Enes Kišević

Enes Kišević, bosanski pesnik i dramski umetnik. Rođen je 1. maja1947. god. u Bosanskoj Krupi. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Ključu. Glumačku karijeru započeo je u Narodnom pozorištu Bosanske krajine u Banja Luci, odakle odlazi u Zagreb, gde je 1971. godine diplomirao na Akademiji dramskih umetnosti. U svojoj glumačkoj karijeri igrao je u predstavama najpoznatijih režisera, najviše na Dubrovačkim letnjim igrama i u zagrebačkom teatru ITD. Član je DKH-e i UDUH-e. Igrao je u više pozorišnih, filmskih i televizijskih drama. Pesme su mu prevedene na engleski, arapski, nemački, slovenski, italijanski, turski, mađarski. Urednik u časopisu "BEHAR" i član glavnog odbora Kulturnog Društva Bošnjaka Hrvatske, "Preporod" od 1995. Profesionalni je glumac i književnik.

SONATA OD SNA

I

- Od čega žive oči tvoje
kad stalno iz njih isijava san?
A što bi dragulj dragane moje
dao da tako bar načas sja.
- Tvoje su oči u meni zašle,
taj sjaj nije od ljudi.
Svakoga jutra moje se lice
s tvojim očima budi
- Ne sklanjaj pogled. Čega se bojiš?
Ljubavi zar te je strah?
Zacijeli riječi cjelovima,
s usana strgni mi dah.
- Čemu se smiješiš?
Obujmi me jače,
sva krv nek mi utrne!
- Kad zagrlim te ovako,
znaš li što ja vidim:
Dva križa koja se grle
a med njima diše
još nerođen Bog
prikovan poljupcima…
- A šta ako Boginja neka
pod usnom mojom sniva?
- Pod tvojom usnom sni violina
u violini pjesma, u pjesmi plod.
O kad me dodirnu usta tvoja:
harfa se boja prospe u svod.
- Prsti su tvoji vidre vedre
što se u igri tope.
Ćutiš li kako iz moga struka
iskaču antilope?
- O kad bi moglo uho čuti
tvoj dodir glazbo nijema,
napisao bih ti od sna sonatu,
al klavir tih dirki nema.
- Povedi me u kut svijeta
neki tih.
Da te ćutim. Da te dišem.
Da te snim.
- Što je život? Oka treptaj.
Tajna tajne.
Između dva otkucaja
srca stane.

PRISUTAN KAO SVJETLOST BEZ GLASA

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.

NEKI STID

Na zlo sam odavno već okornjačio,
još jedino dobrota čista mene gane.
O pete sam zavist okačio.
Cvijetom moje zarasle su rane.

Svaka himba meni je daleka.
Drugima sam kao samom sebi.
Mržnje sve, od ovoga svijeta,
ljubav moju potopile ne bi.

Pa ipak se katkad ćutim slabim,
kad od srca um mi se otima.
Sam pred sobom ja oborim glavu
ne znajući kud bih sa očima.

NOCNO KUPANJE

Dišu dva otoka
Potopljena
U svili haljine njene.

Dvije lune od pjene
Pod morem.
Dvije polulune
Na valu.
Jedna je luna nebeska.

Na stijeni mokre sjene.

Necije grimizne šake
Od slanih suza kristala.

I kaplje med od smole
U mlijeko raspukle smokve -
I vino u tijelima pjeva:
Zbog nas je more slano.

PRIPADNOST


Sunce,
Ciji si ti ime?
Kojoj galaksiji,
Kojoj naciji,
Kojem narodu pripadas?
Pa ne mozes ti tako
Po svijetu hodati;
Danas na istoku,
Sutra na zapadu,
Ti moras da se odlucis
Ciji si?
Da se se izjaznis
Konacno.
Mi moramo znati:
U slucaju tvoje smrti
Gdje cemo se pokopati?
U kojoj zemlji?
U kojem kraju?
U kojoj cetvrti?

ONIMA KOJI GOVORE U IME NAS


Ne govori u ime ljubavi,
Ako ljubav nemas sam.
Ne govori u ime naroda,
Jer narod i sam govoriti zna.

Ne govori u ime slobode
Drzeci se za pistolj u dzepu,
Ustima svojim ne kaljaj
Tu rijec nadasve lijepu.

Ne govori u ime mira,
Pustajuci golube bijele,
I bez tvoga se dlana
Ptice letu vesele.

Ne slikaj se sa djedom i cvijecem
“ Za nasu opcu korist”.
I kad sutis, nastoj biti
Sam pred sobom cist.

ISKONSKI NAGON STVARANJA

Bjezeci od smrti
u pjesme,
ili u tebe,
ja sam na istom -
u biti.

Jer sve dok smrtnika bude -
i besmrtnih ce biti.

ZASTO SE DJECA NE SMIJU

To što prolaze starci zamišljeni,
Što misli im o smrti obraze piju,
To još razumijem, al' ne znam zašto,
Zašto se djeca ne smiju?

I to što pored zrelih žena
Prolazi svijet umornih očiju -
I na to sam se navik'o, al' ne znam zašto,
Zašto se djeca ne smiju?

To što se u metrou ni riječ ne čuje,
Što parovi ruke u džepovima kriju -
To je već normalno, al' mene plaši,
Zašto se djeca ne smiju?

To da um služi jedino za to:
da o novcu sanja i plod u embriju -
I to sam prošao, al' ne znam zašto,
Zašto se djeca ne smiju?

POSLIJE KRUGA


Da sam te sreo poslije kruga
Kad sam se vraćao tebi
Bio bih tvoj vjerni sluga
Ništa se mijenjalo ne bi

Al ja sam bio radoznao
Htio sam spoznati krug
Letjet još nisam znao
A put je bio predug

I letio sam kao pčela
Omamljen mirisom cvijeta
Duša mi je pobjeći htjela
Od tijela i od svijeta

I padajući naučio sam
kako se podiže sam
Uzdižući se padao sam
Pa sad i koračati znam

Al još mi duša mira nema
Još kružim navikom kruga
Još uvijek pjesmom pripadam svima
Al samo orla imam za druga.

OPORUKA

Kćeri i sinovi moji,

Ne dijelite se u kući
koju vam ostavljam,
ona će i poslije vas ostati.

Spomenite se pri objedu
da će jos neko iz tih posuda jesti.

Usta otvarajte jednako za istinom
kao što ih za kruhom otvarate.

Ne dopustite novcu
da bude vredniji od vas.

I kad padate u blato,
padajte kao sunce.

Budite dobri prema vodi:
spomenite se Majčine utrobe
koja vas je s vodom donijela.

Spasite zrak svoga tehničkog uma,
jer nema tog izuma
koji će vas naučti živjeti bez zraka.

Hranite radoznalost.
Hranite ljepotu.
Hranite ljubav.

Putujte.
Govorite jezik naroda
u kom se zadesite,
ali se vraćajte korijenju
kao potoci izvoru svome.

Dotičite svoje riječi rukama.

Ne otuđujte se od prirode.
Činite dobro i njoj i ljudima.

Spomenite se:
da ste iz ništa došli,
da se u ništa vraćate,
i da ništa nije dragocjenije
od života
koji u trajno naslijeđe
ostavljate svijetu.

I ne žalite za mnom.
Žalite za mojim neznanjem.

Dosta me je zemlja hranila,
sad vrijeme je da ja zemlju hranim.

PROFESOR POVIJESTI

Tražeći metaforu za zlodjela
počinjena u ratu,
profesor povijesti nikako nije mogao
pronaći riječ
kojom bi opisao zlo.

- Zvijeri! - dobacivali su učenici -
To su bile zvijeri!

- Ne, djeco. To su bili ljudi.
Zvijeri to nikada učinile ne bi.
To su bili ljudi.
Ljudi su to bili...

Dugo je sa stidom ponavljao u sebi.

VATRA VATRU NE GORI

Pod tvojim pasom -
korice vruce.
Pod mojim pasom
jatagan go.

U tvojim ocima -
modar grom guce.
U mojim ocima
pjeni se konj.

Sa tvojih kula
dva topa tuku.
S tri tisuce zuba
osmijeh ti sja.

U meni vatra -
pola od ognja.
U tebi vatra -
pola od sna.

VALCER KISE

Zurec pred kisom,
pod krosnje lipe
u hitnji smo na casak stali.

Nad nama su se
kroz cvjetno lisce
oblaci bijeli okretali.

Zadihani,
osmjehnusmo se.
Lipa je mrijela.

Srce se culo
u svakom kutu
nasih tijela.

Mozda sam mogao
u tom trenutku
ljubavi nesto zauvijek reci,

al valcer poce...

I ljetna kisa
dodirnu u grlu
drhtave rijeci.

ZAPIS IZ SNA

Svaki trenutak
bez tebe
za mene je zauvijek
izgubljen.

Poredec tebe
sa svim sto vidim,
premalo je.

Koliko je samo
ociju ogrijalo
to lice tvoje...

U BUDIMPESTI

- I kosaru zelite?
- I kosaru dakako.
Zajedno s djurdjicama.
Zofiku, ipak - sapnuh u sebi -
ne vidjas svakoga dana.

Zakoracih u kisu.
Djurdjice disu.
Kad o rame kucnu me glas:
- Please, sir,
what is the price?

- Nothing - izustim.
I cvijece pruzim.
A osmjeh ljepotici sinu:
zrak se zavitla u piruetu,
ulica u balerinu.

Naidjoh na staricu.
Trotoar mete.
Pridjoh bez rijeci. Kiticu dam.
I isti osmjeh one dame,
Isti prepoznah plam.

Igra se zavuce u moje srce,
svim prolaznicima
prilazih redom.
Djurdjice sitne svima darivah -
svi lice imahu jedno.

Zofiki zurim.
Oci mi gucu.
Budimpesta pod kisom
se stidi.

O, kad bi Pariz imao noge,
pjeske bi dosao da je vidi.

BUDI SUNCE POEZIJE

Budi vječni valcer vir... Vtrlog vjetra nek te vije
Budi glazbe dubok mir...Budi sunce poezije

Budi sve što ja ne mogu...Što mi drugi zgazi, uze
Vrati u ljubav vjeru Bogu... Vrati vatri iskru suze

Budi takva kakva jesi... Ne mijenjaj se za sva blaga
Uvijek nek te miso resi...Ona tiha patnja draga

Ma koliko bila žena... Uvijek više tajna budi
Budi šutnja, al' iskrena...nek te vječno slute ljudi

I daj duši svojoj strepnju...Neka čezne, ljubi, pati
Daj ljepoti smrti zebnju...I u ljubav vjeru vrati

Budi suza na dnu mora... Što je osmijeh oka krije
Budi žubor sa izvora... Budi sunce poezije.

Korijen s krilima

Dugo sam letio u prazno.
Treba na zemlju stati.
Uspravno iz nje rasti.
Uspravno umirati.

Ptice su šumi krila,
a šuma pticama korijen.
List ne leti od sebe,
on biva olujom gonjen.

Pod zemljom i u zraku
u isti mah drveće živi.
Drvo je most što diše
izmeđ mrtvih i živih.

I kada ogole grane,
cvrkut ih zazeleni.
Ja ništa rekao nisam:
to jasen šumi u meni.

TI PIŠEŠ

Ti pišeš:
kako se treba igrati i igrati,
a meni kažeš:
- Sakupljaj te igracke! -
Ti pišeš:
kako treba maštati i maštati,
a ne vidiš od nosa
ni bijele macke.
Ti pišeš
o nekoj slobodnoj slobodi,
a meni:
- Mir! Tišina!' - viceš.
Ti pišeš
kako sunce dan u šetnju vodi,
a vani najobicnija noc je,
pjesnice.
Ti pišeš
o nekoj tamo sreci,
o nekoj ljubavi,
i nekom miru...
A ja i nocas sam moram leci.
Laku ti noc, pjesmo na papiru!

Izgubljeni biser


Jučer, još se srećom osmjehivo dan.
Danas, izgubih biser u travi.
I zalud mi ga je tražiti, znam.
Ali ja isto tako znam
da će sutra doći netko drugi
i naći moj biser,
dosnivati izgubljeni san.

I ništa kao ne boli

Dan je kao sunčan
Ti si kao veseo
Prolaziš kao ne vide te
Svima je kao lijepo
Svima je kao dobro
I ti si kao suton
Živi se kao u miru
ptice su kao slobodne
budućnost je kao na dlanu
Savjest je kao čista
I sunce je kao jasno
I srce kao pjeva
Svi kao brinu o svima
Svatko je prijatelj kao
Svima je kao stalo do tebe
i do svijeta
I dan kao sviće
I ti se kao smiješiš
I ništa te kao ne boli.

Sve Je U Svemu


Izašao sam samo iz sna u san.
Lica se svoga ne sjećam.
Gubitka nema. Plakati čemu?
Opet sam tu. Sve je u svemu.

Dok bijah ko vi, lelujah zrak,
a sad sam kao svjetlost lak.
Tijelo mi više ne baca sjenu.
Opet sam tu. Sve je u svemu.

Izvan života, izvan smrti,
nikakve boli više ne ćutim.
Ne pitam tko sam. Nit težim čemu.
Opet sam tu. Sve je u svemu.

O, kad bih mogao, blaženi grebe,
od svega toga oduzet sebe,
ja sve bih dao za mrvu žara
da opet sebe iz ničeg stvaram.

Šta sam ja sebi

Mene, zapravo,
Najmanje ima
Kad sam u svemu,
Kad sam u svima.

Samo kad sam sam
Ja znam da jesam
I svemir ovaj biva mi tijesan.

Ovako jedan
Od sebe sam više;
I zrak sam
I onaj koji diše.

Pa ipak me nešto
Vuče i tišti
Da se razbijem
Da se sništim.

Što sam ja sebi?
Ništa u svemu?
Ili sam sve u ničemu?