Desanka Maksimović
+2
MustraBecka
ka5an
6 posters
Strana 3 od 3 • 1, 2, 3
- MustraBecka
- Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
Sub Apr 04, 2009 12:23 pm
SRNINA MOLITVA
Istoku okrenuta,
srna pod borom kleči,
moli se molitvom zverinja,
bez reči.
Od jutarnjeg sjaja
oči su joj crvene,
ne vidi oko sebe ništa,
ni okolno drveće,
ni jezero, ni mene.
Hiljadu je vekova dizao
njen visoki hram,
vajao stubove u njemu,
Gospod sam.
Mahovinom je zastro
kamen goli,
da bi srna imala
gde da se moli.
Istoku okrenuta,
moli se dignute glave
da borovi pravo rastu,
da zime ne budu ljute,
da drvo novo nikne
na mestu gde staro se osuši,
da u jezeru voda
nikada ne presuši,
da jasne budu zore,
da šumu mimoilazi grom.
Istoku okrenuta
moli se za svoj dom.
I svud iz borove kore,
kroz šume hram,
mirišu tamnjan i smola.
I dok se moli, sveću
drži joj Gospod sam.
Istoku okrenuta,
srna pod borom kleči,
moli se molitvom zverinja,
bez reči.
Od jutarnjeg sjaja
oči su joj crvene,
ne vidi oko sebe ništa,
ni okolno drveće,
ni jezero, ni mene.
Hiljadu je vekova dizao
njen visoki hram,
vajao stubove u njemu,
Gospod sam.
Mahovinom je zastro
kamen goli,
da bi srna imala
gde da se moli.
Istoku okrenuta,
moli se dignute glave
da borovi pravo rastu,
da zime ne budu ljute,
da drvo novo nikne
na mestu gde staro se osuši,
da u jezeru voda
nikada ne presuši,
da jasne budu zore,
da šumu mimoilazi grom.
Istoku okrenuta
moli se za svoj dom.
I svud iz borove kore,
kroz šume hram,
mirišu tamnjan i smola.
I dok se moli, sveću
drži joj Gospod sam.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
Sub Apr 04, 2009 12:23 pm
OSVAJAČI
U običnom životu Nemci su, velite,
učtiva, ugladjena bića,
nisu lopovi ni ubice,
puše lulu, piju pivo,
doručkuju masla i meda.
Možda je to i tako,
ali što se to tiče nas,
kad je njihovo zajedničko
stoglavo lice
puno krvi i užasa,
kad na sve tudje gleda
ili nadmeno ili krivo.
I, velite, rodoljubi su oni,
za domovinu bez razmišljanja ginu.
Neka je i tako,
ali naše rodoljube oni su pljuvali,
naše najsvetije borce
razbojnicima zvali,
ponizili nam zemlju do skota;
kad oni ubijaju, junaštvo to je,
kad mi svoj život branimo,
divljaštvo i sramota.
I, velite, njihova deca su čista;
podsečenih noktića, umivenog lica
lepršaju kao cveće.
Verovatno je i tako,
ali što se to tiče nas,
zbog njih naša deca prljava,
i bez majki hode,
zbog njih kod nas teče
mesto pesme jauk i poklič buna,
i krv mesto peraće vode.
I Nemica je, kažete, ljupka,
ima ženstvena nedra, okrugla,
i obraze rumene,
i besprekorna je mati.
Ali što se to tiče nas,
i ona je na naš narod
bacala rugla
i mirno sedela na kućnom pragu
dok sin njen negde progoni i strelja,
dok sav svet zbog zemlje njene pati.
I ona je našoj deci iz usta
zalogaj otela.
Oni, velite, vole svoje ognjište,
svaki oko kuće gradinu ima,
i duž puteva zasadjeno voće.
Ali u zemlji našoj
oni su ostavili zgarište,
useve pretvorili u barjake dima,
i kroz tišinu naših pitomih sela,
derali se užasni, užasno.
I kad mislim na njinu viku,
na njine lule, pivo, decu, žene,
na dobroćudno lice im domaće,
voćke kraj puta zasadjene,
ruke čiste kao od zlata,
dodje mi da vičem iz sveg grla:
živeli narod prljavih nokata,
a srca čista;
živeli narodi što kod svoje kuće
psuju iz glasa,
a boje se na senku pravde da stanu;
živeli narodi čije žene nose
oružje iza pasa;
čija deca čupava hode;
živeli narodi čije opšte lice
blagom svetlošću blista!
U običnom životu Nemci su, velite,
učtiva, ugladjena bića,
nisu lopovi ni ubice,
puše lulu, piju pivo,
doručkuju masla i meda.
Možda je to i tako,
ali što se to tiče nas,
kad je njihovo zajedničko
stoglavo lice
puno krvi i užasa,
kad na sve tudje gleda
ili nadmeno ili krivo.
I, velite, rodoljubi su oni,
za domovinu bez razmišljanja ginu.
Neka je i tako,
ali naše rodoljube oni su pljuvali,
naše najsvetije borce
razbojnicima zvali,
ponizili nam zemlju do skota;
kad oni ubijaju, junaštvo to je,
kad mi svoj život branimo,
divljaštvo i sramota.
I, velite, njihova deca su čista;
podsečenih noktića, umivenog lica
lepršaju kao cveće.
Verovatno je i tako,
ali što se to tiče nas,
zbog njih naša deca prljava,
i bez majki hode,
zbog njih kod nas teče
mesto pesme jauk i poklič buna,
i krv mesto peraće vode.
I Nemica je, kažete, ljupka,
ima ženstvena nedra, okrugla,
i obraze rumene,
i besprekorna je mati.
Ali što se to tiče nas,
i ona je na naš narod
bacala rugla
i mirno sedela na kućnom pragu
dok sin njen negde progoni i strelja,
dok sav svet zbog zemlje njene pati.
I ona je našoj deci iz usta
zalogaj otela.
Oni, velite, vole svoje ognjište,
svaki oko kuće gradinu ima,
i duž puteva zasadjeno voće.
Ali u zemlji našoj
oni su ostavili zgarište,
useve pretvorili u barjake dima,
i kroz tišinu naših pitomih sela,
derali se užasni, užasno.
I kad mislim na njinu viku,
na njine lule, pivo, decu, žene,
na dobroćudno lice im domaće,
voćke kraj puta zasadjene,
ruke čiste kao od zlata,
dodje mi da vičem iz sveg grla:
živeli narod prljavih nokata,
a srca čista;
živeli narodi što kod svoje kuće
psuju iz glasa,
a boje se na senku pravde da stanu;
živeli narodi čije žene nose
oružje iza pasa;
čija deca čupava hode;
živeli narodi čije opšte lice
blagom svetlošću blista!
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
Sub Apr 04, 2009 12:23 pm
POKAJANJE
Tek sada, u ropstvu, vidim
koliko sam tvoja bila.
Koliko sam deo tvoje lepote
i tvoje rugobe,
iver što uz tvoje stablo pada,
vidim tek sada
kad mnogi te napuštaju i sramote.
Tek sad kada te i nakazni grde
i pljuju usred tvog lika,
kad svakog časa se u tebi gine,
kad se od tereta ugibaju
i seljačka ledja tvoje planine,
kad nema trenutka ni spomenika
na koje nije uvreda pala,
tek sad vidim koliko si lepa
i koliko si moja bila.
Sad mi se čine propušteni
i leže mi kao ljaga
preko imena i lica
dani kad sam te smetala s uma,
utonola u male bolove lične,
kao da sam ti tudjinka čija.
Tek sada vidim da sam i ja
tudjina pustila preko tvog praga
i bila jedan od tvojih ubica.
Tek sada, u ropstvu, vidim
koliko sam tvoja bila.
Koliko sam deo tvoje lepote
i tvoje rugobe,
iver što uz tvoje stablo pada,
vidim tek sada
kad mnogi te napuštaju i sramote.
Tek sad kada te i nakazni grde
i pljuju usred tvog lika,
kad svakog časa se u tebi gine,
kad se od tereta ugibaju
i seljačka ledja tvoje planine,
kad nema trenutka ni spomenika
na koje nije uvreda pala,
tek sad vidim koliko si lepa
i koliko si moja bila.
Sad mi se čine propušteni
i leže mi kao ljaga
preko imena i lica
dani kad sam te smetala s uma,
utonola u male bolove lične,
kao da sam ti tudjinka čija.
Tek sada vidim da sam i ja
tudjina pustila preko tvog praga
i bila jedan od tvojih ubica.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
Sub Apr 04, 2009 12:26 pm
PISMO OCU
Sad je na zemlji, oče, drugi svet.
Za sebe svi se grozničavo brinu,
cene svoja imanja i sićušna bića.
Samo je nekoliko siromaha i mladića
koji bi mogli za dobro drugih da ginu.
Za blagom sad najviše žude ljudi;
prema čoveku sve se hladniji biva;
grabi svak da se na zemlji nauživa,
jer ne veruje da će na nebu da se sudi.
Ni tvoja molitva kod Boga ne pomaže:
iz dana u dan biva ovde sve grublje;
drukčije je sad, oče, i naše rodoljublje,
Srbija i Vojvodina se čak glože.
Sad misle da treba bogato da se plate:
trud za rodnu grudu i ljubav i ideali;
pričaju glasno šta su za zemlju dali.
A ja s bolom mislim na tvoj život i na te,
i čini mi se sada: nisi morao umreti,
sve je možda bilo prazno i uzaludno:
plamičak tvoje vere samo ja čuvam budno
i kroz sve mržnje ovde čistog ću ga proneti.
Sad je na zemlji, oče, drugi svet.
Za sebe svi se grozničavo brinu,
cene svoja imanja i sićušna bića.
Samo je nekoliko siromaha i mladića
koji bi mogli za dobro drugih da ginu.
Za blagom sad najviše žude ljudi;
prema čoveku sve se hladniji biva;
grabi svak da se na zemlji nauživa,
jer ne veruje da će na nebu da se sudi.
Ni tvoja molitva kod Boga ne pomaže:
iz dana u dan biva ovde sve grublje;
drukčije je sad, oče, i naše rodoljublje,
Srbija i Vojvodina se čak glože.
Sad misle da treba bogato da se plate:
trud za rodnu grudu i ljubav i ideali;
pričaju glasno šta su za zemlju dali.
A ja s bolom mislim na tvoj život i na te,
i čini mi se sada: nisi morao umreti,
sve je možda bilo prazno i uzaludno:
plamičak tvoje vere samo ja čuvam budno
i kroz sve mržnje ovde čistog ću ga proneti.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
Sub Apr 04, 2009 12:27 pm
SLOVO O LJUBAVI
Ako se volite ljubavlju koja buja u samoći,
od razdaljine,
koja je više od sna nego od svesti,
i po rastanku drhtaćete od miline,
mognete li se još ikada sresti.
Vi koji se volite ljubavlju isposnika,
sa strahom od sagrešenja,
koji kao ptica o kavez lomite krila,
sećaćete se uvek jedno drugom lika.
I po rastanku zamreti vam neće gušena htenja.
Ako zbog nje patiš od nesanice
i u ponoć hodaš budan po bašti,
ako te lomi neutoljena želja luda,
sećanja na nju nikada se nećeš spasiti.
Onih s kojima se igramo oko vatre,
a bojimo se da je dodirnemo,
s kojima idemo kraj ponora nezagrljeni i nemi,
sećaćemo se dugo ma i zavoleli zatim druge.
Ako je želiš bezgranično,
a sediš kraj nje bez glasa slušajući bajku koja se u vama radja,
svanuću slično,
pamtićeš je i kad se zima pred tobom zabelasa.
Ako veruješ, sedeći uz nju,
da je ljubav maslačkov puhor
koji svaki dodir može da strese,
ako voliš u njoj san i dete,
ako ti je bez nje pusto i gluho,
misao na nju budiće te i kad se rastanete.
Zauvek se pamte oni s kojima se grlili nismo,
čije su nam usne ostale nepoznate,
kojima smo samo s proleća, u snu, pisali pismo.
Oni koji se kao reka ne mogu sliti,
medju kojima nema spojnog suda krvi i krvi vrele,
a srca im se dozivaju ludo,
zaboraviti se neće ni kad im duše budu posedele.
Ako vam je ljubav nož u srcu,
a bojite se taj nož izvući, kao da ćete tog časa umreti,
pamtiće te on, setiće te se i umirući.
Oni zbog kojih srca osećamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
u sećanje nam banu i kad zavolimo druge –
i osetimo se nesrećni i krivi.
Ako se volite ljubavlju koja buja u samoći,
od razdaljine,
koja je više od sna nego od svesti,
i po rastanku drhtaćete od miline,
mognete li se još ikada sresti.
Vi koji se volite ljubavlju isposnika,
sa strahom od sagrešenja,
koji kao ptica o kavez lomite krila,
sećaćete se uvek jedno drugom lika.
I po rastanku zamreti vam neće gušena htenja.
Ako zbog nje patiš od nesanice
i u ponoć hodaš budan po bašti,
ako te lomi neutoljena želja luda,
sećanja na nju nikada se nećeš spasiti.
Onih s kojima se igramo oko vatre,
a bojimo se da je dodirnemo,
s kojima idemo kraj ponora nezagrljeni i nemi,
sećaćemo se dugo ma i zavoleli zatim druge.
Ako je želiš bezgranično,
a sediš kraj nje bez glasa slušajući bajku koja se u vama radja,
svanuću slično,
pamtićeš je i kad se zima pred tobom zabelasa.
Ako veruješ, sedeći uz nju,
da je ljubav maslačkov puhor
koji svaki dodir može da strese,
ako voliš u njoj san i dete,
ako ti je bez nje pusto i gluho,
misao na nju budiće te i kad se rastanete.
Zauvek se pamte oni s kojima se grlili nismo,
čije su nam usne ostale nepoznate,
kojima smo samo s proleća, u snu, pisali pismo.
Oni koji se kao reka ne mogu sliti,
medju kojima nema spojnog suda krvi i krvi vrele,
a srca im se dozivaju ludo,
zaboraviti se neće ni kad im duše budu posedele.
Ako vam je ljubav nož u srcu,
a bojite se taj nož izvući, kao da ćete tog časa umreti,
pamtiće te on, setiće te se i umirući.
Oni zbog kojih srca osećamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
u sećanje nam banu i kad zavolimo druge –
i osetimo se nesrećni i krivi.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
Uto Sep 29, 2009 6:34 am
Dugo sam bolovala od ljubavi
i činilo mi se važno vrlo
da li ima negde ili ne
nečega čega nema.
A od jutros sve
razumem čudesno,
i mislim da je umesno
udesila priroda ili slučaj naneo
te nisam uvek draga bivala
čoveku koji bi mi čeznje zaneo
za nečim čega nema.
U zamišljene sreće maženju
istrošilo bi mi se srca pola,
utopila bi mi se duša u traženju
nečega čega nema.
i činilo mi se važno vrlo
da li ima negde ili ne
nečega čega nema.
A od jutros sve
razumem čudesno,
i mislim da je umesno
udesila priroda ili slučaj naneo
te nisam uvek draga bivala
čoveku koji bi mi čeznje zaneo
za nečim čega nema.
U zamišljene sreće maženju
istrošilo bi mi se srca pola,
utopila bi mi se duša u traženju
nečega čega nema.
Sad jedino kao nad srećom strepim:
da li će ovaj dan svanuti
oblačnim ili lepim,
jer znam, ništa mi ne može doneti
nečega čega nema.
da li će ovaj dan svanuti
oblačnim ili lepim,
jer znam, ništa mi ne može doneti
nečega čega nema.
- MustraBecka
Datum upisa : 11.12.2008
Re: Desanka Maksimović
Uto Sep 29, 2009 6:39 am
Mene privlače oči nesrećnika
I čela samoubica
Nesanicom ispijena.
Sa moga čita se lica
Da sam deset puta sestra
Pa jednom žena.
Ne bih mogla voleti bez tuge
Ni radosnoga priviti na nedra.
Ne bih mogla pružiti ruku
Onome kom laka su jutra,
A uzglavlja vedra.
I čela samoubica
Nesanicom ispijena.
Sa moga čita se lica
Da sam deset puta sestra
Pa jednom žena.
Ne bih mogla voleti bez tuge.
Rođena sam da na krilu nišem
Bolove čije dok ih ne ublažim,
Rođena nad čijim snovima
Nemirnim da uplašeno dišem.
Rođena sam da na krilu nišem
Bolove čije dok ih ne ublažim,
Rođena nad čijim snovima
Nemirnim da uplašeno dišem.
Ni radosnoga priviti na nedra.
Ne bih mogla pružiti ruku
Onome kom laka su jutra,
A uzglavlja vedra.
Rođena sam da živim za drugog.
Preliva se samilost srcu preko rubova.
Na dlanima mi piše da znaju da vidaju,
U očima da umeju da greju,
Na usnama da gorčinu skidaju.
Srce mi je milosti izvor;
Moje reči se uz rane previjaju
Kao listovi lekovitog bilja,
Koraci mi umeju da vode
I one što lutaju bez cilja.
Preliva se samilost srcu preko rubova.
Na dlanima mi piše da znaju da vidaju,
U očima da umeju da greju,
Na usnama da gorčinu skidaju.
Srce mi je milosti izvor;
Moje reči se uz rane previjaju
Kao listovi lekovitog bilja,
Koraci mi umeju da vode
I one što lutaju bez cilja.
- radaigic95
Datum upisa : 12.09.2010
Re: Desanka Maksimović
Ned Sep 12, 2010 9:23 pm
da li neko moze da mi analizira pesmu "selice" od desanke maksimovic
Strana 3 od 3 • 1, 2, 3
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|