Kaži mi...

First topic message reminder :

Sećate li se :
"Kaži mi, kaži
kako da te zovem,
kaži mi kakvo
ime da ti dam..."
Neverovatne jednostavnosti ali duboko mudro izrečeni, napisani stihovi Zmaja i danas vas mogu naučiti da mudrost življenja je u sveiskonskoj ljubavi.
Dakle, "Kažite " ovde i sada stihom svojim ljubavlju namenjenu misao i čar!

ИЗАШЛА СИ


Изашла си на прстима,
Са још понеком,
Подигнутом ствари са пода,
Са капутом,
Само пребаченим преко рамена.

Изашла си на прстима,
Из малене собе,
Са старим изломљеним прозорима,
И прљавим стаклима,
На чађавој таваници.

Изашла си на прстима,
Пресачући оне степенике,
Оне, за које сам ти говоро да шкрипе.

Изашла си на прстима,
После пољупца,
Који си оставила у мојој коси,
Пољупца који није смео да ме буди.

И чуо сам твоје кораке,
Кораке који одлазе,
Са првим сунцем,
Које је кидало јесење магле,
Пале по углачаним тротоарима,
По тротоарима,
Који памте хиљаде корака,
Али само твој корак,
Сада за мене љубе.

И нисам плакао.
По први пут нисам плакао,
Јер знао сам да рекла си:
“ Вратићу се !”
Знам, јер нисам спавао.

И окренуо сам се у разбијеној тами,
Сред малене собе,
Где у постељи на узглављу,
Твој мирс још је био,
И њега тада уместо тебе,
Уснама тужним ја сам љубио.

Зоран Матић
03.10.2005. године

DOTAKLA BIH TE

Dotakla bih te
kao nekad.
Da znam samo
kojim putem
snovima lutas
trazeci ljubav,
nasla bih te,
dotakla bih te,
kao tada...
Da samo mogu
da doletim,
uzalud pruzam
uvela krila
ovo nebo
ne razume srecu.

Dotakla bih te
kao zelja;
znam da me zelis
i da me pratis
nekim mislima
kad nikog nema
da te utesim.
U tom trenu
na nekom drugom
kraju ceznje
ja sam sama.
A dotakla bih te
kao san,
da smirim ti uzdah,
da zacaram ti usne
i umirim te rukama
trazeci samo
da me cvrsto stegnes,
da mi samo kazes
da sve proslo je.

Dotakla bih te
kao miris
kad ides poljem,
kad u njemu nadjes
neki mali svet.
I onda
kad sve nestane,
jos uvek osecas
miris poljskog cveca,
jos uvek si tamo
jos uvek me pratis...
Dotakla sam te
svojim recima
al nije to sve,
ne, nije jos kraj,
jos uvek cekam te...


Maja Miljkovic

******
Prvi je o tebi, ali nedoredjen.
Ono čega nema ostaje i peče.

Drugi je o tebi. Jabuke i voda
drhte u daljini dok uza me hodaš.

Treći je o tebi. Ne poznam ga više.
Samo svjetlo munje, vedro crne kiše.

Cetvrti je o tebi. Ne vidim ti oči.
Tragovi u blatu, koraci u noći.

Peti je o tebi, a ti si daleko
do mrtvoga mora otišla si rijekom.

Šesti je o tebi, kao da te ima,
kao da si ovdje. Veče je, i zima.

Sedmi je o tebi, jedva da ga čujem.
Pod grlom u mesu skriva se. I ruje.

Osmi je o tebi. Govori i ćuti.
Ponavlja ga ptica. Ti ga nećeš čuti.

{zvonimir golob}
******
I nemoj, nikada nemoj da me tražiš,
čak i ako se osmeliš
pa to poželiš,
čak i ako se na to odvažiš.
Čak i ako ti konačno sine da sam ja Ona,
jedina prava samo za tebe,
ona jedna od miliona
koja ti pruža more tišine
i svu silinu uragana
u istom trenu.
Ne, nemoj da me tražiš,
pusti me da sama svoje dane brojim
dok postojim,
dokle god trajem nekih dana,
dokle god moje vreme curi.
Nedaj da ti misli na tu stranu skrenu,
nipošto nedaj.
Ja se neizvesnosti više ne bojim
ali bih radije da požurim
i da se sakrijem u uspomenu.

UZALUD JE BUDIM

Budim je zbog sunca koje onjašnjava sebe biljkama
Zbog neba razapetog između prstiju
Budim je zbog reči koje peku grlo
Volim je ušima
Treba ići do kraja sveta i naći rosu u travi
Budim je zbog dalekih stvari koje liče na ove ovde
Zbog ljudi koji bez čela i imena prolace ulicom
Zbog anonimnih reči trgova budim je
Zbog manufakturnih pejzaža javnih parkova
Budim je zbog ove naše planete
Koja će možda biti mina u raskrvavljenom nebu
Zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih između dve bitke
Kada nebo nije više bilo veliki kavez za ptice
Nego aerodrom
Moja ljubav puna drugih je deo zore
Budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih
Budim je mada je to uzaludnije nego dozivati
Pticu zauvek sletelu
Sigurno je rekla: neka me traži i vidi da me nema
Ta žena sa rukama deteta koju volim
To dete koje je zaspalo ne obrisavši suze koje budim
Uzalud uzalud uzalud
Uzalud je budim
Jer će se probuditi drukčija i nova
Uzalud je budim
Jer njena usta neće moći da je kažu
Uzalud je budim
Ti znaš voda protiče ali ne kaže ništa
Uzalud je budim
Treba obećati izgubljenom imenu nečije lice u pesku
Ako nije tako odsecite mi ruku
I pretvorite me u kamen

Autor: Branko Miljkovic

Poznata ulica mi korake broji.
Hodam lagano, a kao da me nema,
Kisa se prosipa, asfalt tugom boji
Dok oluja nemira u meni se sprema.

Sve je isto drvoredi , kuce.
Ista lica sto prolaze kraj mene,
Srce kao ludo u grudima tuce
Uzdah u grudima ko lavina krene.

Godine otisle u neka vremena
Koja nikad vise vratiti se nece
Zabluda da sam cvrsta ko stena.
Jer secanje u meni ponovo krece.

Prolece nase ovo sad nije
Druge ljubavi cvetaju u njemu
U meni se tajna i dalje krije
Zaboravljena negde u vremenu.

Sa procvalih krosnji miris opija
Okupan kisom prolecnoga jutra
Ovaj trenutak je samo kopija
Jer juce nije nikad kao sutra.

Ponekad seta ozivi u dusi
Na neko vreme za kojim se zali
U trenu kao da svet nam se rusi
A onda krenemo, tu gde smo stali.

Zivot je bitka bez zavrsetka rata
I u njemu pobednik ne postoji
I kad otkuca vreme sa njegovog sata
Shvatis da neko drugi za nas ga kroji.

Zato ne krivim ni mene , ni tebe,
Sto nas jedino jos secanje spaja.
Sacuvacu ovo jutro za sebe
U ovom trenu bez pocetka i kraja.

nep. autor

Ne bira se ljubav

Ne bira se ljubav
kao ni smrt.
Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.
Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.
Niti se odupreti mozeš
niti preskočiti dan.
Kao što ne možeš
tuđi san usniti
niti okom drugim
videti.
Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom času
volim.

Pero Zubac

Moje posljednje zbogom

Ono sto cu ti reci
Neka ostane tajna
Izmedju tebe i mene
Dva srca prividno spojena
Zlatnom niti

Zasto sam cekao
Da se i posljednja
Nada ugasi
Da bih otisao

Sramno priznajem
Da te vise
Ne mogu ovako voljeti
Jer me iznova gusi
Osjecaj da te nemam
Da ti zagrljajem
Ne mogu pokazati
Gdje pripadas
Niti ljubiti
Lice andjela

Ja vise
Snage nemam
Da budem blizu tebe
Na ovaj nacin
Jer tvoja hladnoca
U mom srcu
Izaziva jezu

Osjecam
Da polako nestajem
U tvom crnom oku
Treptaja nedostojan
Ne mogu vise
Niti govoriti

Nehoteci
Razbila si jednu dusu
Na komade
Slomila si
Hrabrog covjeka
Cija sam sjenka

Stoga
Neka ovo bude
Moje posljednje zbogom
Zadnji poklon tebi
Andjele bez duse

Ostajem
Vjeran molitvi
Da jednom shvatis
Sta je prava ljubav
I kako se voli do smrti


"Nepoznat Autor"

Sve moje tuge

Crno je jutro
Koje svice
Kad nisi tu

Skriven
U osami
Poput cvijeca u poljani
Sakupljam tuge
Neka ih
Za uspomenu
Za neka bolja vremena

Grubo odgurnuta
Od tebe
Dusa je bosa
Umorna I sjetna
Ceka svoju religiju

Uspjevam
Nametnuti srcu
Da mora ici dalje
Da ustraje
U ljubavi
U lazi

Istoj onoj
Sto macem probada
Staru ranu
Tisucu puta
Iznova
I cini da zadrhtim
Mali u tvojim ocima
Nepoznat tvome srcu

Jedna za drugom
Tuge dolaze
U moj svijet
Kidajuci dusu
Na komade
Sitne poput pijeska

Moja dusa
Tvoja pustinja
Vjerni je cuvar
Svih tuga
Ona je tu
Zbog tebe

Da ucini
Da uvijek ostanes voljena
Da tvoja dusa
Nikada ne postane
Pustinja
Usamljena riznica tuge
Rob andjela


"Nepoznat Autor"

Cekanje

Pisati ti
Dok te nema
Pretvara moju dusu
U bojno polje
Sjete I tuge
Jedna od njih
Mojim je gospodarom

Necu ici
Tako duboko
Da te povrijedim
Kada si slaba
I usamljena

Poruku
Ciste ljubavi
Primit ces vjetrom
Ali u njoj
Nece biti
Lijepih rijeci

Poput papira u vodi
Gube se slova
Sa mojih usana
Sve rijeci ljubavi
Tebi podnesene
Umiru
Jer te nema

I ja sam usamljen
Na onom mjestu
Pored rijeke
Pogleda u daljinu
Cekam

Svoju jedinu
Andjela
Zbog kog
Vrijeme je stalo
I svijet nestao
U trenu

I nadam se
Onom
Sto mi ne pripada
Tvojoj ljubavi


"Nepoznat Autor"

Odlazak

Da mi je
Da polozim oci
Na tvoje andjeosko lice
Jos samo jedan put
Prije no odes

Da te mogu pamtiti
Najljepsu do sada
I pozeljeti
Da ti bude lijepo

Usamljen
Ostajem da volim
Svog andjela
Sa kojim dijelim
Sve osim tuge

Predano cu ti
Poklanjati srce
Svaki dan
Da znas
Da moja je ljubav
Vjecna

Mozda cu morati
Cekati neki novi zivot
Da te imam
Spreman sam na to
Jer te bezuvjetno volim

A moja ljubav ce
Svakim novim zivotom
Traziti tvoje lijepo lice
Da na njega polozi
Jedan poljubac
Malu poruku ljubavi
Velikog srca
Tvojim ocima

Kada se vratis
Uberi jasmin
Cuvaj ga u sobi
Neka ti mirise
Za mene

Sjeti se kave
Sa okusom cimeta
I toplog pogleda
Sjeti se ljubavi
Kojom si okrunjena
Sjeti se zanosa
Sa kojim sam te docekivao
Sretan sto si tu

Jedina moja
Kada se vratis
Ja mozda vise
Necu biti tu
Da te volim

Barem ponekad
Ucini uspomeni
Sjecajuci se
Mog tuznog lika
Sto voljeti nije umio
Na pravi nacin
A mrziti nije znao

Budi hrabra
I nemoj biti tuzna
Sto prezivjeti necu
Ovu ljubav


"Nepoznat Autor"

Granica srece

Ljubav je
Tuzna granica srece
Dalje idu
Samo uspomene

Na ono vrijeme
Kada je nada
Palila dusu
Sjajem tvojih
Crnih ociju

Lazno ispijala
Rujno vino
S tvojih usana
I lagala
Da si ti ja

Ponekad nastojim
Probuditi sjecanje
Pozvati u pomoc
Svaki trenutak
Kada sam bio sa tobom
Neka govore lazi
O kojima sve znamo
I ti i ja

Tada shvatim
Da te trebam voljeti
Jer si ti zrak
Bez kog
Ne mogu zivjeti
Jer si razlog
Zasto mi jutro
Mirise na cimet
I sa tobom
Moj svijet je potpun

Jedina
Ja znam da me mrzis
Zbog ljubavi
I sjecanja koja bole
Ali znaj
Da te ja ljubim
A da ne umiru
Oni koji vole


"Nepoznat Autor"
__________________

Istina

Vrijeme polako
Ispire istinu
Mjenjajuci je u ono
Sto ti zelis da bude

Ignoriras
Moju ljubav
Koja je tvoje dijete
Kada ces jednom
Skupiti snage
Da priznas

Tebi je jasno
Da te on
Nikada nece voljeti
Kao ja
Da ne zna zamisljati
Kako ti miluje kosu
Usne cjeliva
U sumrak

Nikada
Nece tesko disati
Jer osjeca tvoju blizinu
Niti plakati
Da bi ti
Ostala sretna

A ti
Prisvoji laz
Neistinu zovi
Imenom njegovim
I pusti
Da te on ljubi

Prikrij sto osjecas
A sto znamo
I ti i ja
Da ne bi istina
Postala jasna
Onima koji te vole
Ali ne kao ja


"Nepoznat Autor

Tvoje usne

Kradom uzimam
Tvoje usne
Kada se najmanje nadas
I stavljam ljubav
Na tvoje celo
Ponosno uzdignuto
Iznad moje nade

Nikada
Nemoj dozvoliti
Da umrem
U tvom sjecanju
Da bude
Kao da sam
Otisao davno

A zaboravis li
Ja cu ti oprostiti
Jer znam
Da nisi kriva
Kriv je njegov pogled
Sto te odvaja od mene
I cini da zadrhtis

Njemu za ljubav
Raspleti svoje kose
Crne kao zivot
I hodi ponosno
Jer tebe su
Voljeli svi
Koje znas

Stidljivo
Iz kutije svoga srca
Pustit cu
Malo ljubavi
Da osjetis ukus
Romanse i poraza
Sestre i brata
Koji su mojom sjenkom
Od kad te znam

Slatko izgleda
Kisleo voce tvojih usana
Meni sudjeno
Njemu pisano
Sudbinom receno
Da mi je
Da me volis


"Nepoznat Autor"

Trag

Ostavit cu trag
Tvojoj mladosti
Na mokrom snijegu
Tu blizu
Tvoga doma

Gdje sam nekada stajao
Gledajuci tvoj stan
Njezno zamisljao
Da mi dolazis
Nasmijana
I sretna

Zima na izdahu
Cuvat ce uspomene
Jos samo koji dan
I ako ti pogled ne zaluta
Na mjesto gdje sam
Nekada stajao
Ti nikada neces znati
Kako ljubav
Ubija bespomocnog

Zato pronadji
To moje mjesto
Umij se
Na potoku ljubavi
I budi svjesna
Da si ti ja
A da mene
Vise nema
Da ti tiho
Sapucem ljubav
Kroz stihove

Pjesme tebi
Slomit ce
Mnoga srca
A samo tvoje
Stvoreno od leda
Nece primjetiti
Tugu ljubavi
Koja je tvoja


Moja ce ljubav
Biti tvoja stidljiva sjenka
Zauvijek
I pratiti te
Dok imam snage
Za nas


"Nepoznat Autor"

Slabost

Srebrnim pismom
Urezana
U moju dusu
Osvajas
Svaki kosmos
Koji izmislim za tebe

Postala si
Moj lijek
Od koga se
Polako umire
A pomen
Tvog imena
Ubija sjecanja
Na sve
Sto nisi ti

Da bi na kraju
Ostala samo
Gola ljubav
Ali bez stida

Ti meni oprosti
Zbog ljubavi
I oprosti mi
Na drskosti
Sto pozelim pokazati
Da te volim

Pokusat cu
Izmisliti obecanje
Da zaboravim na tren
Tvoje oci
A ti mi nemoj
Uzeti za zlo
Ako te I tu iznevjerim

Ako nemadnem snage
Da ne mislim
Na onu
Koju volim…


"Nepoznat Autor"

Zamagljeno staklo

Nježnosti moja, koliko je godina
bez tebe prošlo
i jedva da te prepoznajem.
Ptica koju još pamtim
ponovo maše krilima
silazeći s davnog neba,
nekadašnje zvijezde
opet će progristi
tamnu ponjavu neba
i zaslijepljen gledam
njegovo staro lice.
Ako sam kralj
ja sam i prosjak
koji okreće tebi
svoje gladne oči.
Naslanjam usne
na zamagljeno staklo
i slušam riječi
koje jedna duša
govori drugoj.

zvonimir golob

Jos si u mojim stihovima.
Pisuci ih
cini mi se kao da ih citam
zajedno s tobom.
U nekoj tajanstvenoj zemlji
sa plavijim nebom, vise sunca.
S tobom polazim opet
u svako novo jutro...
Gledam tvojim ocima zoru.

Obojim svaku misao
mirisom cvijeca procvjetalog
nakon dugih zimskih mrazeva.
Pazljivo...
Kao najvecu dragocjenost.
Da ne izgubi svoj miris
na dalekom putu
do tvog srca.


(autor nepoznat)

Ljubavi, ja te ljubim




Ljubavi moja što se s drugim budiš
i drugome krasiš i noći i dane,
ljubavi moja, nemoj da se trudiš
zaboravit' na ljubav i na naše dane.

Ljubavi moja što kraj drugog svićeš
i drugoga ljubi tvoja usna mila,
ti tek moje srce tako kruto stišćeš –
ne brini se, to samo moja bol je bila.

Ljubavi moja što sad drugog ljubiš
i što drugom daješ sreću njemu lažnu,
što drugome svoju ljubav lako glumiš,
tijelom svojim ti varku daješ snažnu.

Ljubavi moja što sad drugog gledaš
dok ja bez tebe polagano ludim,
ja ipak znam da ljubav njemu ne daš
i ljubavi, ja te opet cijelim srcem ljubim.

Ti, ljubavi moja što ne vjeruješ meni
i koja tako vješto od mene bježiš
odluči se, il' me ljubi, il' od mene kreni,
ja ne živim dok sa drugim ležiš.

"autor nepoznat"

PIŠI MI...


Da li još uvek, nekad,
kad pomisliš da stvarnost
u zaborav sve slutnje zavije,
zivne u tebi iskra
kroz magicnu nestalnost
i obasja lutanja naša
i susret koji još ceka
tamo negde sred guzve
na uglu pored Slavije...

Da li još uvek snivaš
i snima bojiš sve dane
dok sivi dani teku,
razlivaju se i nose...
I da l' još u uglu usana
iste osmehe skrivaš
i isto, nehajno, rukom
otklanjaš pramenje kose...

Da li ti misli još nose
iste nijanse poleta
ili ih sad sece košava
k'o topli dah zimskim rezom...
Da li još uvek pricaš
plamenim krilima poneta...
Da l' još onako zurno
uvece koracaš Knezom...

Da li jos uvek pušiš?
Citaš li iste knjige?
Da li još uvek voliš
da slušaš Baha i Lista...
Da li još uvek vešto
u sebi promaje gušiš,
da li još vedro grabiš
i ne haješ za brige...

Da li si još uvek ista?

Ti uvek imaš mesta
u meni i mojim danima
i zato ne pitaj cemu,
ne pitaj da li mi treba...
Kroz tvoje reci i šapate,
kroz susret koji ne presta,
sa tobom i ja šetam
pod svodom našeg neba...

Ne misli da l' i nad mene
poneki oblak se klanja...
Ne brini da l' ce me mozda
tvoja prica zaboleti...
Dok mi pišeš o svemu
uklanjaš sva rastojanja,
i zato, samo mi piši,
i ne pitaj da li cu voleti...


"Dragana Konstantinovic"

TUGA PLAVOG CVIJETA


Jutros je najbistrija kiša pala,
samo da bi suze sprala
iz očiju jednog cvijeta.
Svunoć je plakao cvjetić plavi,
što ostao je sam u travi
i što s njim druguje samo sjeta.
A juče je bio srećan u licu,
držao za latice tratinčicu,
pjevušio u bijelog smijeha zvonu...
Ako su ruke tako htjele,
zašto oboje nisu uzele,
kada su skupa, da skupa i klonu?
Čežnja sad mrsi kosu plavu.
Cvjetić ne jede, ne pije rosu,
misli mu uz drugaricu bijelu.
A ona, kada uvenu u vijencu na glavi,
uvenu tog trena i cvijet plavi.
Tuga se razli niz livadu cijelu...


"Autor : Ismet Bekric"

Suza na licu


Tiho je kanula,
nikom nije šapnula,
lagano se spustila
i onda nestala.

Nikom nije kazala
zašto se iskrala,
nečujno skliznula
i sa lica nestala.

Niko ne zna zašto je kanula
krišom i bez pitnja,
iz oka se izvukla
i niz lice skotrljala.

Niko ne zna,
niko osim nje -
suze bistre,
moje izdajice.

"nepoznat autor"

Ti kao bez duse

Neka teska noc se preliva po dusi
Ne zelim da mrzim, da proklinjem
Ja to ne umem
Navikla sam da volim
I nista drugo neznam da pruzim
A ti tako sebicno samo uzimas
Naviko si tako.
Da ti se samo ljubav nudi…
A tako malo je cenis
Tvoje srce nije osetilo pravu ljubav
Jer je tako lako prodajes, otimas snove…
Cinis da sa visina panem dole najnize…
Odlazis, kao da nikad nije ni postojalo
I kao da uzimas deo mene
A ja ne umem da zaboravljam,
Tu na istom ostajem...


nep. autor

ČEKANJE


Sve tamo dokle pogled dopire
ona promatra put
kojim je otišao.
A kad se putevi pomute u suton,
kad tama počne gmizati,
klonula i tužna ona upravi korak
prema svome domu.

Amaru

SAN



Ponekad se bojim da živim u nekom snu
i strah me jutri otvoriti teške oči,
jer bojim se da će sve nestati i proći,
a ja ću opet biti na početku i dnu.

Treba mi sange da pogledam svjetlo života,
vidim da nije san, nego stvarnost života,
osmjehnem se na zvukove ptičijih nota,
pa poljubim ljubav, što samo meni dana.

I ne sluteć borbu, što misli moje kroje
ti spokojno uživaš ljepote svoga sna,
usne ti nježno i tiho šapuću moje:

probudi se draga, uljepšaj mi ovaj dan,
vatreni poljubac za dobro jutro mi daj,
da budem siguran, kako ovo nije san.

"nepoznat autor"

Snovi


Sve mi ovo liči na san..
na novo jutro.. novi dan..
i svaki put kad dođem tu
osjćam se kao u snu..

Sve me ovo vraca u maštu kao prije
ovdje dođem i ništa mi više važno nije
ove slike, ljubav, toplinu i stih
osjećaji ljudi, osjećam njih..

Plavo nebo iznad nas
ovi ljudi, zamišljen glas
lica me prate samo na tren
ostanem covjek sretan i zamisljen..

A sve mi ovo liči na san
na novo jutro.. novi dan..
I sve mi se ovo nekako krije
kao da postoji, a stvarno nije...

LES YEUX

Nada


Postoji mjesto
Koje me sjeca na tebe
Cest sam gost

Otimam
Komad sjecanja
Da oci vide
Sto dusa sniva

Tu blizu srca
Zlatni kavez
Mojoj ljubavi
Ropstvom prijeti
Do smrti

Molitva je
Jedina nada
Da cu prezivjeti
Sjecanje

Stid me reci
Koliko te volim
Jer ce biti
Da je to vise od ljubavi
Od samog sebe
Od boga

A opet
Njega molim
Za tvoju srecu
Da zadrzi osmijeh
I ljubav podari
Andjeoskom licu

Onu ljubav
Sto dah zaustavlja
Na mojim usnama
Kada mi dolazis
Uzvisena
Poput andjela

"nepoznat autor"