Strana 3 od 3 • 1, 2, 3
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Red muzike pa red priče
Ned Jan 02, 2011 12:46 pm
First topic message reminder :
Danzón br. 2 za orkestar napisao je Arturo Markez (Arturo Márquez), jedan od najpopularnijih meksičkih kompozitora savremene klasične muzike. Inspiraciju za ovu kompoziciju (kao i za ostale istog naziva) Markez je našao u muzici Kube i meksičke regije Verakruz.Danzón br.2 bila je deo programa venecuelanskog Simfonijskog orkestra mladih „Simon Bolivar“ (Orquesta Sinfónica Simón Bolívar), koji su, na čelu sa dirigentom Gustavom Dudamelom (Gustavo Dudamel) 2007. godine imali turneju po Evropi i Sjedinjenim državama. Zahvaljujući ovim koncertima, Markezova kompozicija postala je izuzetno popularna. Postala je zaštitni znak ovog orkestra, a nazivaju je i drugom himnom Meksika.
Danzón br. 2 za orkestar napisao je Arturo Markez (Arturo Márquez), jedan od najpopularnijih meksičkih kompozitora savremene klasične muzike. Inspiraciju za ovu kompoziciju (kao i za ostale istog naziva) Markez je našao u muzici Kube i meksičke regije Verakruz.Danzón br.2 bila je deo programa venecuelanskog Simfonijskog orkestra mladih „Simon Bolivar“ (Orquesta Sinfónica Simón Bolívar), koji su, na čelu sa dirigentom Gustavom Dudamelom (Gustavo Dudamel) 2007. godine imali turneju po Evropi i Sjedinjenim državama. Zahvaljujući ovim koncertima, Markezova kompozicija postala je izuzetno popularna. Postala je zaštitni znak ovog orkestra, a nazivaju je i drugom himnom Meksika.
- MustraBecka
- Datum upisa : 11.12.2008
Re: Red muzike pa red priče
Ned Jan 02, 2011 2:48 pm
„Vodič kroz orkestar za omladinu“ („The Young Person`s Guide to the Orchestra“) ili „Varijacije i fuga na Perslovu temu“ je najpoznatija kompozicija Bendžamina Britna. Ovo delo nastalo je kao muzička podloga za dečiji edukativni dokumentarni film „Instrumenti u orkestru“ („Instruments of the Orchestra“).
Britn je zamislio dva načina izvođenja ove kompozicije: u jednoj verziji postoji narator (može biti i dirigent), koji između varijacija najavljuje instrumente i kaže par reči o njima; u drugoj verziji, koja se češće izvodi, kompozicija se izvodi bez naratora.
Britn je kao temu uzeo Rondo iz kompozicije Abdelazar, koju je napisao Henri Persl. Delo počinje tako što ceo orkestar odsvira temu, a zatim svaka sekcija orkestra svira po jednu varijaciju – prvo drveni duvači, zatim gudači, sledi harfa, limeni duvači i na kraju udaraljke. Onda se predstavlja svaki instrument posebno, da bi se na kraju ceo orkestar ujedinio u grandioznom finalu.
Britn je zamislio dva načina izvođenja ove kompozicije: u jednoj verziji postoji narator (može biti i dirigent), koji između varijacija najavljuje instrumente i kaže par reči o njima; u drugoj verziji, koja se češće izvodi, kompozicija se izvodi bez naratora.
Britn je kao temu uzeo Rondo iz kompozicije Abdelazar, koju je napisao Henri Persl. Delo počinje tako što ceo orkestar odsvira temu, a zatim svaka sekcija orkestra svira po jednu varijaciju – prvo drveni duvači, zatim gudači, sledi harfa, limeni duvači i na kraju udaraljke. Onda se predstavlja svaki instrument posebno, da bi se na kraju ceo orkestar ujedinio u grandioznom finalu.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Red muzike pa red priče
Ned Jan 02, 2011 2:52 pm
Johan van Betoven (Johann van Beethoven), otac i prvi učitelj čuvenog kompozitora, rođen je – 14. novembra, u Bonu. Bio je sin Ludviga van Betovena i Marie-Jozef Pol. Poznati kompozitor je, dakle, svoje ime dobio po dedi.
Johan je bio muzičar – pevao je kao tenor u dvorskoj kapeli u Bonu. U 21-oj godini oženio je udovicu Mariju Magdalenu Keverič. Njegov otac se veoma protivio ovom braku, jer je Marija već imala jedan brak iza sebe i pripadala je nižem društvenom staležu. Johan i Marija svog prvog sina krstili su u aprilu 1769. godine. Nažalost, dečak je živeo samo šest dana. Njihov drugi sin bio je Ludvig, poznati kompozitor. Imali su još petoro dece, ali je samo dvoje od njih preživelo – Kaspar Karl i Nikolaus Johan.
Johan je dobro zarađivao podučavajući pevanju i sviranju klavira decu plemića i lokalnih velikana. Imao je, takođe, i posao na dvoru, zahvaljujući svom prelepom glasu. Međutim, kao i njegova majka pre njega, počeo je sve češće da pije. Posle smrti Marije Magdalene (1787. godine), ovo je toliko uzelo maha da je jednom prilikom Ludvig morao da interveniše, kako njegov otac ne bi završio u zatvoru. Vremenom, Johan je izgubio svoj posao, tako da je Ludvig već u 19-oj godini morao da preuzme na sebe brigu o izdržavanju porodice.
Preci i potomci Ludviga van Betovena:
* Jan van Betoven (Jan van Beethoven, 1470 – ?) – nije poznato gde se tačno rodio, ali se predpostavlja da je to bilo negde u oblasti današnjih belgijskih provincija Flamanski Brabant i Antverpen, jer je većina njegovih potomaka živela u ovim oblastima, dok se nisu preselili u Bon. Nije poznato ko mu je bila žena, ali se zna da je imao bar jedno dete.
* Mark van Betoven (Marck van Beethoven, 1505 – ?)
* Ert van Betoven (Aert van Beethoven, 1535 – 1608/9)
* Henrik van Betoven (Hendrick van Beethoven, 1572 – 1652)
* Markus van Betoven (Markus van Beethoven, 1601 – 1672)
* Kornelius van Betoven (Cornelius van Beethoven, 1641 – 1716)
* Mikiel van Betoven (Michiel van Beethoven, 1684 – 1749) – bio je poslednji iz porodice van Betoven, koji je bio oženjen ženom flamanskog porekla.
* Ludvig van Betoven (Ludwig van Beethoven, 1712 – 1773), deda poznatog kompozitora, bio je prvi u porodici van Betoven, koji se profesionalno bavio muzikom. Preselio se u Bon otprilike neposredno pre ili posle rođenja svog sina i bio je prvi van Betoven koji je oženio Nemicu.
* Johan van Betoven (Johann van Beethoven, 1740 – 1792)
Ludvig van Betoven (1770 – 1827) nikada se nije ženio i predpostavlja se da nije imao dece, tako da danas ne postoji ni jedan njegov direktni potomak. Njegov brat, Karl van Betoven, imao je dece, međutim, danas ne postoji više ni jedan njegov živi potomak koji nosi njegovo ime. Poslednji potomak van Betovena umro je 1917. godine
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Red muzike pa red priče
Ned Jan 02, 2011 2:55 pm
Maria Ana Mocart (Maria Anna Walburga Ignatia Mozart), starija sestra čuvenog Volfganga Amadeusa Mocarta i ćerka Leopolda i Marie Ane Mocart, bila je poznata muzičarka u Evropi 18-og veka. Kao mala dobila je nadimak „Nanerl“, a kasnije su je zvali i Mariana. Još u 7-oj godini (1758) otac je počeo da je uči sviranju na klaviru. Dok je Volfgang bio još jako mali, ona je bila njegov idol. Bili su toliko bliski da su izmislili tajni jezik (koji su samo njih dvoje govorili) i kraljevstvo u kome su njih dvoje kralj i kraljica. Njihov otac je u početku organizovao koncertne turneje za oboje. Svirali su po raznim gradovima Evrope, čak i u Beču i Parizu. Međutim, kada je Mariana stasala za udaju, nije više smela da ide na turneje (zbog normi koje su tada postojale), iako je bila odlična pijanistkinja. Zahvaljujući opširnim pismima koje je često razmenjivala sa bratom, saznajemo da ona nije bila samo izvođač, već je i komponovala.
Za razliku od Volfganga, koji se često oglušavao o očeve želje i zapovesti, Mariana je bila potpuno pod očevim uticajem. Iako je bila zaljubljena u Franca d`Ipolda, kapetana i profesora, zbog očevog neslaganja sa njenim izborom, prekinula je sve veze sa Francom. Volfgang je tada pokušao da je ohrabri da se suprotstavi ocu i izbori za sebe, ali nije u tome uspeo. Mariana se udala za bogatog magistra (Johan Baptist Franc fon Berthold), sa kojim je živela u malom austrijskom selu, 25km od svoje porodice u Salzburgu. Njen muž bio je dvostruki udovac i imao je 5-toro dece iz prethodnih brakova. Mariana se o njima veoma dobro brinula, a rodila mu je još troje – Leopolda, Žanet i Mariu.
Interesantan je podatak da je Mariana svoje prevo dete, sina Leopolda, odmah po rođenju ostavila svom ocu na staranje! Naime, Leopold stariji izjavio je da bi voleo da se brine o dečaku prvih nekoliko meseci, a onda je već sledeće godine produžio ovaj period na neodređeno – brinuo se o dečaku do svoje smrti, 1787. godine. Postavlja se pitanje: zašto je Mariana ostavila svog sina? Jedan od razloga je možda taj što je dečak u početku bio veoma bolestan, pa je verovatno bilo zaista bolje za njega da bude u Salzburgu, zbog lečenja. Međutim, i posle oporavka, ostao je sa dedom. Drugi razlog koji se nameće je verovatno Leopoldova želja da odgaji još jednog Volfganga. Mariana je sina viđala povremeno, ali nije imala mnogo udela u njegovom obrazovanju. Sam ovaj Marianin čin pokazuje koliko je veliki uticaj imao Leopold nad njom.
Iako su Volfgang i Nanerl bili bliski kao deca, kada su odrasli, taj odnos se promenio. Posle Volfgangove i Konstancine nesrećne posete Salzburgu 1783. godine (kada su Leopold i Nanerl prema njima bili izuzetno rezervisani i hladni), njih dvoje se više nikada nisu sreli. Čak je i dopisivanje, koje je ranije bilo redovno, vremenom polako prestalo.
Posle smrti svog muža, 1801. godine, Mariana se vratila u Salzburg, sa svoje dvoje preživele dece i četvoro preživele dece svog pokojnog muža. U Salzburgu je počela da drži časove klavira i muzike. Nekih 20-tak godina kasnije srela se sa Konstancom, koja se u međuvremenu ponovo udala. Zajedno sa svojim drugim mužem (Georg Nikolaus fon Nisen) počela je da piše Vofgangovu biografiju. Mariana im je učinila veliku uslugu kada im je predala sva svoja pisma koja je tokom godina dobijala od brata. Već sledeće godine, prvi put se srela i sa Vofgangovim sinom, Francom Ksaverom Mocartom, koji je dirigovao Rekvijumom svog oca, u čast nedavno preminulog Nisena.
Nekoliko godina kasnije, Marianino zdravlje počelo je da se pogoršava – postala je potpuno slepa 1825. godine. Umrla je na današnji dan – 29. oktobra 1829. godine, u svojoj 78-oj godini.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Red muzike pa red priče
Ned Jan 02, 2011 2:57 pm
Austrijski kompozitor, dirigent i violinista Johan Štraus mlađi (Johann Strauss II) rođen je – 25. oktobra 1825. godine. Bio je sin čuvenog Johana Štrausa (starijeg) i brat Jozefa i Edvarda Štrausa. Njegov otac nije se slagao sa željom malog Johana da postane muzičar. Ne toliko zbog mogućeg rivalstva, već zato što je znao koliko je bio težak život muzičara. Zato je i predlagao Johanu da postane bankar. Srećom, Johan je krišom od svog oca (a uz podršku majke) išao na časove violine. Tek kada ih je otac napustio zbog druge žene, 17-togodišnji Johan mogao je potpuno da se posveti svojoj muzičkoj karijeri.
Posle puno učenja i priznanja od najboljih muzičara tog doba, Johan je podneo zahtev za licencu izvođača bečkim vlastima. Takođe je osnovao i mali orkestar. Međutim, veliki ugled i uticaj koji je Štraus stariji imao u muzičkim krugovima Beča, stvarao je njegovom sinu probleme pri zakazivanju koncerata. Naime, iz straha da ne naljute Johana starijeg, organizatori koncerata su odbijali njegovog sina. Rezultat svega toga bili su naslovi u štampi „Štraus protiv Štrausa“, u kojima je izveštavano o rivalstvu između oca i sina. Štraus mlađi je tada počeo da prihvata angažmane u oskolnim gradovima, gde je ostavljao dobar utisak i dobijao odlične kritike. Njegova popularnost polako je rasla.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Red muzike pa red priče
Ned Jan 02, 2011 2:58 pm
Posle smrti Štrausa starijeg, 1849. godine, Štraus mlađi je ujedinio svoj orkestar sa orkestrom svoga oca. Usledile su turneje po Austriji, Poljskoj, Nemačkoj, Rusiji, Engleskoj, Francuskoj, Italiji, pa čak i Americi. U Bostonu je Štraus mlađi imao prilike da diriguje orkestrom u kome je sviralo više od 1000 muzičara! Između ostalog, svirali su i njegov čuveni valcer „Na lepom plavom Dunavu“ (An der schönen blauen Donau).
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Red muzike pa red priče
Ned Jan 02, 2011 2:59 pm
Osim ovog valcera, treba pomenuti i valcer „Priče iz Bečke šume“ (Geschichten aus dem Wienerwald), „Trič-trač-polku“ (Tritsch-Tratsch-Polka), kao i operetu „Slepi miš“ (Die Fledermaus).
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Red muzike pa red priče
Ned Jan 02, 2011 3:01 pm
Štraus mlađi napisao je preko 168 valcera, 117 polki, kao i veliki broj marševa, mazurki i galopa. sttuaU svoje vreme bio je poznat kao „Kralj valcera“. Zahvaljujući njemu, valcer je postao veoma popularan u Beču, i to ne samo među nižim staležima, već i na Habzburškom dvoru.
Johan Štraus mlađi umro je u 73-oj godini, od upale pluća. Njegova muzika se redovno izvodi na Novogodišnjim koncertima u Beču (a i u Novom Sadu). Njegova statua može se videti u Štadparku (Stadtpark) u Beču.
Johan Štraus mlađi umro je u 73-oj godini, od upale pluća. Njegova muzika se redovno izvodi na Novogodišnjim koncertima u Beču (a i u Novom Sadu). Njegova statua može se videti u Štadparku (Stadtpark) u Beču.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Red muzike pa red priče
Ned Jan 02, 2011 3:04 pm
Holandski kompozitor, orguljaš i pedagog Jan Piterson Svelink (Jan Pieterszoon Sweelinck) bio je jedan od prvih značajnijih evropskih kompozitora, koji su pisali za instrumente sa dirkama. Rođen je u aprilu ili maju 1562. godine u Deventeru, a ubrzo posle njegovog rođenja, familija se preselila u Amsterdam. Njegov otac bio je orguljaš, tako da se pretpostavlja da je Jan Piterson prve lekcije iz muzike dobio od njega. Na žalost, otac mu je umro 1573. godine.
Svoju 44-rogodišnju karijeru orguljaša Svelink je započeo sa samo 15 godina, kada je dobio posao orguljaša u crkvi „Oude Kerk“ u Amsterdamu. Na ovom položaju bio je do kraja svog života. Kada mu je i majka umrla, 1585. godine, Svelink je preuzeo brigu o svom mlađem bratu i sestri. Oženio se dve godine kasnije i imao je šestoro dece, od kojih ga je petoro nadživelo.
Svelink je bio vrlo cenjeni kompozitor, izvođač i pedagog. Smatra se najvažnijim kompozitorom tzv. „zlatne muzičke ere“ u Holandiji. Komponovao je preko 250 komada za glas (šansone, madrigale, motete i psalme). Bio je prvi kompozitor koji je napisao fugu za orgulje (ovaj muzički oblik je kasnije usavršio J. S. Bah).
Što se tiče njegovog sviranja na orguljama, bio je izuzetan improvizator, tako da je od savremenika dobio nadimak „Orfej Amsterdama“. Vrlo često se dešavalo i da članovi gradskih vlasti dovode važne posetioce da slušaju Svelinkove improvizacije.
Kao pedagog, bio je vrlo zahtevan. Njegovi učenici bili su među najboljima u Evropi i postavili su standard prema kome su se ravnali svi ostali orguljaši i kompozitori. Svelinka su u Nemačkoj prozvali „proizvođač orguljaša“. Izvršio je (direktno ili preko svojih učenika) veliki uticaj na kompozitore Švedske, Engleske i Nemačke. Indirektno je uticao čak i na muziku Johana Sebastijana Baha.
Jan Svelink umro je – 16. oktobra 1621. godine. Uzrok smrti je nepoznat.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Red muzike pa red priče
Ned Jan 02, 2011 3:06 pm
Američki kompozitor, dirigent i pijanista, Leonard Bernštajn (Leonard Bernstein), jedan je od prvih američkih dirigenata koji su postigli svetsku slavu. Dobitnik je više EMI nagrada i smatra se jednim od najuticajnijih ličnosti u istoriji američke klasične muzike.
Rođen je u Masačusetsu, u poljsko-jevrejskoj porodici. Još kao dečak, posle prisustva jednom klavirskom koncertu, odlučio je da će se baviti muzikom. Njegov otac se u početku nije slagao sa tim, ali Leonard je bio odlučan. Posle studija na Harvardu, upisao se na Muzički institut Kertis (Curtis Institute of Music), gde je bio jedini koji je ikada dobio najvišu ocenu za dirigovanje (A) u klasi Frica Rajnera.
Dok je, još kao mladić živeo u Njujorku, imao je veze i sa ženama i sa muškarcima. Posle dužeg vremena i po savetu svog mentora, Bernštajn se ipak oženio glumicom Felisijom Montealegre Kon, o9. septembra1951. godine (u svojoj 33-oj godini). Ovim brakom želeo je, pre svega, da ospori glasine o svojoj biseksualnosti, kako bi povećao svoje šanse za dobijanje mesta direktora Bostonske filharmonije. U početku se Bernštajn trudio da bude diskretan pri svojim vanbračnim avanturama. Međutim, kako je vreme prolazilo i Gej pokret u Americi jačao, tako se i Bernštajn odlučio da napusti svoju ženu i njihovo troje dece i ode da živi sa svojim ljubavnikom Tomom Kotranom. Posle nekog vremena, saznao je da Felisija boluje od raka pluća, tako da joj se vratio i brinuo o njoj do njene smrti.
Bernštajn je bio veoma cenjen kao dirigent, kompozitor i profesor. Široj publici je verovatno poznat zahvaljujući svojoj dugogodišnjoj saradnji sa Njujorškom filharmonijom. Dirigovao je takođe i Bostonskom filharmonijom, a neko vreme je sarađivao i sa Izraelskom filharmonijom. Bio je počasni član Bečke filharmonije i predsednik Londonske filharmonije.
Godine 1958. nastavio je seriju edukativnih koncerata pod nazivom „Koncerti za mlade“ (Young People`s Concerts), koje je 1924. godine započeo Ernest Šeling. Na ovim koncertima Bernštajn je kombinovao izvođenje kompozicija sa Njujorškom filharmonijom i podučavanje. Od 1962. godine ovi koncerti počeli su da se emituju i na TV-u. To je bila prva serija koncerata klasične muzike koja je putem TV-a mogla da se prati u preko 40 zemalja sveta. Bernštajn je napravio ukupno 53 ovakva koncerta.
Osim što je komponovao muziku za mjuzikl „Priča sa zapadne strane“ (West Side Story), Bernštajn je napisao i tri simfonije, dve opere, pet drugih mjuzikla i veliki broj drugih komada. Njegov poslednji nastup bio je 19. avgusta 1990. godine, kada je sa Bostonskom filharmonijom izveo Britnovo delo „Four Sea Interludes“ i Betovenovu Sedmu simfoniju. Za vreme izvođenja simfonije, imao je tako jak napad kašlja da je koncert skoro bio prekinut.
Pošto je bio strastveni pušač, Bernštajn je imao problema sa plućima još od svojih 20-tih godina. Umro je – 14. oktobra 1990. godine, samo pet dana posle povlačenja sa scene, od upale i raka pluća.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Red muzike pa red priče
Ned Jan 02, 2011 3:08 pm
Lučano Pavaroti (Luciano Pavarotti), rođen je – 12. oktobra 1935. godine. Jedan je od najpoznatijih i najomiljenijih tenora 2o-tog veka. Bio je jedan od „Tri tenora“, a popularnost je stekao i zahvaljujući brojnim televizijskim koncertima i javnim nastupima. Poznat je i po svom humanitarnom radu.
Muziku je zavoleo verovatno zahvaljujući ocu, koji se amaterski bavio operskim pevanjem. Međutim, kada je trebalo da odluči čime će se baviti u životu, 19-togodišnji Lučano se ozbiljno dvoumio između muzike i fudbala (bio je odličan golman)! Srećom, ipak se opredelio za muziku i narednih sedam godina posvetio je školovanju glasa. Tada je saznao i da ima apsolutan sluh.
Pavaroti je nastupao u operskim kućama širom Italije, kao i u Amsterdamu, Beču, Londonu, Ankari, Budimpešti i Barseloni. Pevao je i u Beogradu – 21. maja 2005. godine. Na poziv poznate operske pevačice Džoan Saterlend (sopran) 1965. godine odlazi na turneju po Australiji, a ubrzo zatim debituje i u Majamiju, takođe uz preporuku Saterlendove.
Ogroman uspeh Pavaroti je doživeo u Njujorškom Metropolitenu 17. februara 1972. godine, kada je, nastupajući u operi „Kći puka“, devet puta čisto i bez muke otpevao visoko C! Ovacije publike bile su tolike da se on, po završetku opere, 17 puta vraćao na scenu!
Njegovoj popularnosti doprineo je i nastup na Svetskom prvenstvu u fudbalu 1990. godine, kada je pevao ariju „Nessun dorma“ iz Pučinijeve opere „Turandot“ .
U toku prvenstva, Pavaroti formira i pevački trio pod nazivom „Tri tenora“. U ovom triju osim njega pevaju i Plasido Domingo i Hoze Kareras.
Interesantno je da je Pavaroti bio prvi (a do danas i jedini) operski pevač koji je nastupao u američkom šou-programu „Saturday night live“, gde je pevao sa pop pevačicom Vanesom Vilijams. Pojavljuje se takođe i u pesmi „Miss Sarajevo“ grupe U2.
Svoju oproštajnu turneju Pavaroti je započeo 2004. godine (u 69-oj godini). Bilo je planirano 40 koncerata u gradovima širom sveta. Međutim, jula 2006. godine, operisao je rak pankreasa, tako da je turneja bila prekinuta. Početkom septembra 2007. godine, zdravstveno stanje mu se jako pogoršalo. Pavaroti je umro o6. septembra 2007. godine, u 71-oj godini života.
Muziku je zavoleo verovatno zahvaljujući ocu, koji se amaterski bavio operskim pevanjem. Međutim, kada je trebalo da odluči čime će se baviti u životu, 19-togodišnji Lučano se ozbiljno dvoumio između muzike i fudbala (bio je odličan golman)! Srećom, ipak se opredelio za muziku i narednih sedam godina posvetio je školovanju glasa. Tada je saznao i da ima apsolutan sluh.
Pavaroti je nastupao u operskim kućama širom Italije, kao i u Amsterdamu, Beču, Londonu, Ankari, Budimpešti i Barseloni. Pevao je i u Beogradu – 21. maja 2005. godine. Na poziv poznate operske pevačice Džoan Saterlend (sopran) 1965. godine odlazi na turneju po Australiji, a ubrzo zatim debituje i u Majamiju, takođe uz preporuku Saterlendove.
Ogroman uspeh Pavaroti je doživeo u Njujorškom Metropolitenu 17. februara 1972. godine, kada je, nastupajući u operi „Kći puka“, devet puta čisto i bez muke otpevao visoko C! Ovacije publike bile su tolike da se on, po završetku opere, 17 puta vraćao na scenu!
Njegovoj popularnosti doprineo je i nastup na Svetskom prvenstvu u fudbalu 1990. godine, kada je pevao ariju „Nessun dorma“ iz Pučinijeve opere „Turandot“ .
U toku prvenstva, Pavaroti formira i pevački trio pod nazivom „Tri tenora“. U ovom triju osim njega pevaju i Plasido Domingo i Hoze Kareras.
Interesantno je da je Pavaroti bio prvi (a do danas i jedini) operski pevač koji je nastupao u američkom šou-programu „Saturday night live“, gde je pevao sa pop pevačicom Vanesom Vilijams. Pojavljuje se takođe i u pesmi „Miss Sarajevo“ grupe U2.
Svoju oproštajnu turneju Pavaroti je započeo 2004. godine (u 69-oj godini). Bilo je planirano 40 koncerata u gradovima širom sveta. Međutim, jula 2006. godine, operisao je rak pankreasa, tako da je turneja bila prekinuta. Početkom septembra 2007. godine, zdravstveno stanje mu se jako pogoršalo. Pavaroti je umro o6. septembra 2007. godine, u 71-oj godini života.
Strana 3 od 3 • 1, 2, 3
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|