih vladara dostigle su veliku veličinu i sjaj. Zgrade su od opeke - sumersko nasleđe, a kapije i niži delovi unutrašnjih zidova važnih prostorija oblagali su velikim kamenim pločama. Kamene ploče su asirski dodatak, jer na severu Mesopotamije, odakle su došli Asirci može da se nađe kamen. One su ukrašene niskim reljefima ili pak predstavljaju demone čuvare u kombinaciji reljefa i slobodne plastike sa zadatkom da na pojedinca ostave utisak moći i veličanstva kralja. U palatama su se nalazili reljefi koji su opisivali kraljeve vojničke podvige sa natpisima i drugim podacima. Reljefi sadrže mnoštvo podataka o bitkama, događajima i učesnicima. U tim prizorma nema ni drame ni heroizma - ishod se ne dovodi u pitanje. To su najstariji narativni reljefi – slikarsko pripovedanje. Opisati događaj u specifičnom vremenu i prostoru bilo je izvan domašaja i egipatske i sumerske umetnosti. Asirci su morali da stvore čitav niz novih rešenja da bi se izborili sa problemom slikarskog pripovedanja. Reljef je plitak, ali zahvaljujući utančanoj gradaciji površine, velike je mase i zapremine. Životinje su velike fizičke snage. Reljef je pun dramatske snage. Zbog mnoštva prikazanih događaja na reljefina, nije ostajalo dovoljno mesta za glorifikaciju suverena. Toj svrsi su služili posebni rešefi na kojima je vladar prikazivan u lovu na lavove. To je bio više ceremonijalni lov u znak sećanja na rani period kada su vladari morali da zaista štite svoje pleme od lavova. Vojnici bi štitovima obrazovali kvadrat u koji bi bila puštana životinja koju je kralj ubijao.

Dela

* Kapija na tvrđavi Sargona II u Horsabadu – krilati bik sa ljudskom glavom, 721. – 705. godine p. n. e.
* Asurnasirpal II u lovu na lavove, reljef, 850. godine p. n. e.
* Pljačkanje grada Hamanua od strane Asurbanipala, iz Ninive, oko 650.g.p.n.e.
* Smrtno ranjena lavica, reljef, 650. p. n. e.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Istorija umetnosti Empty Re: Istorija umetnosti

Pet Avg 13, 2010 11:00 am
Persijska umetnost

Persija je dobila naziv po narodu koji je osvojio Vavilon 539.g.p. n. e. To je današnji Iran.

Persijanci, pre osvajanja Vavilona, su bili stalni nomadi, nisu imali trajnih spomenika i pisanih izveštaja. Njihovu umetnost poznajemo sa predmeta koje su sahranjivali sa mrtvima. Takvi predmeti od kosti drveta ili metala, predstavljaju vrstu pokretne umetnosti, kako nazivamo nomadsku opremu: oružje, konjska oprema, kopče, fibule, pehari, zdele i slično. Svim predmetima je zajednički repertoar oblika poznat kao «životinjski stil». Životinjski sitl karakteriše dekorativna upotreba životinjskih motiva u veoma apstraktnom maštovitom obliku. U najranijem obliku ga nalazimo na praistorijskoj bojenoj grnčariji iz zapadnog Irana.

Tim pre je fascinantno kako je jedno nomadsko pleme uspelo tako brzo, u toku samo jedne generacije, i potpuno da ovlada složenom administracijom asirske imperije. Pri tom su zadržali svoju sopstvenu kulturu i vrlo efektno primenili znanja koja su nasledili od Asiraca da je razviju.

Kada su bili na vrhuncu, pod Darijem I i Kserksom (523-465.g.p. n. e.) persijsko carstvo je bilo veće od egipatskog carstva i asirskog carstva uzetih zajedno, a srušio ga je Aleksandar Veliki 331.g.p. n. e.

Persijska vera – učenje Zoroastra, dualizam svetlosti i mraka otelotvorena u Ahuramazdi - svetlost i Ahrimanu - mrak. Nemaju religioznu arhitekturu, verski obred vrše pod vedrim nebom na oltarima sa vatrom.

Persijske palate su ostavljale snažan uisak. Sa najviše pretenzija izgrađena je palata u Persepolisu. Njena osnova podseća na asirske kraljevske rezidencije - s velikim brojem prostorija, dvorana i dvorišta na uzdignutoj platformi.

Skulptura je u arhitektonskom okviru, ceremonijalna. Reljefi su sa figurama u svečanom maršu, bez uzora sa slojevima odeće jednim preko drugog. Ramena i ruke se fino probijaju kroz draperiju. Persijska umetnost pod Ahemenidima je sinteza više elemenata, nadovezuje se na mesopotamsku tradiciju, nasleđujući njena temeljna obeležja. Od Asiraca uzimaju celebrativni reljef. Statična je. Preokupirana je dekorativnim efektima iz nomadske prošlosti.

Za vreme Sasanida umetnost je mešavina rimskih elemenata i elemenata umetnosti bliskog istoka. Statična je. Svilene tkanine su ponos sasanidske umetnosti.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Istorija umetnosti Empty Re: Istorija umetnosti

Pet Avg 13, 2010 11:02 am
Umetnost Antike - Grčka i Rim

Egejska umetnost

Egejska umetnost je najstarija i najznačajnija kultura Evrope. Počinje oko 3000.g.p. n. e. a završava se oko 1100.g.p. n. e. kada na njenom tlu nastaje kultura Grčke.

Egejska kultura obuhvata ostrva Egejskog arhipelaga i Krit, koji je izvan egejskih voda. (gradovi Knosos, Fesos...), Peloponez na ostočnom delu (Mikena, Tirinis i Fafio) i Malu Aziju (zapadni deo sa Trojom)

Tlo je oduvek bilo škrto, pa život nije bio lagodan. Ali su zanatski proizvodi koje su menjali za drugu robu bili izuzetno kvalitetni. Rano su počeli da prerađuju metal u vidu oruđa i nakita, radili su sudove od gline tankih zidova, glatke i lepo ukrašene. Egejci su putovali po celom poznatom svetu. Bili su otvoreni, kosmopolite, za razliku od Egipćana.

Imali su robovlasnički sistem, ali veoma umekšan, sa malim anglomeracijama. To se vidi i po arhitekturi - gradovi nisu opasani zidovima i nisu na uzvišenjima. Od neprijatelja su se branili flotom. Nisu se bojali sopstvenog stanovništva, poštovali su slobodu i imali odnos pun radosti prema prirodi i životu.

Egejci su imali kult matrijarhata, koji je ostatak poštovanja majke prirode iz praistorijskog perioda.

Egejska kultura se deli na tri perioda:
* Kikladska kultura
* Kritsko-Minojska kultura
* Mikenska kultura

Religija
Poimanje religije je vedro, radosno, naivno, slobodno. Nema hramova i svešteničkog staleža. Kultna mesta su u prirodi sa okruglim žrtvenicima. Nema većeg poštovanja zagrobnog života, jer nema ni grobnica. Grobnice i kult mrtvih se pojavljuju tek u poznoj Mikeni (Agamnemonova grobnica)

Opšte odlike umetnosti
Umetnost je takođe bila slobodna i vedra. Vezana je za arhitekturu i rešavanje ambijenta. Razvijali su slikarstvo, reljef i skulpturu. Nema stroge reprezentativnosti i monumentalnosti ni religijske turobnosti. Umetnost je sastavni deo i prateća forma života. Okrenuti su eksperimentisanju, pa se javljaju nova i drugačija dela od do tad viđenih.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Istorija umetnosti Empty Re: Istorija umetnosti

Pet Avg 13, 2010 11:02 am
Kikladska umetnost

Ljudi koji su naseljavali Kikladska ostrva u periodu 2600. – 1100. p. n. e. nisu ostavili za sobom skoro nikakve tragove, osim svojih skromnih kamenih grobova i stvari koje su sahranjivali sa mrtvima. To su uglavnom mermerni idoli i skoro svi predstavljaju nagu žensku figuru u stojećem stavu, ruku skrštenih na grudima, za koju se pretpostavlja da je bila majka i boginja plodnosti. Imale su pljosnat, klinast oblik, stubast vrat. Interesantno je da ove figure nemaju lica, osim nosa, ali da su naglašene grudi, kolena i stomak. Figure su u izvesnom obliku «elegantne» i prefinjenje sa nežnim obrisima oblina. Kikladski vajari II milenijuma p. n. e. stvorili su prve ženske aktove u pravoj veličini, za koje mi znamo i više stotina godina su jedino oni to činili.

Ova umetnost daje izvorne forme i ima izuzetno uopštavanje. Primećuje se sličnost sa modernim stvaranjem.

Istorija umetnosti 250px-Cycladic_figurine_71-30
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Istorija umetnosti Empty Re: Istorija umetnosti

Pet Avg 13, 2010 11:06 am
Minojska umetnost

Istorija umetnosti 390px-Knossos_Palais_2
Ostaci palate u Knososu

Minojska umetnost počinje da se razvija oko 3000. godine p. n. e, a svoj vrhunac doživljava oko 1500 godine p. n. e. na grčkom ostrvu Kritu. Najpoznatiji lokaliteti su Knosos, Festos i Agia Triada. Minojska civilizacija je najbogatija, ali i najneobičnija u egejskom svetu, a ono
što je izdvaja je nepostojanje kontinuiteta. Religiozni život minojskog Krita je teško odrediti, a sedišta ovog života bila su posvećena mesta, pećine i gajevi, a glavno božanstvo bilo je ženskog roda blisko majci ili boginji plodnosti.
Minojski stanovnici nisu gradili hramove, niti imali velike kultne statue, a čak i dela manjih dimenzija sa religioznim temama su retka. Likovi bujaju od života, figure su obojene, velikih očiju, a karakteristične su i kupaste suknje.

Krićani su u trećem milenijumu p. n. e. bili u kontatktu sa Egipćanima, pod čijim
uticajem su posle 2000. p. n. e. razvili pismo i gradsku kulturu. Ime su dobili prema legentarnom kralju Minosu. Minojska umetnost je dekorativna umetnost, čije snažno osećanje za život i ljubav prema prirodi i lepoti predstavlja suprotnost strogoj ozbiljnosti postojanosti egipatske umetnosti.

Arhitektura

Minojski gradovi su se razvijali oko velikih kompleksa palata. Arheološki podaci pokazuju da su skoro odjednom, oko 1700. p. n. e., te palate uništene. Jedan vek kasnije su ponovo podignute, ali su i ponovo porušene 1500. p. n. e., posle čega se minojska civilizacija više nije oporavila. Sve što je danas sačuvano potiče iz ovog poslednjeg perioda, kada se razvilo
izuzetno naturalističko slikarstvo.

Za razliku od egipatskih palata, kritske palate nisu imponovale svojom masom i težinom. Nisko su građene, sa mnoštvom manjih otvorenih jedinica, međusobno povezanih stepeništima i dvorištima. Sve ove prostorije su bile pokrivene niskim ravnim tavanicama, koje su nosili drveni stubovi. Najveća među njima je bila čuvena Minosova palata u Knososu. Ona je verovatno zbog velikog broja prostorija u kasnijoj tradiciji povezana sa legendarnim lavirintom u koji je bio zatvoren Minotaur.

Vladari Krita nisu bili ratnici. Palate nisu bile ograđene odbrambenim zidovima. Na Kritu nema utvrđenja niti bojnih tema u umetnosti. Neke prostorije u palatama se
mogu dešifrovati kao skladišta ili pisarnice. Dešifrovani tekstovi, linearnim B pismom, uglavnom su spiskovi inventara i izveštaji. Krićani su bili prvenstveno trgovci i moreplovci, a njihovi vladari nisu bili neprikosnoveni predstavnici bogova, već glave trgovačke aristokratije.

Ne zna se sa sigurnošću šta je dovelo do tako naglog nestanka Minojske civilizacije. Veruje se da je to bila posledica vulkanske erupcije na obližnjem ostrvu Santorini (Tira) oko 1500. p. n. e. Vulkanski pepeo je prekrio mnoga naselja, a erupcija je izazvala seriju zemljotresa i ogromne talase. Ova katastrofa je verovatno potakla nastajanje mita o Atlantidi.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Istorija umetnosti Empty Re: Istorija umetnosti

Pet Avg 13, 2010 11:09 am
Slikarstvo

Od svih vidova umetnosti najznačajnije je zidno slikarstvo. Veliki broj ovih slika prikazuje scene iz prirode koje prikazuju životinje ili ptice, koje predstavljaju prisustvo božanske sile i morske životinje. Prisutan je ritmičan talasast pokret, oblici su lišeni težine, a tela su vitka.
Boji se kontinualno, crtež je mek, bez senki.
U periodu 2000. – 1700. p. n. e. na Kritu je rađena čuvena grnčarija po svom tehničkom savršenstvu i dinamičnom spiralnom ornamentu sa apstraktnom šarom. Kasnije slike su biljnog i životinjskog sveta: ribe, školjke, hobotnice.

Dela:

* Toreador (akrobata sa bikom) oko 1500. p. n. e.
Freska palate u Knososu predstavlja obrednu igru u kojoj akrobata preskače preko leđa bika. Bik je veliki, impresionira snagom i silom i neusklađen je sa vitkim telom akrobate. Scena je živa sa visokim stepenom likvidnosti.

* Kraljičin megaron
Freska sa ribom i delfinom, omiljena tema Minojskog slikarstva. Slika se zove još i "Život mora". Nalazi se u Minosovoj palati na Kritu.

* Krčag sa siskom, kamares stil, 1800. p. n. e.

* Vaza sa oktopodom, 1500. p. n. e.

Apstraktne šare su zamenjene novim repertoarom koji je uzet iz životinjskog sveta. Neki sudovi su skroz oslikani ribama, školjkama, hobotnicama.

Istorija umetnosti 800px-Knossos_bull
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Istorija umetnosti Empty Re: Istorija umetnosti

Pet Avg 13, 2010 11:15 am
Reljef

Reljef je rađen u štuku (gips i kreč se mešaju sa dodatkom plemenitog peska). Plitak je i blizak freski. Bojen je jakim bojama, a senke su retke.

Dela:

* Vaza žetelaca, 1500. p. n. e., Hagija, Trijada

Donji deo vaze je izgubljen. Reljef prikazuje povorku vitkih mišićavih muškaraca, obnaženih do pojasa koji nose neko oruđe sa dugom drškom (kombinacija kose i grabulja). Živahni ritam kompozicije ima prevagu nad jasnoćom opisa. Tri pevača predvođena "muzičarem" sa čegrtaljkom (egipatskog porekla) pevaju iz sveg glasa. Naročito "horovođa", čije se grudi toliko nadimaju, da se vide rebra ispod kože. Naglašena je fizička napetost i radost u kojoj se sjedinjuje oštrina zapažanja i svesno humoristička namera.

Vajarstvo
Skulptura je malih razmera, trodimenzionalna. Eksperimentisali su sa svim materijalima - mermer, pečena zemlja, slonovača sa zlatnim aplikacijama (začetak Fidijne hrizelfantinske tehnike), bronzi, zlatu, jelenskim rogovima.

Dela:

* Zmijska boginja, 1600. p. n. e., terakota

Ženska figura vrlo uzanog struka, frontalnog stava, bujnih obnaženih grudi i širokih kukova - simbolizuje ženstvenost, u ritualnoj igri sa zmijama, koje su simbol muške plodnosti u mnogim starim religijama. To je paradoks jer na Kritu nema zmija, pa je očigledno da je kult uvezen. Stil figure nagoveštava mogući strani izvor - zvonasta haljina, krupne oči, debele zasvođene obrve - sve podseća na mesopotamske skulpture. Nazivaju je Gorgona.

Istorija umetnosti 395px-Snake_Goddess_Crete_1600BC
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Istorija umetnosti Empty Re: Istorija umetnosti

Pet Avg 13, 2010 11:16 am
Mikenska umetnost

Istorija umetnosti 300px-NAMA_Myc%C3%A8nes_bouclier_1

Fragment zidnog slikarstva iz Mikene

Mikenska umetnost se razvijala na jugoistočnoj obali Grčke, istovremeno sa Kritskom kulturom novih palata. Centar Mikenske civilizacije bio je u gradu Mikeni na severnom Peloponezu, odakle su Mikenci počeli kolonizaciju grčkih ostrva i unutrašnjosti, delova maloazijske Sicilije. Posle uništenja Knososa i minojske civilizacije, Mikena je postala najveća trgovačka i vojna sila na Egejskom moru. Zbog izuzetne važnosti ove kulture, period grčke istorije između 1600. i 1100. godine pne naziva se Mikenskom.


Arhitektura

Posle 1300. p. n. e. nastaje intenzivna graditeljska aktivnost u Mikeni i njenim kolonijama. Oni su oko svojih gradova i palata podizali snažne odbrambene bedeme od velikih, grubo tesanih kamenih blokova zidanih bez maltera. Ovi bedemi su svojom impozantnom debljinom (od 7 do neverovatnih 17 metara) do te mere impresionirali stare Grke da su ih u kasnijim vremenima nazvali kiklopskim. Verovali su da su ih podigli jednooki divovi Kiklopi. Najopznatiji ostatak takvih bedema je Lavlja kapija.

Centralni motiv mikenskih palata je bila kreljevska dvorana za audijencije, tzv. megaron - pravougaona dvorana sa okruglim ognjištem u sredini. Iz megarona se kasnije razvio grčki hram. Nema monumentalnih skulptura, ali ima puno savršeno izrađenih predmeta sitne plastike - nakita, oruđa, posuđa. Možda je ova umetnost damo dekadencija Minojske umetnosti, isti su oblici i kolorit, ali su oblici tvrđi.

Lavlja kapija (oko 1250. p. n. e.) je kapija u sačuvanom fragmentu kiklopskog bedema. Iznad nadvratnika zid je napravljen u vidu trouglaste konstrukcije, čime se olakšava pritisak od zida iznad. to ingeniozno rešenje je zamenilo luk, koji Mikenci nisu poznavali. (Sličan princip su koristili i stari Egipćani). Unutar te konstrukcije smešten je neobičan kameni reljef sa lavovoma, koji podseća na čuvare vrata u asirskoj arhitekturi.

Skromni grobovi iz perioda 2000. p. n. e. dali su samo nešto jednostavne grnčarije i poneki komad bronzanog oružja. Oko 1600 godine p. n. e. javljaju se duboke grobnice u vidu okna, a malo kasnije i konične kamene komore – košnice npr. Atrejeva riznica. U njima je nađeno veoma mnogo predmeta za ličnu upotrebu: posude za piće, nakit, oružje, maske i sl. dobrim delom zlatnih i izvrsno zanatski izrađenih. Iako nisu nađene pretpostavlja se da je postojala bogata dekorativna šema zidnih slika i plastičnih ornamenata u kraljevskoj dvorani za audijencije.

Atrejeva riznica je zapravo pogrešan naziv za Atrejevu grobnicu, koja se nalazi izvan palate i usčena je u padinu brega. Ulaz, dromos, bio je dugačak 35 metara, takođe usečen u breg. Između hodnika i groba nalazila su se vrata, koja su bila oivičena ornametnovanim stubovima, koji su slični stubovima u kritskim palatama, iznad kojih se nalazio arhitrav, a sastrane su se nalazile predstave dva lava. Prostor je ukrašen rozetama, spiralnim ornamentom i crvenim porfirom. Unutrašnjost riznice je bila podeljena na dve prostorije, od kojih je veća služila kultu, a u manjoj je smešten pokojnik. Građevina je još tokom starog veka bila poharana.

Sličnost između Mikene i Krita ogleda se u nepostojanju sakralnih objekata. Izgleda da su i Mikenci održavali obrede na otvorenom ili malim oltarima u sklopu palata. Najbliže religijskoj temi jeste mala grupna figura "Tri božanstva"
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Istorija umetnosti Empty Re: Istorija umetnosti

Pet Avg 13, 2010 11:17 am
Slikarstvo

Slikarstvo očigledno vuče korene iz minojskog slikarstva, ali postoje bitne razlike. Ponovo se pojavljuje geometrizacija, koja je bila prisutna u ranijim periodima, crtež je oštar a figura sputanija. Motivi i sadržaj slika i kompozicija uziman je iz života, prikazane su zabave i igre mladih, lov, vežbe akrobata, igre sa bikovima... Ženski lik predstavljen je slično kao u kritskom slikarstvu, u dugačkim, zvonastim, bogato ornamentisanim skuknjama, obnaženih grudi. Likovi su prikazani u profilu, a oko - en face.

Najznačajnija dela su:

* Žena nosi ploču, Tirinis

Freska oslikana čvrstom kontinuiniranom linijom. Žena nosi karirane pantalone. Figura je sputana, zapeta. Prikazana je frontalno sa pokušajem skraćenja.

* Vaza ratnika, 1200. p. n. e.

Sačuvan je samo fragment, koji prikazuje ratnike u povorci.

Istorija umetnosti 200px-Mycenaean_Woman

Mikenska umetnost - prikaz ženskog lika

Reljef

Reljef se takođe jako oslanja na minojsko nasleđe, ali su Mikenci radili prvenstveno u kamenu. Veština umetnika ove epohe ogleda se i na izuzetnim reljefima na zlatnim posudama, poput rada na Peharima iz Vafija (1400. p. n. e.). Jedan predstavlja čoveka koji pokušava da uhvati bika mrežom i da ga pripitomi, a drugi pripitomljenog bika. Rađeni su tehnikom iskucavanja u zlatu. Jaka je sličost figura onima sa minojske vaze žetelaca, a bika sa freske sa toreadorom. Tema je originalno mikenska - Minojci nisu prikazivali toliko svakodnevne događaje.

Vajarstvo
Mikenski umetnici nisu obraćali veliku pažnju na okruglu plastiku, jer je celokupno shvatanje života bilo više usmereno ka lepoti boje nego strukture. Umetnici su pravili šematizovane terakote, koje najčešće prikazuju adornate.

Najznačajnija dela:

* Tri božanstva (1550. – 1400. p. n. e.), od slonovače, prikaz su dve ženske figure i deteta. Suptilnost figure, neusiljenost pokreta i izraza dovodi je u vezu sa minojskim freskama. Javlja nežna igra pokreta i prisno ljudsko osećanje, koji nemaju paralele u jednoj ranijoj umetnosti.

* Zlatna maska iz Trebeviša, 6. p. n. e. nađena je u Mikeni, u grobnici Atrida. To je posmrtna maska izrađena od zlatnog lima, koji je presovan na licu pokojnika. Maska podseća na posmrtne maske egipatskih faraona.
Sponsored content

Istorija umetnosti Empty Re: Istorija umetnosti

Nazad na vrh
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu