Beogradska ka5anija
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Mala enciklopedija venčanja Empty Mala enciklopedija venčanja

Čet Nov 19, 2009 7:43 am
Podižući veo vremena - istorija venčanog vela

Venčani veo, sa svojom vrlo romantičnom istorijom, je jedna od najstarijih
venčanih tradicija i od 100 % anketiranih budućih mladi, 99 % bi se
složilo da je nedopustivo nositi venčanicu bez vela.


Mala enciklopedija venčanja Veo%201 Mala enciklopedija venčanja Veo%202 Mala enciklopedija venčanja Veo%203 Mala enciklopedija venčanja Veo%204 Mala enciklopedija venčanja Veo%205

Sudeći po istoriji, početke nošenja venčanog vela treba tražiti u vremenu
raskošnog starog Rima. Iako su tada venčanja bila manje romantična,
nego što je to slučaj danas, mlade su ipak nosile lagane, lepršave
tkanine oko svog lica, poznatije kao
flammeum.
Ovi velovi jarko žute boje često su bili oslikani motivima vatre, kao
zaštita od zlih duhova, koji bi mogli da kidnapuju mladu ženu pre nego
što bi se ona udala. Tokom vremena, veo je postao simbol nevinosti i
čistote. Mladini roditelji bi predavali svoju ćerku pod velom, time
uveravajući budućeg zeta u njenu čednost. Podizanjem vela tokom
ceremonije označavalo se da mladoženja “uzima ono što mu pripada”, a u
nekim kulturama na taj način bi se mlada simbolično predstavljala
svojoj budućoj porodici. Po nekim tumačenjima, nošenje vela u osnovi
nije se ticalo zaštite od zlih duhova, već kao osiguranje budućeg
braka. Naime, u davna vremena muškarci koji su želeli da ožene određenu
devojku morali bi da se cenjkaju sa njenim ocem. Tek nakon venčane
ceremonije, bilo bi im dozvoljeno da podignu veo i otkriju po prvi put
lice one koju su izabrali za svoju životnu saputnicu. Tada više nije
bilo nazad – oženili su šta su oženili. Nakon venčanja kraljice
Viktorije (koja je po svojoj izričitoj želji sahranjena sa svojim
venčanim velom), velovi počinju da menjaju svoj oblik i dužinu. Postaju
popularni čipkani velovi, kao i velovi od drugih materijala.


Do sredine 20. veka velovi postaju sve manji i manji, ponekad čak
prekrivajući samo oči, a sve u skladu sa tadašnjom jednostavnošću
haljina i venčanica. U većini slučajeva, nošeni su čisto simbolike
radi, prikačeni za mladin šešir ili direktno za kosu. Međutim, 90-ih
godina prošlog veka venčanja postaju raskošnija i bogatija, kao i nove
generacije budućih mladi, njihove venčanice i velovi naravno. Menjaju
se imaterijali, pa se od tradicionalno svilenih velova postepeno
prelazi na one izrađene od najlona ili pamuka. Odstupa se i od klasične
bele boje i u modu počinju da ulaze boje kao što su boja slonovače,
šampanjca, bele kafe i sl.


Dužina je po nekima i najbitnija karakteristika venčanog vela. Određene dužine
su dobile čak i svoja imena, u zavisnosti od toga kako su i gde nošeni
velovi. Najpoznatiji je “veo katedrale”, koji se jedno vreme nosio
isključivo ukoliko se mlada venčavala u katedrali, a jedna od njegovih
dužina je 27 stopa, odnosno nešto preko 8 metara. Kao primer može
poslužiti veo pokojne princeze Dajane, koji je bio dugačak 7,62 metra.
Austrijanka Eva Hofbauer pojavila se na svom venčanju sa najdužim velom
na svetu - dugim čak 2,8 kilometara. Kako je prenela agencija APA,
mladoženja je bio u senci, dok su stotine mladih ljudi nosile mladin
veo do crkve u Kornojburgu, gradu na Dunavu nedaleko od Beča.
Gradonačelnik Volfgang Peterl rekao je da se nada da će veo dospeti u
Ginisovu knjigu rekorda.


Današnje mlade same prave svoju venčanu istoriju. Zaobilaze se tradicionalna,
ustaljena pravila, pa tako i pravilo koje nalaže da žena koja se udaje
po drugi put ne treba da nosi veo, naročito ne veo bele boje. Na svu
sreću, u ovo moderno doba savršeno je prihvatljivo da nosite veo kakav
god želite, bez obzira koji brak vam je po redu. Ne dozvolite da vam
bilo ko utiče na odluku, jer to je vaš dan. Ako želite da nosite veo,
beli, žuti, kratak ili dugačak – samo napred!
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Mala enciklopedija venčanja Empty Re: Mala enciklopedija venčanja

Čet Nov 19, 2009 7:44 am
U haljini iz snova - istorija venčanice

Iako su se boje i stilovi menjali tokom godina, mlade su se uvek svečano
oblačile za svoje venčanje. Naravno, članovi kraljevskih porodica i
pripadnici visokog staleža uvek su se oblačili po poslednjoj modi, pa
tako ni za najznačajniji dan u svom životu nisu štedeli ni malo. Oni sa
ograničenim materijalnim sredstvima tretirali su venčanje kao vrlo
specijalnu priliku i oblačili se onoliko formalno i raskošno koliko im
je budžet
dozvoljavao.


Mala enciklopedija venčanja Vencanica%201 Mala enciklopedija venčanja Vencanica%202 Mala enciklopedija venčanja Vencanica%203 Mala enciklopedija venčanja Vencanica%204 Mala enciklopedija venčanja Vencanica%205


Antičke
mlade birale su svetlije boje za svoje venčane haljine i time
simbolično iskazivale svoju sreću. Tokom perioda srednjeg veka,
venčanje je bilo mnogo više od ujedinjenja dvoje ljudi. U mnogim
slučajevima to je bila unija dve porodice, dva interesa i čak dve
države. Venčanja su bila više politički orjentisana, tako da su mlade
morale da se oblače u skladu sa položajem svoje porodice, jer nisu samo
predstavljale sebe, već i druge koji su mnogo očekivali od takvog
braka. Nošene su bogate haljine, jarkih boja, šivene od najskupljih
tkanina, kao što su svila ili somot. Neretko su haljine bile opšivane
krznom. Mlade koje su dolazile iz nižih staleža nosile su skromnije
haljine, koje su bile vešte kopije onih imućnijih.


Tokom
godina, mlade su i dalje nastojale da nose venčanice shodno svom
društvenom statusu. Uvek po poslednjoj modi i od najkvalitetnijih i
najskupljih tkanina koje je novac mogao da kupi. One sa neograničenim
materijalnim sredstvima šile su svoju venčanicu, dok su siromašnije
devojke najčešće na dan svog venčanja nosile najbolju nedeljnu haljinu,
odnosno haljinu u kojoj su išle u crkvu. Što je haljina bila
raskošnija, što je više bilo ukrasa i pratećih detalja i što je veo bio
duži - toliko je bogata bila mladina porodica.


Mišljenje
da je venčanica obavezno bele boje sada je svakako opovrgnuto
prethodnim pasusima. Kao što vidimo, od antičke Grčke, pa preko
srednjeg veka, nošene su sve druge boje, osim bele. Viktorijansko doba,
inventivno kakvo je bilo, donelo nam je i prvu belu venčanu haljinu.
Godine 1840. kraljica Viktorija udala se za princa Alberta od Saks -
Koburg - Gota i pred oltar stala u snežnobeloj venčanici od skupocene
čipke. U to vreme, belo nije bilo simbol nevinosti i čistote, već je to
bila plava boja, koja je bila i najčešći izbor žena tog perioda kada su
venčanice bile u pitanju. Bela boja, s druge strane, simbolizovala je
raskoš i bogatstvo. Kada se sve to sagleda, haljina kraljice Viktorije
delovala je kao pravo iznenadjenje, ali nikako neprijatno, jer uskoro
posle kraljevskog venčanja evropske i američke dame počele su da nose
bele venčanice. Njeno venčanje iz snova potaklo je mnoge buduće mlade
da, obučene slično kraljici, u brak stupe s osećanjem da su carice.


Inače,
krajem 19. veka, u modnim biblijama, posebno u Engleskoj, postojalo je
sledeće uputstvo: „Obučena u belo, izabrala si zrelo. Venčanje u sivom
- neka, čekaju te putovanja daleka. Nosiš li crno, piše ti se crno. Ako
obučeš crvenu, brak ti uvenu. Plavo je pravo. Ukoliko hoćeš venčanicu
zelene boje, strahovi će da ti se roje. U žutoj haljini, znaj, muža ćeš
se stideti, avaj. Biraš li boje smeđe, ode ti daleko od gradske međe. A
ton ružičast, ode ti čast.“


Tokom
narednih godina bela venčanica je postala nešto uobičajeno i obavezno,
tako da su se veoma retko nosile haljine drugih boja na venčanjima
evropskog i američkog kontinenta. Nažalost, u periodu velike ekonomske
krize tridesetih godina prošlog veka, mnoge žene su smatrale
neprikladnim udavati se u raskošnim belim haljinama, tako da su radije
oblačile svoje haljine za crkvu ili neki prikladan komplet (suknja i
sako). Posle rata, sve je krenulo uzlaznom linijom, pa tako i
venčanice. Formalne bele venčanice postale su modni hit. Razne nijanse
bele boje, kao što su krem, prljavo bela ili boja slonovače postaju
takođe prihvatljive. Čak se išlo toliko daleko da se smatralo lošim
predznakom udati se u haljini bilo koje druge boje, uključujući naravno
i crnu.


Danas
se mlade udaju u čemu god žele i niko im ne zamera. Od dizajnerskih
preskupih, do neformalnih haljinica za plažu, jednostavnih i bez mnogo
detalja ili raskošnih sa čipkom - koju god da odaberete, budite
upoznate i sa sastavnim delovima jedne venčanice:


-
tanke naramenice vizuelno izdužuju figuru i dopunjuju raskoš gornjeg
dela haljine. One mogu da budu veoma tanke (bretele) ili nešto šire, od
materijala od kojeg je i haljina, ukrašene perlicama, kristalima ili
nekim drugim zanimljivim detaljima. Naramenice su, jednom rečju, veza
između vašeg tela i haljine


-
čipka je ženstvena tkanina bogate istorije, je je vekovima popularna
kod brojnih mladi širom sveta. Nastala je u 16. veku kada je bila
pokazatelj imovinskog stanja mladine porodice, budući da je njena ručna
izrada od davnina imala visoku cenu. Postoje brojni motivi i tehnike
izrade čipke, a ova tkanina uvek iznova oduševljava pripadnice lepšeg
pola, jer je odlična kao detalj, na primer na korsetu, dok obrubljuje
izrez ili dok vas pomalo dramatično „oblači“ od glave do pete.


-
kako oni sitni, plisirani, tako i veliki, manje kruti nabori elegantno
upotpunjuju haljine za venčanje. Omekšavaju kroj posebno kada se
kaskadno spuštaju niz suknju venčanice. Njihova draž i lepota je u tome
što savršeno prikrivaju telesne nedostatke.


-
struk je mesto na kojem se sjedinjuju gornji i donji deo haljine. Uz
dekolte se naglašava silueta, pruža vizuelni balans između uskog
gornjeg i raskošnog donjeg dela haljine za venčanje. Urezana forma može
lepo da izduži figuru i da vam poseban šarm.


-
suknja je „duša“ haljine. Raskošne tkanine, bogatstvo volumena, dužina
do poda koja odgovara formalnim venčanjima. Detalji poput nabora,
volana i cveća čine je posebnom. Volumen se gradi količinom materijala
i kolutova, a stvarno je teško odoleti takvoj haljini dok se u ogledalu
pretvarate u princezu.


-
dekolte naglašava lepotu vrata. Pogled prvo „pada“ na haljinu u celini,
ali već u sledećem trenutku zadržavamo se na izrezu, odnosno dekolteu
gornjeg dela haljine. On može da bude visok, urezan, srcolik, protkan
čipkom, sa perlama, ukrašen cirkonima. Izrez upotpunjuje izgled haljine
i mlade koja je nosi.


Da
bismo upotpunili ovu našu istorijsku priču, predstavljamo vam neke od
haljina koje će ostati upamćene za sva vremena. Dakle, samo za Vaše oči
- najčuvenije, a po nekima i najlepše, venčanice sveta.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Mala enciklopedija venčanja Empty Re: Mala enciklopedija venčanja

Čet Nov 19, 2009 7:45 am
Lomne u struku - istorija korseta

Na početku 21. veka verovatno ne postoji odevni predmet koji se toliko
dugo održao u ljudskoj civilizaciji, a pri tom ostao neverovatno
ženstven, kao što je korset. Osim što je sastavni deo ženskog donjeg
rublja, moć korseta je tolika da se polako, ali sigurno proširila i na
ostale segmente odevanja, te je tako veoma popularan i čest saputnik
budućih mladi. Ispod ili iznad haljine, nije bitno. Bitno je da je tu.


Mala enciklopedija venčanja Korset%201 Mala enciklopedija venčanja Korset%202 Mala enciklopedija venčanja Korset%203 Mala enciklopedija venčanja Korset%204 Mala enciklopedija venčanja Korset%205


Sve
počinje pre više od 20.000 godina, od kada datiraju crteži pronađeni u
neolitskoj iskopini Brandon (Norfolk). Na njima su prikazane žene koje
nose „bodi“ od životinjske kože, verovatno oblikovan na njihovim telima
dok je koža još bila sveža, pričvršćen kožnim kaiševima oko struka.
Žene u korsetima bile su inspiracija i slikara ranih civilizacija,
Egipćana, Krićana i Asiraca. Za razliku od njih, stari Rimljani bili su
ljubitelji udobne, komotne odeće, kao odraza slobode i plemenitog
porekla, a stezanje tela bilo je simbol podređenog statusa i namenjeno
isključivo robovima.


Iako
se smatralo, a i danas postoji taj stav, da je korset napravljen zbog
muške seksualne fantazije, a ne zbog žena, modni diktat 15. veka
izjednačio je polove - izuzetno vitak struk i obla figura zahtevali su
se i od žena i od muškaraca. Da bi se to postiglo, korseti su pravljeni
od kitove kosti, drva i metala. Katarina Mediči uslovljavala je da
dvorske dame i sobarice imaju struk manji od 30 centimetara, a njen
sin, Henri Treći, zahvaljujući metalnom korsetu, imao je struk od 40
centimetara i bio predmet zavisti svih muškaraca na dvoru. „Kraljicama
korseta“ i danas se smatraju Marija Antoaneta i Madam Pompadur, koje su
svoje metalne steznike pravile od zlata i ukrašavale ih draguljima i
biserima. Viktorijanski period vratio je korset na javnu scenu ili je
doneo još rigorozniji postulat - da struk žene bude manji od njenog
broja godina. Da bi se to postiglo, pravili su se izuzetno tesni
korseti koji su smanjivali protok krvi u donjim delovima tela i nogama,
pa je samim tim i hod bio otežan. Tokom 19. veka korsete su nosile sve
žene, bez obzira na socijalnu i materijalnu poziciju, a prvu pravu
ozbiljnu analizu i upozorenje na zdravstvene posledice njegovog nošenja
objavio je jedan engleski ženski magazin 1870. godine. Period pred Prvi
svetski rat doneo je kult ženske emancipacije, koju je simbolizovala i
slobodna, prirodna linija tela, čime je korset i definitivno nestao iz
javnog života. U svojoj najsuptilnijoj i najženstvenijoj varijanti i u
kombinaciji sa halterom, on se, međutim, vrlo brzo aktivirao u spavaćim
sobama i bordelima, a sinonimom erotske fatalnosti i danas se smatraju
korseti i halteri koje su nosile igračice Mulen Ruža, Foli Beržera,...
Pedesetih godina, Holivud je lansirao pin-ap devojke, Merilin Monro i -
korset sa halterom. Postao je zaštitni znak mnogih glumica, a čuveni su
postali korseti koje smo videli u filmskim hitovima, kao što je
„Prohujalo sa vihorom“. Za sadašnju planetarnu promociju korseta i
haltera, ipak su najzaslužniji Madona i veliki francuski kreator
Žan-Pol Gotje, koji je specijalno za njenu turneju napravio sad već
kultni puder-roze korset sa halterom, koji se čuva u Muzeju ženskog
donjeg veša „Frederick’s of Hollywood“.


Odabir
korseta, kao dela venčanice, bi trebalo da bude zabavan događaj. Neke
od budućih mladi će verovatno po prvi put u životu obući jedan ovakav
komad odeće i istaći ono što treba. Osećaj je zaista prelep, izbor
korseta neverovatan, na Vama je samo da pripazite na hod, cirkulaciju i
zdravlje. Ne dajte da Vas previše stežu!
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Mala enciklopedija venčanja Empty Re: Mala enciklopedija venčanja

Čet Nov 19, 2009 7:45 am
Prefinjenost u detalju - istorija rukavica

Kada je venčanica odabrana i sve prepravke završene, počinje sledeća faza
stresa jedne buduće mlade, a to je odlučivanje o detaljima. Pored
frizure, šminke, neizostavnog gubitka viška kilograma i dovođenja
linije do savršenstva, na red dolaze vrlo bitni detalji. U moru
šnalica, tijara, tašnica i podvezica, ništa nije toliko elegantno i
prefinjeno kao satenske rukavice, koje se primetno vraćaju u venčanu
modu.


Mala enciklopedija venčanja Rukavica%201 Mala enciklopedija venčanja Rukavica%202 Mala enciklopedija venčanja Rukavica%203 Mala enciklopedija venčanja Rukavica%204 Mala enciklopedija venčanja Rukavica%205


Rukavice
datiraju još iz najranijih, praistorijskih vremena. Nosili su ih
pećinski ljudi da bi zaštitili svoje ruke i tada su izgledale kao dve
omanje vreće, vrlo podsećajući na zimske rukavice sa izdvojenim palcem.
Nakon normanskih osvajanja, englesko plemstvo nosilo je rukavice kao
posebno obeležje. Rukavica je postala simbol rešavanja razmirica među
zavađenim stranama. Bilo je dovoljno baciti rukavicu (u to vreme
gvozdenu, jer je bila sastavni deo oklopa) pred noge protivnika, time
ga izazvati na dvoboj i zahtevati zadovoljenje povređenog ega. Svaki
slobodan čovek tadašnje Engleske ima je pravo na ovakav gest sa
rukavicom, s obzirom na to da je izazivanje na dvoboj bilo sastavni deo
engleskog zakona skoro 800 godina. U 12. veku rukavice definitivno
postaju obavezni deo uz haljinu. Tokom vladavine kraljice Elizabete I,
nijedna dobrostojeća dama nije smela da bude viđena u javnosti bez
rukavica. Kako im je popularnost rasla, tako su se rukavice uvukle i u
živote običnih ljudi. U 16. i 17. veku rukavice su bile ekstravagantno
ukrašavane: pravljene su od kože, platna, svile ili čipke, sa mnoštvom
dragulja, ukrasnog veza i karnera. Nakon 17. veka, naglasak je dat
praktičnosti i udobnosti pri nošenju rukavica, tako da je ukrašavanje
svedeno na minimum. Rešen je i problem veličina, jer u tadašnje vreme
kada su rukavice pravljene ručno, morali biste da isprobate nekoliko
pari rukavica dok ne pronađete odgovarajuće. Zaslužan za modernizovanje
proizvodnje rukavica, bio je Xavier Jouvin, jedan od glavnih majstora
za rukavice u Francuskoj. Počinje se sa proizvodnjom rukavica i za
druge svrhe, kao što su radničke rukavice, zimske rukavice i slično, a
ne samo rukavica za operu i pozorište. Naravno, svoje mesto su tu
pronašle i rukavice za venčanja, koje su više-manje prošle sličan put,
ali su ipak u sebi zadržale ono nešto prefinjeno iz ranijih epoha.


Danas
možete da birate u mnoštvu različitih stilova, a sve u zavisnosti kakav
utisak želite da ostavite na Vaš dan – nevina devojčica ili fatalna
žena. Kratke satenske rukavice, koje pokrivaju samo šake do ručnog
zgloba, asociraju na prvu varijantu, devojački nevinu. Često ih, uz
mladu, nose i devojčice koje bacaju cveće. Drugu, fatalnu, varijantu
najbolje će prikazati dugačke rukavice, koje prekrivaju lakat. Ukoliko
želite da ih “iskoristite” i u toku Vaše prve bračne noći, ne bi bilo
loše pogledati (i naučiti) kako je to radila Rita Hejvort u filmu
“Gilda”. Interesantne su i rukavice u svojoj punoj dužini, ali
slobodnih prstiju. Tamo gde bi trebale da prekrivaju šaku, napravljena
je mala omča kojom se rukavica fiksira za srednji prst. Odabirom
ovakvih rukavica olakšale ste Vašem suprugu čin stavljanja prstena na
prst i zagarantovale ljubomorne poglede drugih na Vašu burmu. Na kraju,
ostaje Vam samo odluka da li da nastavite da nosite rukavice tokom
vašeg svadbenog veselja ili ne. Možda i ne bi bilo loše da ih nosite
dok vam gosti čestitaju, dok primate poklone i dok se fotografišete, a
nakon svih formalnih obaveza najverovatnije ćete ih skinuti. Elegantne
ili ne, bitna je komocija.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Mala enciklopedija venčanja Empty Re: Mala enciklopedija venčanja

Čet Nov 19, 2009 7:46 am
Skoči, uhvati, udaj se sledeća - istorija bidermajera

Venčani buket nezaobilazan je pratilac svake mlade na dan venčanja. Kod nas
poznatiji kao bidermajer, svoj naziv je dobio po istoimenom stilu, koji
se, osim dizajniranja buketa (naročito za venčanja), proširio i na
dizajn korpi, nakita, tašni i slično (u principu se koriste jeftini i
lako dostupni materijali, kao što su trake, perle, sveće, cveće i dr.)


Mala enciklopedija venčanja Bidermajer%201 Mala enciklopedija venčanja Bidermajer%202 Mala enciklopedija venčanja Bidermajer%203 Mala enciklopedija venčanja Bidermajer%204 Mala enciklopedija venčanja Bidermajer%205


Običaj
nošenja venčanog buketa (i buketa uopšte) potiče još iz antičkih
vremena, kada su žene nosile vence poljskog cveća, lekovitog i
začinskog bilja ili belog luka da bi oterale zle duhove. U staroj
Grčkoj i Rimu mladenci su oko vrata nosili vence cveća (girlande), koji
su simbolizovali novi život, nadu i plodnost. Tradicionalni keltski
buketi nisu sadržali cveće, već bršljan, čičak i vres, u kombinaciji sa
aromatičnim začinskim biljkama jakog mirisa. Mislilo se da će upravo ti
mirisi, kojima su pripisivane mistične moći, uticati na zle sile i
držati ih podalje od mladenaca. Po nekim drugim istorijskim podacima,
običaj slaganja i nošenja venčanog buketa dolazi iz arapske tradicije
gde su mirisni, beli cvetovi narandže simbolizovali unutratrašnju
duhovnu lepotu, ljubav i plodnost. Bili su deo raskošnih venčanih
buketa koji su ujedno simbolizovali ženu u punoj lepoti i zrelosti.
Dolaskom Arapa od VII do IX veka na Siciliju običaj nošenja venčanog
buketa postaje važan deo i zapadne kulture. Venčano cveće dobija nova
značenja kroz istoriju, menjaju se oblici venčanih buketa, ali uvek
prisutni trendovi daju prednost nekoj boji ili nekom cvetu. Kada se
kraljica Viktorija udala za princa Alberta, lekovito i začinsko bilje
bilo je zamenjeno sa svežim cvećem, naročito sa nevenom, ali i sa
(zamislite) mirođijom. Mirođija se, kao jestiva biljka, stavljala u
venčani buketić da bi je nakon ceremonije mladenci pojeli i time
pojačali svoju seksualnu želju. U viktorijansko doba, cveće je postalo
svojevrsna vrsta glasnika među ljubavnicima, budući da je svaki cvet
imao svoje značenje. Taj način komunikacije, poznat kao „turski tajni
jezik cveća“ (nastao u Turskoj tokom XVII veka), postao je vrlo
popularan, jer ste slanjem jednog buketa mogli preneti poruku svom
dragom/dragoj bez bojazni da budete razotkriveni. Evo nekoliko primera
ovog tajnog jezika:


- begonija – duboke misli, maštanje o voljenoj osobi

- bambus – snaga, lojalnost, vernost

- cvet jabuke – uskoro će biti bolje, dolaze bolja vremena

- kamelija – gracioznost, postojanost

- karanfil – opčinjenost, prava ljubav

- hrizantema – dobri prijatelji

- margareta – nevina i čista ljubav, nikome neću otkriti našu tajnu

- paprat – skrovište, zaklon, tajno mesto, sigurnost

- gladiola – snaga, istrajnost, iskrenost (gladiola se inače smatrala cvetom gladijatora)

- magnolija – uzvišena lepota, elegancija

- ruža – volim te, mnogo te volim

U
današnja moderna vremena, ovakva komunikacije se naravno nije zadržala,
mada bi bilo vrlo zanimljivo videti kako bi to izgledalo. Današnji
venčani buketići se ne prave da bi preneli neku skrivenu poruku, ali
ipak na neki način odražavaju karakter buduće mlade, njen stil i ukus i
naravno moraju biti usklađeni sa venčanicom.


Naravno,
cveće ne vezujemo isključivo za venčanja. Svaka prilika ili događaj
može biti propraćen odgovarajućim cvećem. Ukoliko ipak idete
na venčanje u svojstvu gosta, odlučite se za bele ljiljane ili bele
ruže, jer simbolizuju čistoću i nevinost. Ukoliko ne poznajete dovoljno
mladi bračni par, kupite irise, jer od svog cveća oni imaju najmanje
sentimentalan karakter, a istovremeno ukazuju na želju za
prijateljstvom. U cvetni aranžman namenjen venčanjima možete da
uključite i bršljan koji simbolizuje plodnost i “sladak život”, a nije
loše da se nađe i nekoliko listića bršljena u bidermajeru. Za istu
priliku, ali i za egzotičnije, ekskluzivnije kombinacije, možete da
izaberete bambus koji je simbol odanosti i postojanosti bračne
zajednice pa čak i čičak koji nedvosmisleno simbolizuje spoljnu odbranu
i zaštitu srca.


Ukoliko
u buket stavite nekoliko margareta nekom ćete poželeti dugovečnost.
Orhideje će biti podrška i radost onima kojima su upravo dobili bebu, a
za rođenje blizanaca poklonite suncokrete. Osobi koju volite darujte
crvenu ružu koja je simbol večne i strasne ljubavi. Crvene ruže se
poklanjaju i kao znak zadovoljstva i zahvalnosti na učinjenoj usluzi
ili dobro urađenom poslu. Bela ruža šalje poruku iskrenosti,
tajanstvenosti, duhovitosti i spokoja. Žuta ruža onome ko je prima
donosi pregršt energije i radosti, dok u ljubavi simbolizuje
ljubomoru. Kombinacije crvenih i belih ruža preneće poruku jedinstva u
ljubavi. Blago ružičaste ruže znače prijateljstvo, odanost, nežnost i
obožavanje. Plave ruže obično nisu omiljene jer su najčesće veštački
obojene, pa možda i zato simbolizuju nemoguće. Crna, tačnije
tamnoljubičasta ruža ukazuje na ekscentričnost, želju za izdvajanjem i
ostavlja pomalo morbidan utisak naročito kada ih je više u buketu.
Ruža bez trnja znači ljubav na prvi pogled. Poklonite li crvenu ružu
muškarcu, a obično je to jedna sa dugom stabiljkom, poklonili ste mu
svoju odanost. Ljubičice su znak odanosti, zumbuli simbolizuju vernost
i nepokolebljivost, ciklame nose crtu stidljivosti a lale su simbol
ponosa i slave.


A
ukoliko se uskoro udajete, a pogođeni ste svetskom ekonomskom krizom i
želite ujedno da očuvate prirodu oko sebe, postoji idealno rešenje i za
vas.: “Na sajtu Bouquet.com naručuje se cveće uzgajano na lokalnim
farmama bez upotrebe otrovnih boja i genetskih permutacija. Vreme
holandskih lala iz avionskih hladnjača zauvek je prošlo. Srećnica koja
uhvati buket od ekološki probranih pupoljaka i sama će se zalagati da
njen sudbonosni dan bude organizovan uz sve dužne obzire prema planeti
Zemlji.”
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Mala enciklopedija venčanja Empty Re: Mala enciklopedija venčanja

Čet Nov 19, 2009 7:47 am
Objavljivanje venčanja tokom vekova - istorija pozivnica

Najstarija pozivnica za venčanje pronađena je, kao deo pećinskog slikarstva, u
planinama Bugarske. Prevedeni tekst zvučao je jednostavno ovako:
“Venčava se Grog. Ponesite meso.” Dobro....naravno da praistorijske
pozivnice nisu bile ovakve, ali s obzirom da su zajednice, pa i bračne,
postojale od pamtiveka, mogućnost da arheolozi otkriju sličnu pozivnicu
i nije tako mala.


Mala enciklopedija venčanja Pozivnica%201 Mala enciklopedija venčanja Pozivnica%202 Mala enciklopedija venčanja Pozivnica%203 Mala enciklopedija venčanja Pozivnica%204 Mala enciklopedija venčanja Pozivnica%205



U
vremenima koja su prethodila današnjim savremenim, kada imamo
štamparije, masovna oglašavanja i internet, vesti su se objavljivale
zahvaljujući gradskom dobošaru (ili lokalnoj alapači), dakle usmenim
putem. Svoj hleb su zarađivali idući ulicama gradova i sela, na sav
glas objavljujući aktuelna dešavanja, uključujući i venčanja. Svako ko
se u tom momentu zatekao na ulici, automatski je bio pozvan na
ceremoniju. Priličan trošak za roditelje mladenaca, kada malo bolje
razmislimo. U Evropi, tokom mračnog srednjeg veke, bilo je iluzorno
slati venčane pozivnice. Razlozi su mnogobrojni, ali evo nekih: veliki
deo stanovništva je bio pokošen kugom i raznim drugim bolestima, drugi
deo bio je proglašen vešticama i vešcima (pa spaljen na lomači), tako
da je onaj preostali deo, u svakodnevnim pokušajima da preživi ostajao
bez osnovnog obrazovanja, tačnije bio nepismen. Međutim, plemstvo je i
dalje moralo da ženi svoje sinove i udaje ćerke, te da ove sretne
događaje na neki način i objavi svetu. Na svu sreću, srednjevekovni
monasi nisu gubili svoje vreme, već su se usavršavali u stranim
jezicima, čitanju, prepisivanju, kao i kaligrafiji (umetnost lepog
pisanja) i time zarađivali za život. Bogate porodice davale su ogromne
svote novca monasima, koji bi ispisivali pozivnice, iscrtavali obavezan
porodični grb i pečatili ih voštanim pečatima. Čak i danas, neke od
kraljevskih porodica poštuju te iste protokole. Takođe se i tradicija
ličnog uručivanja pozivnica održala do današnjih dana. Srednji vek nije
mogao da traje večno, narodi su se opismenjavali, reforme su se
sprovodile, pronalazili su se novi načini prenošenja usmene reči na
trajnije materijale, patentirale su se štamparske mašine i usavršavali
načini transporta. Tako je veći broj ljudi, u kraćem vremenskom roku,
mogao biti obavešten o svemu i svačemu, pa i pozvan na venčanje.
Napredovala je i izrada pozivnica, time što su se koristili
kvalitetniji papiri, od onih ručno pravljenih do mašinski izrađenih.



Danas
su venčanja, uključujući i pozivnice, ograničena isključivo dubinom
Vašeg novčanika. I dalje postoje ljudi koji veruju u lepotu i šarm
rukom pisane pozivnice, ali su to uglavnom oni koji pozivaju manji broj
gostiju, pa su spremni da se upuste u avanturu kaligrafije. Neki se
oslanjaju na originalnost, pa umesto pozivnica svojim gostima šalju
kutije čokolada ili pisma putem kojih ih pozivaju na venčanje. Velika
većina se ipak odlučuje za štampane pozivnice, ukrašene takođe
štampanom aplikacijom, ali trendovi se menjaju. Zahvaljujući mašti i
kreativnosti, uspešno se ostvaruje kombinacija štampanog teksta na
kvalitetnom papiru sa ručnim ukrašavanjem. Pozivnice sa ličnim pečatom,
zanimljivim detaljem ili originalnim tekstom postaju na neki način
venčani imperativ. Tome i mi stremimo.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Mala enciklopedija venčanja Empty Re: Mala enciklopedija venčanja

Čet Nov 19, 2009 7:48 am
U zube mu se ne gleda - istorija poklona

Običaj darivanja, tj. davanja poklona, datira još od vremena Rimljana. Tokom njihovog festivala Kalende (Kalendae),
koji se održavao svakog 1. januara, rimski imperator je dobijao poklone
od svojih podanika. Prvobitno, pokloni su bili ništa drugo do grančice
nekog zimzelenog drveta, simbolišući život i zdravlje tokom čitave
godine. Kasnije su grančice zamenjene medom ili slatkim kolačima,
menjajući simboliku iz zdravlja u napredak i sladak život u novoj
godini. Tokom vekova, pokloni su dobijali drugačiji smisao, shodno
naravno prilici za koju su se poklanjali. Pokloni za nju/njega svoje
korene verovatno nalaze među mladim ljubavnicima svih epoha. Od obične
ruže, do skupog komada nakita - generalno ništa se nije promenilo.
Pokloni koji se poklanjaju za Božićne praznike i Novu godinu datiraju
od 1820. godine, kada u Americi koncept globalnog trošenja, Coca Cole,
Deda Mraza i grandioznih marketinških kampanja uzima svoj danak.


Mala enciklopedija venčanja Poklon%201 Mala enciklopedija venčanja Poklon%202 Mala enciklopedija venčanja Poklon%203 Mala enciklopedija venčanja Poklon%204 Mala enciklopedija venčanja Poklon%205



Što
se tiče venčanih poklona, u većini kultura se podrazumeva da su
mladenci ti koji su darivani, kako od strane roditelja, tako i od
rodbine, prijatelja i gostiju na venčanju. Vrlo je zanimljiv običaj,
koji nažalost još uvek nije zaživeo na ovim prostorima, darivanja
gostiju. Tzv. “
wedding favors
(jedan od mogućih prevoda bi bio “venčani dar”, ali za goste)
nezaobilazni je deo venčanja zapadnih zemalja. Reč je, naime, o sitnim
poklonima koje gosti dobijaju od mladenaca, kao znak zahvalnosti što su
prisustvovali venčanju i kao jednu vrstu uspomene. Francuska buržoazija
bila je ta koja je započela trend darivanja gostiju, budući da su
finansijski mogli da podnesu trošak tolikih poklona. Prvi darovi za
goste bile su male, bogato ukrašene kutije, poznate u tadašnjoj
Francuskoj kao “
bonboniere
(bombonjere). Pravljene su od kristala, porcelana ili zlata, ukrašavane
su draguljima i u njima su se držale bombone ili neki drugi slatkiši, u
vreme kada je šećer bio prilično skup. Vremenom, kult darivanja gostiju
je učvrstio svoju poziciju, te je bilo nezamislivo u nekim zemljama ne
ispoštovati taj običaj. Zanimljivo je, na primer, da u zemljama Bliskog
Istoka, mlade daruju goste ušećerenim bademima, u znak blagostanja,
plodnosti i sreće koja bi trebala da je prati u njenom bračnom životu.
Danas nema granica idejama. U zavisnosti od svog položaja, finansija,
teme venčanja ili kulture, mladenci vode računa o poklonima za svoje
goste. Bilo da je reč o kartici, koja će vas dočekati za stolom i
predstavljati lepu uspomenu, preko prefinjene bombonjere, pa sve do
flaše skupog vina - na mladencima je da izaberu. Naravno, ovakvi
pokloni uvek su propraćeni bogatim dekorativnim pakovanjem, jer jedna
ukrasna traka ili originalno dizajnirana kutija čine čuda.



U
svakom slučaju, ukoliko poklanjate, originalni, kreativni i sa stilom -
to bi trebalo Vaši pokloni da govore o Vama, jer svrha poklona jeste da
iznenadi i obraduje osobu kojoj je namenjen. Nemojte misliti da poklon
obavezno mora biti skup. Kesica prepuna čokoladica, interesantan ram za
slike, kutija voćnog čaja ili par mekih zimskih rukavica takođe mogu
biti originalan poklon. Ukoliko imate dara za šivenje, crtanje ili
slično, napravite unikatan poklon: prekrivač, jastuče, stolnjak, sliku
ili nešto drugo. Vama drage osobe će tako dobiti potvrdu da ste mislili
na njih i da su Vam zaista važne i posebne. Ako putujete i imate
priliku da kupite originalne predmete, zanatske proizvode i
rukotvorine, mislite na drage osobe. Izbegnite obostranu neprijatnost
donošenja pogrešnog poklona, razočarenje i nesporazume - ostanite
upamćeni. U svemu tome Vam mogu pomoći dekorativna pakovanja.
MustraBecka
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Mala enciklopedija venčanja Empty Re: Mala enciklopedija venčanja

Čet Nov 19, 2009 7:51 am
Najpoznatije venčanice sveta
000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
Mala enciklopedija venčanja Viktorija Mala enciklopedija venčanja Elizabet Mala enciklopedija venčanja Dzeki Mala enciklopedija venčanja Grejs Mala enciklopedija venčanja Dajana Mala enciklopedija venčanja Melanija

Bez određenog reda ili kriterijuma predstavljamo venčanice koje su svet ostavile bez daha...
Kraljica Viktorija i princ Albert (queen Alexandrina Victoria, Albert of Saxe-Coburg and Gotha)

Sa nepunih 18 godina Aleksandrina Viktorija zauzela je svoj presto i
postala kraljica Viktorija, britanski monarh sa najdužom vladavinom od
63 godine. Njena vladavina bila je obeležena velikom ekspanzijom
Britanskog carstva, dok je njen brak bio vrlo sretan i krunisan sa
devetoro dece. Udajom za princa Alberta od Saks - Koburg - Gota, u
istoriji je ostala zapamćena kao jedna od retkih koja je nosila belu
venčanicu, iako je na kraljevskim venčanjima pre njenog dominirala boja
srebra i mnoštvo dragulja. Mnoge venčane „tradicije“ započete su baš sa
njihovim venčanjem. Prva bi bila bela haljina kao simbola čistote i
iskrene ljubavi, zatim nošenje svežeg cveća u kosi (kraljica je na dan
svog venčanja nosila sveže ubrane cvetove narandže), kao i običaj da
mladin veo pridržavaju deca ili deveruše (Viktorija je bila prva
kraljevska mlada kojoj su deveruše pomagale oko vela). Sve što je
radila delovalo je kao prosto neverovatno za vreme u kojem je živela,
pa kada se na to još doda da je ona zaprosila princa, a ne obrnuto -
Britansko carstvo je konstantno bilo u šoku. Mlada kraljica je za svoje
venčanje odabrala haljinu „spuštenih ramena“, od teškog belog satena,
nije nosila tijaru, niti bilo kakvu krunu, već samo pomenuto belo
cveće, za koje je bio prikačen poduži veo. Čipku, koja je krasila
venčanu haljinu, je izradila gospođica Džejn Bidni, 1839. godine i
punih šest meseci (od maja do novembra) je preko stotinu radnika radilo
na ovom projektu. Konačna suma koja je plaćena
za
izradu ovakve čipke iznosila je 1.000 funti. Kada je izrada čipke bila
završena, originalne mustre su bile uništene, osiguravajući tako
originalnost uzorka. Gospođica Bidni nije napuštala svoj rodni Devon,
sve dok radovi nisu u potpunosti gotovi, a kada je trebalo čipku da
preda lično kraljici Viktoriji - onesvestila se. Na dan venčanja, 10.
februara 1840. godine, mlada se pojavila u pratnji dvanaest deveruša,
ćerkama bogatih i priznatih britanskih plemića. Svaka od devojaka
dobila je na poklon zlatan broš, dizajn princa Alberta, u obliku orla,
koji je bio prekriven tirkizima, biserima (simbol prave ljubavi),
rubinima (simbol strasti) i dijamantima (simbol večnosti). Sama
kraljica dizajnirala je njihove haljine. Torta koja je služena na
kraljevskom venčanju bila je teška preko 135 kilograma, a nekoliko
parčadi izloženih u dve ukrasne kutije, mogli su se videti na izložbi
pod nazivom „Kraljevska venčanja 1840. - 1947. : od kraljice Viktorije
do kraljice Elizabete II „.


Elizabet Tejlor i Konrad Hilton (Elizabeth Taylor, Conrad „Nicky“ Hilton)

Slavna glumica se udavala osam puta. Dva puta za Ričarda Bartona, a na listi
njenih muževa su se nalazili i Konrad Hilton, naslednik istoimenog
lanca hotela, glumac Majkl Viding, pevač Edi Fišer, producent Majk Tod,
nekadašnji američki senator Džon Vorner, i „broj osam“ Lari Fortenski,
od kojeg se Tejlorova razvela 1997. godine. Na svim svojim venčanjima
izgledala je fenomenalno i prosto bi se reklo da je uživala u nošenju
venčanica i organizovanju svega toliko da je morala da se uda osam
puta. Ipak,
prvo venčanje je pretpostavljamo ostavilo najsnažniji utisak na Liz,
jer ipak je prvo. Isto kao i Grejs Keli, vodeći kostimograf filmskog
studija MGM, Helen Rouz, kreirala je i sašila satensku haljinu, koje je
koštala otprilike 1.500 dolara (u ono vreme, 1950. godine). Bilo je
potrebno oko dva meseca da se gornji deo haljine ukrasi stotinama
sitnih perli. Veo, kraći nego što smo možda navikli da viđamo na ovako
poznatim mladama, bio je pričvršćen za malenu tijaru, sačinjenu od
bisera. Da bi se upotpunio doživljaj “mlade u belom “, Elizabet je
nosila buket belih orhideja. Interesantno je kako je mlada glumica
ispoštovala američku venčanu tradiciju: nešto staro
- bela čipkana maramica, koju je dobila od svoje majke, nešto novo - nov novčić (u pitanju je bio američki peni) koji je stavila u cipelu, nešto pozajmljeno - mali privezak koji donosi sreću, pozajmljen od sestre, bio je sakriven u tijari, nešto plavo
- jedan cvetić plave boje nalazio se na haljini. Oni koji tog dana nisu
uspeli uživo da vide filmsku glumicu u jednom od svojih najlepših
izdanja, mogli su nedugo posle venčanja da je gledaju u filmu “Otac
mlade”, u kojem je takođe nosila kreaciju Helen Rouz. Nažalost, brak
nije dugo potrajao, već sledeće godine mladi par bio je razveden. Ostao
je verenički prsten sa dijamantom od 4 karata, kao uspomena. Posle ih
je bilo još.


Džeki i Džon Kenedi (Jacqueline Bouvier, John Kennedy)
Na venčanju, održanom 12. septembra, 1953. godine, koje je proglašeno za
društveni događaj sezone, venčali su se Žaklina Buvije, kasnije poznata
kao Žaklina (Džeki) Kenedi i kongresmen Džon Kenedi. Sa procenjenih 700
gostiju koji su prisustvovali crkvenom venčanju i oko 900 gostiju
ukupno na raskošnom svadbenom slavlju, zaista i jeste reč o zapaženom
događaju. Zanimljiv je podatak da je kreatorka Džekine venčanice, kao i
svih haljina za deveruše, bila En Louv, dizajnerka afričko-američkog
porekla iz Nju Jorka. Ono što je još zanimljivije je da je deset dana
pre venčanja poplava uništila sve sašivene haljine, uključujući i
venčanicu, te je En uspela da ih ponovo sašije za predstojeće venčanje.
45 metara svilenog tafta boje slonovače bilo je potrebno za ovu
naizgled jednostavnu, ali vrlo prefinjenu haljinu, za koju je utrošeno
oko dva meseca napornog rada. Venčanica sa “spuštenim ramenima” obično
dozvoljava nošenje istaknutijih komada nakita, ali se Džeki ipak
odlučila za nisku porodičnih bisera. Široka i bogata suknja, sa
nekoliko podsuknja, bila je ukrašena sitnim voštanim cvetovima, a
čipkani veo nasleđen od bake bio je pričvršćen za kosu i povezan u
celinu pomoću cvetova narandže i majušne čipkane tijare. Veče pre
venčanja, Džeki je na poklon od D
žona
dobila dijamantsku narukvicu, a od njegovih roditelja dijamantsku
ukrasnu iglu. Nažalost, deset godina kasnije, ovaj sretni početak
zajedničkog života doživljava i svoj kraj, ubistvom Džona Kenedija u
Dalasu. Venčana haljina Džeki Kenedi danas je izložena u Kenedi
biblioteci, u Bostonu i 2003. godine mogla se videti na specijalnoj
izložbi prikazanoj povodom 50. godišnjice venčanja ovog para. Ono što
se posebno izdvojilo na izložbi, osim predivne haljine, jesu i
smaragdni verenički prsten, stranice ličnog venčanog dnevnika Džona
Kenedija, retka fotografija snimljena u boji, na kojoj se vide mladenci
kako plešu na venčanju, veliki broj fotografija sa venčanja, kao i
originalna pozivnica.


Grejs Keli i Renije od Monaka (Grace Kelly, Rainier of Monaco)

Poznata po svojoj patricijskoj lepoti, Grejs Keli je svoj filmski debi imala
1951. godine i u tom svetu ostala kratkih pet godina, pre nego što je
šokirala svet svojom neočekivanom veridbom sa Renijeom od Monaka. Kao u
bajci, njih dvoje su se venčali 18. aprila 1956. godine, da bi sledećeg
dana održali i crkveno venčanje u katedrali Sv. Nikole, pred oko 600
zvanica i oko 30 miliona televizijskih gledalaca. Pouzdani izvori tvrde
da je Grejs mrzela svaki minut svog venčanja, s obzirom na to da se sve
odvijalo pod budnim okom novinara, foto-aparata i jakih reflektora.
Stigla je u pratnji od 65 svojih članova porodice i prijatelja, na
jahti koja je bila njen svadbeni poklon od princa. Da se ona pitala,
ceremonija bi bila skromna i privatna, a nikako raskošno venčanje veka,
kako su ga mnogi nazivali, na kojem su mladenci sve vreme gledali pravo
ispred sebe, ne pogledavši se ni jednom. Tako su savetovali stariji
crkveni zvaničnici, jer tako se ponaša na kraljevskom venčanju.
Venčanicu za ovu jedinstvenu priliku kreirala je Oskarom nagrađena
Helen Rouz, kostimograf filmskog studia MGM i utrošila oko 22 metra
svilenog tafta, kao i nebrojeno mnogo metara čipke iz Valensije, stare
125 godina. Gornji deo haljine, koji je pokrivao i vrat mlade, davao je
određeni uzvišen, kraljevski izgled, a sama haljina je bila poklon
studija, sa kojim je Grejs inače imala ugovor. Veo, takođe od čipke,
bio je ukrašen sitnim vezom ručne izrade (motiv ptičice na grani) i
hiljadama sitnih bisera. Glavni frizer studia MGM bio je zadužen za
princezinu frizuru, a od pratećih detalja Grejs je nosila malenu
Bibliju i buket od đurđevaka. Torta od šest spratova sečena je mačem
princa Renijea. Ono što je možda i najzanimljivije u celoj ovoj “bajci”
jeste podatak da je odmah nakon venčanja princ zabranio sve filmove u
kojima se pojavljivala njegova supruga. Sada je njeno mesto bilo pored
njega, kao princeze od Monaka, sa prošlošću koju je morala da zaboravi.
Da bi se nekako oslobodila ugovora koji je imala potpisan sa MGM-om na
sedam godina, Grejs je morala da pristane da venčanje bude snimano baš
od strane ovog studija, zbog čega je godinama kasnije žalila. Tragično
i slično kao princeza Dajana koja je poginula 1997. godine, princeza
Grejs gine u automobilskoj nesreći 1982. godine. Moglo bi se reći da su
obe započele život u bajci, ali realnost je bila drugačija. Do dana
današnjeg svi filmovi Grejs Keli su zabranjeni u kneževini Monako.


Princeza Dajana i princ Čarls (Lady Diana Spencer, Charles Prince of Wales)

Na dan 29. jula 1981. godine Dajana Spenser se udala za 12 godina starijeg princa Čarlsa, u Katedrali svetog Pavla u Londonu. Spektakularno
venčanje održalo se pred 3.500 zvanica i procenjenih 750 miliona ljudi
širom sveta, koji su događaj pratili putem televizije. Princeza Dajana
bila je poznata po podršci koju je pružala velikom broju britanskih
dizajnera, počevši od Elizabete i Dejvida Emanuela, koji su dizajnirali
i sašili njenu, toliko kritikovanu, preveliku, sa “puf” rukavima,
venčanicu. Ne smemo zaboraviti da je to bila 1981. godina - moda je
bila takva kakva je bila. Ipak po mnogima, ova romantična venčanica, sa
širokom suknjom sašivenom od preko 13 metara svilenog tafta boje
slonovače, starom čipkom i ručno ušivenim biserima (tačno 10.000
perlica), bila je prelepa. Haljina je imala i fantastičan šlep, dugačak
25 stopa (preko 7,5 metara), bila je teška oko 15 kilograma i kada je
princeza “izronila” iz kočije koja ju je dovezla do katedrale, svi su
mogli da vide o kakvoj neverovatnoj kreaciji je reč. Nažalost, veliki
broj kritika bio je upućen upravo prevoznom sredstvu, jer se haljina na
nekoliko mesta pošteno izgužvala. Čak je i sam kreator, Dejvid Emanuel,
u jednom televizijskom intervjuu, prokomentarisao kako je kočija bila
premala za Dajanu, njenog punačkog oca koji ju je pratio i za njenu
venčanicu. Bilo je nemoguće ne izgužvati je, iako su se uskoro svi ti
nabori ispravili, a moramo se složiti sa kreatorom - jedan takav
skupoceni materijal ne zaslužuje da bude tako tretiran. Neverovatan je
i podatak da je napravljena kopija venčanice, u slučaju da se original
ošteti. Jedina razlika između ove dve haljine bila je u tome što je za
original korišćena čipka kraljice Meri, dok je za kopiju korišćena -
kopija. Upravo ta druga haljina našla se, nekoliko godina kasnije od
Dajanine tragične pogibije, na aukciji i očekivalo se da će se prodati
za sumu od preko 90.000 dolara. Da se još uvek može profitirati od
Dajanine venčanice pokazuje i knjiga “Haljina za Dajanu”, koja se
povodom desetogodišnjice njene pogibije pojavila u prodaji po ceni od
basnoslovnih 1.500 evra. Takvu cenu izdavači su obrazložili činjenicom
da će u svakom primerku knjige, koja će biti odštampana u malom tiražu,
naći po jedno parče venčanice. Originalna venčanica danas je deo
izložbe posvećene najvoljenijoj britanskoj princezi, u njenom
porodičnom domu blizu Northemptona, u centralnoj Engleskoj.


Melania Knaus i Donald Tramp (Melania Knauss, Donald Trump)

Danima pre venčanja pljuštale su brojke i imena. Ko će prisustvovati venčanju
Melanije Knaus, njujorške manekenke iz Slovenije i Donalda Trampa, više
od dvadeset godina starijeg poslovnog mogula? Zabava za oko 350 zvanica
priređena je u Trampovom ekskluzivnom kompleksu za odmor Mar-a-Lago.
Neposredno pre venčanja obavljeno je 42 miliona dolara vredno
renoviranje balske dvorane. Ova dvorana, optočena pozlatom, dizajnirana
je u Trampovom omiljenom neoklasicističkom stilu i inspirisana je
francuskim Versajem. Mlada se odlučila za kreaciju Džona Galijana.
Ekstravagantni kreator kuće Dior za tu priliku je napravio raskošnu
venčanicu s ogromnim karnerima i šlepom, koja je otkrivala vrtoglavu
figuru. Na venčanicu je utrošena tolika količina finih materijala,
čipke i bisera, da je bila teška skoro 25 kilograma. Zbog toga je mlada
bila prinuđena da u prvom delu svadbe sedi na posebnoj klupici. Dobila
je i instrukcije od jedne stilistkinje: „Budi sveža i jedi i pij što
više, da se ne bi onesvestila“. Fotografija Melanije Knaus u
Galijanovoj kreaciji objavljena je na naslovnoj strani februarskog
izdanja američkog Voga. Prvi put u 113 godina dugoj istoriji ovog
magazina, na njegovoj naslovnoj strani pojavila se jedna mlada u
venčanici.
avatar
milpavic
Ženski
Datum upisa : 27.05.2012

Mala enciklopedija venčanja Empty Re: Mala enciklopedija venčanja

Ned Jun 03, 2012 7:12 pm
Vencanje je jedan od najlepsih trenutaka u zivotu svake devojke :) Nedavno sam i ja imala to iskustvo, pa mogu da potvrdim da je zaista izuzetan osecaj. Jos sam pod utiscima :) Sve devojke koje planiraju da se uskoro vencaju, ali su ipak jos su u dilemi, devojke samo opusteno necete pogresiti :) Lepo se spremite, evo ovde imate neke i ideje http://samozazene.com/category/posebne-prilike/vencanja/ mada to je najmanji problem, najbitnije je naci pravog mladozenju :) Danas je to malo teze, mada kada se hoce nadje se i to :)
ka5an
ka5an
Admin
Admin
Rak Pacov
Datum rođenja : 24.06.1960
Godina : 63
Lokacija : Gde god je Dunav
Poso/dokolice : Za kormilom
Raspoloženje : PreRaspoložen
Datum upisa : 06.12.2008
https://beogradskaka5anija.forumsr.com/forum.htm

Mala enciklopedija venčanja Empty Re: Mala enciklopedija venčanja

Sub Jun 09, 2012 5:41 pm
Da, treba imati srece, slazem se!

Kako rece Radovic;
"Coveka treba leciti od nesrece, a ne od alkohola! Nesreca je veci porok!". Cool
Sponsored content

Mala enciklopedija venčanja Empty Re: Mala enciklopedija venčanja

Nazad na vrh
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu