Dunavska pripovedanja

First topic message reminder :

Hm, ne znam kako da vam ovo ispričam, a da povjerujete u to. Zvuči prilično neistinito, ali nemojte misliti da izmišljam. I sami znate da sam do sad pisao samo o istinitim događajima.

Dakle, vraćao sam se iz grada. U autu je svirala neka pjesma s radija. Zaboravio sam ponijeti disk pa sam slušao radio. Onda je neki šlager-pjevač u svojoj patetičnoj pjesmi pjevao o noći kad je preplivao Dunav. Imao je on i one što su išli na njegove koncerte i divili mu se što je uspio preplivati široku i nepredvidivu rijeku. Okrenuo sam auto polukružno na semaforu, ubrzao i parkirao ispred "NS Timea". "Kad možeš ti, mogu i ja", pomislio sam skidajući jaknu. Ostavio sam jaknu u autu, hitrim koracima krenuo prema obali Dunava i za kratko vrijeme sam bio tamo. Sagnuo sam se, pipnuo vodu prstima desne ruke. Bila je hladna, ne mogu reći da bi kupanje prijalo, ali nisam htio odustati jer ni u ljeto voda neće biti znatno toplija. Skinuo sam majicu i traperice i ušao u vodu. Zaplivao sam, a nakon tri metra duboko udahnuo i zaronio. Spustio sam se nisko da me struja rijeke ne nosi velikom brzinom prema Rumuniji. A onda sam brzim pokretima nogu krenuo prema suprotnoj strani. Oči su mi bile otvorene, ali sam ih ubrzo zatvorio jer zbog mulja ionako nisam vidio bog zna šta. Mlatio sam nogama sve jače i jače i tako narednih nekoliko minuta. Ne, nisam izdržao bez zraka cijelu širinu rijeke kako ste pomislili, to nije lako, nego sam izronio na sredini Dunava, udahnuo opet i spustio se skoro na samo dno rijeke. Tu sam naišao na neku veliku ribu koja me htjela zagristi, ali je odustala jer sam bio prevelik zalogaj za nju, baš kao što su i za mene postojali preveliki zalogaji. Razlika između mene i te ribe bila je što je riba lako odustajala. Čini se da je bila pametnija od mene, ili je samo racionalnije gledala vrijeme preostalo ispred nje. Nastavio sam dalje i vrlo brzo se našao na desnoj strani Dunava. Isplivao sam u Sremskoj Kamenici i izašao iz vode. Gazio sam po pijesku i drhtao dok se voda cijedila s moje duge kose oprane tog jutra šamponom Head and shoulders. Tek je maj, a ni temperatura nije tako visoka pa sam se ubrzo vratio nazad u vodu i opet zaronio. Na to me natjerao i neobičan zadah s te strane rijeke koji se širio odnekud iz tog naselja. Ronio sam sve brže, gledao sam pod vodom, mimoilazio ribe, pazio da ne naletim na neki zalutali torpedo. Uskoro sam izašao na drugoj strani Dunava i bosonog pokupio stvari pa brzim korakom otišao u auto. Uključio sam mašinu i krenuo kući da se okupam i ugrijem. Bio je to dan kad sam preronio Dunav. Neću pisati pjesmu o tome.

Ušao sam u auto razmišljajući da li se isplati sam ići u Beč, voziti se devet sati vozom, biti smješten sam u hotelu, vraćati se nazad opet devet sati, a sve to da bih gledao Evanescence, sam. Da, isplati se. Samo je pitanje jesam li ja spreman na to. To mi je pitanje i sad u glavi, dok se sušim u toploj sobi, a iz ugla stiže glas Amy Lee.

Teško je da će čovek na drugim mestima duž toka Dunava kroz Srbiju naći toliko očuvan tradicionalan život kao u Đerdapskom basenu i istočnom delu Homolja.
U selima Mosna, Klokočevac, Blizna ili kod Golog brda blizu Tekije, na primer, još uvek se dime okrugle i od čađi crne ugljarske peći, u kojima ljudi prave ćumur. U Mosni su peći na pet metara od obale na ušću Porečke reke u Dunav. Porečka reka kod Mosne pravi deltu u kojoj je mrestilište ribe. Tu se istovremeno dime ćumurdžijske peći, pecaroši vrebaju ribu, a u ševarju se kriju velika jata svakojakih divljih pataka.



U jutarnjim časovima Porečka reka donosi i puni ovaj deo Đerdapa oblacima vodene pare, pa se čini da je voda vrela, da kipi i isparava...

Tradicionalna narodna religija, folklor, pa i nošnja posebno je očuvana kod podunavskih i homoljskih Vlaha. U ovom delu istočne Srbije kod Vlaha su se do naših dana u narodnoj religiji održali neobični obredi kulta mrtvih, koji verovatno vuku korene iz balkanoneolitskog doba. Tako se za pokojnike još održavaju pomane (sećanja), puštanje vode preko brvna na potoku sa mnogo magijskih radnji, a i priveg, s velikim vatrama, oko kojih se igra kolo za mrtve.

Dunavom plove tegljači i beli i luksuzni brodovi s kojih belosvetski turisti sevaju blicevima i kamerama. Snimaju Trajanovu tablu, Hajdučku vodenicu, pa na rumunskoj strani beli manastir Mrakoniju i u steni uklesanu glavu dačkog kralja Decebela, stenje Kazana koje svaki čas menja boju. Masiv Greben, Lepenski vir, Golubačku tvrđavu, Babakaj... Na samo nekoliko kilometara od obala, u planinskim mestima, pored nekog potoka još monotono čeketa čeketalo u vodenici, žene na leđima u tkanoj vlaškoj torbi nose kolevku s detetom, a ljudi prave ćumur, igraju kolo za mrtve, ili se dovijaju s vukom, lisicom i jazavcem. Istovremeno, mladi sede ispred kompjutera i preko interneta pretražuju svet. To je raznorodnost i bogatstvo Đerdapa.


Svetska baština
Za snimanje iz vazduha za fotomonografiju o Dunavu, Dragoljub Zamurović je iz Španije nabavio nov balon jednosed. O radu na monografiji i snimanju na terenu Zamurović iznosi sledeće: "Redakcija monografije ULUPUDS-a odlučila je da pristupi finalnoj realizaciji svog kapitalnog projekta ’Dunavska odiseja’. Četvoročlana ekipa koju predvode Dragoljub Zamurović i Bogdan Ibrajter, boraviće godinu dana na specijalno napravljenom plovilu, kojim će putovati Dunavom, njegovim pritokama i okolnim kanalima kroz Srbiju.

Osim sa vode i kopna ljudi i predeli biće snimani i iz balona. To će biti prvi put u istoriji da jedan balon s fotografom preleti ceo tok Dunava. Takođe, pomoću specijalnog kućišta, fotografisaće se i podvodni svet. Planirano je da se snimi više stotina hiljada digitalnih kolor-fotografija najviše rezolucije.

Na palubi će biti stalna izložba, tako da će prilikom svakodnevnog zaustavljanja u podunavskim naseljima lokalno stanovništvo imati mogućnosti da se u razgovoru s ekipom i pregledom fotografija bolje upozna sa životom i običajima svojih suseda koji žive duž ove velike reke. S druge strane, članovi ekipa će iskoristiti ove susrete za sakupljanje korisnih informacija o Dunavu.

Rezultat ovog istraživačkog pohoda treba da bude fotomonografija u kojoj će biti prikazane prirodne lepote i arhitektura, arheološke i geološke znamenitosti, kao i život i običaji mnogobrojnih naroda od Bogojeva do Radujevca. Posebna pažnja biće posvećena toleranciji koja vlada među različitim nacionalnim i verskim zajednicama i njihovom međusobnom razumevanju. Monografija će pored srpskog, imati izdanja na engleskom, nemačkom, francuskom, italijanskom, španskom i ruskom jeziku", iznosi Dragoljub Zamurović.

Sledeća faza obuhvatiće predstavljanje snimljenog materijala široj međunarodnoj javnosti. Ekipa će dve godine ploviti Dunavom kroz svih deset zemalja, od izvora do ušća Dunava. Na brodu će se pored fotografija iz Srbije nalaziti i bogata kolekcija knjiga među kojima će biti i replika čuvene monografije italijanskog naučnika Luiđija Fernanda Marsilija, objavljene 1726. godine u Amsterdamu"...