Zene serijske ubice

Nadimak Grofica smrti dobila je Jelisaveta Batori, koja se nalazi na vrhu zenske top liste serijskih ubica. Njen rekord je vise od 600 zrtava.
Rodjena je 07.08.1560. u Nimbatoru u Madjarskoj. Potice iz ugledne porodice koja je dala niz znacajnih licnosti. Njena majka Ana bila je unuka madjarskog kralja Istvana IV i sestra poljskog kralja Stefana Batorija. u ovoj porodici bilo je dosta alkoholicara, epilepsicara, umno poremecenih osoba.
Za plemica Firenca Nadazdija zarucena je u 11. godini. on je prvo zelio da stekne vojnicku slavu, a zatim da se zeni. Jelisaveta se za to vrijeme upustila u seksualnu vezu sa jednim mjestaninom niskog roda i ostala u drugom stanju. Roditelji su je zatvorili u zamak. Kad se porodila dijete je dato podanickoj porodici uz novcanu nadoknadu i prijetnju ako nekom kazu da ce izgubiti glavu.
Firenca je docekala i udala se u 15. godini. Kao mladenci preselili su se u zamak Servar. Kao svadbeni dar od muza dobila je zamak Cehtice, koji je postao popriste zlocina. Tri godine kasnije Firence je ponovo otisao na bojno polje, a sva upravljanja oko zamka ostavio je maloljetnoj supruzi. Prije udaje stekla je solidno obrazovanje naucila je tri strana jezika, a u braku naucila je vjestinu upravljanja podanicima. Iako je suprug rijetko bio kod kuce imali su petero djece.
Grofici, koja je bila izuzetno lijepa, a to se vidi na njena dva sucuvana portreta bilo je dosadno.
Sto se tice problema sexa, rjesavala ga je uz pomoc tetke Karle koja je bila lejzejka, a za zabavu morala se pobrinuti sama. Od tada datiraju njene nastranosti koje su joj obezbjedile mjesto u istoriji po zlu. Sadisticku prirodu ispoljavala je u zamku u Cahticama. Imala je podrsku muza i tetke Karle.
Upocetku je premlacivala batinom svoje sluskinje, Slovakinje koje su bile robinje i zakon ih nije stitio. Medjutim sadisticki apetiti su joj porasli.
Sluskinje koje su prisvojile novac kaznjavala je tako sto je naredila da se novac istopi a zatim da se tecni metal, u njenom prisustvu, sipa na njihove dlanove. Za druge prestupe pod nokte su im zabadani zeljezni siljci, koji su nekad zagrijavani. zatim su sibane do krvi. Ove torture mnoge djevojke nisu prezivjele, a sahranjene su bez obiljezja u blizini zamka. Ovim mucenjma prisustvovala je tajanstvena osoba, ciji identitet nikad nije otkriven. Smatra se da je to bila njena ljubavnica i instruktorka u mucenju tetka Karla.
Da bi zaustavila proces starenja obratila se alhemicarima ljekarima, sarlatanima tog vremena. U svom programu imali su spravljanje eliksira mladosti. Jelisaveta, koja je naucena daje velmozama sve dozvoljeno, odlucila je da u zamku sama spravlja ovaj eliksir. Najznacajnija njegova komponenta bila je ljudska krv.

Po njenom naredjenju napravljen je kavez, cija je unutrasnost bila ispunjena gvozdenim siljcima. Odabrana djevojka zatvarana je u kavez, a njene pomagacice su nasrtale na nju, kroz sipke sa uzarenim zeljezom. da bi izbjegle opekotine djevojke su se nabadale na sipke. tom prilikom krv je liptala na sve strane. kameni pod bi je preliven krvlju i sluskinje su ga morale posipati pijeskom da se grofica ne bi okliznula kada se vracala u svoje odaje. zatim su ribale taj pod da bi bio cist za sljedecu seansu.
Svojim podanicima je nanosila povrede, ne samo gdje najvise boli, nego gdje su najuocljivije. Sjekla im je usne i obraze. da bi sacuvala mladost po preporuci ljekara kupala se u krvi nevinih djevojaka. Nalazila ih je medju sluzavkama a kasnije izvan atara koji je bio pod njenom jurisdikcijom.
Nove djevojke je otkupljivala od roditelja. Seljaci kmetovi tako su dolazili do nesto novca, a u kuci su ostala usta manje. Vjerovali su da ce u zamku postati gospodje i na taj nacim vise nece biti vezane za njivu.
Ovo su primjetila ostala vlastela, koja je cutala. I oni su lose postupali sa svojim podanjcima. Kad je nestalo djevica u selu ona je bacila oko na njihove kcerke.
Djevojke iz srednjeg staleza, njih oko 25 namamila je tako sto je obznanila organizovanja kursa o lijepom ponasanju. Neki roditelji su poslali kcerke, potencijalne udavace, na ovaj kurs. Uskoro je stigao glas da su se razbolile i umrle od nepoznate bolesti. Njihova tijela su odmah zakopana, kako se bolest ne bi rasirila. Sad je bilo pitanje dana kada ce izaci u javnost sta se dogadja u ovom zamku.
Grofica je imala pomagacice unutar zamka. One su poticale iz sela i bile nesto starije i takodjer sa sadistickim sklonostima.
Bile su to Doroteja Sentes ( Dorka), Helena Jo i Majorova iz Majavija, udovica jedna od Jelisavetinih ljubavnica. Ona ju je nagovorila da pocne otkupljivati djevojke.
Kaznjene djevojke svlacile su do gole koze i zbacivale van po zimi i polivale hladnom vodom dok se nisu pretvorile u ledenu skulpturu.
O njenim zvjerstvima progovorili su prvo svestenici. Za ovo pored krscanskog milosrdja imali su druge motive. Ako bi se dokazalo da je u vezi sa djavolom ili vjesticama imanja koja je naslijedila od muza postala bi crkveno vlasnistvo. da se kazni bio je zainteresovan i kralj Madjarske. On je bio duzan vecu sumu novca njenom suprugu, a time bi se dug nulirao. Za kaznu bili su i njeni rodjaci. Time bi se skinula ljaga sa njihovog imena.
Erchercog Matijas, brat Rudolfa II cara Svete Imperije, izdao je u martu 1610 godine da se ispita ovaj slucaj. Istragu je vodio grof Tozua.
u podrumu je nasao devet leseva djevojaka. Nije vjerovao u Jelisavetinu pricu da su tu sahranjene na brzinu da se ne bi rasirila zaraza.
Tuzo je bio u obavezi prema porodici Batori i pokusao je da je posalje u manastir gdje bi okajavala grijehe do kraja zivota. Ovaj svoj naum nije mogao da ostvari bez saglasnosti porodice Batori. Njihov blagoslov stigao je kasno.
Skup madjarskih velikasa koje pogresno nazivaju parlamentom, jer on tada nije postojao, odlucio je da ju izvede na sud.
Istovremeno je u Bratislavi sa istim zadatkom.

Prvo zasjedanja bilo je 02.01.1611. godine. na sudu pojavilo se 70 svjedoka. Medju njima bili su Doroteja Sentes (Dora), Kata, Helena Jo, njene savjetnice i pomagacice. Bio je tu i kepec Ficko. Svi su oni aktivno ucestvovali u ovim zlocinima. Dorka je priznala ucesce u 37, Ficko u 37, i Helena Jo u vise od 50. Nezavisno od ovog sudjenja odrzano je drugo 56 dana kasnije, na kome se pojavilo 11 svjedoka i potvrdilo svoje ucesce u zlocinima.
Doroteja, Majorova i Helena Jo su osudjene da umru na mukama. Prvo su im otkinuti prsti usijanim kljestima, a zatim su spaljene. Isto je kaznjen i Ficko, medjutim posto je fizicki vec bio kaznjen od rodjenja, samo mu je odsjecena glava. Jedino Kata nije kaznjena, jer nije bilo dokaza o njenom ucescu. Vise od svjedoka Jelisavetu su teretili njeni dnevnici u kojima je upisano vise od 650 zrtvi.
Osudjena je na smrt u mukana, a nacin je smislio Tuzo. Zazidana je u zamku Kahtice. na zidu je bio samo mali prolaz za vazduh i za doturanje hrane. 31.07.1614. godine saopsteno je da ce uskoro umrijeti. prognoze se nisu obistinile. Umrla je tri sedmice kasnije. Njen les je otkriven po jednim izvorima ujutro 14, a po drugima 9 dana kasnije. Tada je imala punih 50 godina

Medju serijskim ubicama bilo je vise muskaraca nego zena. Zene rijetko kad koriste vatreno oruzje, koje je koristila samo americka prostitutka Ajlin Vuarnos. Ona je iz revolvera ubila 7 muskaraca.Zene koriste sredstva koja su im pri ruci i cija im je upotreba poznata.

Beverli Ajlit iz Velike Britanije radila je u bolnici 1991. godine ubila je petero djece i zdravlje ugrozila jos cetvero djece. Ubrizgavala im je kalijum i insulin. Njene zrtve bile su starosti od 5 sedmica do 11 godina. Osudjena je na dozivotnu robiju sa pravom da podnese zahtjev za pomilovanje tek 2022. godine. Motivi za njene zlocine nisu razjasnjeni.

Lidija Ficakova, cehinja, priznala je sudu da je izmedju 1957. i 1960. ubila deset novorodjencadi. Bebe je ubijala udarcima u glavu golim rukama. Nakon nekoliko sati bebe su umirale. Osudjena je na smrt i kazna je uzvrsena 1961. godine

Huana Barsa, iz Meksika ubijala je nemocne starije osobe, koji su bili smjesteni u zajednickim azilima. U staracke domove ulazila je, lazno predstavljajuci se, kao socijalna radnica. Svoje zrtve je ubijala na razne nacine; davljenjem jastucima, elektricnim kablovima iz aparata, nekad i svojim carapama, koje je nosila u tasni. Optuzena je za 48 ubistava. Na osudu je dokazano 11, a priznala je 4. u maju 2008. godine
osudjena je na 750 godina robije.

Velma Berfild, Amerikanka iz savezne drzave Sjeverna Karolina otrovala je arsenom dva muza, dva ljubavnika i majku. Osudjena je na smrt i ubijena u 54- oj godini zivota. Kazna je izvrsena uz pomoc smrtonosne inekcije pocetkom 1984. godine.

Meri En Koton je koristila arsen. Njegove osobine su joj bile poznate, jer se on koristio u domacinstvima kao dezinfekciono sredstvo, a bila je priucana bolnicarka. Otrovala je vise od 20 osoba, uglavnom njoj bliskih. Sve dok nije otkrivena vjerovalo se da su njeni muzevi, djeca (njena i tudja) i majka umrli od zeludacne groznice.