Jovan Bijelić

Jovan Bijelić je rođen u selu Kolunić kod Bosanskog Petrovca 1886 godine. Umro je 1964.
Kod Jovana Bijelića se jasno razdvajaju ličnost i umjetnik, ali su i jedan i drugi fascinirali okolinu u kojoj se kretao. Bio je i boem i slikar, i kažu, ni o jednom slikaru nije bilo toliko anegdota kao o Bijeliću i ”sve su pune simpatije – ističu njegovu dobrotu, njegovu boemsku i boemski duhovitu negaciju konvencija”.
Život je za njega bio čuđenje, gledao je u njega sa divljenjem. ”Uvjeren u njegove vrijednosti, gotovo slijep”, izgovorio je riječi jedne prilike:
"Rodjen sam kao optimist, i ostaću optimist do kraja života. Nikada me nisu tangirale ničije protivničke, ili neprijateljske intrige ili ispadi ma koje vrste protiv mene. Takvim ljudima je unaprijed sve bilo oprošteno. "
Zapisano je o njemu i ovo: ”Pričao je zanimljivo, njegove riječi bile su obojene humorom i bliskošću”.
Počeo je sa sezanizmom, da bi preko Sezana (Paul Cézanne) ušao u prostor moderne umjetnosti, prihvatao poetiku moduliranja tonovima, što će do punog izražaja doći za vrijeme njegovog boravka u Bihaću, 1918. i 1919. godine. Svoj odnos prema prirodi izveo je na razinu racionalnog, pažljivo, proračunato je nanosio boje, površinu platna dijelio na planove da bi savladao prostor i izgradio atmosferu. Sve je to oličeno na platnima ”Šumski predio”, ”Bihać” i ”Bosanski predio”.
Najbolja djela će mu biti slika ”Vareš” i ”Slika sa sela”, u kojima c'e doći do izražaja čežnja prema predjelima rodne Bosne.
Bosna u slikarstvu Jovana Bijelića živi u svome duhovnom smislu.