Beogradska ka5anija
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Kruševačke priče i pričice Empty Kruševačke priče i pričice

Pet Mar 20, 2009 3:51 am
Da je Kruševac i pre II svetskog rata bio razvijena privredna i kulturna sredina svedoče mnoge činjenice. Ljubaznošću gospodina Igora Miljkovića došli smo do ove fotografije koja je samo još jedan od dokaza navedene tvrdnje.
Na fotografiji se može videti avion koji su svojeručno napravili članovi Aero kluba Kruševac. Sve detalje možemo saznati sa poleđine fotografije, jer je vlasnik, očigledno, bio svestan važnosti događaja.
Kruševačke priče i pričice Igor
Poleđina fotografije:
Kruševačke priče i pričice IgorTXT

Dakle, tekst na poleđini glasi:
Aerodrom "Košijsko polje" Kruševac
Sportski avion "Nebeska vaš" u montaži, sedi Mačkić Mira, kći Dušana Mačkića.
Avion izradili u radionicama Zavoda "Obilićevo" članovi Aero kluba Kruševac: Mačkić Dušan, Tomić Ratko i Radovanović Miodrag.
Posetioci gosti stoje s leva na desno iz Dvorana: 1. Radovanović Hranislav, 2. Đorđević Stojadin - Dina, i 3. Miljković Bogosav.
Snimio Radovanović Miodrag aparatom "Velta", optika 1:4,5, film Agfa izohrom 6 x 9 cm.
28. juna 1936.god
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Kruševačke priče i pričice Empty Re: Kruševačke priče i pričice

Pet Mar 20, 2009 4:11 am
Ženska podružina

U poslednje dve decenije devetnaestog veka naglo se razvija manir građanskog načina življenja u varoši Kruševac. Budi se intelektualizam, a sa njime i polet za osnivanje udruženja čiji će se rad ubuduće vezivati za prosvetu, kulturu i dobrotvornu delatnost. U toj atmosferi društvene angažovanosti i narastanja javnog života, društva tog tipa odigraće svoju ulogu na razmeđu dva veka.
Jedno od njih je Pododbor u Kruševcu Ženske podružnice u Beogradu, osnovan početkom 1882. godine koji se, kao i matična podružina, stavlja pod patronat kraljice Natalije, a pod nazivom Kruševačka ženska podružina.
Prva godina postojanja ovog ženskog društva ostaje zabeležena po osnivanju Ženske radeničke škole, kao i po angažovanju u dobrotvornim delatnostima i u kulturi grada.
Tadašnji upravni odbor sastavljen je od žena i devojaka iz uglednih kruševačkih porodica: predsednica je Ljuba P. Petrović, potpredsednica Kristina Mutavdžić, delovotkinja Jelisaveta Novaković, blagajnica Zorka Nikolić, a upravne članice Milka Protić i Jelena Vitorović. Ostalo članstvo čine redovne (stalne) članice.
Kruševačke priče i pričice Zene-1
Ženska radenička škola – učenice sa učiteljicom, snimljeno 1895. u Kruševcu

Uloga i aktivnost
Aktivnost Podružine i ulogu koju je igrala u javnom životu grada možemo da pratimo kroz delimično sačuvanu arhivsku građu - deo zapisnika i izveštaja kontinuirano vođenih u razdoblju od 27. septembra 1897. do 12. novembra 1899. i od 3. marta 1901. do 25. juna 1902. godine, kao i iz pisama upućivanih ministru prosvete i crkvenih dela u vladi Srbije i Načelstvu okruga kruševačkog.
Ovi podaci govore o sledećem: Radenička ženska škola otvorena je shodno pravilima ženskih društava (čl. 19. alineje e) 14. oktobra 1882. godine u Kruševcu od strane Kruševačke ženske podružine, a u cilju obučavanja odraslijih devojčica i siromašnih devojaka u vezu, krojenju, šivenju, crtanju i "upoznavanju srpskog i nemačkog jezika". Otvaranju prethodi poziv Podružine upućen 26. aprila 1882. godine (No 54) preko Srpskih novina od 9. maja iste godine svim učiteljicama da se jave radi obavljanja nastave. Od pet kandidatkinja izabrana je i primljena g-ca Eva Vukadinović (iz Silboša, Austrougarska ) i postaje prva učiteljica ove škole sa mesečnom platom od 60 dinara, sa obezbeđenim smeštajem, ogrevom i troškovima. Po pravilima ženskih društava od nje se očekivalo da sprema učenice u toku polugodišnjih perioda da bi ove "roditeljima pokazivale svoj uspeh u nauci i radovima kao i u crtanju".
Međutim, g-ca Vukadinović otvara privatnu školu, te se Podružina molbom obraća Okružnom načelstvu radi zabrane iste, ali bez uspeha. Upućuje pismo ministru prosvete i crkvenih dela u kome ističe da "radi u celi dobročinstva da bi mogla i siromašne devojčice izučiti....radeći dan-noć da iznađe sredstva... i u kojoj (Podružini) ove članice, bez ikakve svoje koristi, zalažu svoj najveći trud da čovečanstvu ot polze i svojoj Otečbini budu". Pismo potpisuje predsednica Ljuba P. Petrović i upravne članice Persa Ž. Kozlječevac, Živana Krstić, Ljubica Igrošanac i Anka T. Mihailović.
Već 1887. godine škola traje tri školske godine i ima 25 učenica, s tim što je školovanje besplatno za siromašne devojčice dok ostale plaćaju članarinu. Ostvaruje se i četvrtina zarade od prodaje ručnih radova. Za nadzor škole je zadužen gospodin Jovan P. Popović.
U tom periodu redovne članice Podružine bile su Negosava Ćirić, Anka Budimović, Jelena Atanacković (daje ostavku na članstvo), Milica Stojadinović, Jelena Šurdilović, Nasta Majurac, Nada Đorić, Rosica Simić, Ljubica Čarević, Persa Ristić, a kasnije i gospođice Mara Jovanović, Darinka - Dara Stanišić. Uvidom u zapisnik sa druge sednice Uprave vidimo potpun sastav članstva sa izvesnim promenama: tadašnja predsednica je Darinka Davidović, potpredsednica Kristina - Krista Mutavdžić, delovotkinja Jelisaveta Novaković i blagajnica Zorka Nikolić, a upravne članice Milka Protić, Jelena Vitorović, Natalija Braljinac, Milica Ibrovac, Ljubinka Karakušević, Darinka Tričković, Draga Muža, Milka Protić i Leposava Milošević. U svom sastavu Podružina prima dalju upravu nad Ženskom radeničkom školom, uz izražavanje zahvalnosti osnivačima, a uz brigu za njeno dalje napredovanje. U aktu upućenom od strane osnivača se navodi da isti ne mogu predati školu iz, kako članice zaključuju, "posve nepravednih razloga". Konačna odluka glasi "da se nastavi saradnja sa Radeničkom školom kroz pomoć u dežurstvima i "drugim poslovima".
Interni rad Podružine u navedenom periodu upravljen je na dobrotvorne i protokolarne delatnosti. Između ostalog, upućuje se molba Njenom veličanstvu kraljici da primi Kruševačku podružinu pod "svoje visoko okrilje". Organizuju se proslave, školske slave sv. Save i 30. januara 1898. priređuje zabava u korist škole.
Podružina održava redovne sednice u redovnim terminima te se stiče jasan uvid u vrstu i prirodu njenih aktivnosti.
9. januara 1898. Podružina prihvata ponude iznete u aktu osnivača da se obostrano "utvrdi" sporazum u vezi sa dobrovoljnom predajom škole društvu na dan sv. Save kao i da se izjavi zahvalnost njihovim proglašavanjem za počasne članove, a za počasnog člana predsednika izabere sveštenik gospodin Sibin Đorić. Na vanrednoj sednici 12. januara iste godine čita se pismo Njenog Veličanstva u kome se obaveštava da je Podružina primljena pod "visoku zaštitu" Kraljice.
Na drugom glavnom skupu održanom 22. januara izveštava se o finansijskom stanju Podružine koja je bez dugova, ali sa nešto malo čiste gotovine. Nova blagajnica je g-đa Jelisaveta Novaković, delovotkinja Ljubica Karakušević, a upravne članice g-đe Mica Stojadinović, Negosava Ćirić, Persa Marinković. Zaključeno je da zbog humane uloge društva i škole treba pridobiti što više budućih članica.
U prvom polugođu te godine Podružina se sreće sa novčanim problemima, što se ogleda u nemogućnosti plaćanja učiteljice, te se g-đe članice mole da podučavaju učenice za mesečnu platu od 6 dinara. U te svrhe se zahteva vraćanje novca datog na čuvanje Beogradskom društvu, a sakupljene uloge primljene od Beogradske zadruge treba uložiti u Novčani zavod.
U maju stiže poziv Glavnog odbora podružine za uzimanje učešća Pododbora na Pariskoj svetskoj izložbi 1900. godine, te treba pripremiti i odabrati radove da bi na vreme bili poslati matičnom Društvu.
Usled nedostatka kadra članstvo je često bilo prinuđeno da angažuje učiteljice iz drugih škola (Gimnazije, Osnovne škole), kao g-đu Marković, radi ocenjivanja iz opštih predmeta. Stalno je prisutan i problem neodgovarajućeg, a skupog, školskog stana. Međutim, sve to ne ometa upis novih učenica, kako odličnih, tako i onih slabijih ali siromašnog imovnog stanja. Takođe se insistira na redovnom plaćanju članarine. Ove prilike utiču na plaćanje zakupa i primoravaju Podružinu da moli za novčanu pomoć Sreski odbor grada (novčana suma od 100 dinara) kao i da tuži roditelje učenica zbog neplaćene članarine.
Krajem 1898. članstvo donosi odluku o promeni školskog stana a po povoljnoj ceni od 40 dinara; o nabavci inventara, mašine za šivenje, knjiga za besplatno korišćenje. Određuje i sumu novca koja se ne sme trošiti. Te krizne godine u radu Društva i Škole dolazi do sve većeg osipanja učenica, zarada je manja a rashodi premašuju prihode. Takođe se ukazuje potreba za starijom i iskusnijom učiteljicom te se raspisuje konkurs (izašao u Večernjim novostima). Posle dužeg razmatranja 20 pristiglih molbi primljena je g-đa Ljubica Antonijević iz Radeničke škole u Palanci. Članstvu se priključuju i g-đe Agapija Crnoglavić, Ljubica Valjarević, Draga Đurković i Kata Spasojević.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Kruševačke priče i pričice Empty Re: Kruševačke priče i pričice

Pet Mar 20, 2009 4:12 am
Rad Podružine na početku dvadesetog veka
Na osnovu sačuvanih izveštaja i zapisnika vođenih u periodu 1901/1902. godina može se kontinuirano pratiti dvogodišnji rad i angažovanje Podružine. Početkom marta 1901. izabrana je nova uprava a stara dobija priznanje za svoj rad. Nova potpredsednica Olga Ilić (koju ubrzano zamenjuje Zorka Nikolić), potpredsednica Leposava Nešić, a blagajnica Vuka Simić, (delovodkinja Ljubica Karakušević?)
Kruševačke priče i pričice Zene-2
Učenice ženske radeničke škole sa učiteljicom, snimljeno početkom XX veka u Kruševcu
Nova uprava češće donosi odluke: o kupovini potrebne literature (brošura Eleonore Selenke iz Minhena o konferenciji mira održanoj u Hagu na kojoj su učestvovale i žene iz Srbije). Nastavljaju se i dobrotvorne aktivnosti društva, kao izdvajanje novca (100 dinara) namenjenog Crvenom krstu, a ne zaostaju ni protokolarne - dogovori o priređivanju zabava, kao one u čast imendana Njenog veličanstva kraljice Drage održane u Oficirskom domu, ili upućivanje rođendanskih čestitki. Septembra meseca povodom posete kraljevskog para Drage i Aleksandra Obrenovića, Podružina moli Odbor za doček da joj se odredi mesto na železničkoj stanici i ugovori audijencija Uprave kod kraljice. Pošto je problem školskog stana i dalje aktuelan moli se predsednik opštine da ustupi neku kuću za školu ili pak uputi "kakvu pomoć" (finansijsku). Članstvo dobija dve nove članice g-đu Pavla Drobnjaka i g-đu Arse Drenovca.
Krajem godine Društvo donosi odluku o primanju učenica i iz drugih radeničkih škola (Aleksinačka radenička škola), kao i o priključenju Rezoluciji žena iz Srbije koja je upućena konferenciji mira u Hagu. Takođe se zadužuje Odbor da pripremi proslave dana sv. Save, uz upućivanje poziva predsedniku opštine, kao i zabave za dan Tri jerarha (30. januar 1902. godine) na koju treba pozvati i Njihova veličanstva. Izveštava se o prijemu zahvalnice kraljice Drage povodom čestitke poslate za krsno ime i novogodišnje čestitke kralja Aleksandra.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Kruševačke priče i pričice Empty Re: Kruševačke priče i pričice

Pet Mar 20, 2009 4:14 am
Aktivnost Društva u toku 1902. godine
Na glavnom skupu Podružine održanom 3. februara 1902. godine dotadašnje rukovodstvo daje ostavku i bira novo: i dalje je predsednica Zora Nikolić, potpredsednica Leposava Nešić, delovodkinja Anja O. Nešović a blagajnica Ruža Simić. Upravne članice su Todora Blagojević, Jela Radovanović, Ljubica Terzić, Anka Zojić (supruga načelnika Zojića), Mara Jovanović, Mara Ilić, Etelka Nikolić, Perka Kačanik, Milica Ginić, Emilija Grujić, Natalija Braljinac, Ruža Milovanović, Olga Ilić, Kristina Mandić, Zora Ilić, Leposava Nešić, Vuka Simić, Sultana Tajtacek, Dara Stanišić. Dužnost obavlja Kaja Gocić.
Iz dokumentacije se saznaje da je škola uspela da se smesti u kuću koju je izdao sveštenik iz Dvorana Jefta Anđelković, tako da Podružina planira da u dogledno vreme osnuje i formira sopstvenu knjižnicu.
Uvode se i izvesne novine kao: odvojiti učenice koje pohađaju teorijsku nastavu u posebne razrede, upisivati siromašne devojke samo na početku školske godine, ne povećavati cenu rada, ali i organizovati koncerte i izlete sa prihodom u korist škole. Školarina će iznositi 7, a za dve učenice iz jedne porodice po 6 dinara. Kao pomoćnica u održavanju nastave prima se g-đica Leposava Popović. Uvodi se i stimulacija u vidu nagrada od 20 i 10 dinara namenjenih istaknutim učenicima za poseban trud i ispoljeni smisao u praktičnom radu.
Izvorna dokumentacija dopušta samo delimično detaljniji uvid u karakter i delatnost Kruševačke ženske podružine i to samo za opisane periode. Dalja sudbina Društva nije proučena usled nedostatka dokumenata koji bi svedočili o kasnijem razdoblju.
Kruševačke priče i pričice Zene-3
Članice Ženske podružine Ženske zanatske škole u Kruševcu oko 1930. godine
Iz Radeničke škole 1926. nastaje Ženska zanatska škola, a sama Podružina je pretrpela zabranu rada za vreme nemačke okupacije u vreme Drugog svetskog rata. Imovina Društva konfiskovana je krajem 1944. godine. Tako se gasi udruženje koje je odigralo značajnu ulogu u prosvetnom, kulturnom, dobrotvornom i društvenom životu Kruševca u poslednje dve decenije devetnaestog i početkom dvadesetog veka. Zajedno sa Kolom srpskih sestara i Društvom kneginje Zorke dalo je pečat angažovanju građanki Kruševca i njihovom uključivanju u javni život. Članice su davale ton zabavnom štimungu Kruševca onoga doba uključujući žensku omladinu u neobavezne aktivnosti, razvijajući njihov društveni duh.
Autor priloga: Jelena Đinovski
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Kruševačke priče i pričice Empty Re: Kruševačke priče i pričice

Pet Mar 20, 2009 4:16 am
Dobra narav

U Kruševcu postoji nešto čega nema nigde na svetu: Udruženje baksuza, ugursuza i namćora "Dobra narav". Ovo jedinstveno društvo postoji još od 1929., kada su ga osnovali kruševački trgovci, zanatlije i kafedžije.
I pored onoga što stoji u nazivu, ovo je humanitarno društvo koje ima za cilj prikupljanje sredstava za siromašne i talentovane đake i studente iz Kruševca. "Dobra narav" ne objavljuje imena onih kojima pomaže, kako ih ne bi postidela.
Udruženje baksuza, ugursuza i namćora ima svoju slavu - Deveti tornik (deveti utorak od Božića) koji se u narodu smatra za najbaksuzniji dan u godini. To je jedini dan u godini kada se članovi društva okupljaju. Članovi Udruženja baksuza, ugursuza i namćora su lekari, profesori, radnici raznih zanimanja, pisci, muzičari i drugi umetnici...
Članovi udruženja "Dobra narav" imaju specifična pravila ponašanja. Na njihovim skupovima se svira himna, igra "baksuzno kolo", a baksuzi, ugursuzi i namćori pridržavaju se kodeksa "ćutanje je zlato". Onaj koji ga prekrši, plaća kaznu. Ipak, članovi rado plaćaju kazne kada prekrše pravila.
Postoje i nagrade. Tako je pre neku godinu najveća nagrada pripala onome koji je kod sebe imao taštinu sliku. Došao baksuz na slavu, a kod sebe slučajno imao sliku na osnovu koje je kamenorezac njegovoj tašti pravio spomenik.
Članovi Udruženja "Dobra narav" rangiraju titule. Kažu da je baksuz onaj ko se takav rodi, ugursuz je - nadgradnja, a namćor se stiče godinama i on je - očigledan.
Baksuzno kolo članovi igraju naopako, okrenuti naizmenično - jedan licem, drugi leđima prema sredini sale. ponašanja na ovoj svečanosti.
Slava se već godinama održava u velikoj sali hotela "Rubin", dok su se njihovi očevi i dedovi, stari Kruševljani, okupljali u nekadašnjem "Takovu". Ranije je važio tzv. "zakon ćutanja", i prvi koji bi ga prekršio morao je da plati ukupan ceh. Tada su viđenije gazde iz onog vremena jedva čekale da se pokažu.
Društvo broji oko šest hiljada članova i oni pripadaju raznim profesijama. 1929., u vreme osnivanja, bilo je zabranjeno popovima, žandarima i oficirima da budu članovi. Danas zabrana važi za političare.
Himna društva ima sledeći tekst:

Mi namćori nismo,
to je samo fora,
mi smo ljudi dobre volje,
društvo dobrotvora.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Kruševačke priče i pričice Empty Re: Kruševačke priče i pričice

Pet Mar 20, 2009 4:17 am
Kelner Jakša i štrudla od sedam metara

Jedno od omiljenih sastajališta Kruševljana u vreme posle Drugog svetskog rata bila je kafana "Stari Napredak" koja se nalazila u centru grada, tamo gde je danas hotel "Rubin". Sa terase "Starog Napretka" gledalo se pravo ka "pobratimskoj" kafani "Top" koja se nalazila preko puta, do apoteke "Kedrović".
"Stari Napredak" je kasnije preseljen ispod Donžon kule, pa onda kod Fontane, ali su Kruševljani najradije pamtili vreme kada je bio u centru grada. Upravnik kafane bio je čuveni Radoš koji je strogog pogleda vodio računa o tome šta i kako kelneri rade. Jedan od stolova na terasi, poslednji levo, bio je rezervisan za poznatog mesara Vladu Bajića i njegovo društvo.
Legenda "Starog Napretka" bio je kelner Milan Jakšić – Jakša. Pre Drugog svetskog rata Jakša je bio odličan fudbaler lokalnog "Car Lazara", a potom "Bate" iz Borova. U klubu iz Borova igrao je sa još trojicom Čarapana – Firgom Popovićem, Milivojevićem i Čiletom Borovićem. Ljubiteljima fudbala ostala je u sećanju njegova igra protiv BSK iz Beograda koju je "Bata" dobio sa 1:0 a Jakša postigao jedini gol.
Kada nisu imali para da ih isplate vlasnici čuvene fabrike su Jakši i Firgi davali po 20 pari cipela, a ovih ih donosili u Kruševac i poklanjali drugarima iz "Cara Lazara" i grada.
Jakša je imao običaj da usred leta nosi kišobran.
- Jakša, zar ti ne slušaš vremensku prognozu? – prvocirali su ga lokalni mangupi i studenti dok je u 10 sati uveče zaključavao kafanu.
- Ma, kakva kiša! Ne nosim ja amrel zbog kiše, nego što živim u Bivolju! Razvaljene ograde pa moram da imam nešto da se branim od kučića. – objašnjavao je Jakša.
U "Starom Napretku" su se hranili igrači skoro svih kategorija FK "Napredak". Posle svake utakmice Jakša ih je sačekivao pitanjem "Šta ste uradili? Izgubili. Pa što ste onda došli na večeru?"
- Kako se nekada igrao fudbal? – raspitivali su se mlađi igrači.
- Ja Čiletu, Čile meni i ljubimo se!
- Zašto se ljubite?
- Pa, pao gol! A ne k'o sad. Kilavite loptu po ceo dan.
Jakša je, kao i većina kelnera, voleo da popije. Mlađe goste, nakon primanja narudžbine, imao je običaj da pita "A za čika Jakšu?".
- Pa ti ne smeš da piješ na radnom mestu.
- Smem samo ako me Radoš ne vidi.
Kada je imao vremena Jakša je znao da goste zamajava pričama o štrudli o sedam metara koju je ispekla njegova žena.
- Vuče se po dvorištu, a deca neće ni da je okuse već po ceo dan stoje ispred izloga poslastičarnice. – kao pravdao se kelner Jakša.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Kruševačke priče i pričice Empty Re: Kruševačke priče i pričice

Pet Mar 20, 2009 4:19 am
Kako je Mija Mešinko nadmudrio Svetog Aranđela "Duševadnika"

Jedan od poznatijih šaljivdžija u kruševačkom kraju, posle Drugog svetskog rata, bio je Miodrag Jovanović – Mija Mešinko, dugogodišnji direktor Hemijske industrije "Župa". Oko njega je uvek bilo puno ljudi znajući da će ih Mija svojim dosetkama zasmejati.
Nadimak Mešinko Mija je dobio kao dečak. Njegov otac je bio vlasnik čuvene kafane "Musa i Marko", u kruševačkoj Staroj čaršiji. U tu kafanu su često svraćali Vlasi - džambasi koji su u mešinama, na konjima, prenosili katran u Bosnu. Mija je dosta vremena provodio kod konja i mešina pa je tako dobio nadimak Mešinko.
Bio je pitomac Vojno - tehničkog zavoda "Obilićevo", a drug iz klupe bio mu je narodni heroj Miloje Zakić. Posle Drugog svetskog rata Mija Mešinko je obavljao razne funkcije širom Srbije da bi 1956.godine bio postavljen za direktora HI "Župa".
Pričaju da je jednom prilikom bio prilično bolestan. Ležao je na Internom odeljenju kruševačke Bolnice i lekari su govorili da je pri kraju. Još uvek je bio u zrelim godinama, niti mlad, niti star, ali medicinski stručnjaci su govorili da je gotovo nemoguće da iz Bolnice izađe živ.
Bilo je to vreme pune snage partijskih komiteta i sličnih institucija. Kada su lokalni funkcioneri čuli da je Mija Mešinko teško bolestan došli su da ga obiđu. Uglavnom partijski kadrovi. Miji zaista nije bilo dobro i nije pravio uobičajene štoseve i šale. Posle posete funkcioneri su porazgovarali sa lekarima koji su izneli svoju neveselu prognozu da Mešinko neće preživeti narednu noć.
Sutradan ujutro, odmah posle glavne vizite, gradske glavešine su se ponovo okupile u bolnici očekujući da Miju vide oplaćenog i hladnog. Ušavši u sobu, u kojoj su pored njega bila još dva pacijenta videše Miju kako sedi na krevetu i slatko jede pasulj!
Zbunjeni funkcioneri krenuše da se raspitaju kako je preživeo prethodnu noć i kako se tako brzo oporavio
- Ma, kakvi vaši lekari i medicinski stručnjaci. Ne znaju oni ništa! Eto sinoć, oko ponoći, dođe na vrata ove sobe Sveti Arhanđel Mihajlo, duševadnik, i lepo pita „Ko je od vas ovde Mija Mešinko? Došao sam da ga vodim – GORE! Vreme je!“
Ja ga pogledam i kažem „Eno, onaj onde, u krevetu do prozora“. Uze ga Mihajlo i odvede. Osta samo prazan krevet. A ja prežive! - objasnio je poznanicima, na svoj duhovit način, brzo ozdravljenje Mija Mešinko.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Kruševačke priče i pričice Empty Re: Kruševačke priče i pričice

Pet Mar 20, 2009 4:20 am
Nema više mesta za boeme

Prodajom poznate kafane "Lipov lad" i rušenjem zgrade u kojoj su se decenijama okupljali boemi, ljubitelji dobre kapljice i zalogaja, Kruševac je ostao bez važnog simbola prošlosti. Danas u Lazarevom gradu ima puno restorana i kafića, ali ne i pravih, meraklijskih kafana. A nekada ih je bilo više od 30...
- Kad bi se pošlo iz Stare čaršije, prva je bila poznata kafana "Musa i Marko". Preko puta Velike česme nalazila se kafana Dragog Obradovića. Sećam se da sam kao đak tamo viđao Nemce kako piju pivo. Dalje, ka gradu, bila je kafana "Solun". Tamo je sada kineski lokal. Preko puta Načelstva kafanu su držala braća Babić. Iza je bilo veliko dvorište gde su seljaci donosili piće na prodaju. – priseća se Vlada Stojković, poznati kruševački advokat.
U "Topu" su odsedale meraklije dok su u centru grada bile su kafane "Pariz" i "Evropa". To su bile najelitnije kafane. U letnjim danima popularna je bila letnja bašta u "Evropi". Stolovi su se iznosili na sred ulice, a dotle je išao i korzo. Na mestu gde je sada Dom sindikata bila je čuvena kafana Dragog "Skakutke". Neki se još uvek sećaju da su se u toj kafani služile lepe, kvalitetne rakije i salate koje idu uz rakiju.
Kafanu "Takovo", u glavnoj gradskoj ulici, držali su braća Matejići. Kažu da je poznati mesar Hinić imao je običaj da kupi ćevape u fišeku, sedne ispred kafane "Takovo" i lagano mezi, a prolaznike koji mu se ne dopadaju gađa ćevapima.
- "Stari Napredak" je bio poznat po roštilju koji su pravili tetka Mira Belić i neki Majcan. Toliko su bili dobri da nisu uspevali da naprave dovoljno roštilja koliko se tražio i tu je uvek bila ogromna gužva. – priča Vlada Stojković.
Danas u Kruševcu praktično nema klasičnih kafana u kojima mogu da odsednu boemi i bekrije. A i njih je sve manje. Živadin Žujić kao konobar radi više od 30 godina, a najviše vremena proveo je u "Evropi" i "Topu".
- Danas više nema boema kakvi su postojali nekada. Mladi su u žurbi i nekom brzom fazonu. Popiju jedno pivo i idu dalje. Nekada su Dika Giga, Rigula, Žika Lukić, Voja Filipović, advokat Valjarević, pa trgovac Vučko koji je radio u "Tigru", znali da ostanu do duboko u noć. – priča Žića.
Sponsored content

Kruševačke priče i pričice Empty Re: Kruševačke priče i pričice

Nazad na vrh
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu