Beogradska ka5anija
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 9:44 am
...ili tragajući za Vronskim,
odnosno Rajevskim u Srbiji


Zašto mi je toliko bio privlačan taj Tolstojev junak?
Možda najviše time što je sjedinjavao u sebi odli- ke časnog i uzvišenog oficira, ali i velikog i tragičnog
ljubavnika. Opčinila me je i spoznaja da je nje- gova ljubav prema Ani Karenjinoj bila
koliko velika toliko i kobna. Takva i tolika ljubav je najzad Anu odvela u smrt, a Vronskog u Srbiju,
u rat i u pogibiju.
Međutim, takoreći sve do juče nije bilo poznato da je Vronski, to jest njegov prototip Rajevski,
zaista do- šao u Srbiju, da je u njoj imao života, izvan korica knjige, onog stvarnog, ali života koji je
ostao nepoznat i najposvećenijim proučavaocima ovog Tolstojevog dela.
Istraživanje je nalik svetlosti munje: iznenadi i uznemiri pre nego što blesne nad pomrčinom. U to
sam se mogao sasvim uveriti tokom mnogih godina istra- živanja sudbine Vronskog, odnosno
Rajevskog u Srbiji. Tragao sam, dabome, zbog onih retkih darova koji se prepoznaju tek posle
onakvog iznenadnog bleska.
Gde se to onda odvijao taj nepoznati život Vron- skog, odnosno Rajevskog?
Odesom, u kojoj je tri nedelje čekao pre nego što se 21. jula uputio u Srbiju, i selom Gornjim
Adrovcem kod Aleksinca u kojem je 20. avgusta vodio svoju odsudnu bitku, omeđen je taj deo
životnog puta pukovnika Ra- jevskog. A ono što mu se u međuvremenu događalo sa- držano je u
mome istraživanju i u ovoj knjizi.
Uz tog junaka otkrivao sam paralelno i čitav jedan svet veličanstvenih ljudi čije je srce te 1876.
godine snažno kucalo za Srbiju. Spoznao, na primer, i zašto je Viktor Igo tresnuo u lice dvoličnoj
Evropi svoj apel "Za Srbiju". Otkrio i kako je već ostareli revolucionar đuzepe Garibaldi s ljubavlju
poslao svoj blagoslov Srbiji i svoje garibaldince na Drinu. Primio s veli- kim divljenjem
kompoziciju Petra Iljiča čajkovskog Srpsko-ruski marš kao svojevrstan zaklon i podršku srpskoj
slobodi.
Da se ne zaboravi ni to: u ratu protiv Turaka 1876. godine Srbija je bila "glas savesti Evrope".
Priteklo joj je u pomoć oko petnaest hiljada dobrovoljaca iz gotovo svih zemalja Starog kontinenta.
Sve te časne mlade ljude privukla je samo želja da pomognu oslo- bođenje srpskoga naroda. I
možda još nešto. To su mo- gle biti Vukove narodne pesme, koje su u 19. veku u pravom smislu reči
osvojile Evropu. Izgleda da su se dobrovoljci samo oduživali narodu iz kojeg su poti- cale pesme.
Što se tiče duga prema pukovniku Rajevskom, njemu se najpre odužila njegova porodica podigavši
mu spomen-crkvu na mestu pogibije u Gornjem Adrovcu. Uz taj hram neophodno je pomenuti tri
ličnosti. Da bi se obezbedio plac za izgradnju crkve, srpska kraljica Na- talija starala se lično, kao i
za to da iz svog džepa pravično obešteti seljake od kojih je otkupljeno zemlji- šte. Ktitorka crkve,
grofica Marija Rajevska nese- bično je ponudila trostruko više dukata nego što je moglo biti
utrošeno za podizanje hrama. O svemu tome starao se vladika niški Nikanor Ružičić. Pošto je crkva
bila sagrađena, on, siromašni srpski arhijerej vratio je sve do zadnjeg dukata ktitorki, bogatoj grofici
Rajevskoj.
Odužio se na svojevrstan način borbi srpskoga naroda u prvom ratu protiv Turaka 1876. godine i
Lav Tolstoj ovekovečivši taj rat u svome romanu Ana Ka- renjina. Srpsku borbu za slobodu snažno
je pomoglo i oko četiri hiljade ruskih dobrovoljaca, a i pukovnik Rajevski je bio jedan od njih. Ali
taj veličanstveni vitez na konju, umni i hrabri oficir zaslužio je više nego iko da mu posle 125
godina od pogibije bude po- svećena jedna knjiga.
Da bi ova knjiga ugledala svetlo dana, dugujem ve- liku zahvalnost na pomoći mnogim dobrim
ljudima koje ne mogu da pomenem drugačije ni lepše nego kao prijatelje.
Budimir Potočan
o Svetom Jovanu
20. januara 2002.
u Beogradu
Vuku, Veljku i
Jasmini strpljivoj
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 9:46 am


A na čelu mala, crvenkasta mrlja,
gde se sva sećanja pretvorila u led...
Isidora Sekulić

I na početku je kao i na kraju povesti o pukovniku Nikolaju Nikolajeviču Rajevskom u Srbiji
crkva u Gornjem Adrovcu. Posvećena je Svetoj trojici i uspomeni na Rajevskog. Crkva je na onom
mestu gde je poslednji put gledao nebo.
Od tada je proteklo sto dvadeset i pet godina. I crkva je stogodnja. Na zapadnom spoljnjem zidu, s
desne strane, na ktitorskoj ploči, od belog mramora, upisano je ime grofova Rajevskih. Na večnu
pamjat.
Uz ljude toga imena zastajali su zagledani Alek sandar Puškin i Lav Tolstoj. Zapamtile ih i
krunisane glave: ruski car Aleksandar Prvi i francuski car Napoleon Bonaparta. Svako na svoj
način. A članovi plemićke loze Rajevskih izgleda da su zasluživali sve to kako zbog svoje hrabrosti
tako i zbog svoje umnosti.
Jedan događaj je posebno bio privlačan Tolstoju. U velikom ruskom Otadžbinskom ratu protiv
Napoleona 1812. godine general Rajevski borio se sa svojom armijom u Borodinskoj bici pod
Smolenskom, kod sela Sal tikovke. Osećao je da se bitka lomi, ali je i uviđao da obe zaraćene
vojske ne pronalaze dovoljno snage u sebi. Iznenada mu je sinula smela misao. Uzeo je za ruke
dvo jicu svojih sinova, Aleksandra od 17 i Nikolaja od 11 godina, i s njima istrčao ispred
grudobrana. Odatle su sa isukanim sabljama pošli u juriš. Sve je to samo za tren gledala njegova
dotad demoralisana vojska, da bi već sledećeg časa poletela za njima.Taj momenat bio je odlučujući
ne samo za ishod velike bitke nego i za ishod velikog ruskog Otadžbinskog rata.
Ovaj podvig generala Rajevskog ovekovečio je Lav Tolstoj posvetivši mu najlepše stranice u
romanu Rat i mir.
Izuzetnu naklonost i poštovanje prema generalu Rajevskom imao je i najveći ruski pesnik
Aleksandar Puškin. Kao mlad oficir dobio je, doduše po kazni, svoju prvu službu baš u jedinici
generala Rajevskog. O tome je Isidora Sekulić pisala sa velikim simpatijama i za jednog i za
drugog:
"Na jugu Rusije, gde je kao prognanik služio, Pu škin je imao sreću da mu prvi pretpostavljeni
bude general Rajevski, čovek vanrednih sposobnosti kao voj nik i ratnik, čovek živog interesa i
razumevanja za sve, uz to još čovek duhovit, ponekad malo oštar u poenti. Puškin je oduševljeno
voleo Rajevskog, jahao s njim, slušao priče i šale. Ispričao je jedared Rajevski, a zabeležio Puškin,
sledeće. Neki ruski general nije se baš junački bio poneo 1812, ali pošto su Francuzi udarili da beže,
on je zarobio tri njihova demontovana topa, i javio se time za odlikovanje. Valjda ga je i dobio.
Nekada posle, ulazi Rajevski u salon, i vidi onog gene rala, i vidi taj general njega. Neki podsvesni
strah diže onoga da pođe u susret mlađem oficiru, neobično ljubazno ga pozdravi i čak zagrli.
Rajevski, pošto je odstupio i uzeo stav, reče: 'Vaše prevashodstvo smatra mene sigurno za top bez
zatvarača'. Puškin, ljubitelj hrabrog gesta i hrabre reči, smeje se grohotom..."
Još jedno izuzetno svedočenje o generalu Rajevskom i njegovim hrabrim sinovima Aleksandru i
Nikolaju (a ovaj drugi je bio otac pukovnika Rajevskog), jasno uka zuje kako su oni smelo istupali
i pred carem samo dršcem.
Na jednoj smotri u Turčinu bio je pozvan kao za služni heroj Otadžbinskog rata i general Rajevski.
I na svečanoj tribini mu je ukazana čast da se nalazio treći zdesna od ruskog cara. Ali, kad je u
defileu prolazila šesnaesta divizija, koju je predvodio Orlov (inače ro đak Rajevskog), sam car je,
uočljivo, da bi uvredio Ra jevskog, vrlo glasno dobacio: šesnaesta divizija naj poročnija.
General je uvredu otćutao, ali to ne beše najveća neprijatnost koju je zaslužni heroj još morao da
otrpi. Posle samo nekoliko dana, kad je izbio veliki protest na Senatskom trgu, uhapšeni su i njegovi
sinovi pod sumnjom da su učestvovali u zaveri protiv cara.
Iako već star i bolestan, general se uputio impe ratoru u Peterburg. Ali sinovi su samo saslušani i za
nekoliko dana oslobođeni. Potom ih je svu trojicu po zvao car:
Znam da vi ne pripadate tajnom društvu rekao je car ali takođe znam da ste imali rođake i
poznanike. Iako ste sve to znali, ipak niste obavestili vladu. Šta je sa vašom zakletvom?
Gospodaru, samo je čast preča od zakletve! od govorio je smelo i iskreno Rajevski.
Zbog takve svoje odvažne nepokornosti zaslužni general nije baš bio po volji vlastodršcima. Zato,
kad je umro 1829. godine, objavljen je nekrolog koji je valjda imao glavni cilj da umanji njegove
zasluge. Puškin je na to odlučno protestovao. I generalov stariji sin Alek sandar Nikolajevič sažeo
je svoje žučno negodovanje u jednu rečenicu: "Značaj Smolenskog događaja izostavljen je i
neshvatljiv svim istoričarima, osim Napoleonu..."
Bilo je neosporno da su čast i slava nekako srasle uz ime generala Rajevskog. Takav je krst nosio
čitavog ži vota. Ali deo te velike slave i stečene časti preticale su, kao prirodno nasleđe, i njegovim
potomcima.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 9:47 am

Zato se i u biografiji pukovnika Nikolaja Niko lajeviča Rajevskog, na samom početku, uvek
naglašavalo, kao nezaobilazna činjenica, čiji je unuk bio i podse ćalo na podvig koji je ostao
besmrtan u velikoj epopeji Tolstojevog Rata i mira. I njegov otac, koji se takođe zvao Nikolaj
Nikolajevič (18011843), bio je general lajtnant. Oženio se Anom Mihailovnom Borozdinoj
(18191883) za koju se govorilo da je bila lepa, ugledna i obrazovana žena. Otac mu je umro mlad,
ostavivši iza sebe dvojicu maloletnih sinova: Nikolaja od četiri i Mihaila od dve godine.
Posle takve porodične nesreće majka je, inokosna, preuzela celokupnu brigu o vaspitanju svojih
sinova, čineći to tako istrajno i odvažno, što su naglašavali i biografi, da je njen autoritet bio
neosporan. I Nikolaj i Mihail pohađali su najpre moskovski pan sionat da bi se potom opredelili za
studije na Fizič komatematičkom fakultetu Moskovskog univerziteta.
Mada je odabrao prirodne nauke, Nikolaj je još tokom studija pokazivao veliko intereovanje i za
knji ževnost. Zato je pohađao kružok I. S. Aksakova gde je, pored književnosti, ozbiljno proučavao
i istoriju, običaje, pa i jezike slovenskih zemalja. čim su on i brat okončali studije, očekivala ih
služba u gardijskom hu sarskom puku. Stupajući potom i na životnu scenu, braća Rajevski su se
opredelili za sasvim različite ži votne puteve. Dok se mlađi Mihail ubrzo oženio devoj kom iz
ugledne porodice, Marijom Grigorjevnom Gaga rin, čiji je brat bio poznati umetnik, pa onda s
njom izrodio mnogočlano potomstvo od četiri sina i šest kćeri, dotle se stariji, Nikolaj, sa zanosom
bavio ra znim javnim i društvenim poslovima.
U takve, verovatno najkrupnije, njegove društvene poslove 1867. godine može se ubrojati
specijalna misija Rajevskog na Balkanskom poluostrvu, u Srbiji i u Bosni.
U Srbiji, u Beogradu i u drugim srpskim utvrđenim gradovima, još su se nalazile posade turskih
garnizona. Zato je izuzetno značajno naglasiti da je misiji Rajev skog prethodio jedan od
najkrupnijih događaja u isto riji Srbije i Beograda kao prestonice. Zbio se na Cvetni četvrtak 6.
aprila 1867. godine. Toga dana je na Kalemegdanu, posle čitanja fermana turskog sultana
Abdulazisa, srpskom knezu Mihailu Obrenoviću simbo lično predao ključeve Beograda poslednji
muhafiz Ali Riza paša, turski komandant Beogradske tvrđave. Na istovetan način su srpskom
knezu uručeni ključevi i drugih utvrđenih gradova u Srbiji u kojima su se dotad još nalazile posade
turskih garnizona. A kada se posle više od pet vekova na Beogradskoj tvrđavi pobedonosno
zavijorila srpska zastava, to je i simbolično i stvarno značilo da je Srbiju napustio i poslednji turski
vojnik; dan koji je osvanuo snevale su tolike generacije Srba i mrele ne dočekavši osvit slobode koji
je najzad stigao.
Misija Rajevskog na Balkanu bila je samo mesec dana posle ovog događaja u Srbiji. Ko ga je slao, i
zašto? S kojim ciljem i sa kakvim zaduženjima?
Na osnovu istorijske građe i prema raspoloživim arhivskim dokumentima može se danas gotovo u
potpu nosti rekonstruisati ono što se dogodilo. Tada još u činu rotmajstera, što je odgovaralo
majorskom činu, mladi dvedesetpetogodišnji oficir Rajevski bio je po zvan u kabinet ruskog
ministra vojske, generala Niko laja Aleksejeviča Miljutina. Ne znajući zašto je po zvan, stajao je u
stavu mirno pred generalom očekujući da ovaj otpočne razgovor.
Verovatno ste iznenađeni mojim pozivom, gospo dine majore Rajevski? upitao je ministar
sedajući za radni sto.
Vojnika ne sme ništa da iznenadi, vaše visoko prevashodstvo! uzvratio je Rajevski zadržavajući
još stav mirno.
Bio sam ubeđen da ćete baš tako odgovoriti. Sedi te, majore Rajevski! Vi ste iz porodice koja je
oduvek bila odana našem gospodaru caru i Rusiji nastavio je ministar Miljutin lagano ulazeći u
pravi povod za ovaj razgovor. Mlad ste oficir, školovan, hrabar kao i svi Rajevski. U dogovoru s
našim gospodarom carom odlučio sam da vam poverim jednu veoma važnu i izu zetno ozbiljnu
misiju. Ukoliko iz bilo kojih razloga nađete da je ne možete prihvatiti, slobodni ste da se odmah
vratite u svoj gardijski puk...
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 9:47 am

Na to Rajevski naglo ustade, zauze stav mirno, pa po što je salutirao odgovori:
Vaše visokoprevashodstvo, spreman sam da se pri hvatim svake zapovesti koju mi povere
gospodar i Ru sija.
No, da, da, Rajevski! Sasvim sam ubeđen u to. Se dite, molim vas...
Dok se Rajevski vraćao na svoje mesto, ministar Miljutin je nastavio da izlaže plan:
Molim vas, o ovoj vašoj misiji, koja je u potpunoj tajnosti, obavešten je car i za nju znamo samo
još nas dvojica. Uz to, sa pojedinim njenim delovima biće upo znata i osoba koja će vas pratiti na
putu... Ma, dragi Rajevski, zaboga, nemojte stalno ustajati preduhitrio ga je general Miljutin kad
se ponovo spremio da salu tira.
Shvatam, gospodine ministre! Tajnost misije koju mi poveravate u potpunosti je zagarantovana...
Zacelo, zaloga vernosti vašega roda carskoj po rodici je i učinila da baš vi budete odabrani za ovu
misiju. Dalje, iako ste oficir, vi ćete poći na put kao civilno lice. Idete na Balkan, tačnije u Srbiju.
Tamo, u Beogradu, javićete se najpre pukovniku Milivoju Bla znavcu, ministru vojnom. On će vam
omogućiti da pro učite njihovu kavaleriju i pomognete im da obave reor ganizaciju konjičkih
pukova. O tome imate posebne in strukcije u ovom pismu.
Rajevskom laknu kad je doznao pravi razlog što je pozvan u kabinet ministra vojnog. Malo se
promeško ljio u fotelji da bi se udobnije smestio i do kraja sa slušao generalova uputstva.
Dalji cilj misije biće da obiđete i ostale slo venske zemlje koje su pod turskom vlašću. Ali, najpre
ćete još u Beogradu upoznati neke bugarske revolu cionare, koji tamo žive kao emigranti. O kojim
lič nostima je reč navedeno je u pismu uz ostale instrukcije. Potom ćete, uz pomoć bugarskih
emigranata, preći ile galno u Bugarsku i odatle takođe prikupiti odgova rajuće podatke.
Naglašavam, o tome ne sme ništa znati pukovnik Blaznavac. Važan deo misije odnosi se na odlazak
u Bosnu i Hercegovinu... Sad dolazimo do lič nosti koja će vas pratiti. To će biti Crnogorac
Zeka Stefanović, koji je inače stalno nastanjen u Odesi. On je vaša pratnja zato što dobro poznaje
sve oblasti na Balkanu kao i tamošnje prilike. Verujem da će vam biti od velike pomoći. Pored toga,
dobićete toliko novaca da vam ne može nedostajati. Eto, sve ostalo što bih vam rekao već je
sadržano u pismu sa instrukcijama, koje vam predajem.
U dokumentima porodičnog arhiva Rajevskih o ovom događaju iz 1867. godine kaže se da je
Nikolaj Niko lajevič preduzeo putovanje na Balkan "sa ciljem boljeg upoznavanja sa životom
slovenskih naroda izloženih jarmu osmanlijske Turske". O vojnom, odnosno tajnom delu njegove
misije nije moglo biti ni pomena, pa tako nema ni traga.
Rajevski je prvi put došao u Srbiju s proleća 1867. godine. Na taj put zvanično ga je poslao
Slovenski ko mitet iz Odese. Kakav je bio smisao i koliki je uistinu bio značaj njegovog dolaska u
Srbiju može se odgonetnu ti tek odnedavno kad su pronađena četiri pisma koja je upućivao
srpskom ministru vojnom Milivoju Petro viću Blaznavcu, ali i na osnovu sadržaja dokumenta koji
je sačinio Rajevski i nazvao ga "Projekat organizo vanja ustanka na Balkanskom poluostrvu".
Misija Rajevskog započela je aprila 1867. godine iz Bukurešta. Od polovine maja obreo se u Srbiji i
Bosni. Pisma koja je pisao na francuskom jeziku i upućivao ministru Blaznavcu datirana su 15.
maja iz čačka, 30. maja i 1. i 2. juna iz Beograda. Na osnovu njihove sadr žine jasno se uočavaju
dve važne činjenice: Rajevski je, uz saglasnost srpskog ministra vojnog, obilazio jedi nice srpske
vojske da bi na licu mesta procenio stanje i organizaciju srpske kavalerije, to jest konjice, pre svega,
i drugo, što je putujući po Srbiji dao detaljan in ženjerijski izveštaj o upotrebljivosti važnijih
put nih pravaca za slučaj ratnih prilika. Najopsežnije i najinteresantnije je pismo od 1. juna u
kojem, kao u ka kvom elaboratu, daje sveobuhvatan predlog za detaljnu reorganizaciju srpske
konjice. Osim toga, sastavni deo toga pismaelaborata je i izveštaj o stanju puteva u Bosni, o čemu
je takođe želeo da obavesti srpsku vladu. Kao razlog za to naveo je sledeće: "Imajući u vidu da će
Bosna veoma brzo postati poprište rata između Srbije i Turske, nastojao sam da za vreme svog
putovanja pri kupim određena obaveštenja o putevima u toj provin ciji. Mada ta obaveštenja nisu
ni približno potpuna, ipak smatram korisnim da o njima obavestim srpsku vladu, u nadi da će ona
od njih imati neke koristi."
Pisma koja je Rajevski slao ministru Blaznavcu dragocena su po svojoj sadržini, ali ona
predstavljaju i nesumnjiv dokaz o postojanju misije ovog mladog ofi cira 1867. godine. Zbog
svega toga ih prenosimo u celo sti i u prevodu sa francuskog na srpski jezik.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 9:48 am
PRVO PISMO
Gospodine Ministre,
Koristim vreme koje mi je preostalo do polaska iz čačka da bih Vam napisao nekoliko redaka.
Pre svega, dozvolite mi da Vam izrazim duboku za hvalnost zbog svega što ste preduzeli kako biste
mi olakšali putovanje po Srbiji i učinili ga prijatnijim. Tako srdačno dočekivanje, na koje sam
nailazio tokom čitavog puta, od Šapca do Užica, sveobuhvatno, od strane vlasti, oficira i
stanovništva, prevazišlo je sva moja očekivanja, a znam da to pre svega treba da zahvalim Vašoj
ljubaznosti.
Bio bih srećan ako bih, obaveštenjima koja bih Vam dao po povratku u Beograd, o stanju u kojem
sam zatekao nacionalnu konjicu (i delom pešadiju i artiljeriju) mogao biti od kakve koristi.
Do sada sam obavio inspekciju 4 eskadrona konjice i prisustvovao sam vežbama 3 pešadijska
odreda (to je bilo juče u nedelju) i jedne brdske baterije. Iako nisam stručan kad se radi o artiljeriji
i pešadiji, pričinilo bi mi veliko zadovoljstvo ako biste dozvolili da tokom svog puta pogledam još
nekoliko pešadijskih četa i artiljerijskih baterija. Možda biste dozvolili i da se ispali nekoliko hitaca
iz pušaka i topova (bez đuladi i metaka) da bi se procenilo u kojoj je meri narodna vojska naviknuta
na upotrebu tog oružja. No, ukoliko bi to predstavljalo neke teškoće, mogli bismo sasvim lako to da
prenebregnemo.
Sinoć sam, po dolasku u čačak, primio pismo koje ste bili tako ljubazni da mi napišete i molim Vas
da mi oprostite, ukoliko se, zbog mog nepoznavanja Vaših zakona, dešavalo da od Vas tražim nešto
što je protivno Vašim pravilima.
Molim Vas, gospodine Ministre, da primite moje najsrdačnije pozdrave.
Nikolas Rajevski
15. maj 1867.
čačak
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 9:49 am
DRUGO PISMO
Gospodine Ministre,
Juče sam navratio do Vas, ali Vas nisam našao i, iz bojazni da se ponovo ne mimoiđemo, molim Vas
da mi pi smom saopštite da li mogu, pre svog odlaska iz Beograda (to jest pre nedelje), da ovde
posetim 2 eskadrona narodne vojske.
Želeo bih, sem toga, da još jedanput posetim tvrđa vu i vidim Univerzitet (Veliku školu). Ukoliko
mi dozvolite, ja bih rado otputovao u Semendriju (Smede revo) i Požarevac da vidim konjicu, ali
se plašim da za to neću imati vremena. Stoga budite dobri i odgovorite mi šta se od svega može
učiniti, a šta ne, da bih znao kako da raspolažem vremenom koje mi još preostaje do mog odlaska iz
Beograda.
Izložio sam Vam svoj plan i, pošto sam malo doveo u red svoje isprave, očekujući Vaš odgovor, ja
Vas molim, gospodine Ministre, da primite izraze mog odanog po štovanja.
Nikolas Rajevski
30. maj 1867.
Beograd
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 9:50 am



TREćE PISMO
Beograd, 1. jun 1867.
Pošto sam juče prisustvovao vežbama eskadrona regularne konjice, stacioniranog u Beogradu,
osećam svo jom dužnošću da se ponovo vratim na ono što sam već rekao o neophodnosti da se
odmah pristupi reorganiza ciji srpske konjice kako bi se od nje moglo imati koristi u sledećem ratu
sa Turskom. Verujem da je tu reorganizaciju neophodno započeti transformacijom eskadrona
regular ne konjice u jednu regimentu (od 4 eskadrona) koja bi tre balo da posluži kao škola za
obrazovanje oficira i podoficira, sposobnih da komanduju narodnom konjicom. Toj transformaciji
trebalo bi da se pristupi odmah po povratku srpskih oficira koji su poslani u Peterburg kako bi se
usavršili u konjičkoj veštini i kako bi prisustvovali malim i velikim manevrima koji se svake godine
održavaju u Krasnojem Selu za vreme vojnih vežbi.
Bez takve transformacije eskadrona u regimentu smatram nemogućim stvaranje dobre narodne
konjice u Sr biji pošto takva narodna vojska, u nedostatku oficira sposobnih da njome komanduju,
ne bi bila u stanju da se posluži regularnom konjicom ako bi se sastojala samo od jednog eskadrona,
jer bi to bilo sasvim nemoguće da stekne oficire da komanduju regimentama narodne vojske.
Navešću ovde mere koje bi srpska vlada trebalo da preduzme radi transformacije eskadrona
regularne konji ce u jednu regimentu:
1) Trebalo bi odmah poslati u Peterburg 5 konjičkih oficira, kao i 1 kapetana, 2 poručnika i 2
potporučnika da prisustvuju vežbama i manevrima i da se usavrše u konjičkoj veštini. Ti oficiri bi
trebalo da budu pri druženi jednoj ili nekolikim regimentama gardijske ko njice kako bi naučili
službu.
2) Pošto se obuka završi, srpski oficiri bi mogli da se vrate u svoju zemlju dovodeći sa sobom
izvestan broj podoficira, koje bi angažovala srpska vlada radi formi ranja regimenti regularne
konjice. Broj tih podoficira bi mogao da bude 20 uz 4 ili 5 trubača.
3) Pre nego što napuste Peterburg, srpski oficiri bi tamo mogli da kupe obučene konje koji su
završili slu žbu u četvrtoj regimenti lake konjice trenutno sta cionirane u Peterburgu (što bi činilo
200 do 250 konja). Ti konji bi trebalo odmah da budu upućeni u Srbiju, a njih bi pratio jedan ili dva
srpska oficira koji su već prisustvovali manevrima u Peterburgu.
4) Po povratku u Srbiju oficiri bi, uz pomoć pri stiglih podoficira, odmah pristupili formiranju regimenti
regularne konjice i u tom smislu bi istovremeno pozvali pod zastavu dovoljan broj vojnika
konjice koji su trenutno u rezervi. U isto vreme bio bi pridružen neop hodan broj konja onim
konjima koji su kupljeni u ovoj zemlji ili u Mađarskoj. Jednom formirani eskadroni nastavili bi sa
obukom. Počelo bi se sa školovanjem regruta, zatim bi se prešlo na uvežbavanje eskadrona i
završilo bi se uvežbavanjem regimenti. Žestoko bi se radilo celu jesen i zimu, pa bi se, uz istrajnost
oficira i dobru volju voj nika, do proleća dobila jedna dobra regimenta regularne konjice spremna
da se suoči s neprijateljem. Osim toga bi se narodnoj vojsci mogao obezbediti određen broj oficira i
podoficira koji bi zauzeli mesta komandanata eska drona i komandanata regimenti u narodnoj
konjici. Što se tiče organizacije narodne vojske, detaljno ću vam o tome pisati u drugom pismu.
Nikolas Rajevski
1) Eskadron regularne konjice, stacioniran tre nutno u Beogradu, trebalo bi da bude transformisan
u regimentu (od 4 eskadrona) kako bi poslužio kao škola za oficire i podoficire predviđene da
komanduju narodnom vojskom. U ratnim prilikama ta regimenta mogla bi da posluži kao jezgro
srpske konjice i mogla bi biti od velike koristi.
Kadrovi za tu regimentu mogli bi da se obezbede iz inostranstva (bilo iz Rusije, bilo iz neke druge
zemlje) i trebalo bi da ih sačinjavaju dvadesetak oficira i 30 podoficira i 4 ili 5 trubača. Što se tiče
konja, u Ru siji bi se moglo kupiti nekoliko stotina koji su već prošli obuku u konjičkim
regimentama i koji su zbog toga još podesitiji, jer bi onda došli obučeni čime bi vojnici bili
pošteđeni prevelikog truda i neprijatnosti.
Kad je reč o oficirima, moglo bi se ograničiti samo na srpske oficire, ali u tom smislu bi trebalo
poslati odmah njih 5 ili 6 u Peterburg na mesec ili dva kako bi mogli prisustvovati smotrama, malim
i velikim ma nevrima, i uopšte kako bi se usavršili u svojim speci jalnostima, a za vreme svog
boravka mogli bi se pridru žiti raznim regimentama gardijske konjice, na primer, zatim
regimentama husara, kopljanika, dragona i ko njičkih grenadira. Po povratku u Beograd ti bi oficiri
mogli da obučavaju nove kadrove, uz pomoć podoficira koje bi doveli sa sobom, i te bi se jedinice
popunjavale voj nicima, koji su trenutno u rezervi, a koji bi u tu svrhu ponovo bili pozvani pod
zastavu.
1) Narodna konjica raspolaže trenutno sa 33 eska drona, od kojih je 17 predviđeno da se pridodaju
peša dijskim brigadama, radi čuvanja predstraža, dok će preostalih 16 činiti samu konjicu. Po mom
mišljenju, trebalo bi odmah razdvojiti eskadrone namenjene pred stražama od ostatka konjice i njih
organizovati na na čin prikladniji vrsti službe za koju su određeni. Za to bi ih trebalo naoružati
karabinima sa bajonetom (po put onih kakve imaju pontonci, samo lakšim), naučiti ih vežbama
pešadije i naročito onima strelaca, zame niti njihove sablje šaškama (kozačkim ili dragonskim) i
uopšte stvoriti neku vrstu konjičke pešadije spremnije za delovanje na planinskim terenima nego što
je to prava konjica. Obuka tih eskadrona trebalo bi da bude poverena pešadijskim oficirima, a što se
tiče njihovog pozna vanja u stvarima konjice, ono bi se moglo svesti na brzo penjanje i silaženje s
konja, formiranje redova od šest i četa pri kasu i, najzad, da umeju da izvedu konjički napad ako im
se za to ukaže prilika.
2) Od preostalih 16 konjičkih eskadrona trebalo bi odmah sastaviti konjičku diviziju podeljenu na 2
bri gade i 4 regimente (svaka od 4 eskadrona). Od te 4 regi mente, 2 bi mogle da budu naoružane
kao laka konjica, sabljama i pištoljima (ali bez buzdovana); oficiri i podoficiri bi mogli biti
naoružani revolverima. Te re gimente bi činile prvu brigadu divizije. Dve druge re gimente, koje
bi činile drugu brigadu, mogle bi biti naoružane poput dragona jednim karabinom sa bajone tom i
jednom šaškom umesto sablje. Valjalo bi ih obu čiti vežbama pešadije i konjice, što bi
omogućavalo da budu upotrebljeni i na planinskim terenima.
3) Neophodno je da se izabere 16 najboljih eskadrona kako bi se od njih stvorila divizija i, da se pri
tom pomogne da u njih uđu svi ekadroni iz gradova, iz kojih žitelji mogu lako da dođu do dobrih
konja, dok za razliku od njih, stanovništvo sela nije u mogućnosti da to učini. Sa druge strane,
eskadroni koje će popuniti ljudi sa sela, činiće dobru konjičku pešadiju.
Imajući u vidu da će Bosna veoma brzo postati po prište rata između Srbije i Turske, nastojao sam
da za vreme svog putovanja prikupim određena obaveštenja o stanju puteva u toj provinciji. Iako te
informacije ni su ni približno potpune, ipak smatram korisnim da o njima izvestim srpsku vladu u
nadi da će od njih imati neke koristi.
L. Putevi duž Drine
Od Bijeljine, grada smeštenog nedaleko od ušća Drine, postoji put u voznom stanju celom dužinom
reke do Dugog Polja, sela smeštenog gotovo nasuprot Ljubo viji. Taj put prolazi kroz gradove i
sela Janju, Šepak i Veliki Zvornik; između Dugog Polja i Zvornika postoji deo kojim kočije ne bi
mogle proći na dužini od dva desetak metara (koraka), zbog stena koje nisu uklonjene tako što bi
se digle u vazduh. Da bi se taj put popravio i učinio upotrebljivim za kočije trebalo bi ga utvrditi sa
strane prema reci jednim kamenim zidom.
Iznad Dugog Polja u smeru Višegrada nema kolskih puteva duž Drine.
LL. Putevi od Zvornika do Sarajeva
Postoje dva puta koji vode od Zvornika do Sarajeva:
1) Direktan put preko Vlasenice koji predstavlja lep kolnik opremljen telegrafskom linijom čije je
usposta vljanje završeno pre dve godine. Taj put, po napuštanju Zvornika, prelazi reku Drinu, zatim
prolazi kroz grad Vlasenicu (udaljena deset časova od Zvornika), prelazi preko jedne visoke planine
zvane Bukova glava (na 14 časova od Zvornika i na 10 časova od Sarajeva) i dolazi do bosan ske
prestonice. Udaljenost od Zvornika do Sarajeva izno si 24 časa, a od Zvornika do Vlasenice 14
časova.
2) Put preko Nove Kasabe i Vlasenice. Taj put poči nje tako što prati Drinu do mesta gde se uliva
njena pritoka Drinjača, koju prelazi na dva časa od Zvornika. Do ovog mesta put je u voznom
stanju. Zatim se okreće na desno prolazeći kroz Kušlat, prelazi niz planinu i spu šta se niz dolinu
Jadra, u tom delu (dva časa) putem je moguće putovati samo na konju. Dalje se put penje iz doline
Jadra do Nove Kasabe (dva časa) i Nadgorače (23 časa) i celom svojom dužinom je u voznom
stanju. Od Nadgorače do Vlasenice (2 časa) put je moguće preći na konju. U Vlasenici se on vraća
na kolnik koji vodi od Zvornika do Sarajeva. Tako je od Zvornika do Vlasenice preko Nove Kasabe
potrebno od 10 do 11 časova.
Postoji i treći put koji možemo slediti da bismo išli od Zvornika do Sarajeva, a to je prolazeći preko
Dugog Polja (8 časova od Zvornika), Mogašića, Pobuđa i Nove Kasabe. Govorićemo kasnije o
tome.
LLL. Putevi od Ljubovije do Sarajeva
Od Ljubovije do Sarajeva, prolazeći kroz Vlasenicu, postoje dva puta:
1. Pošto smo prešli reku Drinu preko gaza, koji se nalazi na nekoliko minuta udaljenosti od
Ljubovije, kre ćemo prema Dugom Polju do koga dolazimo za otprilike pola sata. Zatim se
uspinjemo uz reku Kravicu do Mo gašića (selo i planina), do koga stižemo za dva časa: put od
Dugog Polja do Mogašića je u voznom stanju samo tokom jednog sata putovanja, dok je ostali deo
moguće prevaliti samo na konju. Od Mogašića krećemo ka Po buđu, selu do koga stižamo za oko
jedan sat, pošto smo prešli jedan veoma brdovit predeo. Od Pobuđa do Nove Kasabe ima dva dobra
sata; od Nove Kasabe vraćamo se na put iz Zvornika za Sarajevo, koji sam već prethodno naveo
/pogledajte LL, 2) . Put koji sam upravo opisao ne prolazi kroz grad Srebrenicu, koju ostavljamo na
levoj strani na jedan sat udaljenosti od puta. Selo Banja na vedeno na austrijskoj karti kapetana
Raikijeviča, tako đe ostaje na levoj strani. Od Ljubovije do Sarajeva, prelazeći preko Dugog Polja,
Nove Kasabe i Vlasenice pu tuje se 24 časa.
2. Od Ljubovije se može doći do Vlasenice i Sarajeva i preko Srebrenice. Da bi se to ostvarilo,
pošto smo prešli reku Drinu na gazu, krećemo ka Dugom Polju (1/2 časa) i odatle sledeći kolnik
stižemo do Srebrenice za dva i po sata. Od Srebrenice više ne postoji put u voznom stanju tako da je
neophodno poći stazom na konju da bismo se vratili na gore navedeni put (vidite LLL, 1), kojim
produžavamo između Dugog Polja i Mogašića. Ovaj drugi put je duži i naporniji od prvog.
Da bi se stiglo iz Ljubovije do Srebrenice postoji još jedan put preko gaza kod Sikirića: napuštajući
Lju boviju uspinjemo se desnom obalom Drine do Sikirića (jedan i po čas) do mesta gde je put u
voznom stanju. Zatim preko rečnog gaza (leti tu voda ne doseže ni do kolena). Potom, idući dalje
putem koji se prevaljuje samo na konju, uspinjemo se dolinom koja se nalazi sa strane i stižemo u
Srebrenicu.
L¤. Put od Zvornika do Tuzle
Utvrđenje Veliki Zvornik povezano je sa gradom Tu zlom jednim dobrim putem u voznom stanju.
¤. Putevi koji vode od donjeg toka Drine ka Tuzli
1) Od grada Janje, smeštenog na levoj obali Drine, nasuprot Lešnice, postoji put koji vodi do Tuzle.
2) Od sela Šepak, smeštenog na levoj obali Drine, preko puta Loznice, ima jedan put koji vodi za
Tuzlu, prolazeći preko visokih planina, kao što je Boranja planina. Ovaj put je upotrebljiv samo na
konju.
¤L. Putevi od Tuzle do Sarajeva
Između Tuzle i Vlasenice postoji kolnik. Napu štajući Tuzlu on prelazi reku Spreču preko jednog
mo sta (Spreču je moguće preći i preko jednog gaza poviše Tuzle, ali niže to nije moguće). U
Vlasenici kolnik od Tuzle susreće kolnik koji spaja Zvornik sa Sarajevom.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 9:50 am
čETVRTO PISMO
Gospodine Ministre,
Povodom mog odlaska, nemajući vremena da za Vas pri premim jednu detaljnu listu puteva koji
zahtevaju da budu popravljeni ili trasirani, ograničavam se na to da Vam ukažem na neke od njih:
1) Grad Krupanj bi trebalo da bude povezan jednim dobrim kolskim putem, sa jedne strane sa selom
Ravan (gde se spajaju putevi iz Šapca i Valjeva) i sa druge stra ne sa Radaljem, prolazeći preko
planine Boranje.
2) Grad Ivanjicu trebalo bi povezati dobrim kolskim putem sa Javorom (uglavnom do Vasilijine
česme).
3) Grad čačak bi trebalo povezati dobrim kolskim putem sa Ivanjicom.
4) Put od Karanovca preko Studenice do Raške tre balo bi osposobiti da bude u voznom stanju
celom du žinom.
5) Putevi od Paraćina do Zaječara i od Aleksinca ka Knjaževcu trebalo bi da budu povezani jednom
prečicom.
6) Put od Knjaževca do Gramade trebalo bi osposo biti da bude u voznom stanju.
Valjalo bi, sem ovih, popraviti i sledeće puteve:
1) Od Bačevca preko Rogačice i Bajine Bašte do Užica; na mnogim je mestima ovaj put gotovo
neupo trebljiv.
2) Put kojim se silazi sa Ovčara (od Požege do čačka).
3) Put od Jagodine do Kragujevca preko Crnog vrha.
4) Put od Stragara na mestu gde prestaje kolnik pa do oblasti gde vlada napetost.
5) Put od Užica do Mokre Gore treba osposobiti da bude u voznom stanju celom dužinom.
Osim navedenih puteva trebaće još da se probije put od Radalja do Ljubovije (barem do karaule
Uzovnica) duž Drine i koji bi prolazio kroz Mali Zvornik, čim turska vlada bude vratila ovo selo
Srbiji.
Gospodine Ministre, budite uvereni u moje najdublje poštovanje.
Nikolas Rajevski
2. jun 1867.
Beograd
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 9:51 am


Pisma Rajevskog iz 1867. godine su, dakle, zasad jedi na koja potvrđuju verodostojnost njegove
misije u Srbiji i Bosni i koja, pregledno i jasno, omeđuju koordinate njegovog putovanja. Značaj
pisama je, dabome, višestruk jer se proteže od vojnog do političkog plana.
A koliki je značaj pridavan posebnosti, pa i taj nosti misije Rajevskog potvrda su i izuzetno velike i
brižljive pripreme celokupnog njegovog putovanja na Balkan, a posebno u Srbiju. Nije slučajno
odabrano ni vreme izvršenja misije. Po dolasku u Srbiju, u koju ga je poslao lično ruski ministar
vojni D. A. Miljutin, do čekao ga je opet jedan ministar ministar vojni srpske vlade, pukovnik
Blaznavac. Njemu je lično Rajevski slao i sve izveštaje koji su bili namenjeni srpskoj vladi.
Međutim, glavni izveštaj o svojoj misiji on nije po slao, kako bi se očekivalo, Slovenskom
komitetu, koji je formalno bio patron njegovog putovanja, nego ministru vojnom ruske vlade. I to
na svojevrstan način potvrđuje značaj, smisao i karakter misije Rajevskog.
Neku vrstu rezimea svega onoga što je podrazume valo putovanje Rajevskog u Srbiju i Bosnu dao
je ruski istoričar A. S. Nikitin kad je napisao: "Iz Bukurešta je Rajevski poslao referat D. A.
Miljutinu o neophod nosti slanja oficira u Srbiju. Međutim, njegov predlog nije izazvao očekivani
utisak. U svim oblastima delat nosti šezdesetih godina, sa izuzetkom kongresa 18671868, to je bio
najkrupniji čin političkog delovanja Komi teta."
Nije teško složiti se s takvom tvrdnjom kad se zna da je Rajevski, po povratku iz Srbije i Bosne, pa
pošto je obišao i druge balkanske zemlje, sačinio plan pod nazivom "Projekat organizovanja ustanka
na Balkan skom poluostrvu". Taj dokument on je potom razaslao na različite adrese, a jednu kopiju
toga plana otpravio je i uticajnom ruskom poslaniku u Carigradu, Nikolaju Pa vloviču Ignjatijevu.
Mora se višestruko naglasiti da je za Rusiju i za sav slovenski svet bila od izuzetnog značaja baš ta
1867. godina. Dakle, u vreme dok je Rajevski obavljao svoju poverljivu i značajnu misiju, u Rusiji
je pripreman opšteslovenski kongres uz učešće najviđenijih lič nosti iz slovenskih zemalja. Velika
etnografska izlo žba trebalo je da zaseni sve što je do tada viđeno iz slovenskog sveta. U
Petrogradu je pripreman grandio zan koncert, prvi na kojem je trebalo da bude pred stavljena
iskuljučivo slovenska tematika. Vođena je i živa diplomatska aktivnost. Sve je to trebalo da po kaže
i domaćoj javnosti i mnogobrojnim uglednim zva nicama iz slovenskih zemalja da prisustvuju
veoma krup nim događajima za sve Slovene i da su, svi zajedno, na pragu još većih istorijskih
zbivanja kojima se tek kre talo ususret.
Svedok tih zbivanja bio je i Svetozar Marković, u to doba student u Petrogradu. Dragoceni su
njegovi do pisi iz ruske prestonice koje je slao novinama u Srbiji. U svom "Dopisu iz Petrograda"
od 8. januara 1868. go dine on je veoma sadržajno predstavio sliku zbivanja u ondašnjoj Rusiji:
Najveću pažnju ovdašnjeg sveta pobudilo je skupljanje ruskih poslanika u Petrogradu. Ovde se
pronose glasovi da su oni došli da većaju o miru ili o ratu na proleće i vele da je carigradski
poslanik Ignjatijev za rat i da ratna strana preovlađuje. Protiv koga pitaćete? To niko i ne pita
ovde, dosta je samo da se kaže, s osobitim izrazom i šapćući: "Ignjatijev je za rat", i onda je svaki
ubeđen da zna jednu državnu tajnu. Da li su ti glasovi istiniti ja ne jamčim. (...)
Istina, listovi produžavaju po pređašnjemu da ube đuju zapadne diplomate da je ruska politika do
sada doka zivala kako je održavanje mira evropskog održavanjem celokupne turske carevine stvar
nemoguća i da je du žnost hrišćanskih vlada da moralno zastupaju hrišća ne u Turskoj, a ako to
nije moguće onda da oni ostave Tursku njenoj sudbini. (...)
Na redu je da vam kažem o davno očekivanom Slo venskom komitetu. Njega je već odobrio
ministar pro svete (preko njega ide jer se računa na prosvetnu celj) i do koji dan izaći će rešenje i
od cara. Celj je njegova da radi na zbližavanju i duhovnom ujedinjavanju sa slovenskim komitetima
koji treba da se jave u svim slovenskim krajevima da rade na istoj celji. Prva sednica njegova biće
do koji dan u sali Univerziteta i tada ću vam javiti o njemu opširnije.
U isto vreme ovde se ustrojava Slovenski klub. Nje gov celj je da upoznaje rusku publiku sa
drugim Slovenima, tj. da razjasni šta doprinosi slovenstvo kao duhovna celina svakom pojedinom
Sloveninu, šta doprinosi poje dinim plemenima slovenskim, a šta doprinosi čovečan stvu. Tu,
razume se, ne računam takvu gospodu, kao npr. g. Lamanskog, kojima je to zgodna prilika da
ubeđuju rusku publiku kako Sloveni čeznu da ih Rusi pokore. Većina od vođa "slovenskog
dviženja" ubeđena je da je za slovensko jedinstvo nužna bratska ljubav među slovenskim plemenima,
a to se nikako ne može odomaćiti gde vlada jedno pleme nad drugim. (...)
Ja vam kazah da je ovde publika jako oduševljena za rat, a osobito je zauzeta ruska omladina.
Ovdašnja je mladež tvrdo ubeđena da će se ove godine rešiti sudbina Južnih Slovena. Mnogi se uče
srpskom jeziku i da ovla daju oružjem; pa i ruske patriotke primaju svesrdno uče šće u
"slovenskom dviženju", već se spremaju milosrdne sestre što će da nadgledaju ranjenike. U tom
radnom odu ševljenju Slovenski klub je uveo u svoja pravila gimna stiku i borenje. Mi smo
Sloveni zaista dugo bili negri izobražene Evrope, pa ako sami bratu ne pomognemo beli se ne nađe
nikakvih severaca da nas izbave iz političkog, duhovnog i ekonomskog ropstva.
Ovdašnje novine prepune su nekog naoružavanja Sr bije i Turske i neke uzrujanosti u turskoj
carevini. Ja s početka ne verovah, ama kad počeše da govore da iz Vla ške i Srbije prolaze čete
svojevoljačke i kako su se već u Albaniji potukli hrišćani i Turci, a tako isto i u Drobnjacima, i kako
Srbija tek što nije objavila vojnu Turskoj, ja poverovah nešto pa se reših da zapitam neke moje
prijatelje u Beogradu: "Šta je? Kada ćemo na voj nu?" Oni me ismejaše; ni pet ni šest, već prosto i
kratko: da sam ja poludeo. U Srbiji i oko Srbije sve je mirno i tiho, pa niko na vojnu i ne misli.
O slovenskom pitanju, o slovenskim komitetima, o pitanjima rata ili mira mnogo je govoreno i
pisano u ondašnjoj Rusiji. Time su gotovo svi bili zaokupljeni. Nije, onda, bilo nimalo neuobičajeno
to što je o tim pitanjima tražio odgovore i Lav Tolstoj koji je, baš tada, razmišljao nad svojim novim
romanom koji je tek docnije naslovio Ana Karenjina. Izgledalo je kao da su negde i u atmosferi
lebdeli planovi o tome kako će se osloboditi slovenski narodi, njih oko četrdeset milio na i kako će,
zajedno sa Rusijom započeti novu epohu u istoriji. Događaji su naprosto sustizali jedni druge. Ne
mogavši odoleti im, Tolstoj je razmatrajući sloven sko pitanje u romanu dao verodostojnu i veoma
upečat ljivu sliku:
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 9:52 am

"Video je da je slovensko pitanje postalo jedan od onih modernih zanosa, koji, smenjujući se jedan
za dru gim, služe društvu stalno kao predmeti za zanimanje; video je i to da su se mnogi ljudi
zanimali tim poslom iz koristoljubivih i sujetnih namera. Dopuštao je da no vine štampaju mnogo
šta nepotrebno i preuveličano, samo u nameri da obrate pažnju i da nadviču druge. Vi deo je da su
u tom opštem društvenom pokretu iskočili napred, i najviše vikali nesrećni i uvređeni: glavnokomandujući
bez vojske, ministri bez ministarstava, no vinari bez novina, šefovi partija bez
partizana. Video je da tu ima mnogo lakomislenog i smešnog. Ali je video i priznavao nesumnjivi
entuzijazam koji je više i više rastao i sjedinjavao sve društvene klase, i kojem se nije moglo ne
simpatisati. Pokolj jednoveraca i braće Slo vena izazvao je saučešća prema paćenicima i
negodovanje protiv ugnjetača. A junaštvo Srba i Crnogoraca, koji su se borili za veliku stvar,
izazvalo je u celom narodu želju da se pomogne braći, i to ne rečju nego delom."
Ali, šta je dalje bilo sa Rajevskim? Sve do 1870. godine bio je na službi u husarskom puku. Iako tek
tri desetogodišnjak, već se našao u činu pukovnika. Tada odlučuje da napusti službu u husarskom
puku i da otpu tuje u Turkestan kako bi učestvovao u vojnim operaci jama. Isticao se na mnogim
pohodima, a načinio je pod vig prilikom zauzimanja grada Šahriseba, pod koman dom pukovnika
Sokovnina. Za vreme juriša pukovnik Sokovnin bio je smrtno ranjen. Nikolaj Rajevski izneo ga je
iz borbe na plećima, iako je i sam bio ranjen. Ali, ni to ga nije omelo da preuzme komandu, da
povede vojsku u juriš i da ovlada gradom Šahrisebom. Međutim, dok je na frontu trajao predah, u
mirnijim razdobljima bavio se proučavanjem gajenja pamuka i vinove loze u južnim oblastima
ruske carevine.
Ko je uistinu bio pukovnik Rajevski? Zašto je nje gova biografija za nas danas toliko zanimljiva?
Jednostavno kazano: slojevita ličnost pukovnika Nikolaja Nikolajeviča Rajevskog poslužila je Lavu
Tol stoju kao prototip za lik Alekseja Kiriloviča Vron skog u romanu Ana Karenjina. I ma koliko
izgledalo jed nostavno za zaključivanje da je Vronski zapravo Ra jevski reč je ipak o složenom
književnoistorijskom pitanju.
Poznato je, naime, da su književni istoričari pri analiziranju Tolstojevog književnog postupka često
ra zmatrali baš pitanje prototipa. Nije to propustio da učini ni nemački književnik Tomas Man u
eseju iz 1939. godine za jedno američko izdanje ovog Tolstojevog roma na, kada je naglasio i
sledeće: "... taj Ljevin je Tolstoj", a njegova supruga Sofija Andrejevna je "žena čiji je pesnički lik
Kiti Ščerbacka". I ti i drugi književni junaci u ovom romanu imali su, dakle, svoj prototip.
O tome se mnogo govorilo, i pisalo još za života "gorostasa iz Jasne Poljane". Zbog toga je
verovatno i sam Tolstoj našao za shodno da i o tome pitanju ostavi traga: "Veoma bih voleo kada bi,
zbog sličnosti izmi šljenih ličnosti sa stvarnim, neko mogao pomisliti kako sam hteo da opišem
stvarnu osobu. Za to je potrebno proučavati slične ljude kako bi se dobio određeni tip."
Bez obzira kako se sve tumačile ove Tolstojeve reči, docniji proučavaoci su, s mnogo valjanih
razloga, utvr dili da je on bio u srodstvu s porodicom Rajevskih, da je podvig generala Rajevskog
opisao ne libeći se da to učini pod pravim a ne izmišljenim književnim ime nom, da mu je za
proučavanje bio dostupan i porodični arhiv Rajevskih, da je s velikom naklonošću pratio uspehe i
drugih članova ove toliko ugledne porodice. Pa opet, i mada je sve to tako, ništa od toga ipak ne
može biti direktan dokaz.
Ali, koristeći i sve to u postupku dokazivanja i još štošta drugog, sasvim je nedvosmislena
književna isto ričarka G. N. Moisejeva kad tvrdi: "No, ko bi još mogao biti nazvan književnim
prototipom Vronskog? Ostaje samo Nikolaj Nikolajevič Rajevski, čiji je život bio dobro poznat L.
N. Tolstoju, a koji je oličen u geni jalnom romanu Ana Karenjina, završenom u jesen 1876. godine,
gotovo odmah po obaveštenju o junačkoj pogibiji N. N. Rajevskog na Balkanu... Sličnost biografije
i te lesnog lika Vronskog i Rajevskog je očigledna."
I zaista, ako je manje obraćana pažnja na sličnost telesnog lika Vronskog i Rajevskog, onda je i taj
deo iz Tolstojevog romana ubedljiva potvrda u korist pređa šnje tvrdnje: "Vronski je bio nevisok,
čvrsto građen, smeđ čovek, dobrodušna, lepa, neobično mirna i čvrsta lica. U njegovom licu i
pojavi, od kratko ošišane kose i sveže obrijana podbratka do udobne nove odore, bilo je sve
jednostavno i ujedno prikladno... To je jedan od sinova Kirila Ivanoviča Vronskog i jedan od najlepših
uzoraka zlatne mladeži petrogradske. Upoznao sam ga u Tveru kada sam tu služio, a on je
dolazio na no vačenje regruta. Silno je bogat, lep, velike veze, krilni pobočnik, a ujedno vrlo drag,
dobar momak. Kada sam ga upoznao ovde, primetio sam da je vrlo obrazovan i uman; to je čovek
koji će daleko dospeti."
Pukovnik Niklaj Nikolajevič Rajevski
U rasplitanju pitanja odnosa književnosti i stvar nosti, odnosno literarnog lika i prototipa, od
pomoći je najzad i ono što je jasno formulisao Dostojevski: "Za mene nema ništa fantastičnije od
stvarnosti." Uzima jući za prototip ličnost iz stvarnosti, može se zaklju čiti da je i Tolstojeva
stvaralačka misao išla u pot puno istom smeru. Slojevita ličnost pukovnika Niko laja Nikolajeviča
Rajevskog bila mu je baš taj veliki izazov.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 9:52 am

Od kad je 30. juna 1876. godine Srbija najavila rat Turskoj, u Beograd su se počele slivati čitave
reke mladih ljudi iz mnogih evropskih zemalja. Svi su oni izražavali samo jednu želju: da pomognu
oslobođenje srpskog naroda od turskog ropstva, zbog čega su se pri javljivali kao dobrovoljci.
Ko su oni bili? Dobrovoljci, samovoljci ili svoje voljci, kako su u to vreme nazivani, predstavljali
su karakterističnu evropsku pojavu toga vremena. Pored najmnogobrojnijih ruskih dobrovoljaca,
Srbiji su pri ticali u pomoć i dobrovoljci iz čitavog niza drugih zemalja iz Bugarske, češke,
Poljske, Norveške, Ho landije, Velike Britanije, Francuske, Grčke, zatim s bratskom pomoći iz
Crne Gore; pohitali su i Ita lijani, došli Jevreji, stigla i grupa Arbanasa. Iz AustroUgarske i
Nemačke došlo je nekoliko stotina dobrovoljaca, među kojima je ipak bilo najviše Srba u njihovom
podanstvu, a od njih i nekoliko desetina leka ra i drugog medicinskog osoblja, koje je prevashodno
nedostajalo.
Najviše je dobrovoljaca s početka rata bilo na Drini. Evo kakvu je sliku odavao jedan njihov logor u
Mačvi, prema istraživanju Branka Bešlina: "Dobrovo ljački logor u Badovincima bio je pravi
jezički Va vilon. Većinu ljudstva činili su Bosanci iz Bijeljine, Rače, Majevice, ali je bilo došljaka
iz svih krajeva Evrope. Tu je bila grupa od tridesetak garibaldinaca, a jedan od njih ovekovečio je
ovu avanturu u knjizi Ga ribaldinci na Drini. Tu su bila i čuvena braća iz Pruske, Evgenije i Pavle
JurišićŠturm kasnije u Prvom svetskom ratu komandant srpske Treće armije. Jedna od
najživopisnijih ličnosti među drinskom 'eškijom' bila je Holanđanka Merkusova u mekintoš mantilu
sa crnogorskom kapom na glavi, koja je jahala, pila, pušila i borila se kao pravi muškarac. Turci su
je nazvali 'Crna kraljica'."
U dobrovoljačkom pokretu, koji je imao širok evrop ski karakter, s jedinstvenom željom da se
pomogne, u ovom slučaju oslobođenje srpskog naroda, teško je, po prirodi stvari, tražiti racionalne
odgovore na pita nje kako je do toga došlo i zašto. Usudili bismo se da kažemo da su, možda, ti
evropski dobrovoljci stizali u Srbiju kao odjek srpskih narodnih pesama prethodnih decenija. Jer,
kao što su te pesme oduševljeno prihva tane i primljene u kulturnu riznicu Evrope, tako je i
neoslobođeni srpski narod sticao otad gotovo nepode ljene simpatije.
Nesumnjivi izraz takve velike naklonosti predsta vlja i pismo đuzepea Garibaldija. To pismo poneli
su sa sobom u Srbiju italijanski garibaldinci, dobro voljci na Drini. U njemu je naglašen
dobrovoljački ideal koji je veoma upečatljivo odražavao njihova uzvi šena slobodarska stremljenja:
"Dragi moj prijatelju, u ime ugnjetenih naroda, ja vam blagodarim na vašoj neumornoj predanosti
njihovoj stvari. Da danas sve što je velikodušno na svetu treba da doprinese oslobođenju hrišćana,
robova strašnog despotizma Polumeseca; i od Krita do Pruta svaki narod, više ili manje ugnjeten,
treba da strese nesrećni jaram Jatagana. Ja ću srcem pratiti Vas i hrabre koji će sa Vama poći u sveti
krstaški rat."
O značaju onog ešelona evropskog dobrovoljačkog pokreta koji se obreo u Srbiji i o svemu čime je
prak tično doprineo u ratu 1876. godine pisao je general đ. I. Bobrikov u svojim uspomenama:
"Uopšte, valja na pomenuti, da je rat 1876. godine doneo Srbiji velike koristi. Veći deo
dobrovoljaca, kojih je došlo u Kne ževinu do petnaest hiljada ljudi, mahom iz stare Vojne granice,
Bosne i Crne Gore i oko tri i po hiljade Rusa, bio je srpskoj narodnoj vojsci junački kadar, koji je
da vao primere viteškog junaštva u borbama s neprija teljem. Među dobrovoljcima došlo je dosta
ljudi u sva kom pogledu od poštovanja, ljudi sa solidnim vojnič kim obrazovanjem, koji su naučili
srpsku vojsku ratnič kom poslu praktično, na samome bojištu."
Svoj sveti dobrovoljački naum poneo je i pukovnik Rajevski pre nego što je 21. jula 1876. godine
pošao iz Odese. Interesantno je pismo koje je datirano toga dana i upućeno prijateljima, a u kojem
on obrazlaže šta ga je sve snašlo pre nego što se otisnuo na put u Srbiju: "Što se tiče odlaska u
Srbiju, ja sam daleko od svake iluzije. Osobito sam naumio da idem tamo što stvari ne idu dobro.
Evo već tri nedelje kako sam ovde (u Odesi) i još nisam otišao. Ne mogu da pojmim šta to rade sa
mnom. Počeli su time, što su me pustili da čekam či tave tri nedelje, dve ovde a jednu u
Sevastopolju, a kad sam iskao dopust pre ostavke, iako sam platio telegram, ostaviše me čitavu
nedelju dana bez odgovora! Hoće li me još dugo tako mučiti? Vreme prolazi, a ja ako ću uopšte da
pođem u Srbiju, to, umesto što bih došao prvi, javiću se poslednji.Zašto sam ja i otkazao svakoj
udobnosti i posvetio sve svoje vreme izučavanju vojnih nauka, nego da bih u željenom trenutku bio
slobodan i mogao bez saželjenja žrtvovati se za stvar, koja mi je draga, a s nadom, da ću možda
proslaviti ime koje nosim..."
Pre polaska, po svom običaju, stigao je da uputi pismo i majci Ani Rajevskoj: "Nedavno buknuli
ustanak u Hercegovini obratio je moju pažnju na oslobođenje turskih hrišćana. Problem koji me
odavno zanima. Po sle hercegovačkog planuo je i ustanak u Bosni. Sad je i Srbija u ratu sa
Turcima. Zato sam i odlučio, draga majko, da i sam učesvujem u ratu za oslobođenje srpskog
naroda od turskog ropstva..."
Kada je mogao stići u Beograd? Pouzdanog podatka nema.
Ali, može se sa mnogo dobrih razloga pretposta viti da se obreo u Beogradu baš u onaj dan kada je
Srbija bila u najvećem slavlju. Nije to bila radost zbog nove pobede na bojnom polju, u ratu, nego
što je 2/14. avgusta 1876. godine knez Milan obznanio srpskom narodu i vojsci rođenje naslednika
na prestolu. Novorođenom srpskom princu kum je bio ruski car Aleksandar Drugi, po kome je i
dobio ime.
Ono što se ipak pouzdano zna o dolasku pukovnika Rajevskog u Beograd jeste da je 5. avgusta po
starom, od nosno 17. avgusta po novom kalendaru, uputio još jedno pismo majci, ali iz srpske
prestonice. Između tog po datka, i sledećeg, o dolasku na moravski front, ostavio je svoje
svedočenje novinar i književnik Pera Todoro vić, pisar i prevodilac u štabu generala černjajeva. U
dnevničkoj belešci iz logora na Prugovcu od subote 14/26. avgusta zapisao je:
Uz put ka Prugovcu stiže nas odnekud pukovnik Ra jevski. On je pre 1015 dana došao iz Rusije, i
kad se prvi put javio u štab u Aleksincu, ja sam ga dočekao. No kad sam predao njegovu vizitkartu
černjajevu, učinilo mi se kao da ovaj dolazak nije tako obradovao đenerala, kao što se on radovao
dolasku drugih Rusa...
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 9:54 am

Iako je podatak morao znati, Todorović u svom dnevniku nije ostavio tačan datum o prvom susretu
sa Rajevskim. Umesto datuma dao je samo procenu o tome kad je stigao u Beograd. Nasuprot
Todoroviću, đuzepe Bar banti Brodano, italijanski garibaldinac, izvestio je o tome u svom
dnevniku. On precizno navodi 8/20. avgust.
Dakle, ako je 21. jula (odnosno 2. avgusta) pošao iz Odese, onda je, i prema Todorovićevoj proceni,
između 30. jula (11. avgusta) i 4/16. avgusta morao biti u Beo gradu, odakle je 5/17. avgusta
poslao pismo majci, da bi potom 8/20. avgusta stigao u Aleksinac i na moravski front. Na osnovu
ovakve računice Rajevski je boravio u Srbiji oko tri nedelje, odnosno nešto manje od dve nedelje na
frontu, računajući sve do 20. avgusta, odnosno 1. septembra.*
Koliko god izgledalo da je to relativno kratko vre me za ratnika dobrovoljca koji je onako zdušno
došao da pomogne Srbiji, ipak su baš ti dani u Srbiji pu kovnika Rajevskog, alijas Vronskog, nešto
što je tako malo poznato čak i eminentnim stručnjacima. Pa i po red toga što je Tolstojev roman
Ana Karenjina jedna od najprevođenijih knjiga na svetu i , kao takva, jedna od najomiljenijih tema
istoričara književnosti i drugih proučavalaca tolstojevštine, ipak su dolazak Rajevskog u Srbiju i
njegovo vojevanje na moravskom ratištu ostali gotovo sasvim nepoznati kako istoričarima ta ko i
istoričarima književnosti.
U osvetljavanju sudbine pukovnika Rajevskog u Srbi ji izuteno je dragoceno svedočenje Pere
Todorovića, ko ji je tačno uočio da je dolazak ovoga junaka pratila izvesna senka. Štaviše,
pominjući njihov prvi susret u štabu u Aleksincu, on navodi kako "ovaj dolazak nije obradovao
đenerala, kao što se on radovao dolasku dru gih Rusa", da bi to slikovito predstavio kroz njihov
razgovor:
Od toga doba samo sam još jednom viđao Rajevskog. Sad mu priđem i naš razgovor okrete se tako
da mu ja rekoh:
Neveseli dani, g. pukovniče.
Da, mogli bi biti veseliji.
čudo vas nikad nema u štabu! Bilo bi vam ko likotoliko utešnije kad bi po koje veče proveli u
dru štvu s vašim zemljacima u đeneralnom štabu.
Ha, ha, moji zemljaci u đeneralnom štabu! reče pukovnik Rajevski, i ono lice, što izgledaše kao
da se nikad nije nasmejalo, razvuče lak osmeh moji zemljaci! Ono, istina, Volter veli na jednom
mestu: čovek može da odlazi u javnu kuću a da se ne zarazi, ali ja opet zato ne odlazim u glavni
štab. Ta tamo vam ima tako mnogo uma i razuma, i svake dobrodetelji, da se ja iskreno bojim da me
ne zaraze sve te štabne vrline.
Ovako oštar, skoro ciničan odziv o glavnom štabu, i to od jednog ruskog višeg oficira, i to pred
čovekom koga on skoro i ne poznaje sve to jako me začudi, i ja pogledah pukovnika sa
nedoumevanjem. On kao da je razumeo moje čuđenje, jer reče: "Izvinite za oštre reči i nemojte se
čuditi što tako otvoreno govorim sa vama; ja vas znam." Ko me je to mogao predstaviti pukovniku
Rajevskom u tako lepoj boji? čudim se! Iz daljeg razgovora s pukovni kom Rajevskim videh da je
njega jako ogorčilo i to, što je danas nad nekim bataljonima poverena komanda potpukov niku
Karadžiću, o kome Rajevski veli da je obična pijanica i ništa više. Posle ovog razgovora danas više
ne videh pukovnika Rajevskog; ne znam kud štuče.
Kada je reč o onome što je pratilo pukovnika Ra jevskog, neophodno je podsetiti i na sledeće: on je
bio unuk osvedočenog heroja ruskog Otadžbinskog rata, njegov brat bio je ađutant ruskog cara
Aleksandra Drugog, pa i sam pukovnik Rajevski bio je carski odabranik za izu zetno važnu i
poverljivu misiju u Srbiji u koju ga je po slao lično ministar vojni general Miljutin. Povrh sve ga,
zar ne poveravati i Tolstoju kad kaže da je u srpski rat krenuo posle lične ljubavne tragedije? Pošao
je u Srbiju, dakle, praćen i svojevrsnom senkom, ali takvom senkom koju on nikako nije uspevao da
preskoči.

Pukovnik Rajevski stigao je u Aleksinac u nedelju 8/20. avgusta. Šta ga je čekalo na vojištu, u
dolini Morave, šta u ratnom grotlu?
U Dnevniku jednog dobrovoljca iz Srpskoturskog ra ta 1876. godine Pera Todorović je ovako
opisao taj ne deljni dan:
Jutros je sve mirno: izađem u varoš. Ulice se zaguši še od silnog sveta, sve ti to nekud hita, odlazi,
dolazi, viče, peva, protestuje. Tu su ti vojnici od sviju rodova oružja: pešaci, konjanici, tobdžije,
pioneri, bolničari. A kroz ovo more od ljudi snuju na sve strane komordžijska i bolnička kola,
tobdžijske kare, senom natovareni konji, čopori volova, ovaca, koza. Ovu gungulu uveličavale su
gomi le naroda koji se iz okolnih mesta i popaljenih sela preko naše granice zbegao u Aleksinac, sa
ono malo prtljaga što je ko mogao u brzini poneti, izmičući ispred čerkeza...
Bilo je posle šest časova uveče, kad se puščana pra ska najedanput naglo preseče. Tako prekidanje
paljbe uvek je ili vrlo radostan ili vrlo žalostan znak znak da ili Turci ili naši izmiču. Pauza nije
dugo trajala, na skoro se začu pravilna plotunska pucnjava sa odmerenim tempom. To jedna strana
odstupa, a druga je goni plotun skom vatrom. Ko odstupa? (...) Vojske su se bile spustile u
kukuruzna polja i zašle za brdnjake, te se nije moglo videti ko napreduje, a ko odstupa. No ubrzo
sve postade jasno. Iz Tešice počeše izbijati uvis crna klupčad gu stoga dima dakle naši odstupaju!
I dok ih Turci gone plotunskom vatrom, čerkezi već pale sela... Večerilo je, suton se polako spuštao
s visova Jastrepca planine na bojno polje; tu se mešao sa dimom, što se poče dizati iz okolnih sela i
time postade još gušći.
A u moravskoj dolini sela su česta; i sva ta sela na levoj obali Morave, od naše granice pa do pod
sami Alek sinac, buktala su u plamenu. Požar je bio strašan; od upaljenih kuća i staja palile su se i
ograde i širile požar sve dalje. Stoka, psi, piladija upravo sve živo bežalo je s drekom iz popaljenih
sela; arlaukanje pasa razlegalo se daleko po okolini. Prizor je bio užasan. Što je hiljadama porodica
čitavog veka teklo, podizalo i privređivalo, sve to sad proždire strašan požar i do sutra će sve biti
gar i pepeo! Ja ne mogoh dalje gledati ovaj užas i udaljih se od ovog strašnog mesta, gde je ceo dan
besnio čelik i olovo i gde će celu noć besniti po žari. Danju se tamane ljudi, noću ljudske tekovine,
danju smrt, noću razaranje to je strahobna slika rata.
U dolini Morave gorela su te noći ova sela: Supovac, Veliki Drenovac, Grejač, Golešnica,
Koprivnica, Dašni ca, Vrčenovica, čukurovac, Loćika, Tešica, Mali Dre novac, Gornja Suotna,
Donja Suotna, Stublina, Beli Mrsolj.
Na koji deo vojišta je prvo stigao pukovnik Ra jevski?
Povlačeći se sa položaja ispred Tešice, ćuprijska brigada, kao i bataljon dobrovoljaca "Kneginja
Nata lija", odstupili su 8/20. avgusta uveče prema selu Mr solj. Tako su ušli u rejon aleksinačkih
utvrđenja na levoj obali Morave. Položaji na liniji Smrdan selo Žitkovac mostobran na Južnoj
Moravi obrazovali su desno krilo srpskog odbrambenog fronta. Da bi ojačao desno krilo, general
černjajev je uputio jedan kombino vani odred sastavljen od dva bataljona, dva eskadrona i jedne
baterije. Komandu nad tim združenim odredom poverio je, prvi put u tome ratu, pukovniku
Nikolaju Nikolajeviču Rajevskom, koji je toga dana tek pristigao na bojište.
Već sutradan, u ponedeljak 9/21. avgusta, pukovniku Rajevskom je poveren nov zadatak. On je iz
Aleksinca odveo na zapadnu obalu Morave svoj združeni odred. Ta jedinica, pod njegovom
komandom, uspela je do uveče da povrati neke od izgubljenih položaja s obe strane Žit kovca.
Veliki uspeh postigla je i Aleksinačka brigada prve klase pod komandom majora Jovana Popovića,
potpomognuta i četom Crnogoraca od 50 ljudi. Snažnim dejstvom uspeli su da zauzmu položaje
ispred Mrsolja i preotmu Mrsoljski vis.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 9:55 am

Na vojištu u dolini Morave nije se vodila bitka samo na bojnom polju nego je, povodom Srpskoturskog
rata, i evropska diplomatija, što javno, što naročito tajno, vodila svojevrstan rat. Jer, rat na
Balkanu je otvorio takozvanu Istočnu krizu ili Istočno pitanje, što je dalo povoda da se rešavaju
neka daleko krupnija i dalekosežnija politička pitanja.
Iako je srpski nacionalni pokret za oslobođenje bio uperen protiv Turske, i AustroUgarska ga je
sma trala opasnim po svoje interese, jer su u njenom podan stvu živeli milioni Južnih Slovena, pa i
Srba. Zbog toga je austrougarska vlada, zajedno sa nemačkom bur žoazijom i mađarskim
plemstvom, svim silama nasto jala da podupre očuvanje Turske carevine. Mađarski ministar
Andraši je te interese, a posebno interese svoje zemlje, izrazio veoma slikovito izjavivši: "Mađarski
brod je prepun bogatstava svaki novi tovar, bilo to zlato ili smeće, može ga samo izvrnuti."
Nasuprot tim i takvim interesima stajala je Rusija, koja je podsticala slovenski nacionalni program,
na stojeći istovremeno da je ti događaji ne uvuku u di rektan sukob sa Turskom, niti u konflikt sa
Austro Ugarskom.
Rat u Srbiji i na Balkanu bio je neprihvatljiv, u tome je izgleda jedino bilo saglasnosti. Međutim,
sve dotadašnje diplomatske inicijative čini se da nisu služile drugoj svrsi nego da ih oštro
suprotstavljene evropske sile ili osujećuju ili da ih okreću u svoju korist. Ipak, posle ne malih
natezanja, na predlog ru skog ministra inostranih poslova Gorčakova, održan je u Berlinu trojni
sastanak ministara Rusije, Nemačke i AustroUgarske. Predlog za rešenje krize podneli su Rusi.
Iako je taj predlog bio sasvim neprihvatljiv za Andrašija, on ga nije odbio, nego ga je, naprotiv, toliko
ishvalio da ga je proglasio remekdelom diplo matske veštine. Pošto je tom predlogu dodao, sa
svoje strane, sijaset izmena, postigao je da se potpuno izgubi prvobitni karakter predloženog
dokumenta. U sušti ni, taj takozvani Berlinski memorandum mogao je da do nese izvesno
"poboljšanje statusa kvo", kako je primetio ministar Gorčakov, postigavši makar toliko da obo gati
diplomatski rečnik terminom koji je on tada prvi put upotrebio povodom Srbije.
Stanje na ratištu nije bilo povoljno za srpsku voj sku. Početkom avgusta Turci su zauzeli
Knjaževac. Po sle toga ratni savet donosi odluku da se napusti i Za ječar. U novonastaloj situaciji,
kad je postalo neop hodno da se objedine Timočka i Moravska vojska, knez Milan je odlučio da
zajedničku komandu poveri ruskom generalu Mihailu Grigoroviču černjajevu, koji je prak tično
bio postavljen za glavnokomandujućeg srpske voj ske. Da bi se bolje razumelo stanje u srpskoj
vojsci, indikativan je podatak da je nju predvodilo 460 srpskih oficira, koliko ih je ukupno bilo, i da
je dolazak oko 400 ruskih oficiradobrovoljaca bio od velike po moći.
Glavnokomandujući na moravskom ratištu general černjajev, uz sve brige koje je nosio njegov
toliko odgo voran položaj, umeo je da predstavi sebe i kao čoveka širokog i kurtoaznog gesta. Zato
je još s večeri, u po nedeljak, u glavnom štabu potpisao rođendansku čestit ku knezu Milanu,
vrhovnom komandantu vojske, želeći da 10/22. avgust obeleži uspehom i na bojnom polju.
U dokumentu o tome se kaže: "Prema dispoziciji đenerala černjajeva za 10. avgust, trebalo je da
desno krilo, pod komandom Rajevskog, zauzme visove koji do miniraju Žitkovcem, i tu da se
utvrdi i brani. Pošto se borba na desnom krilu uveliko angažuje, onda će se krenuti s jakom
kolonom iz centralnog aleksinačkog položaja, pod zakriljem glogovačkog visa i napasti Turke, koji
su bili u logoru iza ovog visa."
Nadmoćnije turske snage uspele su, međutim, najpre da zadrže a docnije i da sasvim osujete napade
jedinica pod komandom pukovnika Rajevskog, koristeći novona stalu situaciju da bi svoje snage
usmerili prema Mrso lju, koji su branile jedinice potpukovnika Dimitrija Karadžića.
Izgleda da je u tom trenutku neobično važnom za ishod operacija nastao nesporazum, ili je, možda,
i to bila prilika da se izravnaju neki neraščišćeni raču ni. Uz ovo je neophodno podsećanje kako je
pukovnik Ra jevski, prema svedočenju Pere Todorovića, govorio s nipodaštavanjem o
potpukovniku Karadžiću kao o pija nici i otud, valjda, rđavom karakteru.
Bitka za Mrsolj rasplamsavala se tako žestoko da je selo u više navrata prelazilo iz ruke u ruku. U
jedan mah Karadžić je zatražio od Rajevskog da napadne turski bok ne bi li mu na taj način olakšao
odbranu. Rajevski ili nije mogao ili nije hteo da se odazove i pruži mu pomoć.
U jeku bitke i, kako izgleda, nesporazuma ove dvo jice oficira, tu se našao i general černjajev.
Zahtevao je od Rajevskog da smesta pođe u napad. Ovaj je objasnio da bi to već učinio, ali nije u
mogućnosti, jer nema do voljno pešadije a ima odviše artiljerije, pa je pro cenjivao da bi, u slučaju
neuspešnog napada, rizikovao da mu neprijatelj zarobi topove.
černjajev je, po svemu sudeći, prihvatio ubedljivo obrazloženje pukovnika Rajevskog, pa mu je zato
poslao u pomoć dva bataljona pešadije pod komandom majora Kuzminskog. Ali nije, nažalost, bilo
suđeno da ovaj ma nevar uspe. Ubrzo pošto je izveo napad, major Kuzmin ski je ranjen, a njegovi
bataljoni su napustili položaj. Turci su se usredsredili i posle podne izveli silovit napad posle kojeg
su zauzeli selo Mrsolj i odmah ga spalili.
Tako nije mogao uspeti srpski protivnapad, a pu kovnik Rajevski se morao povući s vojskom u
redut kod Žitkovca da bi zaposeo položaje za odbranu. Ali i pored četvorodnevnih teških borbi s
promenljivim uspehom ni Turcima nije uspevalo da toliko potisnu srpsko desno krilo da bi zauzeli
most na Moravi kod Aleksinca.
Sudionik bitke za Mrsolj bio je i potpukovnik Dimitrije, sin Vuka Karadžića. Svojevremno, taj
mladi čovek je važio za jednog od najobrazovanijih srpskih oficira. On je izučio vojne nauke u
prestižnoj aka demiji u Klosterbruku, pa ih je docnije usavršavao u Berlinu, da bi zatim
specijalizovao i građenje utvrđenja u Antverpenu. Kada ga je srpski knez svojim zvaničnim ukazom
od 3/15. marta 1855. godine proizveo u potpo ručnika srpske vojske, izgledalo je da je pred njime
početak jedne izuzetne karijere. I ne samo u njegovom roditeljskom domu u Beču, nego su i u Srbiji
polagane najveće nade u Vukovog sina, kulturnog čoveka i obra zovanog oficira, koji je svojim
znanjem i mladošću tre balo da posluži na čast otadžbini svoga slavnog oca.
Trebalo je, ali nažalost nije. Njegova sklonost pre ma raskalašnom životu, neumerenost u trošenju
novca, naklonost prema piću i sklonost kocki, doveli su ga dotle da je najzad morao založiti
zemljoposedničko imanje Lagator kod Loznice od 70 jutara, vrednosti hiljadu dukata, koje mu je
otac ostavio u amanet da ga nikad ne proda. Jedini izlaz bio mu je da podnese ostavku u srpskoj
vojsci i da, negde s proleća 1868. go dine, kao kapetan, potraži novu sreću u Rusiji.
Jedna retko svetla tačka njegove oficirske karijere bio je Srpskoturski rat u koji je došao da se bori
kao dobrovoljac. Dobrovoljno se borio, uz njega, u tome ratu i njegov sestrić, a Vukov unuk,
sedamnaestogodišnji Janko Vukomanović, kadet u Rusiji. Janko je inače bio sin jedinac Vukove
kćeri Mine i profesora Alekse Vukomanovića. Vratio se iz rata s medaljom za hrabrost, ali je dve
godine docnije umro u Petrogradu ili od bolesti ili od posledica dvoboja.
Dimitrije Karadžić stekao je još čin pukovnika ru ske vojske. Umro je u Rusiji 1883. godine. S
njime se ugasi la znamenita loza čiji je rodonačelnik bio Vuk Karadžić.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 9:59 am


U ratnom grotlu u dolini Morave izgledalo je da sve gori i još samo Morava nije gorela. I dok su se
na aleksinačkom bojištu sve žešće sudarale dve vojske, ostavljajući svakodnevno na stotine mrtvih
boraca, i dok su plamtela pitoma moravska sela a nejač zalazila u zbegove, dotle se i u evropskim
metropolama sve više zaziralo od mogućnosti sveopšte eksplozije koju bi mo gao da podstakne
ovaj rat. Prvi pokušaj da se sagledaju uzroci i posledice srpskoturskog sukoba, a manje da se to
pitanje reši, preduzele su Rusija i AustroUgarska, verovatno kao najzainteresovanije za ishod.
Sastanak je bio održan u Rajsštatu u češkoj, mestu po kojem je spo razum i dobio naziv. No tamo
nikako nisu uspevali da se sporazumeju ruski car Aleksandar Drugi i ministar Gorčakov sa
austrougarskim carom Franjom Josifom i ministrom Andrašijem.
Koliko su njihovi oštro sučeljeni interesi uopšte mogli biti izmireni da bi podstakli sporazum jasno
je iz sledećeg: jedne zaključke diktirao je Andraši, a druge Gorčakov; niko ništa nije proveravao ni
potpisivao; shodno tome se i tumačio navodni sporazum kako je kojoj strani odgovaralo. Možda su
te dve evropske sile i prihvatile da razgovaraju najviše zato da bi jedna drugoj stavile do znanja
kako je najbolje da se uopšte ne mešaju. Pretresajući situaciju najviše su spekulisali o mogućim
ishodima rata na Balkanu. Ako u Srpsko turskom ratu prevlada turska strana, sagovornici su se
sporazumeli da se u Srbiji uspostavi status kvo. U slu čaju da pobedi srpska strana, onda se
obavezuju da neće dozvoliti stvaranje "velike Srbije".
Pod pritiskom Rusa Andraši je ipak pristao da se Srbija i Crna Gora malo prošire. Baš pri tom je
dolazilo do izražaja dvojno tumačenje zabeležaka. Pre ma ruskim, Srbija je trebalo da dobije deo
stare Srbije i Bosne, dok je u tom slučaju Crnoj Gori bila namenjena Hercegovina i jedna luka na
Jadranskom moru. Prema Andrašijevim zabeleškama, Crna Gora bi dobila samo deo Hercegovine,
dok bi ostali deo Hercegovine i Bosnu anektirala AustroUgarska. Rusi su, opet, imali o tome
sasvim suprotno mišljenje. "Crnožutoj" monarhiji oni bi dopustili da anektira samo takozvanu
"Tursku Hrvatsku" i neke delove Bosne, koji se s njome graniče, ali tek prema planu koji bi se
naknadno utvrdio. U ruskoj belešci nema ni traga o tome da AustroUgarskoj pripadne
Hercegovina, jer su je po svom planu Rusi već namenili Crnoj Gori. Sve se to razmatralo i utvrđivalo
dok se rat u Srbiji nije još ni približio ma kakvom raspletu.
Pošto je tokom avgusta srpska vojska pretrpela ne koliko poraza, Gorčakov je ponovo pokrenuo
inicija tivu, ali ovoga puta kod nemačkog kancelara Bizmarka, da se sazove međunarodna
konferencija o uslovima mira. Tako nešto nije Nemcima išlo u račun. Znajući za an gažovanje
Rusije u Srbiji, oni su želeli da je što dublje zapletu u balkanska bespuća. Ideja je bila stara: ne
može se Rusija busati u grudi kao zaštitnica Slovena, a da izbegne da uđe u rat. S takvim naumom
nije Bizmark nameravao ništa drugo nego da odbije ponuđeni ruski predlog, a time i inicijativu koja
je trebalo da dovede do prekida rata na Balkanu.
A na balkanskim bespućima i na obzorju pred vo jištem u dolini Morave svitao je izuzetno vreo
letnji dan u sredu 11/23. avgusta 1876. godine. Bio je uzastopni šesti dan ljutih bojeva za Aleksinac,
južnu srpsku va roš koju su Turci smatrali glavnom kapijom kroz koju moraju proći. Pred tom
aleksinačkom kapijom srpski branioci su štitili ono najdragocenije što su osta vili iza sebe i svoju
nejač i svoj kućni prag, a sve to uoči odsudne bitke na Šumatovcu.
Veliku bitku pratio je iz glavnog štaba, kao iz kakvog središta, pisar i prevodilac Pera Todorović i o
tome ostavio u svom Dnevniku jednog dobrovoljca retko uzbudljivo i potresno svedočenje:
I tako, rujevička kosa, šumatovački vis i šuma tovačka kosa mogu se smatrati kao jedna kosa,
presečena doljačom na dva mesta, pred šumatovačkim šancem i iza šumatovačkog šanca.
Šumatovac je udaljen od Aleksin ca 1/2 časa, a od Prugovca oko 3/4 časa. Dakle, Šumatovac je
skoro na sredini linije povučene od Aleksinca /prema/ Prugovcu. Naša je vojska na desnoj obali
Morave kod Aleksinca, pa po aleksinačkim šančevima na rujevičkoj kosi i odatle u severoistočnom
pravcu na Šumatovcu i Prugovcu. Prugovac se može smatrati kao krajnje levo krilo aleksinačkih
položaja, koje ih vezuje sa položa jima Sv. Stevana. (...) Na celoj liniji od Aleksinca do Prugovca
moglo je biti 1516.000 naše vojske (veliki deo naše vojske borio se danas na levoj obali Morave
oko prćilovičkih visova). Pred ovom neznatnom silom stajao je AhmetEjub paša sa svojim
korpusom od 30.000 boraca.
Kakva je uloga bila namenjena pukovniku Rajevskom i združenom odredu kojim je komandovao u
ovoj bici? General černjajev je u zapovesti za 11/23. avgust naredio da trupe na desnokrilnom
odseku izvrše protivnapad prema dispoziciji od prethodnog dana, s tim što je trebalo da bataljoni na
krajnjem desnom krilu, pod ko mandom pukovnika Rajevskog, izvrše napad s fronta protiv turskih
snaga na Smrdanu, a Vukonjski odred majora Velimirovića, koji se bio povukao u Veliki Šiljegovac,
obiđe tursko desno krilo i napadne nepri jatelja s boka i s leđa i kod sela Krušja uspostavi
vezu sa bataljonima Rajevskog.
Danas je na levoj obali Morave, na žitkovačkim i prćilovičkim visovima imala da se bije dosta
odsudna bitka. Naši su gledali da koncentrišu tu što više vojske. Iz Velikog Šiljegovca dozvan je
major Stevan Ve limirović, sa svojim odredom od tri hiljade ljudi, da pomogne u borbi. Odovud iz
Aleksinca poslato je sve što se moglo odvojiti. U štabu se s nestrpljenjem očekivalo šta će tamo biti:
stoga je sve bilo zapeto i sumorno. Očekujući borbu i na desnoj obali, černjajev je ostao u
Aleksincu.
Dođe izveštaj da se oko Prćilovice otpočela borba. Tako isto izvešće da Turci nastupaju na desnoj
obali Morave, na krajnjem levom krilu aleksinačkih položaja, oko Prugovca. Do deset časova
dolazila su s obadva krila česta i nepovoljna izvešća. Oko deset časova zametnu se borba i u centru:
Turci počeše s buimirskog visa da bacaju granate na sam Aleksinac. Jedna, druga, treća...
Kritično je i na drugim odsecima fronta. Jedan oficir je zatražio od glavnokomandujućeg dozvolu
da se povuče. Generalov bes i neverica. Na istoj ceduljici kratka otporuka: "Ostanite na poziciji gde
ste, branite je do poslednjeg čoveka, i ako ustreba umrite na njoj. To vam nalaže čast i to vam
zapovedam ja. černjajev."
Pucnjava i borba bivala je sve jača. Pred podne doleti u štab, sav zaduvan i usplahiren, moj dobri
poznanik Dimitrije Antonovič Holštajn, učitelj vojne moskovske gimnazije i dopisnik nekih novina.
Gde je đeneral?
Tu je, šta će ti? Šta je?
Rđavo je, vodi me đeneralu, ali brže, brže.
U taj mah uđe đeneral u kancelariju. Dimitrije mu poteče:
Vaše prevashodstvo, dolazim s levog krajnjeg krila od Prugovca. Prugovac je pao. Turci prodiru
Šumatovcu. Vojska majora J. Petrovića raspršila se. Sa dvaestinu Crnogoraca i nekoliko narodnih
vojnika pokušao sam na svoju ličnu odgovornost da zauzmem prugovački šanac. Zauzeli smo ga jer
Turci još ne behu stigli. Tražio sam od majora Petrovića pomoć, pa da branimo šanac. On mi
potporu ne posla, no štaviše naredi da napustimo ša nac.
černjajev poljubi Dimitrija u čelo, obesi mu medalju za hrabrost i reče:
Trčite, molim vas, trčite odmah i kažite majoru Petroviću neka skuplja vojsku oko Šumatovca...
Malo zatim odjaha i general černjajev sa načelni kom štaba Komarovim prema Šumatovcu. Već
Turci navališe svom snagom na taj šanac. Pri prvom jurišu pogibe kapetan Živan Protić, komandant
šanca.
Na oko 200 koraka od šanca kuljali su iz šume i iz jalaka pred šumom gusti, gusti redovi Turaka, i
dok su ih druga njina odeljenja s visova potpomagala jakom pu ščanom vatrom, ove se kolone
ustremiše brzim korakom na šanac. Napred su bili čerkezi sa svojim belim za stavama. Barjaktari
su jednako pokazivali zastavama naš šanac i, izlećući napred i mašući zastavama, po zivali su
ostalu vojsku da za njima trči. Halakanje i drugi bojni uzvici turski već su potresali vazduh a ova
grdna masa neprijatelja valjala se na naš mali šančić kao neuzdržljiva bujica. (...)
čas je bio krajnje kritičan. Zlo, da su naši vojnici samo za trenut izgubili prisustvo duha; samo za
trenut i neprijatelj bi skakao u naš šanac. No stara srpska sreća pomože, naša posada ostade hladna i
mirna. U šancu se samo razlegala komanda: "Kartečom, skora va tra... plotunom, skora vatra..." i
ova komanda vršila se vanrednom tačnošću i brzinom. Za jedan trenut i naš mali šančić ogreze u
dimu i plamenu i pretvori se u rasklokotano vulkansko ždrelo koje je sa čudnom že stinom i
razuzdanošću siktalo vatru i naprijatelj prestade trčati. I još jednom: "plotun, karteč, plo tun
karteč..." i gusti redovi naprijatelja prolomiše se; bele čerkeske zastave ukrstiše se, padajući zajedno
sa svojim barjaktarima. Još jednom: "plotun, karteč, plo tun, karteč..." i neprijatelj se povlači u
šumicu i jarugu, iz koje je ispao. Naš se šanac zaori gromovitim ura, a mene ovo ura čisto kao da
probudi iz nekog teškog sna. "Ura"... prvi je juriš srećno odbijen. Ovo je bilo u tri časa po podne.
Na šumatovački šanac Turci su izveli ukupno šest juriša. Budući da su i srpsko levo i desno krilo, sa
Prugovca i sa Prćilovice popustili, to je i njihovu ulogu prihvatila srpska artiljerija. Pera Todorović
o tome dalje beleži:
Pred noć opet iziđem na Rujevicu. Na Šumatovcu je još trajala borba. Već se uveliko hvatala noć,
već je 8 1/2 časova uveče, a Šumatovac se još bori. U sumrak se lepo videlo kako neprijateljska
puščana vatra kao crven pojas opasuje šanac sa tri strane. Kad se već uveliko uhvati noć, paljba se
postepeno poče utišavati.
Poslednji juriš izvršili su Arnauti, i dogonili su do pod sami šanac. Pričaju da je našima naposletku
ne stalo karteča, te su kape i šajkače punili kuršumima, ćuškali u topove i time bili.
Najzad je Šumatovac odbranjen. Odbranila ga je i ta srpska šajkača. Ali odbranila i Aleksinac i
Srbiju.
Šumatovačka bitka bila je najveća pobeda srpske vojske protiv turske izvojevana u prvom Srpskoturskom
ratu 1876. godine. Samo, ni posle okončane bitke, pa ni sutradan, nisu toga bili svesni ni
pobednici, junački srpski branioci, ni general černjajev, glavnokoman dujući srpske vojske. Jedino
što je bilo očigledno tra gično jeste to da su napadači ostavili na stotine i sto tine izginulih na
šumatovačkim kosama, u doljačama, po lugovima i vinogradima. Po nesnosnoj vrućini, ka kva je
vladala, po jari koja je pala na zemlju i obuzimala raspadajuća telesa, sav taj smrad od kojeg se nije
imalo kud uteći, činio je taj prizor bojišta posle bitke ne izrecivo mučnim i teškim. No uprkos
svemu tome, ni braniocima ni njihovom komandantu generalu černja jevu ništa, pa ni to, nije bio
siguran pokazatelj da su Turci potučeni i da neće, jer ne mogu više, napasti i sutradan.
I kao što je u svojstvu pisara i prevodioca u glavnom štabu Pera Todorović bio jedan od najpouzdanijih
svedoka o Šumatovačkoj bici, tako je on bio u prilici da, bolje verovatno nego iko drugi,
sagleda i sve drugo što se zbivalo posle boja, kad je napisao i sledeće:
Šumatovac je slomio i ojadio Turke, ali u srpskom štabu ni na dan same bitke, ni sutradan 12/24.
avgusta nije se o tome ništa znalo. Štaviše, černjajev je utvr do očekivao da će Turci 12/24. avgusta
obnoviti svoje ju riše na Šumatovac, stoga je preksinoć izdao naredbu da se sutra, 12/24. avgusta,
koncentriše što je moguće vi še vojske na visovima i kosama oko Šumatovca, da brani da ne bi
Turci prugovačkom doljačom obišli Šumatovac pa izišli na banjskodeligradski drum, svedočio je
Todo rović o ne baš dobrim predviđanjima glavnokomandu jućeg generala černjajeva.
Dan ranije,to jest istog onog dana kada se odigrala šumatovačka bitka naredio je general černjajev u
zapo vesti za 11/23. avgust da jedinice na desnom krilu, pod komandom pukovnika Rajevskog,
organizuju protivnapad s fronta prema neprijateljskim snagama na Smrdanu. Za to vreme i prema
istome naređenju trebalo je da odred majora Steve Velimirovića obiđe tursko levo krilo i napadne
neprijatelja s boka i s leđa kako bi se docnije, kod sela Krušja, spojio s bataljonima pukovnika
Rajevskog.
Plan o protivnapadu nije nažalost ostvaren. Šta se uistinu dogodilo i kako je do toga došlo
doznajemo iz svedočenja dr Vladana đorđevića, takođe učesnika u ovim ratnim zbivanjima:
U ranjeničkim sobama nađoh engleske lekare, ako se ne varam dr Hjuma i dr Atvuda, na poslu, jer
naši lekari ne behu se još vratili sa zavojišta, a od milosrdnih sesta ra nađoh gospođicu Španjićevu,
koja je kao god i gđa Pro tićka (udovica Petra Protića Dragačevca, potpukovni ka) neumorno
radila za vreme cele borbe oko Aleksinca, i koje su doista s pravom blagosiljane od sviju ranjenika.
Iz bolnice odoh u glavni štab koji zatekoh pri ve čeri. Za stolom beše puno mladih ruskih oficira,
koji za vreme moga kratkog odsustva behu podolazili iz Rusije, i koji behu zadržani pri štabu kao
ordonansoficiri. Tek što i ja sedoh, otvoriše se vrata i uđe jedan visok, malo pogrbljen oficir, u
pohabanoj uniformi srpskog pukov nika sa šajkačom divizijara. O desnom ramenu visaše mu na
tankom kajišu čerkeska sablja a na grudima imađaše dva ordena ruska (jedan beše orden Sv.
Vladimira s ma čevima).
đeneral ga pogleda začuđeno i ponudi mu jednu sto licu pored sebe.
Od kuda vi, g. pukovniče Rajevski? reče glavnoko mandujući.
Ja s prćilovičkog visa Vaše Visokoprevashodstvo. Naredio sam da cela vojska odstupi za đunis!
černjajev ispusti kašiku iz ruke i skoči kao oparen.
Šta? Jeste li vi pri sebi? Kakvo odstupanje za ime Boga?
Pa nije bilo mogućno držati se dalje, Vaše Vsstvo! reče Rajevski ustavši i sam.
Ama kako smeste napustiti poverenu vam poziciju bez naročite zapovesti?
Ja sam dva put slao za zapovest, pa kad ne dobih nikakva odgovora... reče Rajevski.
černjajev se uhvati za kose, stade hodati po pred soblju i neprestano viče:
Pukovnik iz ruske vojske da tako uradi!... Ta to nije nikakva vojska... Eto čort znajet čto takoe, eto
Miljutinskaja armija!...
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 10:00 am

Ko zna kako su se silno mrzeli černjajev i ruski min istar vojni Miljutin, taj će razumeti smisao
ovoga prekora koji černjajev baci na rusku vojsku.
U černjajevu je sve više kiptela žuč. On stade pred jadnog Rajevskog pa demonstrirajući rukom
pred njegovim nosem, istisnu kroza zube samo ovo nekoliko reči:
Vi... vi... vi ne zaslužujete da nosite ime Ra jevskih. Vi ste danas osramotili vašega dedu, koji se
onako slavno tukao protiv Napoleona, vi ste osramo tili brata, koji je ađutant Gosudarja!
Rajevski preblede kao smrt, stuknu korak nazad kao da je na zmiju stao, i samo reče:
To nije istina, Mihail Gligorič! uze kapu, pa ode.
Visarion Visarionovič (Komarov, načelnik štaba) pokuša da utiša đenerala, i to nikad nije teško bilo,
jer on plane, a posle nekoliko trenutaka se kaje ako je ljutit kome nepravdu učinio. Pukovnik
Rajevski hteo je tu istu noć da ostavi Aleksinac i srpsku vojsku pa da ide kući (a to je mogao, jer
ruski dobrovoljci ni jedan ne po lagahu nikakve zakletve stupajući u srpsku vojsku, niti se danom
rečju obavezivahu služiti izvestan rok, niti priznavahu i samom černjajevu vlast da im sudi, a kamo
li srpskim vojnim starešinama i sudovima...), ali černjajev kao da mu se još istu noć izvinio za
uvredu koju mu je naneo, i sutra dan ujutru videh na prsima Rajevskog, pored ona dva ruska ordena
i takovski krst.
Ovaj sukob sa plahovitim i neodmerenim generalom černjajevim, koji je on po nekom svom običaju
nastojao bržebolje da izgladi, teško je pogodio ponositog pu kovnika Rajevskog. Nije to, nažalost,
bio prvi niti do tad jedini slučaj da se černjajev, u nastupu neshvatljive jarosti, silno obrušavao na
nekog oficira i, ne bira jući uvrede, ponižavao ga pred svim prisutnim u štabu.
Na sličan način doživeo je još drastičniju sud binu mladi major Stevan Velimirović. Sve je počelo
naizgled bezazleno i od jedne uobičajene vojničke na redbe. Prema toj zapovesti odeljenje majora
Velimiro vića trebalo je da s leve obale Morave pređe na alek sinačku stranu posle borbe na
žitkovačkim i prćilo vičkim visovima. U naredbi je naglašeno, kako je o tome pisao Pera
Todorović, da se komandant major Veli mirović ima javiti u štab tačno u sedam sati ujutru, a ako
štab bude izašao na pozicije, da onda pođe za njim i da ga pronađe. Tako je i postupio. Samo, na
nesreću, našao je štab tek oko devet sati. Kad ga prijaviše generalu, među njima se vodio ovakav
razgovor:
Gde ste vi dosad? Ako se ne varam, vama je naređeno da se u sedam časova javite meni u štab, a
sada je devet? pitao je đeneral.
Tako sam i učinio, ali vi ste otišli pre sedam i ja sam pošao za vama, kao što glasi naredba, i mada
sam terao brzo, nisam vas mogao naći pre devet časova odgovori major.
Gde vam je vojska?
Baterije su na logorištu, a pešadija ne znam gde je...
Šta, šta, šta vi velite! Vi, komandant, smete reći da ne znate gde su vaše trupe! To ne može biti...
Molim, g. generale, moje odeljenje u jučerašnjoj borbi bilo je potisnuto. Ja sam morao biti sa
artiljerijom, a artiljerija se morala povlačiti putem preko kose, jer je jedino tuda mogla proći.
Međutim, pešadija je prsla po šumi, vinogradima i kukuruzima i svaki se posebice po vlačio kuda
je najlakše mogao. Mada sam pred borbu ozna čio zborno mesto, gde se u slučaju povlačenja imaju
sku piti sve trupe, opet zato, kad sam tamo došao s ar tiljerijom, ne zatekoh gotovo ni jednog
pešaka. Odmah sam razaslao sve konjanike i trubače što su mi bili pri ruci da sviraju zbor i da
skupljaju rasutu vojsku. Zbor je sviran cele noći, konjica je obigrala celu okolinu, ja cele noći nisam
trenuo, ali rezultat je bio skoro nikakav...
Tu nema opravdanja, tu nema izvinjenja. Vi ste sta rešina, vi ste kukavica, vi ste morali prvi
bežati kad ne znate gde vam je vojska. Ja sam računao na vaše ode ljenje, vi ste pokvarili ceo moj
plan, moji položaji stoje goli, neposednuti pred Turcima, meni treba vojska, voj sku mi dajte,
nesrećniče, vojsku mi dajte! (...)
Major je stajao skrušen. Nem. Bled kao krpa. Gene ral je sipao grdnje i uvrede kao iz kabla.
Vojsku mi dajte...e...e... vojsku, meni treba vojska. Strašljivče jadni, vojska kamo ti?
Tek pošto se odvažio načelnik štaba Komarov da umiri generala, ovaj u još nestišanoj jarosti naredi
da se major razoruža, da mu se skine sablja, da se odmah otpravi u Beograd pod najstrožiji vojni
sud...
Pošto se malo primirio i sabrao, kako svedoči Pera Todorović, generalu dođoše neke druge lutke.
On priđe majoru Velimiroviću, naredi da mu se vrati sa blja, pa mu se onda okrete:
Ja vam opraštam. Idite, skupite vašu vojsku, i ako mi danas očuvate sadašnje naše položaje na
levoj obali Morave, da ih Turci ne zauzmu, ja vas doveče po zdravljam činom potpukovnika.
Neverovatan obrt. Valjda svestan da je prekardašio, černjajev je iznenada nastojao da lepim
obećanjem izgladi ovakvu svoju malopređašnju grubost. No majoru Velimi roviću kao da je bilo
već svega dosta jer reče:
Praštanje nije nužno, pošto ja ne uviđam krivicu, a nagrada je takođe izlišna, pošto sam se ja i
dosad borio bez ikakve nagrade.
Major pripasa sablju, obrnu konja, obode ga i brzo nestade u šumi... O daljoj sudbini majora
Velimirovića ostavio je Pera Todorović u svom dnevniku jednu od najžalosnijih stranica:
To je bilo oko devet časova izjutra, a oko podne va lovita Morava već je nosila mrtvo telo majora
Steve Velimirovića. Napadnut, uvređen, osramoćen, i pred vršnjacima i pred mlađim i starijim
oficirima (pri černjajevljevoj grdnji prisustvovalo je dosta oficira) on, nežan i osetljiv, nije mogao
da preživi ovu porugu, gde su ga nazivali kukavicom, strašljivcem, beguncem, izdaj nikom, i rešio
je da se ubije u jednoj gostionici u Alek sincu; i tako je napisao pismo svome bratu kapetanu J.
Velimiroviću. No u gostionici zbog mnoštva sveta nije mogao izvršiti svoju nameru, stoga ode i
skoči u Moravu. Tako je skončao čovek koji je u vojsci važio kao vrlo valjan oficir, u građanstvu
kao vrlo pošten čovek, koga opla kuju svi koji ga poznaju.
Ubrzo posle smrti majora Velimirovića njegov ađu tant Kristifor Stefanović je uzeo odsustvo,
otišao u Beograd i ubio se iz revolvera. Neki su bili skloni da veruju kako je Kristifor osećao neki
teret na duši zbog majorove smrti i da je zbog toga podigao ruku na sebe. No pouzdano se ništa nije
moglo utvrditi.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 10:00 am

Malo je reći sudbina ili usud, ili nešto između to dvoje. Tek nije bilo dano da se bataljoni dvojice
odva žnih oficira pukovnika Rajevskog i majora Velimi rovića sretnu posle jednog, po svemu
sudeći, nedo voljno dobro isplaniranog manevra, pa da se na taj na čin možda iskupe pred
glavnokomandujućim generalom koji je, iz nekih svojih teških stanja, oterao u očaj dvo jicu svojih
ponositih oficira.
Skrenućemo dalje pažnju na veče i na jutro posle bitke na Šumatovcu, i podsetiti kako ni srpski
glavni štab ni njegov glavnokomandujući general nisu ni slutili, a nekmoli prepoznali veliku pobedu
i, kako se tek docnije uvidelo, zapravo najveću u tome ratu. A da jesu? Zar ne bi i vojničke naredbe
glasile sasvim druga čije? I zar se neprijatelj ne bi odlučno gonio? Zar se, uostalom, najveća
pobeda ne bi i proslavila?
Umesto svega toga, za večerom u glavnom štabu izbio je sukob Generala černjajeva sa pukovnikom
Rajevskim, a sutradan ujutru i sa majorom Stevanom Velimirovićem. I zašto? Zar to nije bilo zbog
navodno ugroženih po zicija na koje Turci nisu mogli ni pomisliti?
Zato nipošto ne treba tvrditi da je jutro uvek pa metnije od večeri; ono uvek samo uobičajeno sviće.
Vojni analitičari i istoričari imaju povodom tih događaja sasvim druge, neumoljivo ubedljive
zaključke. Dr Petar Opačić i Savo Skoko iznose u svojoj knjizi Srpskoturski ratovi 18761878. i
ovaj zaključak: "Ali, ne znajući da su odneli pobedu, Srbi nisu preduzeli gonjenje, pa je
šumatovačka bitka bila samo trenutna pobeda nad neprijateljem, neiskorišćen uspeh, bez ve likih
rezultata i posledica po tok celog rata, kao što se događa sa svim bitkama posle kojih se ne vrši
gonjenje i eksploatacija. Štaviše, videći da Turci vrše neko pregrupisavanje snaga na svom desnom
krilu, černjajev je zaključio da pripremaju napad sa obilaskom preko Soko Banje, i 12/24. avgusta
ujutru u 8,50 časova poslao depešu u Beograd koja je stvorila utisak da je situacija krajnje kritična.
On je, naime, molio da se urgira kod Crno goraca da preduzmu operacije prema Sandžaku kako bi
se sa javorskog fronta moglo što više vojske uputiti na Deligrad, s tim da vlada odmah, koristeći se
posred stvom garantnih sila, obezbedi zaključenje primirja."
Nedoumice nisu bile malobrojne. Na dva dana posle bitke na Šumatovcu upućen je iz glavnog štaba
tele gram knezu Milanu u kojem se izveštava o teškoj si tuaciji na frontu i urgira pokretanje
inicijative o primirju. Tu depešu je gotovo sustigla naredna kojom se moli za oduglovačenje
mirovnih pregovora. Mišljenje se očigledno menjalo brže nego situacija na frontu. Na te u svakom
slučaju sudbonosne dane ukazuje i pisac knjige Borba za nezavisnost stradajućih Slovena Balkanskog
poluostrva objavljene 1877. godine u Moskvi. On navodi da su ta dva dana Srbi na desnoj
obali Morave produžili nastupanje, prinudivši Turke na povlačenje. Pošto neprijatelj nije uspeo da
se utvrdi, srpska vojska je pri gonjenju zarobila i jedan deo artiljerije.
Prema srpskim izvorima pominju se samo manje bor be kod Svetog Stevana. Zato valjda domaći
izvori, za razliku od ovog ruskog, ni ne pominju da je 13/25. avgusta Ali Saibpaša zatražio od
generala černjajeva, preko parlamentaraca, da prihvati primirje od nekoliko časova kako bi mogli da
sahrane na hiljade izginulih turskih vojnika. Ovaj predlog černjajev nije prihvatio.
Posle toga ruski autor dalje navodi: "Pošto su Turci odbiveni od aleksinačkih položaja, černjajev je
prešao u nastupanje. Prikupivši rezerve, on je krenuo na Prugovac i Stance. Borbom je zauzeo
visove ispred ovih sela i počeo napadati katunske visove. Turci su zauzeli krševiti planinski greben.
Noću 15/27. Turci su na ovome grebenu podigli baterije 16/28. i izjutra otpočeše dejstvovati iz
'Krupovih' topova. Gubici u borbi ovih poslednjih dana ogromni su. Kod Turaka oni iznose 15.000
20.000 ljudi. Izginuo je 31 ruski oficir. Srbi su za nekoliko dana imali van stroja manje od 9.000
ljudi. Prema tome gubici obeju strana dostižu na 25.000 ljudi, ili jednu četvrtinu celokupne vojske
koja se borila. Srbi se ovih dana junački držahu."
Prema svemu što se zbivalo na ratištu kod Alek sinca ruskoj diplomatiji je predstavljeno stanje na
frontu tako da treba spasavati Srbiju. I srpski knez je, imajući u vidu sve okolnosti, odlučio da,
posle samo dva dana od bitke na Šumatovcu, 14/26. avgusta zatraži od predstavnika velikih sila u
Beogradu posredovanje za prekid rata. Evropske diplomate su na to dale pri stanak. Engleski
poslanik je prihvatio da preda Porti zajednički predlog o prekidu neprijateljstava i za ot počinjanje
pregovora o miru. Tim dokumentom bilo je predviđeno da se sa Srbijom najpre sklopi primirje na
mesec dana i da odmah započnu mirovni pregovori. Tur ska, međutim, rastrzana unutrašnjim
neprilikama, nije smela da odbije predlog, ali je još manje bila spremna da ga iskreno prihvati. Zato
je Porta uputila Srbiji, umesto ma kakvog razložnog predloga, diktat nedostoj nih uslova za
sklapanje mira. Unapred su računali da niko, pa ni Srbi, neće na njih pristati.
Lako prozrevši turski manevar evropski miro tvorci su, pod uticajem Rusije, bili prinuđeni da
odbace nerealne, pa i nedostojne turske zahteve. U to se umešala i engleska diplomatija nudeći
koncept reše nja koji je sačinio predsednik vlade Dizraeli. On je smatrao da mir Srbije i Crne Gore
sa Turskom treba da bude sklopljen na bazi status kvo. Bosna i Hercegovina i Bugarska dobile bi
administrativnu autonomiju. Uz to, Englezi su stavili do znanja kako se neće protiviti ako Austro
Ugarska okupira Bosnu i Hercegovinu, a Rusija Bugarsku. Međutim, ključna tačka njihovih interesa
ticala se Carigrada. Oni ni na šta drugo nisu pristajali izuzev da se turska prestonica, sa
okolinom, koja je uključivala moreuze Bosfor i Dardanele pre tvori u slobodnu luku pod zaštitom
Engleske. Ruski ministar Gorčakov je lako pristao na prvi deo engle skog "mirovnog koncepta".
Ali Engleze je silno ogorčio ruski protivpredlog da se u Mramorno more uvede udružena eskadra
sastavljena od brodova svih velikih sila.
Jedna od njih, Austrija, blagonaklono je primila sa glašavanje Engleza da može slobodno da
okupira Bosnu i Hercegovinu. Njenim interesima je takođe odgovarao i deo ruskog predloga da,
umesto Engleza, udružena flota velikih sila, a to je značilo i njena, kontroliše morske tesnace. Ali,
AustroUgarskoj nikako nije odgovaralo da se ruska vojska pojavi u Bugarskoj jer bi tako, smatrali
su, ušla u srce Balkana.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 10:00 am

U kolopletu velikih sila i njihovih još većih interesa gotovo da se zaboravio povod koji ih je i naveo
na izjašnjavanje, što je inače bilo okončanje srpsko turskog sukoba i postizanje mira, u čemu se
nije odma klo ni za korak, jer su kudikamo krupniji interesi bili i za to nepremostiva prepreka.
Turski izvori prema Historiji turskog (osmanskog) carstva Jozefa fon Hamera umnogome
upotpunjuju sliku o prilikama koje su vladale na Porti, na posledice ustanaka u Bosni i Hercegovini,
pobune u Bugarskoj, rata protiv Srbije i Crne Gore, pa i na poteze evropske diplomatije koji su se
uglavnom odnosili na to kako da se okoriste delovima baštine propadajućeg turskog carstva.
U Carigradu je 30. maja 1876. godine zbačen turski sultan Abdulazis. To je bio isti onaj sultan čijim
je fermanom, devet godina ranije, ozvaničena samostal nost Srbije simboličnom predajom ključeva
grada Beo grada na Kalemegdanu. Dakle, umesto Abdulazisa dove den je na presto princ Murat
Peti, koji je važio za inteligentnog i naprednog mladog čoveka, mada nešto nervno labilnijeg i, kako
je tek docnije utvrđeno, nešto više sklonog piću.
Početak vladavine sultana Murata Petog pratile su mnoge neprilike. Najpre je to bio gubitak prihoda
iz Bosne i Hercegovine, zbog ustanaka u ovim oblastima, zatim reke izbeglica iz toga područja, kao
i troškovi mobilizacije i opremanja vojske za rat protiv Srbije i Crne Gore. A kada je, iscrpljena
finansijskim nedaća ma, Turska od 2. jula 1876. godine prestala da vraća kredite svojim
poveriocima, to je palo kao grom iz vedra neba, izazvavši strašnu reakciju u evropskim bankarskim
krugovima.
činom objavljivanja rata od strane srpskog kneza Milana i crnogorskog knjaza Nikole, 2. odnosno 3.
jula, započela je, prema turskim izvorima, prva balkanska kriza. Objava rata Turskoj prisilila je
AustroUgarsku i Rusiju da usklade svoje interese i ambicije posebnim dogovorom u Rajštatu. Dve
evropske sile sporazumele su se da se neće mešati u sukob. Ali ako Turci pobede Srbe i Crnogorce,
one će biti prinuđene da se umešaju kako bi sprečile sultana da se time okoristi. Crnoj Gori bi se
dala nezavisnost, dok bi se sudbina Bosne i Herce govine rešavala na način utvrđen Berlinskim
memo randumom.
Turci su smatrali da se rusko javno mnjenje silno zanosilo akcijama Srbije i Crne Gore, ali pošto je
ruski car bio nespreman da otvoreno interveniše, naklonost je bila sve što su panslavisti mogli dati,
iako je stotine ruskih dobrovoljaca otišlo u Srbiju, a ruski general černjajev bio imenovan za
glavnokoman dujućeg srpske vojske.
Turskoj je išlo u prilog što se balkanski savez raspao pre nego što je išta učinio. Kralj ujedinitelj
rumunskih kneževina ostao je po strani, Grčka je takođe zauzela neutralan stav, a u Bugarskoj je
ustanak ugušen još u začetku. Jedino su Srbija i Crna Gora otpočele rat očekujući da će prinuditi
Rusiju na intervenciju u njihovu korist.
U turskoj carevini pak prilike su bile sve teže. Štampan je novac bez ikakve podloge i gotovo bez
vrednosti. Hiljade muškaraca bilo je mobilisano u vojsku, letina je ostajala na poljima jer su
nedostajale ruke za rad, što je još više uvećavalo oskudicu pro uzrokujući nemaštinu i glad.
Očigledna je bila potreba za snažnijim vođstvom da bi se rešila kriza unutar carstva i na njegovim
rubo vima. Mladi sultan Murat Peti, u kojeg su polagane velike nade, nije nikako uspevao da izađe
iz nervne krize. Ali nije se odricao ni alkohola. Ni lekar iz Beča, koji je uspešno lečio englesku
kraljicu Vikto riju, pozvan u Carigrad da pomogne depresivnom sul tanu, nije ovoga puta mogao
da se pohvali uspehom. I tako je turska vlada odlučila da 31. avusta 1876. godine svrgne sultana
Murata Petog i da umesto njega dovede Abdulhamida Drugog.
Kako se ova promena na carskom divanu Velike Por te dogodila baš u vreme bitke na Adrovcu,
izuzetno je zanimljivo kako su sa toga mesta tumačeni događaji u Srbiji i posledice koje su otud
proizilazile. U po glavlju Hamerove knjige o međunarodnoj krizi se kaže: "Vreme u koje je pao
početak njegove vladavine ne može se baš nazvati povoljnim. Na sreću kod Aleksinca, koja se
dogodila sedam dana pre Abdulhamidova dolaska na vlast, knez Milan je odgovorio mirovnim
predlozima. No Ignjatijevljevi mešetari su u Beogradu raspirivali i dalje ratnu groznicu, uprkos
tome što su i car i većina petrogradskih ministara odustali od širenja ruskog uticaja u Srbiji i umesto
toga se zalagali za veliku i nezavisnu Bugarsku koja će biti stvorena na račun srpskih traženja na
jugu, a poslužila bi kao odskočna daska za ruski uticaj u tom delu sveta. I am basadori u Carigradu
savetovali su Porti da bude na oprezu i da prihvati Milanovu ponudu, ali u osmanskom odgovoru,
koji je kasnio zbog događaja oko stupanja na presto, stajalo je da Srbi zloupotrebljavaju osmansku
uzdržanost kako bi se ponovo naoružali, pa će Car stvo, pre nego li pristane na mir, tražiti garancije
sila za slučaj ponovnog napada..."
Baš onih dana kada su zaraćene vojske na Moravi već stajale jedna naspram druge uoči bitke za
Gornji Adrovac, u Parizu je jedan od najvećih Francuza, Vik tor Igo, potresen paljevinama desetina
moravskih sela i nezapamćenim zločinima koje su iza sebe ostavljali Turci, napisao svoj čuveni apel
Evropi "Za Srbiju". Prozivao je i prozvao odreda: evropsku diplomatiju, evropske vlade, crkvu,
savest čovečanstva, prozvao sve one koji bi mogli, ali koji se ni oglasili nisu da za štite mali i
ponositi narod koga ubijaju. Srce Vikto ra Igoa kucalo je snažno za pravdu i za slobodu, a to je
značilo i za Srbiju. Objavljujemo ovaj jedinstven Igoov apel u celosti, u prevodu Milana Lukovića,
prema knji zi Serbia, koju su priredili Ratomir Damjanović, Novo Tomić i Sanja ćosić.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 10:01 am

ZA SRBIJU
Postaje nužno da se pažnja evropske vlade privuče na jednu stvar koja izgleda tako sitna, da vlade
ne sma traju da su dužne da je zapaze! Ta stvar, to je ova: ubijaju jedan narod. Gde? U Evropi. Ima
li koga da posvedoči? Svedok je jedan: ceo svet. A vlade, vide li to? Ne vide.
Narodi imaju iznad sebe nešto, što je ispod njih: to su vlade. U izvesnim trenucima, besmislica je
očevidna: civilizacija je u narodima, varvarstvo je u vladama. Je li to varvarstvo hotimično? Nije,
ono je profesio nalno. Ono što ljudski rod zna, vlade ne znaju. To do lazi otuda što vlade vide sve
kroz kratkovidost, koja se naziva državnim razlogom; čovečanstvo gleda sve dru gim okom,
savešću.
Mi ćemo sigurno iznenaditi evropske vlade nau čivši ih nešto, a to je da zločini ostaju zločini: da ni
vladama, kao ni običnim pojedincima nije dozvoljeno da budu ubice, da sve što se u Evropi radi,
sama Evropa radi, i da se prema svakoj divljačkoj vladi, ako postoji, mora postupati kao prema
divljoj zveri; pokazaćemo da se u ovom trenutku, sasvim blizu nas, gotovo na naše oči, vrše pokolji,
pali, pljačka, istrebljuje; da se kolju očevi i majke, prodaju devojčice i dečaci; da se deca, koja su
suviše mala da bi se mogla prodati, sabljom polove na dvoje; da porodice propadaju u ognju svojih
kuća; da je čitava jedna varoš, Balak (Aleksinac), za nekoliko časova, svedena od devet hiljada
stanovnika na hiljadu i trista duša; da na grobljima ima više leševa nego što može da se pokopa,
tako da živima, koji su im poslali pokolj, mrtvi vraćaju kugu, što je sasvim pravo; poka zaćemo
evropskim vladama da bremenim ženama otvaraju utrobu, da bi ubili tek začetu decu; da na javnim
me stima stoje čitave gomile ženskih skeleta, na kojima se vide tragovi kasapljenja; da psi po
ulicama glođu lo banje silovanih devojčica; da je sve to tako strašno, i da je samo jedan gest
evropskih vlada dovoljan da se to spreči, da su divljaci, koji te zločine vrše, strašni, a da su
civilizovani ljudi, koji dopuštaju da se to vrši, užasni.
Trenutak je došao da podignemo glas. Sa svih strana se gnušanje diže. Ima časova kada i ljudska
savest uzima reč i vladama zapoveda da je slušaju.
Vlade mucaju svoj odgovor. Nama je to mucanje po znato. One kažu: preteruje se.
Preteruje se, dabome. Varoš Balak nije istrebljena za nekoliko časova, nego za nekoliko dana; kaže
se da je spaljeno dve stotine sela, a međutim nije spaljeno više od devedeset i devet; pominje se
kuga, a u stvari vlada tifus; sve žene nisu silovane, ni sve devojke prodane, nekoliko ih je uteklo.
Istina je da su škopili zaroblje nike, ali je istina da su im i glavu odsekli, što stvar ublažava; dete za
koje se priča da je bacano s koplja na koplje, u stvari je bilo nabodeno na bajonet; tamo gde je jedan
slučaj, vi stavljate dva, itd, itd.
Posle, zašto je trebalo tome narodu da se buni? Zašto jedno stado ljudi ne dopušta da se sa njim
postupa kao sa stadom životinja? Zašto? ... itd.
Taj način zataškavanja zločina povećava samo gro zotu stvari. Ničega nema bednijeg nego mučiti
javno ogorčenje. Ublažavanja otežavaju. Tu lukavstvo brani varvarstvo. Vizantija izvinjava
Stambol.
Treba dati stvarima njihovo pravo ime. Ubiti jed nog čoveka pokraj šume koja se zove Bondiska
šuma ili Crna šuma, to je zločin; ubiti jedan narod iza šume što se naziva diplomatijom, zločin je
isto tako.
Samo veći. To je sve.
Zar zločin, ukoliko veći, postaje manji? Nažalost, to je već postao zakon u istoriji! Ako ubijete šest
ljudi, vi ste Tropman; ako ubijete šest stotina hiljada ljudi, vi ste Cezar. Biti veliki u zlu, znači biti
moćan među ljudima. Dokazi: Vartolomejska noć, koju je papa bla goslovio; Dragonade, koje je
veličao Bosje; Drugi de cembar, koji je Evropa pozdravila.
Ali je vreme da taj stari zakon zameni novi. Ma kako da je mračna noć, horizont se mora na kraju
krajeva zabeleti.
Da, noć je mračna: aveti se počinju buditi. Posle Silabusa evo Korana; jedno Sveto pismo može
drugome pružiti ruku; jangamus dedžtras; iza Svete Stolice diže se Uzvišena Porta. Rim nam je dao
Srednji vek, Turska nam svoj srednji vek tek daje.
Otuda stvari koje se događaju u Srbiji. Gde će se one zaustaviti?
Kada će se svršiti mučenje toga malog junačkog na roda?
Vreme je da iz civilizacije izađe jedna veličanstve na zabrana svojim vladama.
Ali će se reći: vi zaboravljate da postoje "pitanja". Ubiti čoveka je zločin, ubiti jedan narod je
"pitanje". Svaka vlada ima svoje pitanje. Rusija ima Carigrad, En gleska Indiju, Francuska Prusku,
Pruska Francusku.
Mi odgovaramo:
I čovečanstvo ima svoje pitanje, i to pitanje je veće od Engleske, Indije i Rusije: to je čedo u utrobi
svoje majke.
Zamenimo politička pitanja ljudskim pitanjem.
Celokupna budućnost leži u tome.
A budućnost će se, makar šta se činilo, izvršiti. Sve je služi, pa čak i zločini! Strašne sluge.
Ono što se događa u Srbiji dokazuje potrebu za Sa veznim Evropskim Državama. Neka na mesto
nesložnih vlada dođu složni narodi. Neka jedanput bude kraj s ubilačkim carstvima! Zauzdajmo
fanatizme i despoti zme. Slomimo mačeve, koji služe zabludama, i dogme, koje imaju sablju u
ruci. Dosta s ratovima i pokoljima, slobodna misao, slobodna razmena; bratstvo. Zar je mir tako
težak? Evropska republika, kontinentalna fede racija, to je jedina politička realnost. Razmišljanje
to pokazuje; događaji isto tako. U pitanju o realnosti, koja je jedna nužnost, svi su filozofi složni, a
dželati svo jim dokazima potpomažu dokaze filozofa. Na svoj na čin, i baš zato što je strašno,
divljaštvo svedoči za civilizaciju. Napredak je potpisao Ahmedpaša. Ono što zverstva, koja se u
Srbiji događaju, stavlja izvan sumnje, to je da Evropi treba jedna evropska narodnost, jedna
evropska vlada, jedan ogroman bratski izborni sud, demokratija u miru sa samom sobom, da svi
narodi budu braća sa Parizom kao kolevkom i prestonicom, da sloboda dobije za prestonicu
svetlost. Jednom reči Sa vezne Države Evrope. To je cilj, to je pristanište. Do juče to je bila samo
istina, danas je to očiglednost, bla godareći dželatima Srbije. Uz mislioce pristaju ubice. Dokaz su
bili dali geniji; sad ga ponavljaju čudovišta.
Budućnost je Bog koga vuku tigrovi!
Pariz, 29. avgusta 1876.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 10:01 am

Tako je govorio i pisao Viktor Igo. A kada je 1886, godinu dana posle smrti, rodni Bezanson odlučio
da podigne spomenik svome velikanu, predsednik odbora za podizanje spomenika Viktoru Igou, u
njegovom rodnom gradu, bio je srpski pesnik Jovan Jovanović Zmaj. Kao da su i tim gestom
Francuzi imali potrebu da podsete Evropu baš na onaj veličanstveni Igoov apel "Za Srbiju", i na
njegove velike odjeke, koje su svi morali čuti, ali koje samo mi Srbi i danas pamtimo sa zahvalnošću.
Na srpskom ratištu u dolini Morave tekle su pripreme za bitku kod Gornjeg Adrovca. Prema svedočenju
Save Grujića, načelnika artiljerije Moravskoti močke vojske, na vojištu se nalazilo 75
bataljona srpske vojske, ali je od ukupnog sastava svega devetnaest ba taljona i pet baterija bilo
predviđeno za odbranu po ložaja na levoj obali Morave.
Već je rečeno da iznurena u silnim bojevima, srpska vojska nije mogla dovoljno da iskoristi
postignute uspehe i Turke, koji su napustili sve položaje na desnoj obali Morave, energično goni. O
tome se u Građi za istoriju ustanka i ratova 18751878. godine još kaže: "Kerimpaša premesti svoj
štab iz Tešice i težište operacija prenese na levu obalu Morave. Prilikom od stupanja Turci za
sobom poništiše sve mostove. Srpska vojska još ne beše uspela da pripremi nastupanje k Te šici,
kad 20. avgusta (1. septembra po novom kalendaru primedba autora), turska vojska svom masom,
u jačini 60.000 ljudi, krenu od Tešice visovima na levoj obali Morave k Aleksincu preko sela
Adrovca, da bi došla u pozadinu srpskoj vojsci, koja se opet, da bi sprečila ovo nadiranje Turaka
moraše boriti na otvorenom polju."
Odlučujuća bitka za Adrovac bila je odsudna za pu kovnika Rajevskog. Trajala je od 8 izjutra pa
sve do 22 časa. "Turski napad počeo je 1. septembra (odnosno 20. avgusta po starom kalendaru) u 8
časova masovnom arti ljerijskom vatrom duž celog fronta, koja je gotovo bez prekida trajala sve do
12 časova, kako bi neutralisali srpsku artiljeriju i zamaskirali pravac glavnog na pada. čim su se
oglasili prvi topovi, general černjajev je sa celim štabom izjahao iz Aleksinca i u galopu stigao na
Prćilovički vis", navode Petar Opačić i Savo Skoko.
Kako se dalje odvijala bitka i šta se dalje događalo doznaje se iz svedočenja dr Vladana đorđevića,
koji je i toga dana bio u štabu glavnokomandujućeg srpske vojske:
U karijeru projurismo ono kukuruzom obraslo polje između mostobrana i žitkovačke mehane, pa
onda svrnu smo desno prćilovičkim drumom, a malo docnije levo pravo uz brdo.
Tek kada se popesmo na prvu kosu, a jedna turska gra nata pravo pred nas, i prsnu kao kakav
Štuverov buket u "fajerverku". Srećom bili smo toliko daleko, da niko nije ranjen. Međutim ta
granata beše povod te đeneral zapovedi, da cela njegova svita ostane tu, i da čeka zapovest, a on sa
Komarovom i pukovnikom Rajevskim ode dalje.
Dalje se doktor Vladan đorđević vajkao kako su na tome mestu ostali bar dva sata. Turska artiljerija
je neprestano ciljala visove iznad njihovih glava. Naime, gađani su položaji na kojima se nalazio s
vojskom pu kovnik Jovan Popović. Pred tom, kako izgleda i kako primećuje đorđević, unakrsnom
vatrom, svaki zvižduk granate terao je štablije da traže smešni i žalosni zaklon iza kakvog drveta,
koji im zacelo nije moglo biti nikakva zaštita.
Uzrujani i bespomoćni pomisliše već da ih je rase jani načelnik štaba Komarov verovatno
zaboravio. Za to bez komande i bez nekog cilja uzjahaše konje pa po đoše da potraže generala. U
tome i uspeše tek negde oko podneva. Nađoše ga pod jednim drvetom na goloj za padnoj padini
prćilovičkih visova, koja se spuštala u potok između Donjeg i Gornjeg Adrovca. đorđević nastavlja:
Bitka među tim besnela je već i pešačkom vatrom više i u levo od toga mesta, gde je bio prostrt
ćilim glavnokomandujućeg.
Kad stigosmo i mi pod taj grm, niko nam ništa ne reče ni što dođosmo bez zapovesti, ni gde smo
bili do sada.
Jedino pukovnik Rajevski stade nas nuditi da s njime ručamo, jer on beše izvadio iz svojih bisaga
nešto hladna pečenja i jednu bocu vina pa ruča.
Na ovome mestu pomenućemo dokument sokobanjskog arhiva od 19/31. avgusta na osnovu kojeg
se jasno vidi da se obezbeđenju dobre ishrane, pa i pića za vojsku, pokla njala dužna pažnja, a sve
u ime priprema za bitku: "Za vojsku koja se nalazi na okupu oko Aleksinca, a po naredbi Intedanta
Moravske vojske, ima da se nabavi 50.000 oka vina za gotov novac. Stoga Načalstvo vam
preporučuje da odmah i što je moguće više nabavite vina u vašem srezu i odma ovamo šaljete, pa
koliko našli i ispratili budete, izvestite Načalstvo."
Većina odbi njegovu ponudu s blagonaklonošću. Kome je bilo do jela, kad se puščana vatra sve više
i više nama primicaše, svedočio je dalje dr đorđević dodajući:
Samo Rajevski ne samo da je mirno jeo, nego što me osobito iznenadi od sumornog ćutalice, on je
danas ne prestano zadevao šalu i pravio dosetke, kojima se sam iz sveg grla smejao, jer nama
nikome ne beše do smeja. (...)
Među tim stiže raport sa Gornjeg Adrovca, da je pozicija u velikoj opasnosti, jer Turci prodiru na tu
stranu s velikom silom u očevidnoj nameri, da zauzmu adrovačke visove, pa da opkole našu vojsku
na prćilo vičkim visovima, i da nas onda, potisnuvši snažno s fronta, sjure u Moravu.
U tom trenutku, černjajev, nemajući vojske pod rukom da je baci na mesto koje beše u opasnosti,
reši se da bar pošalje pouzdanog komandanta na tu poziciju i stoga se okrete Rajevskom:
G. pukovniče, molim vas pohitajte u Gornji Adro vac, primite komandu i gledajte da održite samo
jedan sahat tu poziciju, dotle ću vam za celo poslati svežih trupa u pomoć.
S boljšim udovoljstvijem reče radosno Rajevski, pa skoči na noge i pritezajući kolane svome
konju, šanu meni smešeći se Enfin, mon cher Docteur, jedna prilika da vidimo da l' sam ja baš tako
nedostojan potomak đenerala Rajevskog, i da li je Miljutinska vojska tako loša, kao što se kaže. Za
tim mi pruži ruku, sa kojom vrlo kordijalno, gotovo grčevito steže moju ruku, skoči na konja i
najkraćim putem odjuri preko njiva i vinograda pravo u Gornji Adrovac.
Ne znam za što, ali ono nekoliko prošaptanih reči i onaj neobični stisak ruke, zadahnuše me
nekakvom neprijatnom slutnjom. I sam glas, kojim se Rajevski opro stio s đeneralom, rekavši mu:
Prašćajte, Mihail Gligorič! nekako je osobito drhtao, i ja sam dugo, dugo za njim gledao...
*
To je čas. Kad zatreperi duša. Kad odnekle, iz pup ka, pokrene damar. U svetlost neslućenu. U
beskraj. U uznetost. U san okrilaćen. I uznemiren. Kao pred zve zdanim nebom. To je taj čas.
Zbog tog trena, i onog treptaja duše, on i jest tu. Na konju. U zelenom polju. Na ovoj kosi. Pred
vatrom kojoj galopira u susret...
Da li još išta pretiče? Kao senka. Osmeh. Neko sećanje? Na oca, kome ni očiju na pamti, jer ga smrt
uze mladog. Na Mihaila, brata, siroče, suzu njegovu koju nikako da utre; samo je on još prepoznaje
u ađutantu ruskog cara. Na mater Anu, lepu i mudru. U pogledu njenom i prepoznade svoj jedini
izlaz.
Srbiju ovu. Njen rat. Slobodu žuđenu. I, uz nju tek, ljubav svoju i svoju čast.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 10:02 am

*
Da li je naslutio da je poslat u bitku koja je možda već unapred bila izgubljena? Ubrzo, černjajev
uze neka dva bataljona da ih pošalje Rajevskom kao potporu. Vla dan đorđević o tome dalje
svedoči:
Tek što nam ta dva bataljona zađoše za jednu šumu na putu za Gornji Adrovac, a naši se strelci
pojaviše na samoj ivici onih kosa, koje okružavahu kotao u kome smo mi stajali, i to pojaviše s
tendencijom nazad.
Šta je to, Visarion Visarionič? dreknu čer njajev na svog načelnika štaba.
černjajev se okrete nama.
Jašite, gospodo! reče pa idite u šumarak na onom visu i tamo me čekajte!
Mi ne možemo rekosmo gotovo svi najedanput ostaviti Vaše Visokoprevashodstvo u ovakvom
tre nutku.
Ja zapovedam! reče đeneral kratko, pa pruži ruku onamo, gde nam je pokazao da ga čekamo.(...)
černjajev ostavši sam beše takođe skočio na konja, i beše za šefom štaba pojurio u liniju, i pri svem
tom što je prisustvo glavnokomandujućeg zadržalo naše strelce neko vreme na onome vencu, opet
navala turske celokupne vojske beše suviše silna, da bi se za dugo naš otpor mogao produžiti.
Bilo je 3 sahata posle podne, kada naš streljački lanac odstupajući lagano beše došao do onoga grma
pod kojim smo mi u podne sedeli, a turski strelci zauzeše onaj venac visova tako da se kroz puščani
dim jasno raspoznavahu njihovi crveni fesovi.
Ah da mi je samo jedna divizija stajaće vojske uzdisaše lupajući se po desnom butu rukom pa
mi još tolika turska vojska ne bi otela visove!
Iz istog svedočenja o toku bitke jasno se razaznaje da je tursko napredovanje bilo sistematično i
naizgled polako, ali neprekidno, zatim i to kako je černjajev očajnički bacao u bitku i
novoformiranu bateriju ka petana Srba. A kad je u jedan mah kapetan Magdalenić poveo jedan
bataljon sveže vojske u juriš, koji složno označiše trube i gromko "ura", učini se da to začas pomete
turske askere.
Hvala ti, Bože! reče černjajev pa se prekrsti.
U taj mah doneše đeneralu jednu ceduljicu. On otvo ri, pa videvši da je srpski napisana, pruži je
meni da mu je pročitam
Pogledam potpis.
Komandir baterije poručnik Šamanović.
Da reče đeneral to je s Gornjeg Adrovca. či tajte, čitajte doktore!
"Javljam pokorno, da je pukovnik Rajevski ovoga časa, kod moje baterije poginuo od puščanog
zrna neprija teljskog..."
Oh! reče černjajev, uhvati se za glavu i ode malo u stranu.
U poruci je dalje pisalo: "...njegovu sablju, kesu s novcima i džepnu zapisnicu ja sam uzeo do dalje
naredbe... Raportira komandir baterije poručnik Kosta Šama nović."
Taj glas nas porazi. Malo čas je bio s nama, onako veseo... a sad beše mrtav.
Siromah Rajevski! On beše drug po svojoj sudbini našem kukavnom Stevi Velimiroviću...
Neka Bog uteši njegovu majku i njegovog brata, jer ih njihovo silno bogatsvo ne može utešiti za
takav gu bitak.
Poruka je stigla oko 17 časova. U docnijem opse žnom izveštaju poručnik Kosta Šamanović je
opisao kako je pukovnik Rajevski stigao kod njegove baterije oko 14 časova, baš onda kad su se
rasute srpske trupe u neredu povlačile od Suhote prema Gornjem Adrovcu. Tu je pomogao oficirima
i narodnim komandirima da se Rudnička brigada, kojom je komandovao kapetan Rado mir Putnik,
ali i druge jedinice najpre zaustave, a onda i konsoliduju. Pošlo mu je za rukom da ih sve okupi,
reorganizuje odbranu, pa i da pripremi protivnapad. Dok su po njegovom naređenju dobošari i
turbači dava li znak za juriš, on je odabrao Šamanovićevu bateriju za svoje komandno mesto zato
što se nalazila na veoma podesitom mestu, ali i veoma blizu neprijateljskom rasporedu. Odatle je
komandovao napadom svojih jedi nica. U svom izveštaju poručnik Kosta Šamanović o tome je još
napisao:
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 10:02 am

Oko 4 sata po podne, pogodio ga je neprijateljski kuršum u glavu i Rajevski je pao mrtav bez da je
mogao jednu reč izustiti. To se desilo u mojoj bateriji. Ja sam odmah naredio mojim vojnicima da
poginulog Rajevskog od nesu u pozadinu na zavojište. Rajevski nije imao uza se ni jednog
ađutanta. Za vreme borbe i konj mu je bio ranjen.
Telo pukovnika Rajevskog preneseno je iz Gornjeg Adrovca u manastir Svetog Romana kod sela
Praskovča. Prvobitno mesto gde je sahranjen bilo je u manastirskoj porti, jugoistočno od oltara.
Mada je tu počivao samo nekoliko dana, taj prvobitni grob je obeležen kamenom peščarom, sa
pravoslavnim krstom, ali bez imena ili ma kakve oznake. Od tada pa sve do danas humka se održava
kao posebna manastirska svetinja. Oko nje monahi nje neprestano rasađuju sezonsko cveće.
One i na taj način održavaju živom svojevrsnu legendu. Prema toj legendi u porti manastira je
sahranjeno herojevo srce, da bi tako večno ostalo u Srbiji, dok je telo ispraćeno za Rusiju.
čim je knez Milan primio izveštaj glavnokoman dujućeg, generala černjajeva o pogibiji pukovnika
Rajev skog, odmah je uputio telegram saučešća porodici palog junaka. To se doznaje po uzvratnom
telegramu Mihaila Rajevskog, koji je poslao iz Carskog Sela 6/18. septembra 1876. godine, da bi
zahvalio srpskom knezu na saučešću:
Hvala Vašem visočanstvu na izrazima saučešća za mojim bratom koji je dao život za Vašu svetu
stvar. Vratite nam njegovo telo i zadužite našeg prijatelja kapetana Kizlokova da ga prenese u
Rusiju. Pukovnik Mi šel Rajevski.
Pukovnik N. N. Rajevski
Bitka za Gornji Adrovac trajala je nesmanjenom že stinom i posle pogibije pukovnika Rajevskog.
O tome je u svom raportu pregledno izvestio komandant Rudničke brigade, kapetan Radomir
Putnik, docnije proslavnjeni vojvoda srpske vojske:
Brigada postavljena na krajnjem desnom krilu, ispred sela G. Adrovac, imala je zadatak, da bude
potpora ba taljonima: Beogradske, Kruševačke i Jagodinske brigade, koje su se pred ovom na
položaju ispred istog sela na lazile.
Pred borbu brojala je ova brigada boraca 1687, u pomoć njoj bio je pridat još i 1. bataljon Rudničke
bri gade druge klase jak 515 boraca.
Odmah u početku boja u 11 1/2 č. odaslat je bio 3, a za tim 2. bataljon napred, da pokrene trupe,
koje su se sa Turcima borile.
Prvi bataljon ove i 2. bataljon Rudničke brigade druge klase zadržao sam u rezervi, pri čemu se
odmah pokazala nova potreba, da se 1. bataljon rasporedi za boj, usled čega je u rezervi ostao samo
2. bataljon druge klase i ovaj je bio postrojen u smaknutom poretku u šumi, koja se odmah s desne
strane Adrovca nalazi.
Kad je bio odaslat u borbu 3. bataljon ove brigade, vojnici ovih trupa, što su se napred borile naglo
su počeli odstupati u različitim pravcima; a malo za tim to su učinili i vojnici oba bataljona ove
brigade, koji su u pomoć napred izaslani bili, kojima se pridruži i znatan broj 1. bataljona.
Uspeo sam u onom času, da bataljon Rudničke brigade druge klase, koji je u rezervi zaostao
povedem napred u boj, kome se pridruže i zaostali od sva tri bataljona prve klase i sa ovim
zauzmem vrzinu, koja se proteže desno i levo od puta, što od krajnjeg desnog krila vodi k Adrovcu i
dalje k Trnjanima. Ovo je bilo oko 2 č. po podne.
Međutim od svih ovih vojnika zaostalo je u daljem tečaju borbe samo do 200 vojnika, pomešanih iz
ova tri bataljona prve klase i jednog bataljona druge klase i ovi su se protiv sve navale borili 4 časa
do 6 č. po podne, kada su najposle morali da odstupe.
Uzrok, što je desno krilo moralo najposle da odstupi i Turcima da ustupi položaj, nije bila oskudica
hra brosti vojnika, već u tome, što su za ta 4 časa borbe municiju utrošili u tolikoj meri, da je na
svaku pušku padalo preko 200 metaka, usled čega su se cevi tako jako zagrejale, da već nisu bile za
rukovanje. Pa i pored toga možda bi se još i dalje držalo, da su ma od koje strane imali ma koliko
pomoći i da ih nesrazmerno veći broj Turaka nije s levog boka opkolio i počeo selo Adrovac da pali.
Lično sam se uverio, da su ovi ljudi odstupali tek, kad su ovakve prilike nastupile, kao što sad
navedoh i da su svoju vojničku dužnost tačno vršili; jer su se u tim okolnostima borili 4 časa protiv
nasrazmerno jače snage turske, pred kojim su mnogo brže stuknuli celi bataljoni: Beogradske,
Kruševačke i Požarevačke briga de, te stoga smatram za svoju dužnost, da ih koman dantu
najtoplije preporučim.
Po učinjenom pregledu posle bitke nađeno je na licu u sva tri bataljona ove brigade 1137 vojnika, a
ranjeno je 306, poginulo 21, nestalo 223. U rudničkom bataljonu druge klase našlo se na licu posle
boja 462, ranjenih 80, a nestalo 66.
Tako je izvestio kapetan Putnik o borbi na Adrov cu u kojoj je učestvovao pod komandom
pukovnika Ra jevskog. Sutradan posle bitke 21. avgusta (odnosno 1. septembra) rano izjutra oko
četiri časa načelnik glav nog štaba Visarion Visarionovič Komarov hitno je obavestio ministra
inostranih dela srpske vlade Jo vana Ristića o novonastaloj situaciji. U telegramu je napisao i
sledeće:
Turci su juče svom snagom napali naše desno krilo, obilazeći naše pozicije od Jastrepca. Mi, mada
tri pu ta slabiji brojno, moradosmo iz strategijskih obzira izaći iz šančeva i primiti bitku na
otvorenom polju. Pored sveg našeg odupiranja, Turci posle 13 časova borbe uzeše Gornji Adrovac i
adrovačke visove. Povratiti ih sada nije mogućno, a time postaje nemoguće braniti levu obalu
Morave do Deligrada. O ovome čast mi je izve stiti vas radi znanja...
Već istog dana oko podne, samo osam časova posle izveštaja načelnika svog štaba,
glavnokomandujući, general černjajev, uputio je telegram knezu Milanu, kao vrhovnom
komandantu, želeći da i sam predstavi svu ozbiljnost novonastale situacije na frontu. Pošto je
ukazao na napad Turaka sa 50.000 do 60.000 boraca, on navodi da su srpske snage bile smrvljene
kompaktnom masom napadača. Srpska vojska je ipak zadržala svoje pozicije, veli dalje černjajev,
ali će ih morati napu stiti. Najzad je zaključio:
I pored naših uspeha ovih poslednjih dana i vrednog držanja Vaše vojske, čini mi se da je teško
produžiti borbu pre nego što pribavimo nove snage. Ja, dakle, molim Vašu Svetlost, da izvolite
pregovarati o primirju. Mi imamo oko 60 ranjenih. Pukovnik Rajevski je poginuo.
O tragičnoj pogibiji pukovnika Rajevskog pisale su sve ruske novine, a o njegovoj junačkoj smrti
na bojnom polju podrobno su izvestile i sve srpske. Tako je Istok u broju od nedelje 5/17. septembra
pisao da je telo Ra jevskog preneseno sa mesta gde je prvobitno bio sahra njen u Beograd i kako je
bilo izloženo u Sabornoj crkvi. Posle telegrama, kojim joj je izjavio saučešće knez Mi lan, u
Beograd je doputovala grofica Ana, mati pukov nika Rajevskog. Potom je Istok doneo opširan
izveštaj o opelu u Sabornoj crkvi, prilikom kojeg je činodej stvovao prvi srpski mitropolit Mihailo
sa sedam naestoricom sveštenika.
"Posle podne 5/17. septembra oko 5 časova preneseno je telo junaka Rajevskog na lađu, dole na
Savu, a pri ovoj pratnji učestvovala je vojna banda, vojska, kozačka le gija, a naroda se toliko
sleglo, koliko nikad dotad, da oda poslednju počast junaku ruskom Rajevskom, koji je krv svoju
prolio za otadžbinu i slobodu srpsku", pisao je Istok.
Pukovnik Nikolaj Nikolajevič Rajevski je, po želji porodice, prenesen u svoju otadžbinu i sahranjen
pored svojih slavnih predaka u porodičnoj grobnici u selu Razumovska (Erazmovka), u Kijevskoj
oblasti, u Ukra jini.
Ali u Srbiji je ostala legenda. Mesto na kojem je poginuo nikako nisu mogli da zaborave njegovi
srpski ratni drugovi. Zato su odmah po okončanju rata obele žili to mesto skromnim krstom od
kamena peščara na kojem su uklesane reči: Ruski pukovnik Nikola Rajevski u borbi sa Turcima
pogibe na ovom mestu 20. avgusta 1876. godine. Decenijama je taj beleg bio jedini koji je podsećao
na legendarnog junaka.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 10:03 am

Kada je i kako je došlo do toga da, pored onog skromnog spomenika, na mestu pogibije, bude
podignuta i crkva posvećena pukovniku Nikolaju Nikolajeviču Rajevskom? Ko je bio ktitor? Kakva
je bila uloga kra ljice Natalije u tome poduhvatu i zašto se, takoreći sve do juče, nije ni znalo na
čijoj je parceli, to jest njivi izgrađena spomencrkva u Gornjem Adrovcu?
Sva ta pitanja ostala su manjeviše otvorena. Zato se mirne duše može reći kako su tek nedavno
objavnjena Pisma kraljice Natalije Obrenović pomogla da se razja sne izvesne ključne nedoumice.
Jedna od njih odnosi se na to od kad su i sa kime su vođeni pregovori o izgradnji crkve. Dva pisma
srpske kraljice Natalije Obrenović iz 1887. godine otkrivaju da su baš u to vreme započeti dogovori.
Pošto tada već nije bila u životu grofica Ana, mati pukovnika Rajevskog, to je onda porodične
interese zastupao njegov brat, Mihail. Te i druge po jedinosti iznosi kraljica Natalija u svome
pismu po slatom iz Badena 21. avgusta 1887. godine i upućenom generalu Savi Grujiću:
Od sveg srca vam zahvaljujem što ste tako brzo ispunili moju želju koja se odnosila na mesto
ubistva pukovnika Rajevskog i odmah ću njegovog brata izvestiti da sam obećanje ispunila.
Iskoristiću još jednom vašu dobrotu i zamoliću vas da mi pošaljete skicu koju ću ovde iskopirati i
napraviti fotografiju ograđenog me sta. Mislim da bi bilo pravedno obeštetiti već sada seljaka čiji
je to teren i na koji on plaća porez pa vas molim da u tom smislu izdate nalog...
Skica i fotografija koje se pominju ukazuju da su to bili verovatno prvi neophodni koraci za
upoznavanje uslova i okolnosti na terenu da bi se moglo pristupiti izradi projekta. I o tome se, uz
nesebičnu pomoć gene rala Save Grujića, starala lično kraljica Natalija, koja je i dalje ostala u
prepisci s Mihailom Rajevskim. U drugom pismu, iz Firence, od 25. decembra 1887. go dine,
takođe upućenom generalu Grujiću, ona je pisala:
Primila sam pismo od Rajevskog, koji je bio dirnut nacrtom koji sam mu poslala, i biću vam vrlo
zahvalna i za fotografiju. Pisaću Jakšiću da sreskom načelniku preda 60 franaka...
Poslednje reči ovog navoda iz pisma kraljice Na talije odnose se na novac. Za šta je bio namenjen?
Mo žemo, dakle, pretpostaviti s razlogom da je, u skladu sa svojim zalaganjem, kraljica odlučila da
ona lično "pra vedno obešteti" seljaka za njegov posed. Za neku drugu svrhu, ovim povodom, ne bi
ni bilo razloga da šalje novac.
Dirljivo je svakako s kolikom je plemenitom pa žnjom srpska kraljica razmišljala o jednom
adrovač kom seljaku i s kolikom se obzirnošću odnosila prema njegovom imetku. I umesto da se
takav gest ne zaboravi i sačuva kao dragoceno porodično predanje, potpuno je iščezao iz sećanja
današnjih Gornjoadrovčana. Ipak, blagodareći trudu i pomoći umnog i istrajnog svešte nika
Slavoljuba Petrovića, uspeli smo da doznamo ne ime, nego imena onih o čijim je posedima bilo
reči.
Plac današnje crkvene porte prostire se na hektar i devedeset ari. Katastarska parcela uvedena je u
ze mljišne knjige 1937. godine pod brojem 1542 kao "dobro crkve pukovnika Rajevskog", KO
Gornji Adrovac. Prva parcela, paralelna prema putu, pripadala je Milenku Živadinoviću i prostirala
se otprilike do spomenika pukovniku Rajevskom. Na njoj je bila sagrađena spomen škola sa
imenom ovog junaka. Druga parcela, od spome nika pa dalje, u pravcu zapadistok, bila je
vlasništvo Novaka Stevanovića. Ovog ardovačkog domaćina stre ljali su bugarski okupatori 17.
marta 1917. godine u osamdesetoj godini života, što znači da je bio rođen 1837. godine. Imao je tri
sina Dragutina, Dimitrija i Svetomira, stoji zapisano na spomeniku u Gornjem Adrovcu. Dakle, na
parceli Živadinovića izgrađena je škola, dok je na zemljištu Stevanovića podignuta crkva.
Od pogibije pukovnika Rajevskog i potonje želje porodice da se to mesto obeleži crkvom, pa do
početka radova, proteklo je nešto manje od tri decenije. Prema projektima dobijenim iz Rusije
započeta je izgradnja crkve i škole 1902. godine. Pošto ni o tome nema pi sanih dokumentara,
prazninu popunjava još jedno saču vano predanje. Naime, grofica Rajevska poverila je vla diki
Niškom 3.000 dukata za gradnju oba objekta. Rado vi su završeni prema planu i predviđenom
roku, a utro šen je tek svaki treći dukat. Preostali novac, svih 2.000 dukata, kako se dalje kaže u
predanju, vladika je vratio grofici Rajevskoj.
Na spoljašnjem zidu hrama nalazi se mermerna plo ča na kojoj je, pored imena ktitorke, i ime
niškog vladike: "Trudom i nadzorom episkopa Niškog g. Ni kanora Ružičića a o trošku ktitorke
plemenite go spođe Marije Rajevske ozidan je ovaj sveti hram i osve ćen 2. septembra 1903.
godine."
Crkva je posvećena Svetoj trojici. Skladnih je pro porcija, sa karakterističnim pravim uglovima.
Osnova je u obliku pravilnog grčkog krsta sa tremovima između krstova. Centralni prostor
zasveden je kupolom. Fasa de su obložene keramičkim pločicama boje višnje i boje limuna
grupisanim u vidu mozaika. Unutrašnji zidovi su oslikani živopisom. Predloške za fresko
dekoraciju izradio je poznati ruski slikar i arhitekta V. M. Vasnecov, isti onaj autor kome je bila
poverena rekonstrukcija zgrade čuvene Tretjakovske galerije. Na osnovu tih planova crkvu je
živopisao freskoslikar D. Obrenović.
Crkva Rajevskog u Gornjem Adrovcu proglašena je spomenikom kulture rešenjem Zavoda za
zaštitu spome nika kulture u Nišu 18. maja 1973. godine pod brojem 546/1. Ovo kulturno dobro
uvedeno je u Registar spome nika kulture u Nišu pod brojem 76. Spomen crkva je upisana i u
centralni registar Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Republike Srbije u Beo gradu
21. juna 1983. godine pod brojem 237. Iako je od izgradnje crkve u Gornjem Adrovcu prošlo samo
nešto više od devedeset godina, ostaje nerazjašnjeno važno pitanje ko je bila ktitorka grofica
Marija Rajevska?
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 10:03 am

Kako u literaturi tako i u dokumentima o progla šenju ove crkve spomenikom kulture, pa najzad i u
usmenom predanju, podaci o tome su sasvim neusagla šeni. Štaviše, to je pravo zamešateljstvo jer
se za ktitorku uzimaju čas mati ili sestra, čas tetka ili snaha pukovnika Rajevskog.
Da vidimo najpre ko nije mogao biti ktitorka i za što. Grofica Ana Mihailovna Borozdinoj (1819
1883), udata Rajevski, mati pukovnika Rajevskog umrla je dve decenije pre nego što je sagrađena
crkva u Gornjem Adrovcu. Njenu smrt pominje u svojim memoarima Alim pije Vasiljević: "čudna
je sudbina i te plemenite žene, posle rata, ona je došla u oslobođenu Bugarsku da si rotinji, kojoj su
roditelji u borbi poginuli, razdeli milostinju, pa je zlikovci ubiše i opljačkaše!" Mati očigledno nije
mogla biti ktitor, a da je to makar te stamentom zaveštala, onda bi na ktitorskoj ploči sta jalo njeno
ime. Što se tiče mogućnosti da je to bila se stra, to otklanjaju biografski podaci o porodici pukovnika
Rajevskog. U njima se ne pominje da je imao ikog osim rođenog brata Mihaila. Ako se kao
mogući ktitor uzme tetka, udata za čuvenog generala Orlova, koji je prija teljevao s Puškinom i
zajedno s njime pripadao deka bristima, onda se ona kao ktitor ne bi upisala svojim devojačkim,
nego svojim prezimenom udate žene.
Važan trag o identitetu grofice Marije Rajevske sadrži pismo od 22. februara 1901. godine koje je
Jelena Novaković, supruga srpskog poslanika u Petrogradu Stojana Novakovića, uputila svome sinu
Mileti, stu dentu prava u Parizu. U pismu navodi i sledeće:
Bili smo takođe u poseti nekoj gospođi Rajevskoj a po rođenju princezi Gagarin. Ove iste princeze
bio je dever, tj. brat muževlji pokojni Rajevski koji je poginuo u na šem ratu sa Turcima 1876.
godine. Žena poginulog Ra jevskog ostavila je testament da se načini crkva na onom mestu gde je
ovaj plemeniti junak pao. Sada se vode pre govori oko poslanstva o planu i izvršenju te želje pa
smo išli toga radi...
Pregovore o izgradnji crkve, koje je s kraljicom Natalijom započeo brat pukovnika Rajevskog,
sasvim je prirodno da okonča u svojoj kući i uz pomoć svoje supruge. Ovo tim pre što posle smrti
majke i, kako iz ovog pisma doznajemo, supruge, bližih srodnika nije ni preostalo.
Pismo koje smo citirali razrešava jednu nedou micu o imenu ktitorke, ali drugu nedoumicu nosi
sobom. Ako je uistinu postojao testament, koji se pominje u pismu, kao i zaveštanje o kojem je reč,
zašto su skice terena, pa fotografije i sve drugo što je bilo potrebno za projektovanje, upućivani
bratu Mihailu Rajevskom? Zato, nesumnjivo, što se on starao o svemu od prenosa bratovljevih
posmrtnih ostataka pa do projekta za spo mencrkvu. Ako je tako, zašto bi brat Mihail, za nešto što
je sam pokrenuo u svoje ime i u ime svoje ugledne porodice, prihvatio naknadni testament sa
istovetnom željom? Uprkos pomenu testamenta čini se ipak naj verodostojnije da je ono što je
započeo brat Mihail okončala snaha Marija Rajevska, a to ime se uostalom i nalazi na ktitorskoj
ploči.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 10:04 am
*
Crkva Svete trojice u Gornjem Adrovcu posvećena pukovniku Rajevskom nalazi se na jednoj
upečatljivo izdignutoj zaravni koja dominira čitavim predelom. Od puta pa do ulaza u hram ističu
se, vrhuneći, drvoredi lipa koje su donesene, kako kaže još jedno predanje, iz sela Razumovske u
Ukrajini, sa nekadašnjeg imanja gro fova Rajevskih. Sveto slovensko drvo, kakvo je od pamtiveka
lipa, natkriljuje na ovom mestu, kao nigde drugde na svetu valjda, i legendu i stvarnost o
pukovniku Ni kolaju Nikolajeviču Rajevskom.
Taj sveti hram sa njegovim likom molitveno ove kovečuje LjUBAV i čAST, njegove vrline i vrline
onih koji u njih veruju.
*
Godine 2001. u Gornjem Adrovcu je obeležena 125. godišnjica od pogibije pukovnika Rajevskog,
uz prisu stvo mnogih uglednih gostiju i uz činodejstvovanje Nje gove svetosti patrijarha srpskog
gospodina Pavla. Isto vremeno, obeležen je završetak radova na obnovi fasade, restauraciji fresaka
i ikona na ikonostasu u crkvi.
Time je najavljen produžetak posla na uređenju ovog spomenkompleksa, a o dosadašnjem je
postavljena spo menploča na spoljašnjem zidu fasade na kojoj su uklesane reči: "Spomen crkva
Sv. trojice, spomenik ruskosrp skog bratstva po oružju obnovljena povodom proslave 125.
godišnjice pogibije ruskog pukovnika grofa Ni kolaja Rajevskog na inicijativu ambasadora Rusije
u Beo gradu V. Jegoškina sredstvima ministarstva za inostra ne poslove Rusije, ruskih i
jugoslovenskih organizacija, sa blagoslovom episkopa niškog Irineja i uz podršku opštine Aleksinac
2. septembra 2001. godine."
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Ned Jan 02, 2011 10:05 am


PETAR ILjIč čAJKOVSKI I NIKOLAJ NIKOLAJEVIč RAJEVSKI UZ
MORAVSKO RATIŠTE 1876.
Naše je samo ono
što dajemo drugima
Otac Mitrofan,
hilandarski kaluđer

U biografijama dvojice ljudi muzičara, kompo zitora i oficira , ratnika, jedva da bi moglo biti nekih
dodirnih momenata. Kompozitor Petar Iljič čaj kovski i pukovnik Nikolaj Nikolajevič Rajevski
imali su, mada obojica uspešne, izrazito odelite karijere. Iako vršnjaci, sa najvišim obrazovanjem za
svoje stru ke, pa i uprkos tome što su pripadali gotovo isto vetnom društvenom i socijalnom
miljeu, izgledalo je sasvim neverovatno da bi im se putevi mogli makar ukrstiti, a nekmoli, bar
zakratko, u ma čemu pribli žiti da bi bili zajednički.
Pa opet, koliko god neočekivano, to se ipak dogo dilo. Više nego muzika ili rat, njihove ideje i stremljenja
približila je Srbija, s nasušnom potrebom da se pomogne njenom oslobođenju, ali i s
njihovom zajed ničkom neutaživom željom da u tome neizostavno uče stvuju.
Nikolaj Nikolajevič Rajevski je dva puta dolazio u Srbiju. Za vreme prvog boravka 1867. godine
učinio je velike usluge na reorganizaciji srpske vojske. Prili kom drugog dolaska 1876. godine on
je na moravskom ratištu učinio najviše što je mogao i tada je ušao u legendu. A Petra Iljiča
čajkovskog verovatno da su ta i druge legende iz ovog rata inspirisale da, takođe 1876, komponuje
svoj Srpskoruski marš. Iako danas i pod drugim nazivom, ovo njegovo delo sačuvalo je sve svoje
neokrnjeno izvorne, pa tako i univerzalne poruke.
*
Po mišljenju A. Buđakovskog, najbolji čajkovskov ljev marš, bravuroznopompeznog karaktera,
jeste marš posvećen oslobođenju Srba od turskog iga. Isprva je kompozitor nameravao da napiše
simfonijsku fan taziju. Za nju mu je, izgleda, nedostajalo dovoljno pri hvatljivih srpskih narodnih
melodija. Zato je za svoju kompoziciju odabrao melodiju ruske himne i nekoliko srpskih narodnih
pesama, hoteći da na taj način izrazi solidarnost svoga naroda sa malim slovenskim narodom koji se
bori za oslobođenje.
Ako se bar letimice pogleda biografija slavnog kompozitora, onda u njoj nije lako pronaći ideje za
opšteslovenska stremljenja. Naprotiv, čak i u muzič kim leksikonima Petar Iljič čajkovski (1840
1893) označen je kao "najveći kompozitor zapadnjački orjenti sane ruske škole". Najčešće se
naglašava kako je u njegovoj umetnosti došlo do spoja elemenata ruske na cionalne tradicije,
nemačkog romantizma i savremene italijanske i francuske muzike.
I pored izražene muzičke darovitosti, još u naj ranijem detinjstvu, Petra Iljiča su poslali u Pravnu
školu u Petrograd u kojoj su se obrazovali činovnici. U to doba on je već učio klavir i pevao u
crkvenom horu, ali učitelji još nisu u njemu prepoznali izrazit mu zički talenat. Verovatno je zbog
toga morao sam da se kuraži izjavivši, navodno jednom prilikom: "Kroz de set godina ja ću biti
veliki kompozitor."
Moguće da je docnije bio nezadovoljan i time što je sa devetnaest godina postao činovnik u
Ministarstvu finansija. Posle četiri godine odlučio je da napusti državnu službu kako bi se 1863.
godine upisao na tek osnovani Petrogradski konzervatorijum. Tu je učio kom poziciju kod Antona
Rubinštajna.
čuveni kompozitor i profesor ostavljao je silan utisak na mladog čajkovskog. I ne samo time što je
uz Rubinštajna još u mladosti išao glas kao o čudu od deteta, nego je on docnije, prvenstveno kao
pijanista, postao legendarna veličina svoga vremena. Još u ranoj mladosti upoznao je Franca Lista,
pa ga je u jednom pe riodu i oponašao. Ukratko rečeno, kosmopolitski duh Rubinštajnov, koji ga je
više od dve decenije vodio po raznim evropskim metropolama, učinio je da, čim se skrasio, u ruskoj
muzici postane jedan od najboljih or ganizatora, pedagoga i kompozitora. Naglasićemo i to da je
upoznao Johanesa Bramsa baš u vreme kad je ovaj komponovao dela prema srpskim narodnim
melodijama, a pogotovo ćemo istaći da je u Beču upoznao i Vuka Karadžića.
Uticaj profesora Rubinštajna na mladog čajkov skog bio je nesumnjivo veliki, a usudili bismo se
da iznesemo pretpostavku kako je on mogao postojati i u interesovanju za srpske narodne melodije.
Iako je to manje poznato, i za prodor srpskih na rodnih pesama u evropsku muziku opet je veliku
zaslugu imao Vuk Karadžić. Na stranu što mu je primat za ot kriće te poezije preuzeo Alberto
Fortis, koji je znatno pre Vuka objavio četiri srpske narodne pesme, među kojima i čuvenu
Hasanaginicu, i sve to objavio u svom putopisu po Dalmaciji. Istini za volju, tek docnije, pošto je
Hasanaginicu preveo niko manji nego Gete, samo njegovo ime osiguralo je toj pesmi popularnost i
preko granica nemačkog jezičkog područja. Ali i Fortisovo otkriće i Geteov prevod ostali bi bez
onolikog odjeka i značaja da se nije oglasio Vuk svojim zbirkama srpskih narodnih pesama.
O razlozima koji su uticali na veliko prihvatanje srpskih narodnih pesama u evropskim kulturnim
metro polama ubedljivo je pisala Vera Bojić:
"Vukova Srbija na početku devetnaestog veka posto jala je samo kao istorijski pojam i kao
reminiscencija na moćno srednjovekovno carstvo. Severni delovi su bi li u sklopu Austrijske
monarhije, a južno od Save i Dunava počinjalo je Osmanlijsko carstvo, etablirano tu pre četiri veka,
a u to vreme opterećeno svim simpto mima raspada. Cvetna srednjovekovna srpska kultura je
najezdom Turaka bila razorena, obrazovani sloj je emi grirao u Rusiju, Austriju i Mađarsku, a
srpskom narodu u Osmanlijskom carstvu ostala je samo usmena poezija kao jedina mogućnost
pesničkog izraza. Zato je srpska narodna poezija bila u procvatu u vreme kad su se Nemci trudili da
svoju spasu od zaborava."
Paralelno sa ogromnim interesovanjem za prevođe nje iz Vukovih zbirki tekle su i mistifikacije
nastale na osnovama srpske narodne poezije, a sve to zajedno činilo je mnogo, kako na
popularizaciji srpske poezije, koja je stavljena odmah uz rame sa Homerovom, tako i na
upoznavanju naroda bez otadžbine i slobode, čiji je duh načinio takve vrhunske uzlete.
Prihvatajući Vuka Karadžića kao "apostola srpske kulture", nemački enciklopedijski krugovi su ga
pod sticali, pomagali, pa i usmeravali. Svakako da je jednu od najvažnijih uloga u popularizaciji
srpske narodne poezije imao Jakov Grim, uz neosporan Geteov autoritet, a da je najdragocenija
stručna pomoć Vuku za njegov rad dolazila od Jerneja Kopitara, dok je za naučno razume vanje
Srba kao istorijskog naroda najviše učinio Leo pold Ranke.
Srpski narod je duhovno vaskrsao prinoseći evrop skoj i svetskoj kulturnoj baštini svoje narodne
pesme. Pored Getea, i posle njega, prevodili su ih i prepe vavali mnogi, pa i najveći pesnici kakvi
su u ono doba bili Puškin, Ševčenko, Mickijevič, ali populari sali su ih svojim čuvenim
mistifikacijama i knji ževnici među kojima su bili Šarl Nodje i Prosper Merime, na primer.
Moglo bi se još štošta kazati u prilog uticaja srpskih narodnih pesama na evropsku umetničku poeziju,
ali, opet za primer, pomenimo kako je "slovensku antitezu" upotrebljavao Gete i, pod njegovim
uticajem, još čitav niz nemačkih pesnika. Isto tako je i neri movani petosložni stih, nazvan "srpski
trohej" postao sastavni deo nemačke metrike, koji su inače upotre bljavali najzanačajniji nemački
pesnici toga vremena.
Ali ništa manje nego u poeziji, srpske narodne pe sme su prihvatane i u evropskoj muzici. To
područje je podrobno istražila Vera Bojić i o tome napisala i sledeće: "Najintenzivnija faza
prihvatanja srpskih na rodnih pesama u evropsku muziku započela je tek se damdesetih godina i
trajala je do početka dvadesetog veka. Iz sakupljenih materijala proizilazi da je Ne mačka bila
centar i muzičke recepcije, pošto su kom pozitori drugih naroda birali nemačke prevode i objavljivali
svoje pesme u Nemačkoj. Intenzivnost recep cije pokazuje se najjasnije u činjenici da se
samo u toku jedne decenije pojavljuje sedam kompozitora sa svojim srpskim pesmama: Dvoržak,
Janaček, Tjerio, Brams, Hen šel, Rubinštajn i červinjski. Taj razvoj se nastavio osamdesetih godina
u delima četvorice kompozitora: Bramsa, H. fon Hercogenberga, Hubera i čajkovskog; u sledećih
petnaest godina objavljene su pesme još sedmo rice kompozitora, i to: Aulina, Bema, Bungerta,
Her mana, Regera, Suka i Vinterbergera."
Ovaj pregled prodora srpskih narodnih pesama u evropsku književnost, a onda i u muziku,
smatramo neophodnim da bi se moglo razumeti kako je Brams, na primer, mogao da komponuje
osam svojih dela prema srpskim narodnim melodijama, ili, kako je čajkovskog opčinila srpska
narodna pesma Sunce jarko ne sijaš jednako, pa da je zato upotrebi u svome delu.
Ali, sledom događaja, izdvojićemo 1867. godinu. Ono što se zbilo te godine imalo je velikog
značaja i za Rusiju i za sav slovenski svet. S proleća je pripremana velika etnografska izložba,
organizovan je i opšte slovenski kongres, vođena je živa diplomatska aktiv nost, a u Petrograd i
Moskvu stigle su najznačajnije ličnosti iz slovenskih zemalja. U Petrogradu je pri ređen i koncert
na kojem je, u duhu opšte zamisli, tre balo da budu izvedena dela sa isključivo slovenskom tematikom.
Onaj koncert, koji je nazvan istorijskim i smatran izuzetno značajnim, održan je 12. maja 1867.
godine u Petrogradu u sali Dume, pod vođstvom Balakirjeva. Između ostalih dela izvedena je i
Srpska fantazija Nikolaja Rimskog Korsakova. Publika ga je odmah i zdušno prihvatila. Na njen
zahtev je ponovo izvedeno. Korsakovljeva Srpska fantazija bila je jedno od prvih dela mladog
dvadesettrogodišnjeg kompozitora. Ipak, u koncertnoj sezoni 1867/1868. ono se još dva puta našlo
pred publikom u Moskvi.
Interesantno je da se uz prvo delo Rimskog Korsa kova prvi put oglasio i čajkovski, ali kao kritičar.
U časopisu Sovremenaja letopis podržao je mladog kompo zitora početnika, smelo još tada
predvidevši njegovu blistavu umetničku karijeru.
Od tog događaja pa do prihvatanja čajkovskog da na piše svoj Srpskoruski marš prošlo je tačno
devet godina. Kako se i kada opredelio da napiše ovo svoje delo objasnio je njegov prijatelj i
biograf N. D. Ka škin. On je isticao kako je rat Srbije protiv Turske izazvao u ruskom društvu
neobičan razmah simpatija prema porobljenom srpskom narodu. Neposredan povod bilo je to što je
Nikolaj Rubinštajn, rođeni brat An tona Rubinštajna, zamislio da organizuje koncert u korist
Slovenskog dobrotvornog komiteta, koji je u Srbiju slao ruske dobrovoljce i pomagao ranjenima u
ratu. čajkovski je u potpunosti delio raspoloženje ru skog društva, pa je na Rubinštajnov predlog
rado pri hvatio da napiše delo specijalno za taj koncert i "sa velikim žarom se prihvatio posla".
Petar Iljič je najradije stvarao na poljskom imanju, u kući svojih prijatelja. Ne zna se tačno kad je
započeo rad na tom delu. Međutim, o početku stvaranja u tako inspirativnom ambijentu uzbudljivo
je svedočenje koje je ostavio ruski književnik Konstantin Paustovski:
čajkovskom se dopadala ta drvena kuća. U sobama se osećao slab miris terpentina i belog karanfila.
Ka ranfil je bogato cvetao na polju pod tremom. čupav, osušen, on čak nije ni ličio na cveće, već je
podsećao na pramenove paperja koje se zalepilo za stabljike. (...) U ovoj kući je najjednostavnija
muzička tema zvučala kao sim fonija. (...) Kuća se nalazila na brežuljku. Šume su se spuštale
naniže, u raspevano prostranstvo, tamo gde je usred čestara ležalo jezero. Tamo je kompozitor imao
svoje omiljeno mesto ono se zvalo Rudij Jar. Sam put prema Jaru izazivao je uzbuđenje. Događalo
mu se da se zimi budio usred noći u vlažnom rimskom hotelu i počinjao da se priseća toga puta,
korak po korak, prvo prosekom, gde kraj panjeva cveta ružičasti noćurak, zatim kroz niski brezik
pun pečuraka, onda preko polomljenog mosta nad zaraslom rečicom i blagim usponom naviše, u
visoku bo rovu šumu. (...) Znao je da će, pošto danas poseti to mesto, da se vrati i draga tema o
lirskoj snazi tog šumskog kraja, koja živi negde u njemu, da se prelije preko ivica i nagrne u bujicu
zvukova.
U inspirativnom ambijentu čajkovskom je bio neop hodan i odgovarajući muzički predložak. I on
ga je pronašao u srpskim narodnim melodijama. Kojih melo dija, i koliko ih je bilo, a koji je izvor
notnoga mate rijala, i odakle ga je preuzeo?
Pouzdano je utvrđeno da se ruski kompozitor opre delio za tri srpske narodne melodije, koje je
upotrebio kao teme za svoje delo. To su: Sunce jarko, Prag je ovo milog Srba i Jer puščani prah, što
je drugi deo pesme Rado ide Srbin u vojnike.
Na drugi deo pitanja otkud čajkovskom ove srpske narodne melodije deo odgovora verovatno je
sadržan u visokom imperatorskom ukazu kojim je ruski car Alek sandar Drugi odlikovao ordenom
Svetog Stanislava srpskog kompozitora Kornelija Stankovića. Zbilo se to kad je Stanković prvi put
štampao u Beču 1862. go dine svoje Srpske narodne melodije, posle čega je to ka pitalno delo
moralo dospeti i u Rusiju. Uostalom, za to svoje delo je i dobio visoko odlikovanje. A da li je
čajkovskom na Stankovićev zbornik ukazao crkveni velikodostojnik i diplomata M. F. Rajevski,
nastanjen u Beču, ili je to učinio V. F. Odojevski, ostaje samo da se nagađa.
Ono što je sasvim pouzdano jest da je čajkovski svoje delo okončao 25. septembra 1876. godine i
taj datum je kompozitor stavio na poslednju stranicu rukopisa.
"Prvo izvođenje Srpskoruskog marša bilo je 5. no vembra 1876. godine u Moskvi pod upravom N.
G. Ru binštajna, na simfonijskom koncertu Ruskog muzičkog društva u korist Slovenskog
dobrotvornog komiteta. Delo je imalo velikog uspeha i na zahtev publike je ponovljeno...", pisala je
o tome Marija KorenBergamo.
Neposredno posle koncerta čajkovskom je stiglo pismo oduševljene obožavateljke: "Završujem
pismo po povratku s koncerta na kojem sam slušala Vaš Srpski marš. Ne mogu rečima da izrazim
osećanje koje me je obuzelo dok sam ga slušala. To je bilo blaženstvo od koga su mi navirale suze
na oči. Uživajući u toj muzici, bila sam neizrecivio srećna pri pomisli da je njen autor unekoliko
moj, da on meni pripada i da mi to pravo niko ne može da otme. U Vašoj muzici ja se slivam s
Vama u jedno biće, i u tome mi ne može niko biti suparnik."
Ovako je mogla pisati čajkovskom, posle prvog izvođenja njegovog marša, jedna dvostruko
zaljubljena žena. Njeno ime je Nadežda Filaretovna fon Mek. Ona je otvoreno i iskreno iskazivala
svoja osećanja i prema muzici i prema kompozitoru. Koliko je ova žena bila značajna ličnost za
biografiju slavnog kompozitora pokazuje i podatak Edvarda Gardena, koji je u istu ravan stavio
poznastvo čajkovskog sa Lavom Tolstojem i po četak korespodencije sa Nadeždom fon Mek. Nju
čaj kovski nije nikad lično upoznao. Omogućavao joj je samo da se divi njegovoj muzici, čak joj je
posvetio svoju ču venu četvrtu simfoniju kao svom "najboljem prijatelju", a za uzvrat je gotovo
deceniju i po ostao s njom u pre pisci, primajući njenu mecenarsku potporu od šest hiljada rubalja
godišnje. Na izjave ljubavi, izvan mu zike, nikad joj nije odgovorio.
S obzirom na posebno delikatan uticaj koji je imala na život i stvaralaštvo slavnog kompozitora,
zani mljivo je onda osvetliti ličnost Nadežde fon Mek, kao bogate udovice, velikog mecene i
pasioniranog muzič kog zaljubljenika. Posebna pasija joj je bila da se kon certi održavaju u njenoj
kući. Jednom prilikom joj je nedostajao pijanista za njen kamerni trio. Zato se obra tila Pariskom
konzervatorijumu i profesoru Marmon telu moleći da joj preporuči pijanistu. Ovaj joj je ubrzo
odgovorio. Predložio joj je da pozove mladog Kloda Debisija. Pošto je njegovo muziciranje ostavilo
razu mljivo izvrstan utisak, gospođa fon Mek ga je pozvala da s porodicom dođe u Rusiju i da
provede leto na njenom imanju.
*
Neobično je najzad važan odnos koji je kompozitor imao prema svom Srpskoruskom maršu. Kako
ga je Petar čajkovski lično doživljavao?
O tome ubedljivo svedoči pismo, koje je kompozitor datirao 8. novembra 1876. godine i koje je
uputio svojoj sestri A. I. Davidovoj, a u kojem joj je poverio i sledeće: "Prošle subote ovde su prvi
put izveli moj Srpsko ruski marš, koji je izazvao celu buru patriotskog ra spoloženja..."
Tako zdušno raspoloženje nikog ne ostavlja ravno dušnim, pa je sasvim razumljivo što ga je delio i
sam kompozitor. Ali bilo je još razloga koji su sasvim nedvosmisleno ukazivali na taj toliko važan
odnos kompozitora prema sopstvenom delu, o kojima je ube dljivo pisala Marija KorenBergamo:
"Ne samo što ga je čajkovski napisao u jednom dahu, već ga je mnogo kasnije često i sam izvodio.
Kad se zna koliko se čajkovski teško odvaživao na javno dirigentsko nastupanje, pogo tovo sa
svojim kompozicijama i koliko je te svoje na stupe brižljivo pripremao i sa koliko je pažnje odabirao
program, onda se može pretpostaviti da je Srpsko ruski marš ipak bio jedno od njegovih
omiljenih dela koje je i u njegovim očima imalo svoju vrednost..."
Baš tako, Srpskoruski marš bilo je delo koje je "i u njegovim očima imalo svoju vrednost". I baš
tome njegovom delu se prvobitni autentičan naziv pominje tek uzgredno, između zagrada, uz važeći
preimenovan u Slovenski marš. Ne ulazeći u to kako je i zašto došlo do promene, važno je istaći da
je čajkovski, svojeručno, ispisao naziv svoje kompozicije Srpskoruski marš. Originalan
kompozitorov rukopis čuva se u Muzeju "Glinka" u Moskvi.
Ako je sve to tako, a jeste, čemu ipak insistiranje na izvornom nazivu čajkovskovljevog marša?
Dva su, a oba krupna, razloga. S promenjenim nazi vom gubi se sećanje na povod nastanka
kompozicije, što je bio Srpskoturski rat 1876. godine i, kako je shvatao čajkovski, na osvedočeno
bratstvo po oružju ruskog i srpskog naroda. Gubi se, još suštastvenije, i sam ka rakter kompozicije
time što blede sećanja na njena le gitimno srpska obeležja. Uz rusku himnu, koja je takođe
poslužila kao predložak, tri srpske narodne melodije u sadržaju marša obitavaju u njemu tako kao
što si ročići borave u tuđoj kući. A to je, dabome, toliko da leko i od kompozitorove zamisli i od
suštine njegovog dela.
Ako se, u međuvremenu, na sve to ipak zaboravilo, onda je zaista važno i zaista neophodno
podsećanje kako na autentičan naziv dela Petra Iljiča čajkovskog Srp skoruski marš tako isto i na
pregled nastanka ove nje gove kompozicije.
I Nikolaj Nikolajevič Rajevski i Petar Iljič čaj kovski našli su se uz moravsko ratište 1876. godine,
odazivajući se, svaki na svoj način, i sudelujući onako kako su to oni sami odabrali.
Tridesetšestogodišnji pukovnik Rajevski ostao je u Srbiji odabranik legende. Nije ta legenda samo u
izvijenom luku od sela Gornjeg Adrovca, kod Aleksin ca, i manastira Svetog Romana, kod đunisa,
pa do Ra zumovske, u Kijevskoj oblasti, nego je u ovozemaljskoj besprizivnoj žrtvi i nesebičnom
davanju.
I njegov vršnjak, u to doba, Petar Iljič čajkovski, takođe je nesebično darovao svoje veliko
nadahnuće, darovao opšteljudskom, univerzalnom cilju, čije je ime sloboda. A uz to ime, zna se,
može se priložiti samo nepoštedno.
Nad svime što su Rajevski i čajkovski bili spre mni da ponude, i da daju, za slobodu Srbije, kao da
je prosijalo sunce jedne, istovetne misli NAŠE JE SAMO ONO ŠTO DAJEMO DRUGIMA.
Takva ozarenost uistinu potvrđuje dela. Ali još i više: ona je blagoslov samome životu.
Sponsored content

Budimir Potočan - Čast i ljubav... Empty Re: Budimir Potočan - Čast i ljubav...

Nazad na vrh
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu